ŽENA JE...

Za privlačne usne:- izgovaraj nježne riječi.Za lijepe oči:- traži dobro u ljudima.

Za vitku figuru:
- podijeli hranu s onima koji je nemaju.

Za lijepu kosu:
- neka ti djeca provlače prste kroz kosu barem jednom dnevno.

Za siguran hod:
- hodaj sa uvjerenjem da nikada ne hodaš sama.

Ljudi mnogo više od stvari trebaju da se podmlađuju i obnavljaju.

Imaj na umu, da kada ti trebaju nečije ruke za pomoć naći ćeš ih na svome tijelu.
Kada ostariš, otkrićeš, da imaš dvije ruke – jedna ti služi, da pomogneš sebi; a druga da pomogneš drugima.

                                             



Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, figuri o kojoj se brine, niti u njenoj frizuri:- ljepota žene vidi se u njenim očima, jer oči su vrata do njenog srca…mjesta gdje počiva ljubav.

Ljepota žene nije čak ni u obrisima njenog lica:- istinska ljepota žene ogleda se u njenoj duši. U brizi koju žena vezuje sa ljubavlju i žrtvom.

I ono što je najvažnije:- ljepota žene raste sa njenim godinama.
                           

                                                                         

 ...Žena je najljepša kada je voljena...

Prelijepe su

Imaju i poneku bodlju

Ponekad ubodu pa zaboli

Ali zadovoljstvo imati ih je ipak veće!!           

Čovjek se zaljubi gledajući ženu, žena se zaljubi slušajući čovjeka.

Iz kojeg cvijeta dolaziš
zašto nisi kao i sve druge žene
koje prođu kao sjene
čija se ni imena ne pamte
čiji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomiš na dijelove
i noći mi pretvaraš u dane

koja si ti žena
kad mi pola života u tebe stane
zbog koje žalim
sve ovo što prebrzo ide
što su jeseni bliže
i što mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doći
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

Najveće blago na zemlji su žene.

One su vrhovna umjetnost prirode i zaslužuju najveće pooštovanje ovoga svijeta.

Da nema tih božanskih bića naš muški život nebi imao nikakva smisla.

Dok ženskom tijelu treba pristupati i shvaćati ga kao sam oltar crkve prirode.

Žene su prelijepe živuće zagonetke strasti, koju još ni jedan muškarac nije uspio odgonetnuti. a možda je tako i bolje jer to čini igru zanimljivijom i strastvenijom.

Žene su kao instrument sa kojime rijetko tko zna svirati ali kada znaš ta je pjesma naljepša.

Kada je Bog stvorio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.

Jedan Anđeo je došao i upitao ga:

“Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”

Bog odgovara:

“A jesi li ti vidio sve spefikacije, koje sam napravio da je formiram?"

Evo, vidi:

“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, imati više od 200 pokretnih zglobova, a svi moraju imati mogućnost za zamjenu, i usput svaka dijeta mora funkcionirati, i još mora imati krilo za najmanje četvero djece… u isto vrijeme treba znati dati poljubac, izliječiti od jednog povrijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve to mora raditi samo sa dvije ruke.”

Anđeo se začudio svim tim zahtjevima:

“Sa samo dvije ruke?….Nemoguće!“

I ovo je samo standardni model ?!

Pa će Bogu:

“To je puno posla za jedan dan…pričekaj sutra, pa je dovrši“.

"Ne želim to!", protestirao je Bog. "Tako sam blizu da dovršim ovo biće, meni toliko drago.

Kad se razboli, sama će se izboriti za svoje ozdravljenje, i moći će raditi 18 sati dnevno."

Anđeo se približio i dotaknuo ženu.

“Bože, kako si je napravio taku meku?”

“Je, mekana je”, kaže Bog, "ali napravio sam je da ima i veliku snagu. Nećeš vjerovati što sve može učiniti i izdržati.”

“A može li misliti?" pita Anđeo.

Bog odgovara:

“Ne samo da može misliti, ona može i surađivati i dogovarati se."

Anđeo je ugledao nešto što mu je privuklo pažnju, pa dotakne ženino lice…

“Bože, izgleda da ovaj model ipak ima jedan propust. Rekao sam ti da previše stvari stavljaš na nju..."

“Nije to nikakav propust…to je jedna suza”, ispravi ga Bog.

“A zašto to, čemu služi?" upita Anđeo.

I Bog kaže:

“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.”

Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela:

“Ti si genijalac, Bože. Na sve si mislio! Žena je sjajno biće!!”

To je istina!

Žena ima snagu, zato joj se čovjek divi. Ona podnosi teškoću, nosi tugu, ali zna za sreću, ljubav i svoje mišljenje.

Ona se smije, kad želi vrisnuti.

Žena pjeva, kada želi plakati. Plače kad je sretna i smješka se kad je nervozna.

Bori se za ono u što vjeruje.

Ona je protiv nepravde.

Ne priznaje “ne” za odgovor, ako ima drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daje za svoju obitelj. Ona prati prijateljicu liječniku, zato što se ova boji.

I žena voli bez granica...

Ona plače od sreće kad joj djeca nešto novo u životu dožive, raduje se dobroti svojih prijatelja.

Sretna je kad čuje za neko rođenje ili vjenčanje.

Njeno srce se lomi kada čuje za smrt neke drage osobe.

Tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kad nema više ništa za što bi se borila.

Žena zna da jedan poljubac i jedan zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

"ALI....", Bog će zabrinuto:

žena ima i jednu grešku:

ONA ZABORAVLJA KOLIKO VRIJEDI! ! !

Bio je jedan ljubavnik koji je volio bez nade. On se povukao potpuno u svoju dušu i mislio je da će sagorjeti od ljubavi. Svijet za njega nije postojao, on nije više vidio plavo nebo i zelenu šumu, potok mu nije žuborio, harfa mu nije ječala, sve je bilo utonulo, i on je osiromašio i postao bijedan. Ali je njegova ljubav rasla, i on je puno radije volio umrijeti i propasti, nego se odreći posjedovanja lijepe žene koju je volio. Tada osjeti kako je njegova ljubav sagorjela sve drugo u njemu, te postade moćna, i privlačila je i privlačila, i lijepa žena joj se morala pokoriti, i došla je, i on je stajao raširenih ruku kako bi je privukao sebi. Ali dok je pred njim stajala, najedanput se sasvim izmijenila, i on s grozom osjeti i spazi kako je privukao k sebi cio izgubljeni svijet. Ovaj je stajao pred njim i predavao mu se, nebo i šuma i potok, sve mu je u novim bojama, svježe i divno, dolazilo ususret, pripadalo mu, govorilo njegovim jezikom. I umjesto da dobije samo jednu ženu, imao je cijeli svijet na srcu, i svaka zvijezda na nebu plamtjela je u njemu i rasipala veselost kroz njegovu dušu. On je volio, i pri tom je našao sebe samog.

Većina njih, voli da bi pri tom izgubila sebe.

• TAKO SLATKO JE
• O TEBI MISLITI
• TAKO SLATKO JE
• O TEBI SANJATI
• TAKO SLATKO JE
• KAD SE SVIJETLA POGASE
• KAD NITKO DRUGI NE VIDI
• TABE LJUBITI
• TAKO SLATKO
• KRAJ TEBE LECI
• TAKO JE SLATKO
• KRAJ TEBE SPAVATI
• I TIHO TI RECI...

...VOLIM TE...                                                    

Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako izgleda najljepša žena na svijetu? Jedan je volio plameno-crne, kao ugalj oči, sa vatrenim pogledom. Drugi je volio sivo-plave oči, beskrajno duboke, kao nebo. Trećem su pak najdraže bile one sa braon očima, tople i nasmijane…A za kosu, jedan je govorio da su ljepše žene sa kraćom kosom, a drugi je tvrdio – sa dužom, koja pada sve do peta. Jedni su se oduševljavali onima sa visokim i veličanstvenim držanjem…a drugi radije manjim, nježnijim i elegantnijim figurama.

I svaki od njih je mislio da su njegovo mišljenje i opis najtačniji i nije prestajao da ubjeđuje one druge u ispravnost svog suda. Vidjevši da tako nikada neće stići do zajedničke saglasnosti, napokon riješiše da odu do jednog mudrog čovjeka i da čuju njegovo mišljenje:

“Počeli smo da polemišemo”, rekoše mu, “i nismo nikako uspjeli da se razumijemo. Kaži nam ti, mudri čovječe, koja žena je najljepša žena na svijetu?”

Dugo je starac gledao u bijele vrhove dalekih planina, povremeno se neprimjetno osmjehujući…i naposljetku odgovori sa ove tri riječi:

“ONA KOJU VOLIŠ.”

Jedan je dječačić upitao svoju majku:

 "Zašto plačeš?" "Zato sto sam žena" - odgovorila je. "

Ne razumijem" - rekao je dječak.Mama ga je samo zagrlila i rekla:

 "Nikada i nećeš".Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama plače bez

ikakvog razloga?" "Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je jedino

što je tata znao reći.

Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao Zašto žene plaču.

Naposljetku je nazvao Boga. Kad ga jedobio, upitao ga je:

"Bože,Zašto se žene tako lako rasplaču?

"Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao sam joj

ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet dovoljno

nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da

podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece.

Dao samjoj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi

odustanu i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti, nevolje bez

prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na

sve,čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo.

Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od

njegovog rebra da bištitila njegovo srce.Dao samjoj mudrosti da zna da

dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu,ali povremeno testira

njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.I napokon, dao sam

joj suzu da je isplače. To je samo njezino na korištenje kad god

joj zatreba. Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u

njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se

vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje

stanuje ljubav!!

MA KOLIKO BILA ŽENA

UVIJEK VIŠE TAJNA BUDI

BUDI ŠUTNJA, AL' ISKRENA

NEK' TE VJEČNO SLUTE LJUDI

ŽENA JE STRAST

ŽENA JE MILOST

ŽENA JE NJEŽNA

ŽENA JE SNAŽNA

ŽENA JE MOĆNA

ŽENA JE RANJIVA

ŽENA JE MISLENA

ŽENA JE OSJEĆAJNA...

Pustio sam te u život.

Nisam birao, a nisam se ni pitao da li će tako da bude.

I sada više ne mogu da te pustim od sebe.

A i zašto bih te puštao…

Ne znam šta si u mojim očima pokušavala da vidiš,

šta si vidjela,

i šta bi željela da vidiš.

Ali znam da sam ti dopustio da vidiš mnogo više nego bilo tko drugi.

Možda sam i ja mogao da vidim i znam mnogo više o tebi,

ali me je sputavalo to što sam svaki put u tvojim očima tražio samo jedno – svoj odraz.

I znaš, ponekad sam ga i pronalazio.

Ali čim bi pomislio na … ljubav, sebe više ne bih vidjeo.

Jer, zabranjuješ mi da se nadam, a sve dublje me uvlačiš u san.

Ti budiš nemir i daješ sebi za pravo da nikada ne prestaneš da činiš moje snove i većim i daljim.

Ipak, budiš radost i znaš kako da oživiš život u meni.

Naučila si me…

Da želim, ali da se ne nadam.

Da zajedno možemo sve, ali da je iznad svega izbor u nama samima.

Da sada možemo mnogo, ali da ćemo jednom moći mnogo više.

Da neke stvari čekaju pravo vrijeme, a da pravo vrijeme čeka nas.

Naučila si me da između riječi i ćutanja odaberem riječ

i da onda kad govorim, govorim ono što želim.

Ti si birala da slušaš ono što kažem,

a ja sam birao da kažem ono što želim da čuješ.

Želim da čuješ da uspijevaš svu vječnost pretvoriti u jedan trenutak – onda kad si tu.

I da je taj trenutak sve što mi nedostaje u životu.

JA SAM ŽENA

Ne ljuti se zbog riječi

što ih nekad kažem

Nakon teške noći

Umorna i snena

Ne čudi se zbog suza

Kad u tami plačem

Ili kad te ljubim

Ja sam žena.

Ne budi me zbog jutra

Draže su mi noći

Šapat ili dodir

Luda igra sjena

Ne trudi se da shvatiš

Nikad nećeš moći

čudna je to igra

Ja sam žena.

Ja sam žena

Žena što voli

Žena od suza

Strasti i boli.

Ja sam žena

Žena od tuge

Žena što ljubi

Žena ko druge.

Ne traži da ti pričam

Baš sve moje snove

Možda čuješ laži

Kad izlaza nema

Ne trudi se da saznaš

Što je bilo jučer

Ne pitaj me ništa

Ja sam žena.

 ...................Meri Cetinić.

                                                              Žene umiju odglumiti orgazme.

                                                       Zato muškarci znaju odglumiti cijeli brak.

Muškarci su veoma čudna stvorenja, umiju da se tuku, da viču, prijete, ali premiru od straha pred jednom ženom. Možda ne pred onom kojom su se oženili, ali uvijek postoji neka koja ih plaši i potčinjava svojim hirovima i ćudima. Makar im to bila i rođena majka.

Ako ideš bilo gdje, jedno znaj

neću ti stajati na put

budi iskrena

ja neću biti ljut.

I svaku svoju tajnu otkrij mi

reci mi da znam, učini to

samo budi iskrena

i bicu prijatelj tvoj.

Znaj

ljubavi svakoj dodje kraj

kad dvoje losi postanu

prijatelji tesko ostanu.

I dobro znaj za tebe uvijek bitću tu

u pola noći kad ti zatrebam

ko prijatelj ću puno da ti dam

samo mi reci da znam.

Ako jednog dana sama osjetiš

potrebu da život promijeniš

da s drugim probaš to

neću ti uzeti za zlo.

I svaku svoju tajnu otkrij mi

reci mi da znam, učini to

samo budi iskrena

i bitću prijatelj tvoj...

Budi jako oprezan da ne rasplačeš ženu

jer Bog broji njene suze.

Žena je nastala od muškarčevog rebra,

a ne od njegovih stopala da se po njoj gazi.

Ne od njegove glave da se njome vlada,

nego od boka da mu bude jednaka.

Ispod ruke da bude zaštićena i

pokraj srca da bude voljena.

“Volim da budem s tobom zato što se nikada ne dosađujem, čak i kada ne razgovaramo, kada se ne dodirujemo, kada nismo u istoj prostoriji, ja se ne dosađujem. Nikad mi nije dosadno. Mislim da je to stoga što imam povjerenja u tebe, imam povjerenja u ono o čemu razmišljaš. Razumiješ? Volim sve ono o čemu razmišljaš? Razumiješ? Volim sve ono što vidim kod tebe, i sve ono što ne vidim. Ipak, znam tvoje mane. Ali mislim da se tvoje mane dobro slažu sa mojim vrlinama. Ne plašimo se istih stvari. Čak se i aveti koje nas proganjaju lijepo slažu međusobno!
Ti vrijediš više nego što izgledaš, više od onoga što pokazuješ. Sa mnom je obrnuto. Meni je potreban tvoj pogled, jer mi daje dubinu. Ja sam kao dječiji zmajevi na vjetru.
Ako me neko ne drži na uzici… hoooop, odletim…
A često pomislim na tebe da si dovoljno jaka da me držiš na uzici i dovoljno pametana da me odmotaš, pustiš da letim…
Zar nije nevjerovatno sresti nekoga i pomisliti: draga ženo  s tobom se ugodno  osjećam."

 

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.

Ne, ne prekidaj me.

Ćuti.

Pusti me da ti kažem
ono što sam već trebao reći.

Kad trebaš doći, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasniš samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili možda strah
boli.

I zato ne smijem kasniti.
Već sutra može biti kasno.
A nisam ti još rekao
kako i koliko te volim.

Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, riječima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.

Ne. Ne gledaj me zastrašeno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i površna
prava i zauvijek…

Boli.

Kad dolazim, pitam se čekaš li me.
Bojim se da jednog dana više ne otvoriš vrata.
Bojim se praznog stubišta bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.

A nisam ti rekao:
najviše se bojim vremena koje ne čeka.
A ja kasnim.

Volim te.
I volim sve što si ti.

Tvoje oči pitajuće.
Tvoj smiješak opraštajući.
Tvoj korak ohrabrujući.

Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najčešće.

Bore na tvom licu i moje su.

I u tom trajanju ne znam da li sam učinio sve za tebe
ljubavi moja.

Ne postoji partner sa kojim možeš biti sretan ako ti sam sa sobom nisi sretan. Jer kako voljeti nekoga ako samog sebe prvo ne voliš?

Ako živiš svaki dan kao da ti je posljednji, smrt te ne može iznenaditi.

Srtrpljenje je kretati se bez žurbe ka cilju sve dok se željeni rezultat sam od sebe ne ostvari.

Ako ne iskoristiš prvu šansu, iskoristi drugu. Uvijek je sljedeća šanska, zadnja šansa. I ako se samo nadaš, a ne vjeruješ u to, ti onda nisi onaj koji određuje pobjednika.

Ko nije spreman sam sebi da pomogne, njemu niko drugi ne može pomoći.

Male stvari u svome životu dovedi u red, a velike će ih same pratiti.

I najveći cilj možeš postići, ako put do njega razložiš na manje korake i naoružaš se izdržljivošću i strpljenjem.

Ako nečiji napad odbijaš sa pola srca, ohrabruješ neprijatelja da udari ponovo.

Za sve što jesi i što radiš treba vremena da sazrije. Ništa ne možeš prisiliti da raste. A kada je zrelo, desiće se samo od sebe. Najveća prepreka zrelosti je nestrpljenje.

Razočarenje možeš doživjeti samo ako imaš očekivanja.

Ima mnogo djevojaka koje na privlačan način svlače odjeću, ali onih koje se na privlačan način oblače uopće nema mnogo.

Kad bi svi vjerovali da će sve biti kako treba, na ovom svijetu ne bismo imali čega da se plašimo.

Svijet bez ljubavi isto je što i vjetar koji duva napolju kroz prozor. Ne možeš ni da ga dodirneš ni da ga pomirišeš. Koliko god djevojaka platio, sa koliko god njih ti onako usput spavao, to nije prava stvar. Nijedna od njih te neće čvrsto stegnuti u zagrljaj.

Misao ne poznaje vrijeme. U tome je razlika između misli i snova. Misao sve može da vidi u sekundi. Može i da iskusi vječnost. Možeš i da postaviš zatvoreno kolo, a misli će se po njemu vrtjeti bez prestanka. Takve su ti misli. Nisu one ko san koji može da se prekine.

Ljubim te zbog svih žena koje nisam poznavao
Ljubim te zbog svih vremena u kojima nisam živeo
Zbog mirisa širokih prostranstava i mirisa toplog kruha
Zbog snijega koji se topi i prvog cvijeća
Zbog čistih životinja koje čovjek ne može da uplaši
Ljubih te samo da bih ljubio
Ljubim te zbog svih žena koje mi izmiču

Samo se u tebi odražavam jer me ne vidim bez tebe
Bez tebe ja jesam samo pustinja
Između nekada i sada
Bile su sve one smrti što sam ih u nemoći savladao
Svome ogledalu nisam mogao probiti zid
Trebalo je riječ po riječ života da naučim
O kako se to zaboravlja

Ljubim te zbog tvoje mudrosti koju ne imam
Zbog zdravlja
Ljubim te uprkos svemu što je iluzija
Zbog ovog nesmrtnog srca koje se ne zaustavlja

Ti vjeruješ da jesi sumlja a upravo si čista pobuda
Ti si veliko sunce koje me omamljuje
I kada sam već zaista siguran u sebe.

Studenti počeše da zapitkuju svog profesora:
“Vi ste tako mudri i iskreni. Svi vas poštuju, žele da vas oponašaju i da vas slijede. Ali ipak, sve nas jako zanima jedna stvar, zašto se još uvijek niste oženili?”

Profesor, zatečen ovim pitanjem, u početku se je snebivao, ali ubrzo poče da se otvara i da priča:
“Vidite, ja sam uvijek tražio Savršenu Ženu! I u tom traženju, proputovao sam mnogo zemalja. Jednom sam volio jednu prelijepu djevojku. Bila je nevjerovatno, nevjerovatno lijepa. Nijedan muškarac nije mogao da odoli njenoj ljepoti. Ali nažalost, njena duša nije imala takvu ljepotu, pa smo se nakon izvjesnog vremena i razišli. Poslije toga sam sreo još jednu mladu djevojku. Ona je bila i lijepa i pametna i obrazovana. Ali nažalost, karakteri su nam bili potpuno različiti i morali smo da prekinemo našu vezu.
Vidio sam od tada mnogo predivnih žena, ali ja sam još uvijek tragao za onom svojom Savršenom.”

“I šta se desilo, zar niste nikada sreli takvu?”

“Jesam. Sreo sam je! Jednoga dana pojavila se baš takva: Savršena Žena – pametna, lijepa, očaravajuća, produhovljena, elegantna, dobra…prostim riječima: samo savršenstvo!”

“I tada ste se oženili?!” – oduševljeno i nestrpljivo uglas upitaše studenti.

“Neee! Na moje veliko razočarenje, ispostavilo se da ona traži SAVRŠENOG MUŠKARCA!!!”

Kad sam bio ugrožen, mislio sam samo na nju, hrabreći se njenim prisustvom. Kad mi je bilo teško, pominjao sam njeno ime kao u molitvi, nalazeći olakšanje. Kad osjetim radost, trčim da je podijelim s njom, zahvalan joj, kao da mi je ona daruje. Dobar je čovjek, i lijepa žena, ali ono što je samo za mene, to sam sam stvorio. Čak i da je imala velikih mana, ja ih ne bih znao. Potrebna mi je savršena, i ne mogu dopustiti da to ne bude. Dao sam joj sve što nisam našao u životu, a bez čega ne mogu. Čak se i umanjujem pred njom, da bi ona bila veća, i ja pomoću nje. Bogato je darujem, da bih mogao da uzmem. Ja sam osujećen, ona je ostvarena, i tako sam obeštećen. Ona mi namiruje izgubljeno, i dobijam više nego što sam želio da imam. Moje želje su bile maglovite i rasute, sad su sakupljene u jednom imenu, u jednom liku, stvarnijem i ljepšem od mašte. Njoj priznajem sve što ja nisam, a opet ništa ne gubim, odričući se. Nemoćan pred ljudima i slab pred svijetom, značajan sam pred svojom tvorevinom, vrednijom od njih. Nespokojan pred nesigurnošću svega, siguran sam pred ljubavlju, koja se stvara sama iz sebe, jer je potreba, pretvorena u osjećanje. Ljubav je žrtva i nasilje, nudi i zahtijeva, moli i grdi. Ova žena, cio moj svijet, potrebna mi je da joj se divim i da nad njom osjetim svoju moć. Stvorio sam je kao divljak svoga kumira, da mu stoji iznad pećinske vatre, zaštita od groma, neprijatelja, zvijeri, ljudi, neba, samoće, da traži od njega obične stvari ali da zahtijeva i nemoguće, da osjeća oduševljenje ali i ogorčenje, da se zahvaljuje i da grdi, uvijek svjestan da bi mu bez njega strahovi bili preteški, nade bez korijena, radosti bez trajanja.
Zbog nje, isključive, i ljudi su mi postali bliži.

Loše navike čovjek može pobijediti samo danas, a ne sutra.

Ko nije bio lijep do dvadesetih,
ko nije bio jak do tridesetih,
ko nije bio bogat do četrdesetih.
ko nije bio mudar do pedesetih,
nikada neće biti, ni lijep, ni jak, ni bogat, ni mudar.

Protiv ljubavi se niko ne može boriti.

Ako tučeš svoju ženu tučeš svoju sreću.

Žena je kao knjiga, koja se, bila dobra ili loša, mora najprije svidjeti naslovnim listom. Ako ta stranica nije zanimljiva, neće pobuditi želje za čitanjem, a ta je želja upravo tolika koliko je zanimanje što ga naslov potiče.

Naslovni list kod žene ide odozgo do dole, baš kao kod knjige; pa tako i njene noge; koje zanimaju sve muškarce kojima su ukusi slični mojima, imaju istu privlačnost kao i oprema knjige. Međutim, većina ljubitelja ili premalo ili nikako ne pazi na ženske noge, baš kao što većina čitalaca ne mari za izdavača knjige.

Stoga žene s pravom posvećuju toliku brigu licu, odjeći i držanju, jer samo time mogu u onima koje priroda nije pri porodu obdarila sljepilom potaknuti radoznalost i želju da ih pročitaju. Ali kao što ljudi koji su pročitali mnogo knjiga požele na kraju nove, pa bile i loše, tako se i muškarac koji je upoznao mnogo krasnih žena na kraju zaželi ružnih, samo neka su nove.
Istina, lažna bjelina koje sakriva stvarnost bode mu oči, ali njega mami strast koja je već postala porok, i šapuće mu hvala u prilog lažnog naslova.

‘Možda’, misli on u sebi, ‘knjiga i nije tako loša, možda joj čak i ne treba tog smiješnog spoljnog omotača.’ I on je tada počinje ovlaš prelistavati, ali on još nije okrenuo ni nekoliko stranica, a već se javlja otpor, jer živa knjiga želi da bude pročitana kako valja. I i tako knjigoljubac biva žrtvom koketarije, tog čudovišta što progoni sve one kojima je ljubav zanat.

Mlada žena koja se tek udala jednog je vrelog ljetnjeg dana došla u posjetu svojoj majci.
Sjela je u fotelju i dok je pila ledeni čaj, započele su priču o životu, o braku, o odgovornostima i obavezama zrelih ljudi.
Majka je zamišljeno promućkala kockice leda u svojoj čaši i onda je jasno i trezveno pogledala svoju kćerku.
”Nemoj nikad zaboraviti svoje prijateljice!”, rekla je.
“One će ti biti sve važnije, kako budeš postajala starija. Koliko god budeš voljela svoga muža, koliko god budeš voljela svoju djecu, one će ti ipak biti potrebne. Sjeti se da povremeno izađeš negdje sa njima, da se i dalje družiš sa njima. I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su i tvoje sestre, tvoje kćeri i ostali tvoji rođaci. Biće ti potrebne druge žene. Ženama su uvijek potrebne druge žene!”
“Kakav blesav savjet “, pomislila je ćerka.
“Zar se nisam upravo udala? Zar nisam upravo zakoračila u svijet parova? Za ime Boga, ja sam udata žena, odrasla! Nisam neka šiparica kojoj su potrebne prijateljice! Moj muž i moja porodica svakako će biti sve što mi je potrebno da moj život dobije pravi smisao.”

Ali, ipak je poslušala svoju majku i nastavila da održava kontakte sa svojim prijateljicama.
Kako su godine prolazile jedna za drugom, ona je polako počela da uviđa da je njena majka, ustvari, tačno znala šta govori. Kako vrijeme i priroda donose promjene u životu svake žene, prijateljice ostaju najveći oslonac za nju.

U svojim 40-im, evo šta je naučila:

Vrijeme prolazi.
Život se događa.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Poslovi dođu i prođu.
Karijere se završavaju.
Roditelji umiru.
Kolege zaboravljaju usluge.
Muškarci imaju svoj svijet.

Ali, prijateljice ostaju uz tebe, ma koliko vremena i kilometara bile daleko od tebe. Prijateljica nikad nije toliko daleko da ne može biti uz tebe, kada je potrebna.
Dok budeš morala ići tim usamljenim putem koji se zove život i kad budeš morala ići sama, tvoje prijateljice će biti tu, pored puta, navijajući za tebe, moleći se za tebe, trudeći se oko tebe, zalažući se za tebe i čekajući te na kraju puta širom raširenih ruku. A ponekad će čak i prekršiti pravila zbog tebe.

Neka je žena sanjala da je ušla u veliku trgovinu i tu je, na svoje ogromno iznenađenje, vidjela Boga za pultom.

“Šta prodaješ?” upitala je.

“Sve što ti srce zaželi” odgovori Bog.

Žena je jedva povjerovala u ono što je čula
i odluči tražiti ono najbolje što ljudsko srce može zaželjeti.

“Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost,
i slobodu od straha”, reče.

Potom, nakon kratkog razmišljanja, doda:

“Ali ne samo za mene, već za svakoga na svijetu.”

Bog se nasmijao. “Mislim da si me pogrešno shvatila, draga moja”, reče Bog.
“Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme.“

Volim te

Ne samo zbog toga što ti jesi
Nego i zbog toga što sam ja
Kad sam s tobom.

Volim te

Ne samo zbog onog
Što si učinila od sebe,
Nego i zbog toga
Što činiš od mene.

Volim te

Zbog onog dijela mene
Koji ti iznosiš na vidjelo;

Volim te

Jer stavljaš ruku
Na moje, brigama pretrpano srce,
I prelaziš preko
Svih ludosti i slabosti
Kojima ne možeš pomoći,
A čame ondje u magli,
Pa ih izvodiš
Na svjetlo.
Sva ta moja predivna imovina
U koju se niko prije nije
Bio dovoljno daleko zagledao
Da je pronađe.

Volim te

Jer mi pomažeš
Da iz nabacane hrpe svojeg života
Izgradim
Ne krčmu,
Već hram;
Da u djelima svakodnevnim
Ne slušam prijekor
Već pjesmu.

Volim te

Jer si učinila više
No što bi me ikoji
Ikada mogao
Učiniti dobrim,
Više, nego što bi me ma koji usud
Mogao usrećiti.

Bez riječi,
Bez dodira,
Bez znaka.

Učinila si sve
Naprosto,
Bivajući onim što jesi.

Možda to, na koncu,
I jest ono
Što znači – biti prijatelj.

Molio sam Boga za minutu,

a dao mi život cijeli.

Molio sam Boga za jedan cvijet,

a dao mi buket .

Molio sam Boga za malo ljubavi,

a dao mi je puno.

Molio sam Boga za Anđela,

i dao mi je tebe srećo moja.

Tražite ljubavnu vezu koja vremenom postaje sve bolja, sa sve većim divljenjem, sa povjerenjem koje izrasta iz oluja.

Sa ovim čovjekom sam uvidjela da je moguće da dostignem intezivnu intimnost i radost. Mislila sam ranije da su to samo moje posebne potrebe, moja lična obilježja životnog druga. Sada mislim da možemo biti svačiji, ali da se bojimo da ih nećemo pronaći i onda pokušavamo da se zadovoljimo sa manjim.
Kako bi se usudili da zahtijevamo intimnost i radost, ako je najbolje što možemo pronaći mlaki ljubavnik i blaga sreća.
A ipak u srcu znamo da će mlako preći u hladno, blaga sreće će se pretvoriti u bezimenu tugu, gunđava pitanja: Da li je ovo ljubav moga života? Da li je to sve? Da li sam zato ovde?
U srcu znamo da mora postojati nešto više i čeznemo za onim što nikada nismo otkrili. Toliko često polovina jednog para želi da se uzdigne, a druga polovina je vuče nadolje.
Jedno ide naprijed, a drugo se trudi da za svakih dva koraka naprijed, mora da se vrati tri koraka unazad.
Bolje upoznati samo sreću, mislila sam, voljeti moje prijatelje i moju mačku, bolje čekati na životnog druga koji nikad ne dolazi, no napraviti tako tup kompromis.

Životni drug je neko čije brave odgovaraju svim našim ključevima, a ključevi odgovaraju svim našim bravama. Kad se osjećamo dovoljno bezbjednim da otvorimo brave, naše najiskrenije ja izlazi i onda možemo biti potpuno i iskreno ono što smo.
Možemo biti zaista onakvi kakvi jesmo, a da se ne pretvaramo.
Bez obzira na sve, što može oko nas da se poremeti, sa tom jednom osobom smo sigurni u našem vlastitom raju. Naš životni drug je neko ko dijeli sa nama najdublje čežnje, naš smisao, naša uvjerenja.

Naš životni drug je neko ko život donosi u život.

Ali na kraju krajeva i nije važno da li se slažemo ili ne, ili ko je u pravu. Ono što je zaista važno jeste šta se dešava između nas dvoje i da li se stalno mijenjamo, razvijamo i volimo jedno drugo sve više i više!

Jedino što je važno, na kraju našeg boravka na zemlji jeste, koliko smo dobro znali da volimo, kakav je bio kvalitet naše ljubavi!

Sreću ne čini ono što imamo, već koliko u tome što imamo uživamo.
Sreća je kao kad se upiškite po hlačama. Svi to vide, ali samo vi možete osjetiti toplotu.

Sreća se može pronaći i u najmračnijim periodima, ako se čovjek sjeti da upali svjetlo.

Tražeći sreću za druge ljude pronaći ćeš je i za sebe.

Za svaki minut bijesa gubiš 60 sekundi sreće.

Sreća je kao džem. Ne možeš nimalo namazati a da bar malo ne kapne na tebe.

Sreća se ne mjeri uvijek u broju osmijeha.

I bonus misao:

Najljepše su srećne djevojke.

Tajna sretne veze:

Ono što želite znati pitajte. Ljudi ne mogu jedni drugima čitati misli i zato otvoreno razgovarajte.

Dajte si oduška. Recite partneru sve što vas muči jer dijeljenje problema povećava prisnost. I zapamtite, nije vam cilj riješiti problem pod obavezno, već ostvariti što veću povezanost.

Pohvalite svog partnera ili partnericu. Recite jasno i glasno šta volite na njemu ili njoj. To će im dati veće samopouzdanje, a takvi ljudi mogu puno više pružiti.

Ako niste dobrog raspoloženja odvojite se neko vrijeme. Vaša bolja polovina nije kanal za ispuštanje frustracija.

Jedite zajedno barem jednom dnevno. Na taj način potvrđujete vrijednost onoga što imate, a to je jako bitno za budućnost.

Nikada nemojte misliti da u potpunosti poznajete partnera. Problem u vezama često nastaje jer ljudi misle da znaju sve. No, činjenica je da uvijek imate još nešto za otkriti, te je važno da to nikad ne zaboravite.

Tražite ljubavnu vezu koja vremenom postaje sve bolja, sa sve većim divljenjem, sa povjerenjem koje izrasta iz oluja.

Sa ovom ženom sam uvidjeo da je moguće da dostignem intezivnu intimnost i radost. Mislio sam ranije da su to samo moje posebne potrebe, moja osobna obilježja životnog druga. Sada mislim da možemo biti svačiji, ali da se bojimo da ih nećemo pronaći i onda pokušavamo da se zadovoljimo sa manjim.
Kako bi se usudili da zahtijevamo intimnost i radost, ako je najbolje što možemo pronaći mlaku ljubavnicu i blaga sreće.
A ipak u srcu znamo da će mlako preći u hladno, blaga sreće će se pretvoriti u bezimenu tugu, gunđava pitanja: Da li je ovo ljubav moga života? Da li je to sve? Da li sam zato ovdje?
U srcu znamo da mora postojati nešto više i čeznemo za onim što nikada nismo otkrili. Toliko često polovina jednog para želi da se uzdigne, a druga polovina je vuče nadolje.
Jedno ide naprijed, a drugo se trudi da za svakih dva koraka naprijed, mora da se vrati tri koraka unazad.
Bolje upoznati samo sreću, mislio sam, voljeti moje prijatelje i mojeg psića, bolje čekati na životnog druga koji nikad ne dolazi, no napraviti tako tup kompromis.

Životni drug je neko čije brave odgovaraju svim našim ključevima, a ključevi odgovaraju svim našim bravama. Kad se osjećamo dovoljno bezbjednim da otvorimo brave, naše najiskrenije JA izlazi i onda možemo biti potpuno i iskreno ono što smo.
Možemo biti zaista onakvi kakvi jesmo, a da se ne pretvaramo.
Bez obzira na sve, što može oko nas da se poremeti, sa tom jednom osobom smo sigurni u našem vlastitom raju. Naš životni drug je neko ko dijeli sa nama najdublje čežnje, naš smisao, naša uvjerenja.

Naš životni drug je neko ko život donosi u život.

Ali na kraju krajeva i nije važno da li se slažemo ili ne, ili ko je u pravu. Ono što je zaista važno jeste šta se dešava između nas dvoje i da li se stalno mijenjamo, razvijamo i volimo jedno drugo sve više i više!

Jedino što je važno, na kraju našeg boravka na zemlji jeste, koliko smo dobro znali da volimo, kakav je bio kvalitet naše ljubavi!

Žena je lijepa ko najljepši cvijet
Žena je lijepa ko najljepša bajka
Ona je ukrasila čitavi svijet
Tek onda je najljepša kad postane majka.

Gledaj joj oko, kao sunce blista
Dok maleno čedo drži na rukama
Ljubav je njena kao zlato čista
Dok maleno čedo tiho šapće mama.

Žena je lijepa ko ptica u letu
Žena je lijepa ko sunčani dan
Ona je lijepa, najljepša na svijetu
Muškarcu svakom ostvareni san.

U borbi žena zna da sagori
Za svoja prava boriti se zna
S bolešću, smrću zna da se bori
U veličini svojoj kao sunce sja.

Žena zna bit šofer inženjer i ratar
Vješta domaćica što sve spravljat zna
Žena zna bit liječnik, profesor i zlatar
Za domaće gnijezdo sve od sebe dâ.

Žena je lijepa ko čarobni cvijet
Žena je lijepa ko iz snova, bajka
Ona je ukrasila čitavi svijet
Tek onda je najljepša kad postane majka.

Nek' te vječno Sunce grije,
nek' ti život bude bajka,
zašto KĆERI toliko brinem,
 shvatitćes kad BUDEŠ MAJKA ...

"...Postoje žene koje nas oraspolože...samo svojim prisustvom. Postoje žene koje ostvaruju sve snove. Žene koje tjeraju po svome. Žene koje se izdvajaju. I žene zbog kojih se smiješimo. Žene mudre i duhovite, čija nas snaga i hrabrost pokreće. Žene koje svakoga dana mijenjaju svijet...

Žene kao ti..."