Poštovani posjetitelju uzmi pouke iz ovih poučnih priča jer su sa razumom obdarene...
ŽIVOTINJE NAS UČE KAKO DA BUDEMO LJUDI
Lav nikada ne koristi svoju snagu da bi ponizio druge.
Medvjedi ne diskriminišu svoje mlade ako su ženskog pola.
Jedina razlika između pantera i leoparda je u njihovoj boji.
Kada delfin pronađe ranjenog delfina, on mu pomaže da nastavi da pliva.
Slonovi nikada ne napuštaju starije.
Kada se sretnu dva čopora gorila, oni uvijek izbjegnu sukob.
…a znate li šta možemo naučiti od GUSAKA?!
Prihvatimo ljude onakvim kakvi jesu i budimo velikodušani.
To je BOŽJI zakon u životu i medju ljudima.
ŽIVI
Hodaj do samog ruba.
Vježbaj dobrotu.
Poigravaj se s odbacivanjem.
Smij se.
Biraj bez žaljenja.
Cijeni svoje prijatelje.
Nastavi da učiš.
Radi ono što voliš.
Živi kao da je ovo sada jedino što postoji.
ODLUKA
Juče i prekjuče sutra ne vrijede.
Nema na svjetu dva ista petka,
dvije iste nedjelje,
dvije iste srijede.
Pa čemu onda razočaranja?
Ako je jedna ljubav – ćorak,
odmah se drukčije i ljepše sanja.
I kad si najviše tužan i gorak
nekih se novih očiju sjetiš
i shvatiš da letiš… divnije letiš.
Ko je to vidjeo da dječak pati?
Da kunja kmezav i da plače?
Svaki put moraš iznova znati
da voliš bolje, da voliš jače.
Ne da se vadiš.
Ne da se tješiš.
Već da se istinski do neba smješiš.
Nema na svijetu dvije iste srijede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukčije vrijede.
Živi se svaki put iz početka.
Živi se da se nikad ne pada.
Da budeš snažniji posle oluje.
I da se u tvom srcu već sada
sto zlatnih zvezda unapred čuje!!
ZATO ŠTO JE ŽIVOT KRATAK ...
... ŽIVOT je kratak.
Zato:
Krši pravila
Opraštaj brzo
Ljubi sporo
Voli iskreno
Smij se blesavo
I nikada ne zaboravi ono što te je od srca
NASMIJALO !!
... ŽIVOT je kratak.
Zato:
Krši pravila
Opraštaj brzo
Ljubi sporo
Voli iskreno
Smij se blesavo
I nikada ne zaboravi ono što te je od srca
NASMIJALO !!
ŽIVOT JE OGLEDALO ...
...
Ako sam sebe osuđuješ i kritikuješ – i drugi će te osuđivati i kritikovati.
Ako sam sebi nanosiš bol – i drugi će ti nanositi bol.
Ako sam sebe lažeš – i drugi će te lagati.
Ako si neodgovoran prema samom sebi – i drugi će biti neodgovorni prema tebi.
Ako sam sebe kriviš i ismijavaš – i drugi će te kriviti i ismijavati.
Ako si emocionalno okrutan prema sebi – i drugi će biti emocionalno (a čak i fizički) okrutni prema tebi.
Ako ti sam ne slijediš svoja osjećanja – niko ih drugi neće slijediti; ni tvoja osjećanja, ni TEBE.
Ali…
Ako Ti sam Sebe voliš – i drugi će Te voljeti.
Ako Ti sam Sebe poštuješ – i drugi će Te poštovati.
Ako Ti sam vjeruješ u Sebe – i drugi će vjerovati u Tebe.
Ako si Ti sam pošten prema Sebi – i drugi će biti pošteni prema Tebi.
Ako Ti sam uviđaš Svoju vrijednost i cijeniš Sebe prema tome – i drugi će TE isto tako cijeniti!
******************************
“Život je kao ogledalo: ako mu se namrštiš, namrštiće se i ono tebi; ali ako mu se nasmiješ, uzvratiće ti osmijehom.”
...
Ako sam sebe osuđuješ i kritikuješ – i drugi će te osuđivati i kritikovati.
Ako sam sebi nanosiš bol – i drugi će ti nanositi bol.
Ako sam sebe lažeš – i drugi će te lagati.
Ako si neodgovoran prema samom sebi – i drugi će biti neodgovorni prema tebi.
Ako sam sebe kriviš i ismijavaš – i drugi će te kriviti i ismijavati.
Ako si emocionalno okrutan prema sebi – i drugi će biti emocionalno (a čak i fizički) okrutni prema tebi.
Ako ti sam ne slijediš svoja osjećanja – niko ih drugi neće slijediti; ni tvoja osjećanja, ni TEBE.
Ali…
Ako Ti sam Sebe voliš – i drugi će Te voljeti.
Ako Ti sam Sebe poštuješ – i drugi će Te poštovati.
Ako Ti sam vjeruješ u Sebe – i drugi će vjerovati u Tebe.
Ako si Ti sam pošten prema Sebi – i drugi će biti pošteni prema Tebi.
Ako Ti sam uviđaš Svoju vrijednost i cijeniš Sebe prema tome – i drugi će TE isto tako cijeniti!
******************************
“Život je kao ogledalo: ako mu se namrštiš, namrštiće se i ono tebi; ali ako mu se nasmiješ, uzvratiće ti osmijehom.”
Ako želiš da saznaš kakav je neko, dobro pogledaj kako se ophodi prema slabijima od sebe, a ne prema onima koji su mu jednaki.
...
Ljudima je mnogo lakše da oproste drugima zato što su bili u krivu nego zato što su bili u pravu.
Nemoguće je živjeti a da negdje ne doživimo neuspjeh, osim ako živiš tako obazrivo kao da zapravo i ne živiš – a u tom slučaju po pravilu doživljavaš neuspjeh.
Nije bitno kako se čovjek rodi već šta postane.
Istina. To je predivna i užasna stvar s kojom se treba pažljivo rukovati.
Bezgranični humor je čovjekovo najveće blago.
Besmisleno je biti u snovima i zaboraviti živjeti.
Dobro organizovanom umu smrt ne predstavlja ništa drugo do sljedeću veliku avanturu.
RADI KAKO TI SAVJEST KAŽE ...
...
U nekim situacijama Kukavičluk postavlja pitanje: “Da li je bezbjedno?”
Probitačnost postavlja pitanje: “Da li je razborito?”
A Sujeta dođe i pita: “Da li je popularno?”
Ali Savjest postavlja pitanje: “Da li je ispravno?”
I tako dođe vrijeme kad čovjek mora prihvatiti stav da nešto niti je bezbjedno, niti je razborito, niti je popularno, ali to mora uraditi jer mu Savjest kaže da je ispravno.
...
U nekim situacijama Kukavičluk postavlja pitanje: “Da li je bezbjedno?”
Probitačnost postavlja pitanje: “Da li je razborito?”
A Sujeta dođe i pita: “Da li je popularno?”
Ali Savjest postavlja pitanje: “Da li je ispravno?”
I tako dođe vrijeme kad čovjek mora prihvatiti stav da nešto niti je bezbjedno, niti je razborito, niti je popularno, ali to mora uraditi jer mu Savjest kaže da je ispravno.
SRCE ...
Jednog dana Bog se umorio od ljudi.
Nije mogao da ih gleda očima....
Neprekidno su mu dosađivali tražeći sve i svašta.
Zato je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.
Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
»Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?»
Jedan mu je odgovorio: »Na vrh najviše planine na planeti»;
drugi:» Na dno okeana, tamo te niko neće pronaći»;
treći:» Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca,
to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće ni tražiti.»
Ali Bogu se nisu svidjeli odgovori njegovih savjetnika, pa se obratio svom najmudrijem anđelu sa istim pitanjem:
»Gdje da se sakrijem od ljudi?
Anđeo se nasmijao i odgovorio mu:»
Sakrij se u ljudsko srce.
To je mjesto u koje ljudi nikad ne zalaze!»
TKO SI TI ... ??
Jedna žena je pala u komu i najednom
kao da se našla pred božijim sudom.
«Tko si ti?», upitao je Glas.
«Ja sam gradonačelnikova žena.»
«Ne pitam te čija si žena, već tko si ti.»
«Ja sam majka četvoro djece.»
«Ne pitam te čija si majka, već tko si ti.»
«Ja sam učiteljica u školi.»
«Ne pitam te čime se baviš, već tko si.»
I sve tako. Šta god bi rekla, nikako
da kaže pravi odgovor.
«Tko si ti???»
«Hrišćanka.»
«Ne pitam te koje si vjere već tko si.»
«Ja sam ona što je uvijek išla u crkvu i pomagala ubogima i sirotima.»
«Nisam te pitao šta si radila, već tko si.»
Na kraju, pošto nije znala da odgovori, vraćena je nazad. Kada je ozdravila, riješila je da otkrije tko je i sve se promijenilo.
**************************
Tvoja dužnost je postojanje. Ne da budeš neko, niti da budeš niko, jer se za to kače pohlepa i ambicija. Nemoj biti ovaj ili onaj, jer tako postaješ uslovljen, treba samo da postojiš i to je sve.
BOG ZNA ...
Bog zna da smo mi umjetnici života.
Jednog dana nam daje čekić za skulpture, drugog dana kičice i boje za sliku, ili hartiju i olovku za pisanje.
Ali nikad neću moći da upotrijebim čekić za slikanje platna, ili kičicu za klesanje skulpture.
I zato, ma koliko to bilo teško, moram da prihvatim današnje blagoslove koji mi liče na prokletstva zato što patim, a dan je lijep, Sunce sija, djeca pjevaju na ulici.
Jedino tako ću uspjeti da prevaziđem bol i da ponovo izgradim svoj život.
Zato je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.
Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
»Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?»
Jedan mu je odgovorio: »Na vrh najviše planine na planeti»;
drugi:» Na dno okeana, tamo te niko neće pronaći»;
treći:» Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca,
to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće ni tražiti.»
Ali Bogu se nisu svidjeli odgovori njegovih savjetnika, pa se obratio svom najmudrijem anđelu sa istim pitanjem:
»Gdje da se sakrijem od ljudi?
Anđeo se nasmijao i odgovorio mu:»
Sakrij se u ljudsko srce.
To je mjesto u koje ljudi nikad ne zalaze!»
Jedna žena je pala u komu i najednom
kao da se našla pred božijim sudom.
«Tko si ti?», upitao je Glas.
«Ja sam gradonačelnikova žena.»
«Ne pitam te čija si žena, već tko si ti.»
«Ja sam majka četvoro djece.»
«Ne pitam te čija si majka, već tko si ti.»
«Ja sam učiteljica u školi.»
«Ne pitam te čime se baviš, već tko si.»
I sve tako. Šta god bi rekla, nikako
da kaže pravi odgovor.
«Tko si ti???»
«Hrišćanka.»
«Ne pitam te koje si vjere već tko si.»
«Ja sam ona što je uvijek išla u crkvu i pomagala ubogima i sirotima.»
«Nisam te pitao šta si radila, već tko si.»
Na kraju, pošto nije znala da odgovori, vraćena je nazad. Kada je ozdravila, riješila je da otkrije tko je i sve se promijenilo.
**************************
Tvoja dužnost je postojanje. Ne da budeš neko, niti da budeš niko, jer se za to kače pohlepa i ambicija. Nemoj biti ovaj ili onaj, jer tako postaješ uslovljen, treba samo da postojiš i to je sve.
Bog zna da smo mi umjetnici života.
Jednog dana nam daje čekić za skulpture, drugog dana kičice i boje za sliku, ili hartiju i olovku za pisanje.
Ali nikad neću moći da upotrijebim čekić za slikanje platna, ili kičicu za klesanje skulpture.
I zato, ma koliko to bilo teško, moram da prihvatim današnje blagoslove koji mi liče na prokletstva zato što patim, a dan je lijep, Sunce sija, djeca pjevaju na ulici.
Jedino tako ću uspjeti da prevaziđem bol i da ponovo izgradim svoj život.
Novcem možeš ...
... ******************************
Novcem možeš kupiti kuću, ali ne i dom.
Možeš kupiti postelju, ali ne i san.
Možeš kupiti sat, ali ne i vrijeme.
Možeš kupiti knjigu, ali ne i znanje.
Možeš kupiti položaj, ali ne i poštovanje.
Možeš kupiti doktora, ali ne i zdravlje.
Možeš kupiti život, ali ne i dušu.
Možeš kupiti seks, ali ne i ljubav.
******************************
... ******************************
Novcem možeš kupiti kuću, ali ne i dom.
Možeš kupiti postelju, ali ne i san.
Možeš kupiti sat, ali ne i vrijeme.
Možeš kupiti knjigu, ali ne i znanje.
Možeš kupiti položaj, ali ne i poštovanje.
Možeš kupiti doktora, ali ne i zdravlje.
Možeš kupiti život, ali ne i dušu.
Možeš kupiti seks, ali ne i ljubav.
******************************
MALI ŽIVOT ...
...
Dok netko pije
- ja pijuckam.
Dok netko grize
- ja samo grickam.
Dok netko bode
- ja samo bockam.
Dok netko pjeva
- ja pjevuckam.
Dok netko drijema
- ja dremuckam.
Dok netko radi
- ja raduckam…
... I tako pomalo, sitno živuckam ...
...
Dok netko pije
- ja pijuckam.
Dok netko grize
- ja samo grickam.
Dok netko bode
- ja samo bockam.
Dok netko pjeva
- ja pjevuckam.
Dok netko drijema
- ja dremuckam.
Dok netko radi
- ja raduckam…
... I tako pomalo, sitno živuckam ...
ODGOVORI:
1) 116 godina
2) Ekvador
3) Od ovce i konja
4) U Novembru
5) Od vjeveričijeg krzna
6) Po psu
7) Albert
8 ) Grimizne
9) Sa Novog Zelanda
10) Narandžaste
2) Ekvador
3) Od ovce i konja
4) U Novembru
5) Od vjeveričijeg krzna
6) Po psu
7) Albert
8 ) Grimizne
9) Sa Novog Zelanda
10) Narandžaste
POBJEDNIK / GUBITNIK ...
... Pobjednik uvijek ima plan. Gubitnik uvijek ima izgovor.
Pobjednik kaže: “Daj da ti pomognem.“
Gubitnik kaže: “To me ne zanima.“
Pobjednik nađe u svakom problemu neko rješenje. Gubitnik nađe u svakom rješenju nekakav problem.
Pobjednik poredi svoje učinke sa svojim ciljevima. Gubitnik poredi svoje učinke sa učincima drugih.
Pobjednik kaže: “Možda jeste teško, ali je moguće.“
Gubitnik kaže: “Možda je i moguće, ali je preteško.“
Pobjednik je uvijek dio rješenja. Gubitnik je uvijek dio problema.
... Pobjednik uvijek ima plan. Gubitnik uvijek ima izgovor.
Pobjednik kaže: “Daj da ti pomognem.“
Gubitnik kaže: “To me ne zanima.“
Pobjednik nađe u svakom problemu neko rješenje. Gubitnik nađe u svakom rješenju nekakav problem.
Pobjednik poredi svoje učinke sa svojim ciljevima. Gubitnik poredi svoje učinke sa učincima drugih.
Pobjednik kaže: “Možda jeste teško, ali je moguće.“
Gubitnik kaže: “Možda je i moguće, ali je preteško.“
Pobjednik je uvijek dio rješenja. Gubitnik je uvijek dio problema.
PITANJE INTERESA ...
...
Jedan zemljoradnik, čije je žito uvijek dobijalo prvu nagradu na lokalnom sajmu, imao je običaj da najbolje sjeme dijeli svim seljacima u okolini.
Kada su ga pitali zašto to čini, odgovorio je:
“To je samo pitanje interesa. Vjetar nosi polen s jedne njive na drugu. Kad bi moji susjedi uzgajali žito lošijeg kvaliteta, unakrsno oprašivanje umanjilo bi kvalitet mojih prinosa. Eto zašto mi je stalo da uvijek sade najbolje sjeme”.
******************************
Sve što dajemo drugima dajemo sami sebi.
Nemoguće je pomoći drugome a da istovremeno ne pomognemo sebi, kao što je nemoguće nanijeti zlo drugome a da istovremeno ne nanesemo zlo sebi.
...
Jedan zemljoradnik, čije je žito uvijek dobijalo prvu nagradu na lokalnom sajmu, imao je običaj da najbolje sjeme dijeli svim seljacima u okolini.
Kada su ga pitali zašto to čini, odgovorio je:
“To je samo pitanje interesa. Vjetar nosi polen s jedne njive na drugu. Kad bi moji susjedi uzgajali žito lošijeg kvaliteta, unakrsno oprašivanje umanjilo bi kvalitet mojih prinosa. Eto zašto mi je stalo da uvijek sade najbolje sjeme”.
******************************
Sve što dajemo drugima dajemo sami sebi.
Nemoguće je pomoći drugome a da istovremeno ne pomognemo sebi, kao što je nemoguće nanijeti zlo drugome a da istovremeno ne nanesemo zlo sebi.
BEZUMNO JE ...
...
Bezumno je mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn.
Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario...
Izgubiti nadu u molitve jer jedna nije uslišana...
Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan...
Okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio...
Ne vjerovati u ljubav jer ti je netko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav...
Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan jer nisi uspio u prvom pokušaju...
Nadam se da se na svom putu ne predaješ tom bezumlju.
Zapamti da se uvijek... može pojaviti druga šansa…
Novi prijatelj, nova ljubav... obnoviti snaga…
budi uporan traži sreću u svakom danu.
Siguran put k neuspjehu je - odustati! Često budući uspjesi dolaze
preko sadašnjih promašaja – NASTAVI SE TRUDITI!
...
Bezumno je mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn.
Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario...
Izgubiti nadu u molitve jer jedna nije uslišana...
Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan...
Okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio...
Ne vjerovati u ljubav jer ti je netko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav...
Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan jer nisi uspio u prvom pokušaju...
Nadam se da se na svom putu ne predaješ tom bezumlju.
Zapamti da se uvijek... može pojaviti druga šansa…
Novi prijatelj, nova ljubav... obnoviti snaga…
budi uporan traži sreću u svakom danu.
Siguran put k neuspjehu je - odustati! Često budući uspjesi dolaze
preko sadašnjih promašaja – NASTAVI SE TRUDITI!
PČELA SE PRETVARA U TRUTA
Pčela je stvorenje koje je bar u jednome veoma slična čovjeku: brine se za budućnost. U dobra vremena radi za zle dane, ljeti za zimu. Ali uzmite košnicu i premjestite je u tropske krajeve, gdje cijele godine cvjeta cvijeće. Tamo se događa nešto što će svakoga, ko to prvi put čuje, i te kako iznenaditi. Pčele prestanu raditi, više ne proizvode med. To i nije potrebno jer im ne prijeti vrijeme u kojem nema cvijeta.
Kad nema briga za zimu, nema ni meda!
Dajte ljudima neku brigu i oni će se pokrenuti. U njima će se probuditi moralne ili stvaralačke snage i oni će nešto preduzeti. Ne vrijedi mlade ostaviti da rastu u blagostanju i osloboditi ih svega što služi za razvitak i korišćenje njihove snage otpora.
Stalno obilje sredstava i hrane pretvara ljude u trutove.
BAJKA O ČASTI
Vrijeme je prolazilo. Život im biješe bogat. Ali sve što je dobro, privuče i zavidne ljude. Iz vrlo udaljenih krajeva, gdje su vladale nesloga i mržnja, a kraljica im bila Zavist, krenuše da napadaju ovaj narod. Rušili su im kuće, otimali djecu, palili knjige…
No, narod biješe hrabar i neustrašiv. Zato Zavist riješi da ubije Razum. Tako i bi. Narod osta bez kralja te odluči da vlast pripadne njegovoj ženi. Ona se zvala Čast. Imala je kćerku Slobodu i sina Život. I umjesto da bez razuma narod propadne, oni su sa Časti postali još jači. Čast je vladala pošteno i dostojanstveno. Bila je skromna, iskrena i pravedna. Kćerka joj je u svemu pomagala. Sloboda je bila najljepša djevojka na svijetu i voljena u narodu.
Zavist, već bijesna, pokuša da ubije i Čast, ali bez uspjeha. Zatim pokuša da otme Slobodu, ali je i ona bila neuhvatljiva. Narod ih je dobro čuvao, baš kao što se čuva najveći zavjet predaka. No, Zavist nije mirovala. Tražila je put do zla. Tako nagovori Život da se odrekne majke i sestre dobijajući za uzvrat obećanje – vječnu slavu i vlast. Život je povjerovao. Na prevaru zatvori Čast i Slobodu u kutiju zaborava. Postade kralj. Narod se uplaši novog kralja jer Život bez Časti i Slobode je Život sa strahom. Tada su istina i nada daleko, a tuga i zlo prve komšije. Zavist je imala kćerku Laž koja se po nagovoru majke uda za kralja. Uz nju Život postade još suroviji, a narod nesrećniji. Život i Laž dobiše kćerku Prevaru i sina Zaborava. Dođoše još crnji dani. Narod je propadao svakim danom sve više. Od razumnog, časnog i slobodnog, ostade samo prevareni narod. I – zaboravljen.
Ne prođe mnogo, a Zavist odluči da ode odatle jer više nije imala na čemu da im zavidi. Sa njom odoše i kćerka Laž i unuk Prevara jer im je, ovakav kakav je, Život dosadio. Kad je kralj ostao sam, sa sinom Zaboravom, osjeti neizmjernu tugu i pokajanje za ono što je učinio svom narodu, te pade u postelju. Sin se sažali nad svojim ocem te odluči da nađe kutiju zaborava. Nije je bilo teško naći.
Bila je na putu, zaboravljena. Obradovao se, ali ju je uzalud pokušavao otvoriti. Sjedio je tužan danima pored očeve postelje nadajući se da će nekim čudom ozdraviti.
Jednog dana vidje ga mali dječak zlatne kose i upita ga:
“Poznaješ li ti Čast i Slobodu?”
“Ne, ja sam se rodio poslije njih,” odgovori Zaborav, “ali ih poznaje moj otac Život.”
“Slušaj me dobro,” reče zlatokosi, “ako želiš da Život ozdravi, moraš ispuniti tri zadatka-želje. Tako će se kutija zaborava otvoriti.”
Prva želja: Učini da Život zauvijek zaboravi na Zavist, Laž i Prevaru.
Druga želja: Vrati narodu Čast i Slobodu!
Treća želja: Ne dozvoli da jezik tvog naroda padne u zaborav!
Zaborav sve tako učini, pa se Život iznova probudi. Uz njega su i Čast i Sloboda živjeli dugo i srećno. Žive i danas ali ih treba čuvati od kutije zaborava.
DRUŠTVO SPEKTAKLA
Spektakl nije samo skup slika; to je društveni odnos među ljudima posredovan slikama.
Dani ovog društva su odbrojani. Njegovi razlozi i njegove zasluge pažljivo su izvagani i vidjelo se da ne pretežu. Njegovo stanovništvo je podijeljeno na dvije strane, od kojih jedna želi da ovo društvo nestane.
Spektakl je stupanj na kojem roba uspijeva da kolonizuje čitav društveni život. Komodifikacija nije samo vidljiva: mi više ne vidimo ništa drugo. Svijet koji vidimo je svijet robe.
U društvima u kojima preovlađuju moderni uslovi proizvodnje, život je predstavljen kao ogromna akumulacija prizora. Sve što je nekada bilo neposredno doživljavano, udaljeno je u predstavu.
Nismo išli na televiziju da bismo objavili svoja otkrića. Nikada nismo tražili subvencije za naučna istraživanja ili naklonost intelektualaca koji pišu za novine. Samo smo dolivali benzin tamo gdje je već buktao plamen.
ŠAH
oprezno figure pomjeraju spore.
Strogi prostor table drži ih do zore:
dve suprotne boje vode bitku ljutu.
Magična surovost iz sredine zrači:
homerovska kula sa kraljem što kasni,
borbena kraljica, pješaci opasni,
iskošeni lovac i laki skakači.
A kada igrači igrati prestanu,
kada u vremenu beskrajnom nestanu,
i tad obred ovaj vječno će da traje.
Taj rat je buknuo na istoku slavnom,
poprište je ratno cela zemlja davno.
Ko i Druga, ova Igra ne prestaje.
Nejaki kralj, kosi lovac, ratoborna kraljica,
pješaci mudri i top kreću
crno-bijelim putem da probaju sreću ratnu,
hrabra vojska za bitku orna.
Ne znaju da ruka onog svemoćnog
igrača upravlja njihovom sudbinom,
niti znaju da sa čeličnom čvrstinom
njihovim razumom vlada danonoćno.
Ali i sam igrač, je na drugoj tabli nekoj:
tu su noći crna, dani- bijela polja.
Bog igrače miče, a ovaj figure.
Ko je iza Boga bog arhitekture
prašine, vremena, snova i nevolja?
PRIVIĐENJE
Ispred mene je koračao mladić i ja sam ga slijedio sve dok stigosmo do polja. I ja ga upitah: “Gdje smo to, mladiću?”
On odgovori: “Nalazimo se na poljima nedoumice, čuvaj se”
“Pa vratimo se onda nazad, jer pustoš ovih polja me plaši, a ovi oblaci i ovo ogorjelo drveće rastužuju mi duh.”
A on je reče: “Sačekaj malo, nedoumica je početak saznanja!”
Zatim sam ugledao nimfu kako nam se približava poput priviđenja, i povikao, “Ko je ovo?”
“Melpomena to je, kći Jupitera, i boginja tragedije”, odgovorio je.
“I šta tragedija hoće od mene dok si ti još uvijek sa mnom, veseli mladiću?”
Odgovorio mi je rekavši: “Došla je da ti pokaže svijet i njegove tuge, jer onaj ko nije vidio tuge ne može da vidi ni radosti.”
Potom je nimfa stavila ruku preko mojih očiju, zagrlila me i povela do vrha visoke planine. I vidjeh zemlju, i sve na njoj, poput stranice knjige, i tajne njenih stanovnika pojaviše se pred mojim očima. Vidjeh anđele sreće kako se bore protiv đavola patnje, a između njih čovjeka, koga njegova zbunjenost čas ispunjava nadom, čas očajem. Spazih ljubav i mržnju kako se poigravaju ljudskim srcem. Ljubav je činila da čovjek zaboravi svoju krivicu i opijala ga vinom pokornosti, a razvezivala bi mu jezik za hvale i besjedenja. Mržnja mu je raspirivala strasti, činila ga slijepim za istinu i zatvarala mu uši da ne čuje pravedno govorenje. Vidjeh ljude kako pozivaju mudrost da ih spasi, i mudrost kako ih ljutito odbija jer se nisu obazirali na nju kada ih je ulicama, ispred gomile, dozivala. Vidjeh vjerske poglavare kako se nadmeću ko će više podići pogled ka nebu, dok su im srca sahranjena u grobovima požude. Vidjeh mladiće kako riječima iskazuju svoju ljubav i kako se nadaju da će se tako približiti ostvarenju svojih drskih ciljeva, njihova božanskost je daleka, a njihova nježnost uspavana.
Takođe sam vidio advokate kako prodaju svoj izopačen govor na trgu srama i obmane, i ljekare kako se podsmijavaju lakovjernosti prostih ljudi.
Vidjeh bijedne siromahe kako siju i moćne bogataše kako ubiru plodove i jedu, i ugnjetavanje koje tamo postoji, a ljudi ga zovu Zakonom.
Vidjeh ženu poput laute u rukama onog ko ne umije na njoj da svira i koji je nezadovoljan zvukom koji ona proizvodi.
I istinsku slobodu kako usamljenu hoda ulicama, i traži utočište u domovima ljudi, a oni su je odbacili. Zatim vidjeh sebičnost gdje hoda u ogromnoj povorci, a masa ju je pozdravljala kao slobodu.
Vidjeh ljude kako se kriju iza strpljenja kao paravan za kukavičluk i nazivanje strpljenja ljenošću, a nježnost strahom. Kad vidjeh sve ovo povikah: “Zar je ovo zaista čovjek?”
I ona je odgovorila tihim povrijeđenim glasom:
“Ovo je staza duha, popločana kamenjem i trnjem. Ovo je čovjekova sjenka. Ovo je noć, a jutro će tek doći.”
Zatim je spustila ruke na moje oči, a kada ih je podigla spazih sebe i mladića kako polako koračamo. A ispred nas je trčala nada.
BIJANT
Promjena okoline neće glupog učiniti pametnim.
Nesrećan je onaj koji nesreću ne zna trpiti.
Oprost je jači od osvete.
Od svih stvari najvažnije je znati odabrati pravi trenutak.
Teško je biti stvarno dobar.
Sretan je onaj kralj koga se podanici ne boje već za koga se boje.
Oprezan čovjek zna izbjeći nevolju, dok je hrabar zna podnijeti.
Nemoj unaprijed govoriti ono što misliš učiniti, jer ne uspiješ li – smijaće ti se.
Polako prilazi poslu, ali kad si započeo - snažno nastavi.
U mladosti treba uspijevati, u starosti – biti mudar.
PUT KA VRHU
Razni autori, mnogih knjiga govore o tom putu ka vrhu. Govore o načinu, tehnici, motivu, kako stići na te visine, veličajući i smatrajući uspješnim svakog ko dosegne vrh. Govore o tome šta će vas dočekati tamo gore, ubjeđujući vas da je sreća, radost i blagostanje nešto što vas očekuje kao nagrada.
Nisu u pravu!
Na vrhu nema ništa, vjerujte mi na riječ, bio sam tamo!
Na vrhu će vas samo dočekati praznina ali predivan osećaj zahvalnosti. Sve što možete na vrhu je da sagledate one male stvari koje su vas činile srećnim dok ste se penjali. Isto tako postaćete svjesni da ste prošli pored predivnih cvjetova koji su nicali na skoro golom kamenu a vi ste ih ignorisali ne skidajući pogled sa cilja koji je se nalazio na vrhu.
Sva ljepota je u usponu a ne u stajanju na vrhu.
Često sam sa vrha posmatrao, za mene sa te visine gledano, male ljude u podnožiju koji su se kupali u toplini sunčevih zraka i uživali i mirisu livadskih trava. Za to vrijeme ja sam stajao na ogoljenim stijenama gdje sunce nema toplinu, gdje vjetar nosi sve što stigne, sa sobom noseći hladnoću i oblake.
Vrhovi su u vama, a ne na mjesta na kojima stojite. Vrhovi se dostižu srcem i ljubavlju a ne gazeći i ostavljajući druge iza sebe.
Sve sto su me usponi naučili jeste zahvalnosti.
Postao sam svjestan topline i ljubavi koja se nalazi u podnožju. Postao sam svjestan jednostavnosti i veličine sadašnjeg trenutka jer upravo taj trenutak nosi svu ljepotu našeg postojanja.
Krenite ka svom vrhu ne gubeći iz vida svaki korak koji na tom putu napravite. Vrh je uvijek gore, nema potrebe gledati ga dok se penješ. Gledaj gdje gaziš, i ne gubi iz vida svu ljepotu pored koje prolaziš. Na kraju ne zaboravite da na vrhu nema ništa, niti vas išta gore čeka, osim onog što ste sami sobom poneli penjući se.
DUŠEVNI NEMIR
ISTINA NEDOSTAJE VELIKOJ MOĆI
INHIBIRANA OSOBA
Nemoj se unaprijed pitati šta ćeš reći. Samo otvori usta i reci. Improvizuj.
Nemoj planirati. Ne razmišljaj o sutrašnjici. Ne razmišljaj prije nego što nešto uradiš. Uradi to i usput se koriguj. Budi spontan.
Prestani da kritikuješ sebe. Inhibirana osoba stalno uranja u samokritične analize.
Stvori naviku da govoriš glasnije nego obično. Inhibirani ljudi stalno pričaju tiho. Povećaj jačinu svoga glasa.
Reci ljudima ako ti se dopadaju. Inhibirana osoba se plaši ispoljavanja dobrih osjećanja, baš kao i loših. Daj kompliment najmanje trima osobama svakog dana.
Tajna jakih je u tome da, kad to ustreba umiju biti slabi, a tajna slobodnih da u datom času umiju objesiti o klin svoju slobodu.
Volja je stvar jakih, želja stvar slabih.
Smrt je samo za druge. Ona pripada ne-ja.
Svi smo mi najogorčeniji onda kada branimo nevrijednost u nama.
Ljudi vide sebe onakve kakvi bi željeli da budu. Iz nekog razloga skoro svako želi biti nešto što nije, neko drugi. Pitam se, zbog čega strah, zašto ljudi kriju svoje pravo lice. Boje li se da će biti povrijeđeni ili ispasti smiješni ako se pokažu u pravom svjetlu.
Čovjek je skup intimnih kotradikcija zašivenih u jednu kožu.
Prozreti ljude znači vladati njima.
Nostalgija za mjestima tek je opsjena: svaka je nostalgija nostalgija za jednim nestalim vremenom i za jednim nestalim ‘ja’ u njemu.
Prava umjetnost počinje ondje gdje prestaje sujeta.
Naučio sam da je svaka žurba uzaludna i svaki nemir jalov; svejedno se dočeka sve, svejedno se otkrije smisao ili besmisao svega. Svejedno čovjek obiđe čitav svoj krug. Pa našto onda tolika žurba?
SKINI POVEZ
Kada je jedan učitelj Zena pozvao guvernera da se posveti meditaciji, ovaj mu je odgovorio da je suviše zauzet.
“Podsjećate me na čovjeka koji ulazi u džunglu s povezom na očima i suviše je zauzet da bi skinuo povez”, rekao mu je učitelj.
Kada je guverner dodao da u stvari nema vremena, učitelj mu je uzvratio:
“Pogrešno je misliti da se ne može meditirati zbog nedostatka vremena; pravi motiv je duševni nemir.”
***
Jedan drvosječa, sav znojav od napora, sjekao je drvo tupom sjekirom. Kada su ga pitali zašto je ne naoštri, odgovorio je: “Nemam vremena!”
Gospodar i pas
Neki čovjek uputio je pismo jednom malom hotelu u gradu na srednjem zapadu, koji je namjeravao posjetiti tijekom odmora. Glasilo je:
Veoma bih volio da sa sobom povedem i svoga psa. On je veoma njegovan i lijepo dresiran pas. Da li ste spremni da mi dopustite da noću spava u mojoj sobi?
Odmah je od vlasnika hotela primio odgovor, u kome kaže:
"Vodim ovaj hotel već dugi niz godina. Za sve to vrijeme, nikada mi nijedan pas nije ukrao ručnik, posteljinu, srebrno posuđe, niti sliku sa zida. Nikada nijednog psa nisam morao da izbacujem usred noći iz hotela zato što je pijan ili se ne ponaša pristojno. Nikad mi se nije desilo da pas pobjegne a da ne plati hotelski račun. Prema tome, vaš pas je stvarno dobrodošao u moj hotel. A, ako vaš pas može garantirati za vas, i vi ste isto tako dobrodošli. " Veoma bih volio da sa sobom povedem i svoga psa. On je veoma njegovan i lijepo dresiran pas. Da li ste spremni da mi dopustite da noću spava u mojoj sobi?
Odmah je od vlasnika hotela primio odgovor, u kome kaže:
| Service America
DANI O KOJIMA NEĆU BRINUTI
Uz Božju pomoć, ovaj današnji dan mogu da savladam ako na to koncentrišem sav svoj trud i energiju! Samo ukoliko mu dodam teret ove dvije zastrašujuće vječnosti, juče i sutra, postoji mogućnost da pokleknem pod njihovim opterećenjem. Nikada više! Ovo je moj dan! Moj jedini dan! Samo on postoji! Ostatak mog života teče danas i ja sam riješen da svaki sat ovoga dana provedem na sljedeći način…
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da obratim pažnju na mudre savjete Isusove, Konfučijeve i Zaratustrine i da se prema svakome koga sretnem, prijatelju ili neprijatelju, strancu ili članu porodice, ponašam onako kako bih želio da se on prema meni ponaša;
- da vodim računa o svojim riječima i svojoj ćudi, da se čuvam nerazboritih trenutaka u kojima bih da zakeram ili vrijeđam;
- da sve koje susrećem pozdravljam nasmijan, a ne namršten, uz tople riječi ohrabrenja umjesto oholosti ili, još gore, ćutnje;
- da budem saosjećajan i pažljiv prema tugama i borbama drugih, shvatajući da postoje skriveni jadi u svačijem životu, ma koliko uzvišen ili ponizan bio;
- da što prije budem dobar sa svima, imajući uvijek na umu da je život prekratak da bismo ga trošili na osvetoljubivost ili zlobu, da se prebrzo završava da bismo imali vremena da budemo sitničavi ili neljubazni.
- Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da neprestano podsjećam sebe da ću više klipova kukuruza požnjeti u jesen, što više zrna budem posijao u proljeće;
- da shvatim da me život uvijek nagrađuje pod uslovima koje sam postavljam, i ako nikada ne uradim ili ne isporučim više od onoga za šta sam plaćen, nikada neću ni imati razloga da očekujem nešto preko toga;
- da uvijek dam od sebe više nego što se od mene očekuje, na poslu, u igri ili kod kuće;
- da radim sa poletom i ljubavlju, ma o kakvom zadatku da je riječ, shvatajući da nikada neću moći da spoznam pravu sreću ukoliko je ne budem pronašao i u svom poslu;
- da istrajem u onome što radim, čak i onda kada drugi prestanu da se trude, jer sada znam da me anđeo sreće i ćup zlata čekaju tek na kraju one dodatne milje koja još uvijek leži preda mnom.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da postavim sebi ciljeve koje treba da po stignem do kraja današnjeg dana, jer sada znam da me besciljno lutanje od časa do časa vodi samo jednom odredištu, luci nesreće;
- da shvatim da nijedan put do uspjeha nije previše dug ako napredujem hrabro i bez nepotrebne žurbe, kao i da nijedna počast nije tako udaljena ako se za nju strpljivo i na vrijeme pripremim;
- da nikada ne gubim vjeru u svjetlije sutra, jer znam da će me neko sigurno čuti ako budem na kapiju kucao dovoljno dugo i dovoljno jako;
- da uvijek iznova podsjećam sebe da uspjeh uvijek ima svoju cijenu, i da uvijek moram dobro da odmjerim da li su radost i nagrade koje mi on donosi vrijedni dragocjenog dijela mog života koji moram da uložim da bih ga postigao;
- da se grčevito držim svojih snova i planova za ljepšu budućnost, jer ako ih se odreknem, možda ću i dalje postojati, ali to više neće biti život.
Do kraja moga života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da stremim ispunjenju onog najboljeg u sebi, znajući da nemam nikakvu obavezu da se obogatim ili postanem veoma uspješan, već samo obavezu da dam ono najviše i najbolje od sebe;
- da ne podliježem strahu od neuspjeha, jer ću tada gledati ka ciljevima koje još nisam postigao, a ne dolje, na zamke koje mi stalno prijete;
- da prigrlim zlu kob kao prijatelja od koga ću da naučim znatno više nego od niza stalnih uspjeha i srećne sudbine;
- da se podsjetim da su promašaji, čak i kada mi se dese, samo putokazi prema uspjehu, jer sve što je lažno odvešće me u potragu za istinitim, a svako iskustvo ukazaće mi na neku grešku, koju ću kasnije pažljivo izbjegavati;
- da se radujem onome što imam, ma kako malo to bilo, uvijek se prisjećajući one priče koju sam često slušao, o čovjeku koji je bio nesrećan zato što nije imao cipele, sve dok nije sreo čovjeka koji nije imao noge.
Do kraja mog života ovog tako izuzetnog dana, pomozi mi, Gospode…
- da prihvatim sebe onakvog kakav jesam, ne dozvolivši nikada svojoj savjesti ili osjećanju dužnosti da me primora da živim po kalupu koji su drugi napravili za svoju dobrobit;
- da shvatim da nikada ne smijem sopstvenu vrijednost da mjerim nečijim pohvalama ili ljubavlju, jer moja istinska vrijednost najviše zavisi od toga šta sam prema sebi osjećam i koliko sam uključen u svijet oko sebe;
- da odolim iskušenju da nadmašim tuđa dostignuća, jer ta patetična, pa ipak uobičajena težnja nije ništa više do znak nesigurnosti i slabosti, a ja nikada neću biti svoj ako dopustim drugima da određuju moje standarde;
- da u sve svoje postupke, u radu i igri, neprestano unosim varnice entuzijazma, tako da moje uzbuđenje i revnost pri bilo čemu što radim, savladaju svaku teškoću, koja bi u protivnom usporila moje napredovanje;
- da se uvijek podsjećam da moram da uložim vrijeme i energiju u povećanje sopstvene vrijednosti, jer samo budale stoje zaludne, čekajući da im uspjeh sam dođe, a ja sada znam da jedina šansa da se dođe do vrha leži u tome da se prvo iskopa rupa.
Do kraja mog života, ovog tako izuzetnog dana, molim Te, pomozi mi, Gospode…
- da drugima činim ono što bih želio da oni čine meni, da u svakom času od sebe dajem više nego što se očekuje, da postavim sebi ciljeve i da se držim svojih snova, da tražim dobro u svakom zlu koje me snađe, da sve svoje dužnosti izvršavam s poletom i ljubavlju i da, više od svega, budem svoj.
Pomozi mi, molim te, da postignem ove ciljeve, moj izuzetni prijatelju, da bih mogao da postanem dobar staretinar, da u tvoje ime radim sa obnovljenom snagom i mudrošću, spasavajući druge kao što si ti spasio mene. I, iznad svega, molim te, ostani uz mene cijelog ovog dana… ”
Tri stvari su potrebne za čovjekovo spasenje: da zna u šta treba vjerovati, da zna šta treba željeti i da zna šta treba uraditi.
Mi ne možemo imati svo znanje odjednom. Moramo prvo početi vjerovati, a tek poslije toga možemo da dođemo do saznanja o suštini našeg postojanja.
Tuga se može ublažiti dobrim snom, kupanjem ili čašom vina. Stvari koje volimo govore nam ko smo.
Ne postoji ništa na ovome svijetu što više vrijedi od iskrenog prijateljstva.
Od svih duševnih strasti, tuga najviše šteti tijelu.
Najviša predstava o životu sastoji se u ovome: da čovjek vlada svojim sopstvenim postupcima. Čovjek koji je uvijek podložan tuđim uticajima je pomalo mrtav čovjek.
Onome ko umire od gladi ne treba nauka, već hrana.
Dobrota naše volje zavisi od namjere našeg cilja.
Ni sve sile i napori ljudskog uma ne mogu objasniti suštinu jedne obične muve.
GLAS
Baka je bila toliko ljuta da nije htjela razgovarati sa svojim mužem.
Idućeg dana je djed zaboravio na svađu.
Ali se baka uopšte nije obazirala na djeda i nije htjela govoriti.
Što god bi on učinio da ona progovori, ostalo bi bez uspjeha. Djed je napokon počeo prevrtati po policama i ladicama.
Trajalo je to nekoliko minuta, i baka se više nije mogla suzdržati: „Što to tražiš, zaboga?“
„Hvala Bogu! Našao sam“, odgovori djed s nestašnim smješkom.
„Tvoj glas!“
POBJEDNICI I GUBITNICI!
Pobjednici se fokusiraju na rješenja, gubitnici na problem.
Pobjednici preuzimaju odgovornost, gubitnici okrivljuju druge.
Pobjednici nalaze šanse u krizama, gubitnici se žale na krize.
Pobjednici uživaju u sadašnjem trenutku i uče iz prošlosti, gubitnici žive u prošlosti.
Pobjednici daju obećanja i ispunjavaju ih bez obzira na sve, gubitnici ih nikad ne ispunjavaju.
Pobjednici razmišljaju kako mogu ostvariti ciljeve, gubitnici imaju izgovore.
Pobjednici lični razvoj stavljaju kao prioritet, gubitnici zanemaruju lični razvoj.
Pobjednici se suočavaju sa svojim strahovima, prihvataju ih i napreduju od njih, gubitnici se gube u strahovima.
Pobjednici konstantno proširuju svoju zonu komfora, gubitnici se drže svoje zone komfora.
Pobjednici stalno djeluju, gubitnici ne djeluju i nedostaje im istrajnost.
Pobjednici prihvataju poraze i uče iz njih, gubitnici se plaše poraza i izbjegavaju ih.
Pobjednici pokušavaju s raznim strategijama kad ne dobijaju očekivane rezultate, gubitnici rade iste stvari iznova i očekuju bolje rezultate.
Pobjednici postavljaju ciljeve, gubitnici ih nemaju.
Pobjednici planiraju, gubitnici mrze planiranje.
Pobjednici smatraju da uvijek ima nešto što treba naučiti, gubitnici sebe smatraju stručnjacima čak i kad malo znaju.
Pobjednici su skromni, gubitnici egoisti.
LETENJE
====================================
Uznemiren Učiteljevom težnjom dа uništi svаki izrаz vjerovаnjа u Bogа,
jedаn je učenik povikаo: “Nije mi ostаlo ništа zа štа dа se uhvаtim.”
“To ptić kаže kаda gа gurnu iz gnijezdа!”, reče Učitelj.
Kаsnije je dodao: “Zаr očekuješ dа letiš dok si bezbjedno smješten u gnijezdu svojih uvjerenjа? To nije letenje. To je mаhаnje krilimа!”
====================================
OGLEDALO
Neko me posmatrao. Ručala sam u luksuznom restoranu. Ja. Ljepotica za kojom muškarci uzdišu.
Neko me posmatrao i to nije bilo ništa neobično. Oči su mu milile mojim leđima kao mravi.
Vitkim, golim, njegovanim leđima, napola prekrivenim svilenom kosom. Ipak sam se odlučila okrenuti. Tek onako.
Da se ogledam u očima tog zaluđenog muškarca. Koji će mi uskoro poslati piće. Koje ću popiti.
A onda otići. Ja, najljepša djevojka u gradu.
Čudno. Bila je to žena. Stara. Ružna. S kesama ispod očiju. Baba. Ne volim babe.
Uvijek imaju nešto da ponavljaju kao eho. Zašto li me posmatra? I to netremice, drsko.
Šta želiš, bakice?, htjedoh je upitati. Možda moje čvrste grudi? Ili moju sjajnu kosu?
Znaš, ja samo pozovem prstom i svaki muškarac dođe.
No, ćutala sam. Gledale smo se. Predugo. Do bola. I tad sam, odjednom, počela shvatati.
Nije ona gledala mene. Gledala je sebe. A ja, ja sam gledala starost. Koja će doći.
Po moje pune grudi. Po moju sjajnu kosu. Po moje tvrdo srce.
Prvi put u životu oborila sam pogled.
I svu me obavio plašt toplog, rumenog stida.
PAČIĆI
“Često sam se svađao s roditeljima. Osjećao se potpuno neshvaćeno. Činilo mi se nemogućim da se složim s njima. Pogotovo s ocem. Uvijek sam mislio da je moj otac fantastičan čovjek i u to sam vrijeme još uvijek tako mislio. Ali on se ponašao kao da misli da sam budala. Sve što sam radio, njemu se činilo loše, beskorisno, opasno ili neprikladno.
A kad bih mu to pokušao objasniti, bilo bi još gore: nisu postojale ni dvije ideje koje su nam bile zajedničke. Odbijam vjerovati da je moj tata postao glup. Dobro, pa ne vjerujem baš da je postao glup. Ali uvjeravam te, Debeli, da se ponaša kao idiot. Kao da je zapeo za tupe i staromodne ideje. Moj otac nije tako star da ne bi mogao shvatiti mlade… Definitivno je jako čudan.”
“Može priča?”
“Može.”
…Bila jednom jedna patka koja je snijela četiri jajeta. Dok je sjedila na njima, lisica je napala gnijezdo i ubila je. Ali, iz nekog razloga, nije pojela jaja prije no što je pobjegla i ona su ostala napuštena u gnijezdu. Onuda je prolazila kvočka i našla napušteno gnijezdo. Instinkt ju je natjerao da sjedne na jaja i grije ih.
Ubrzo nakon toga izlegli su se pačići i, kao što je bilo logično, mislili su da im je ona majka pa su hodali u redu iza nje.
Kokoš, zadovoljna svojim novim mladuncima, odvela ih je na farmu. Svakog jutra prije pijetlovog pjeva, mama kokoš grebala bi tlo, a pačići su se trudili oponašati je. Kad pačići nisu uspjeli izvući iz zemlje ni običnog crva, mama je pribavljala hranu svim pačićima, trgala svaku glistu na komade i hranila svoju dječicu dajući im hranu u kljun.
Jednoga dana, kao i obično, kokoš je izašla u šetnju sa svojim pačićima oko farme. Njezini su je pačići disciplinovano slijedili u koloni. Ali iznenada, čim su stigli do jezera, pačići u jednom skoku zaroniše u rukavac, sa svom prirodnošću ovoga svijeta, dok je kokoš očajnički kokodakala zahtijevajući da izađu iz vode.
Pačići su sretno plivali praćakajući se, a njihova je mama skakala i plakala bojeći se da se ne utope.
Došao je i pijetao, privučen majčinom vikom, i uočio o čemu se radi.
“Mladima ne možeš vjerovati”, bilo je njegovo mišljenje. “Baš su nepažljivi.”
Jedan od pačića, koji je čuo pijetla, približio se obali i rekao im: “Ne okrivljujte nas za svoje nedostatke.”
… I sada, nemoj misliti, da je kokoš griješila.
Ne osuđuj ni pijetla.
Nemoj misliti ni da su pačići umišljeni i drski.
Niko od ovih likova u priči ne griješi.
Oni samo vide stvarnost sa svojih ličnih tački gledišta.
Jedina je greška, i to skoro uvijek, misliti da je moje gledište
jedino sa kojeg se može shvatiti istina.
******** GLUVI UVIJEK MISLE DA SU ONI KOJI PLEŠU LUDI.
POSTANI KAO SUNCE
Postani kao sunce. Ako to postigneš svu tamu ćeš odagnati. Bez obzira šta se desi, živi s uvjerenjem da si baš ti ’sunce’. Naravno, u životu ima sunčanih i oblačnih dana. Međutim, čak i za oblačnih dana sunce je i dalje sunce. Čak i kad patiš od presudne je važnosti da postigneš da sunce sija u tvom srcu.
Odluka da počnete djelovati je dokaz da napredujete. Čak i kad ste skloni donošenju odluka ali ih se pridržavate samo dva ili tri dana, potrudite se da stalno obnavljate odlučnost. Tako ćete postati tip ličnosti koja može sve izdržati i ostvariti svoje ciljeve.
Samo prevazilaženjem životnih problema i prepreka možemo postati snažni. Kad bi sve išlo glatko mi bismo postali samozadovoljni i nesposobni da izgradimo čvrst temelj naših života. Samo kroz sopstveno iskustvo patnje možemo shvatiti patnje drugih i produbiti naše saosjećanje.
ZLO
Ljudi nikada ne čine zlo sa toliko entuzijazma i dosljednosti osim kada ga čine iz religijskih ubijeđenja. – Blez Paskal
Zli ljudi imaju crnu sreću. – Viktor Igo
Zlo i nesreća ne dolaze od Boga, nego od čovjeka. – Jovan Dučić
Svijet je opasno mjesto za život ne zbog ljudi koji čine zlo, nego zbog ljudi koji sjede i dopuštaju da se ono dogodi. – Albert Ajnštajn
Trijumf zla sastoji se i u tome da jedan dobar čovjek ne mrdne ni prstom.- Edmund Burk
U svijetu uglavnom caruje zlo, a glavnu riječ ima glupost. – Artur Šopenhauer
Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. – Sokrat
Niko mi od ljudi ne može učiniti zlo ako u meni nema ranjivo mjesto. – Nikolaj Velimirović
Strah je bol koji proizilazi iz predosjećanja zla. – Aristotel
Zlo mora da postoji kako bi dobro moglo dokazati svoju čistoću nad njim. – Buda
“Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari njihove i ne činite zlo po zemlji praveći nered.” – Kur’an
SOBA U RAJU
Jednoga dana jedan čovjek nađe se u raju. Po dolasku, bio je pozdravljen i ugošćen od strane dva anđela koji su gu poveli u obilazak raja i svih rajskih čuda. Tokom obilaska čovjek primjeti jednu sobu kojoj su anđeli svo vrijeme izbjegavali da se približe.
“Šta se nalazi u toj sobi?” – upita čovjek.
Anđeli se pogledaše na trenutak kao da su se pribojavali baš tog pitanja. Nakon kraćeg vremena jedan od njih istupi i blago reče: “Nije nam dozvoljeno da te udaljavamo od ove sobe, ali vjeruj nam – ne želiš da uđeš unutra!!!”
Čovjekov um poče da ubrzano radi pitajući se: “Šta bi onda moglo da se nalazi u toj sobi? Šta bi moglo biti u njoj tako užasno da ovi anđeli žele da to sakriju od mene? Znam da bih trebao vjerovati anđelima, ali ovo je ipak preveliko iskušenje…između ostalog, i ja sam samo čovjek.”
Polako krenuvši prema sobi, čovjek je bio ispunjen zebnjom i strahom šta ta soba krije. Ali na njegovo iznenađenje, kad je otvorio vrata, soba je bila prepuna najljepših stvari koje je mogao da zamisli: prelijepa kuća, srećna porodica, najbolji prijatelji i nevjerovatna bogatstva.
Očiju širom raširenih, čovjek se okrenu prema anđelima i upita ih: “Ne razumijem, zašto niste htjeli da uđem u ovu sobu? Pa, ova soba je ispunjena svim stvarima o kojima sam cijeli svoj život maštao?!”
Anđeli se ovaj put tužno pogledaše, okrenuše se prema čovjeku i rekoše u glas:
“Ovo su sve te silne stvari o kojima si maštao dok si bio živ, ali nažalost nikada nisi vjerovao da ih možeš imati.”
PRIČA O PET ZVONÁ
Bila jednom jedna gostionica koja se zvala SREBRNA ZVIJEZDA. Gostioničar nije bio kadar povezati kraj s krajem, iako je preduzeo sve moguće mjere kako bi privukao goste. Gostionica je bila ugodno mjesto, posluga srdačna, a cijene pristojne. No njemu i dalje nije bilo jasno da tako slabo posluje. Očajan nakon svega, otišao je da upita za savjet jednog mudraca.
Saslušavši njegovu tužnu priču, mudrac reče: “Stvar je vrlo prosta! Moraš promijeniti ime svoje gostionice.”
“Nemoguće!” odgovori gostioničar. “Kroz pokoljenja gostionica se zvala SREBRNA ZVIJEZDA i tako je poznata u cijelom kraju.”
“Ne”, reče mudrac odlučno. “Ovako ćeš uraditi. Moraćeš gostionicu nazvati PET ZVONA, a objesiti šest zvona iznad ulaznih vrata!!!”
“Šest zvona?! Pa to je glupo! Ne vidim čemu bi to služilo?”
“Pokušaj i vidjećeš”, reče mudrac zagonetno se smiješeći.
I tako je gostioničar i uradio.
Već idućeg dana vidio je ovo: svaki putnik koji bi prolazio pokraj gostionice ušao bi u nju da ukaže na zabunu, jer je svaki mislio da to niko drugi nije primijetio. No ušavši unutra svi bi bili iznenađeni srdačnošću posluge i ostali bi tu i da se okrijepe. Na taj način su ugostitelju pribavljali zaradu koju je dugo vremena uzalud tražio.
Nekada je potrebno da samo promijenimo pristup, da bi stvari zaista počele da funkcionišu.
FILOZOFIJA MOG OCA
Nema ništa. Učim.
Učiš? Čestitam.
Pala sam na ispitu.
Pala? Čestitam.
Položila sam ispit.
Super. Čestitam.
Gdje si?
Evo me u gradu. Izašla sam.
Izašla? Čestitam.
Jutros…
Ja sam na poslu, gdje si ti?
U kući.
U kući? Čestitam.
A zašto ti meni stalno nešto čestitaš?
Pa…
Prekidam ga.
Znaš, tata, možda ti to i nije loše. Shvatati život kao niz malih uspjeha na kojima se čestita.
Ljudi previše ozbiljno shvataju život. A ne treba tako. Na kraju krajeva, niko se iz njega nije živ izvuk’o. Zato ja na svemu čestitam. Opuštenije je.
Dakle, nećeš se izvući.
Pa, čestitam!
Pročitali ste?
Čestitam!
Čestitam!
EZOP
Ne treba vjerovati ljudima s kojima smo se tek sprijateljili, a koji pokazuju da smo im draži od njihovih starih prijatelja; tako će se ponašati i sa nama kada steknu nove prijatelje.
Zli ljudi ne mijenjaju narav ni kad se s njima lijepo postupa.
Zajednički život neće uvijek učvrstiti prijateljstvo.
Lažovi se vole hvaliti uglavnom kada shvate da nema nikoga ko bi ih mogao u tome ometati.
Ko čini dobro nedostojnim ljudima neće postati slavan dobročinitelj već budala.
Ne sudi se po brzini urađenih stvari nego po načinu.
Ko izaziva jače od sebe ne može a da ne plati skupo svoju grešku.
Čak i najužasnije stvari snagom navike postaju normalne.
Ljude sudimo po tome kakvi su im prijatelji.
Ne treba se uvijek ponašati isto; samo oni koji se znaju promijeniti sa promjenom situacije uspjeće da se izvuku.
JEDINI NAPREDAK
Učitelj se žalio na loše strane takmičenjá i borbi.
“Pa zar takmičenja i borbe ne izvlače ono najbolje iz nas?” – upita neko.
“Ne! Već vam naprotiv donose ono najgore – uče vas da mrzite!”
“Kako to mislite, da mrzimo?” – upitaše neki zbunjeno.
“Uče vas da mrzite sebe, zato što dozvoljavate sebi da vaše aktivnosti određuju vaši protivnici a ne vaše sopstvene potrebe i ograničenja! Uče vas da mrzite sebe zato jer pokušavate da napredujete o njihovom trošku.”
“To bi onda značilo, da sve promjene i sav naš napredak treba da jednostavno sa sobom u grob ponesemo.” – usprotivi se jedan.
Učitelj odgovori: “Jedini napredak koji postoji – je napredak Ljubavi. Jedina promjena koja ima smisla je težnja ka tome da se mijenjamo u srcu.”
BOŽANSKA SLIKA
očajni mole svi
i ovim su vrlinama
svi oni zahvalni.
Jer Milost, Sažaljenje, Mir
su Bog, naš otac blag;
i Milost, Sažaljenje, Mir
su Čovek, sin mu drag.
Jer Milost ljudsko srce je,
a Sažaljenje lik;
Ljubav jeste ljudsko ruho,
Mir ljudski oblik.
Tad svaki čovek na svetu,
kad očajan je sav,
moli ljudski lik božanski,
Mir, Milost i Ljubav.
Nek’ svako voli ljudski lik
ma koje vere je;
gde Milost, Ljubav i Mir su,
i Bog tu stanuje.
Patnja zadaje bol samo zato što je se bojiš. Patnja zadaje bol samo zato što je kritikuješ. Ona te proganja samo zato što bježiš od nje. Ne moraš bježati, ne moraš kritikovati, ne moraš se bojati. Moraš voljeti! Ti sam znaš sve to, ti u duši sasvim dobro znaš da postoji samo jedna jedina čarolija, jedna jedina sila, jedno jedino izbavljenje i jedna jedina sreća i da se ona zove voljeti.Dakle, voli patnju!
Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje! Tvoja mržnja je ono što ti nanosi bol, inače ništa drugo.
Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne načiniš time!
Patnja je najveličanstvenija muzika – ukoliko je slušaš. Ali ti je nikada ne slušaš, ti imaš drugu, sopstvenu, upornu muziku i ton u uhu, ti nju nećeš da ispustiš, a muzika patnje nije s njom u skladu. Čuj me! Čuj me i sjeti se: patnja nije ništa, patnja je zabluda. Samo ti je sam stvaraš, samo ti sam nanosiš sebi bol!
Nemoj joj se odupirati, nemoj bježati od nje! Tvoja mržnja je ono što ti nanosi bol, inače ništa drugo.
Patnja nije patnja, smrt nije smrt, ako ih ti ne načiniš time!
Patnja je najveličanstvenija muzika – ukoliko je slušaš. Ali ti je nikada ne slušaš, ti imaš drugu, sopstvenu, upornu muziku i ton u uhu, ti nju nećeš da ispustiš, a muzika patnje nije s njom u skladu. Čuj me! Čuj me i sjeti se: patnja nije ništa, patnja je zabluda. Samo ti je sam stvaraš, samo ti sam nanosiš sebi bol!
Ni komentarjev:
Objavite komentar