Poštovani posjetitelju uzmi pouke iz ovih poučnih priča jer su sa razumom obdarene...
------►Jedan engleski novinar uradio je jedno zanimljivo istraživanje:
Kupio je jedan kg.kruha i stao na ugao najprometnijih ulica raznih gradova.
Prolaznicima je, međutim, postavljao samo jedno pitanje:
Da li ste voljni za jedan kg.kruha raditi jedan puni sat?...
Evo šta je čuo u nekima od gradova.
U Hamburgu su ga ismijali.
U Njujorku ga je uhapsila policija.
U Abuji (Nigerija) nekoliko se ljudi javilo da će za taj kg.kruha raditi tri sata.
U Nju Delhiju se skupilo oko njega nekoliko stotina ljudi koji su bili voljni za taj kg.kruha raditi cijeli dan!!!◄------
Kupio je jedan kg.kruha i stao na ugao najprometnijih ulica raznih gradova.
Prolaznicima je, međutim, postavljao samo jedno pitanje:
Da li ste voljni za jedan kg.kruha raditi jedan puni sat?...
Evo šta je čuo u nekima od gradova.
U Hamburgu su ga ismijali.
U Njujorku ga je uhapsila policija.
U Abuji (Nigerija) nekoliko se ljudi javilo da će za taj kg.kruha raditi tri sata.
U Nju Delhiju se skupilo oko njega nekoliko stotina ljudi koji su bili voljni za taj kg.kruha raditi cijeli dan!!!◄------
------►Jedan novinar je pitao stari par:
“Kako ste uspjeli ostati zajedno čak 65 godina?”
Žena je odgovorila:
“Mi smo rođeni u vrijeme kada je ono što je slomljeno trebalo popraviti, a ne prosto odbaciti…”◄------
“Kako ste uspjeli ostati zajedno čak 65 godina?”
Žena je odgovorila:
“Mi smo rođeni u vrijeme kada je ono što je slomljeno trebalo popraviti, a ne prosto odbaciti…”◄------
------►Smij se grohotom, čak i kada se osjećaš previše bolesno, istrošeno ili umorno.
Smješkaj se, čak i kad pokušavaš da ne zaplačeš a suze ti zamagljuju pogled.
Pjevaj, čak i kad ljudi zure u tebe i govore ti da su tvoje riječi smeće.
Vje...ruj, čak i kad te srce preklinje da to ne radiš.
Budi okretan, čak i kad ne razaznaješ šta ti je pred očima.
Pokušaj, čak i kad te gledaju s podsmijehom.
Ljubi, čak i kad drugi gledaju.
Spavaj, čak i kad se bojiš onoga što snovi donose.
Trči, čak i kad osjećaš da ne možeš više ni korak napraviti.
I uvijek pamti, čak i kad ti sjećanja razdiru srce. Jer je upravo bol svih tvojih iskustava ono što te čini takvom osobom. A bez tvog iskustva – ti si samo obična prazna hartija, prazna poruka, nedovršena pjesma. Ono što te čini odvažnim je tvoja spremnost da proživiš kroz svoj užasan život i da sljedećeg dana hodaš visoko dignute glave. Stoga ne živi život u strahu. Snažniji si sada, nakon što su se desila sva sranja u tvom životu, nego što si bio prije nego što su počela.◄------
Smješkaj se, čak i kad pokušavaš da ne zaplačeš a suze ti zamagljuju pogled.
Pjevaj, čak i kad ljudi zure u tebe i govore ti da su tvoje riječi smeće.
Vje...ruj, čak i kad te srce preklinje da to ne radiš.
Budi okretan, čak i kad ne razaznaješ šta ti je pred očima.
Pokušaj, čak i kad te gledaju s podsmijehom.
Ljubi, čak i kad drugi gledaju.
Spavaj, čak i kad se bojiš onoga što snovi donose.
Trči, čak i kad osjećaš da ne možeš više ni korak napraviti.
I uvijek pamti, čak i kad ti sjećanja razdiru srce. Jer je upravo bol svih tvojih iskustava ono što te čini takvom osobom. A bez tvog iskustva – ti si samo obična prazna hartija, prazna poruka, nedovršena pjesma. Ono što te čini odvažnim je tvoja spremnost da proživiš kroz svoj užasan život i da sljedećeg dana hodaš visoko dignute glave. Stoga ne živi život u strahu. Snažniji si sada, nakon što su se desila sva sranja u tvom životu, nego što si bio prije nego što su počela.◄------
------►Bila jednom jedna slabašna starica koja je, kada je njen voljeni muž umro, otišla da živi sa sinom, snajom i unukom. Svakog dana njen vid i sluh su se pogoršavali. Ponekad su se njene ruke toliko tresle da bi se grašak iz njenog tanj...ira otkotrljao na pod, a supa iscurila iz šolje. Sin i snaja nisu mogli da joj pomognu, ali ih je nervirao nered koji je pravila. I jednog dana su rekli – što je mnogo, mnogo je, pa su za nju postavili mali sto u ćošku pored ormara za metle i dali joj da tamo sama jede sve obroke. Za vrijeme jela, ona bi ih gledala sa drugog kraja sobe, očiju punih suza, ali oni teško da su razgovarali sa njom, osim što bi je grdili kad bi joj ispala kašika ili viljuška.
Jedne večeri, upravo prije večere, mala djevojčica je sjedila na podu igrajući se sa kockama. “Šta to praviš?” upitao ju je otac ozbiljno.”Pravim mali sto za tebe i mamu”, odgovorila je, “Tako da možete sami da jedete u ćošku kada ja budem velika.” Otac i majka su zanijemili i to je izgledalo kao da traje cijelu vječnost. A onda su počeli da plaču. U tom trenutku su postali svjesni onoga što su uradili i tuge koju su prouzrokovali. Te večeri vratili su staricu na njeno pravo mesto za velikim stolom i od tog dana ona je uvijek jela sa njima. A kad bi komadić hrane pao na sto ili bi viljuška zalutala na pod, izgledalo je da više niko ne mari za to.◄------
Jedne večeri, upravo prije večere, mala djevojčica je sjedila na podu igrajući se sa kockama. “Šta to praviš?” upitao ju je otac ozbiljno.”Pravim mali sto za tebe i mamu”, odgovorila je, “Tako da možete sami da jedete u ćošku kada ja budem velika.” Otac i majka su zanijemili i to je izgledalo kao da traje cijelu vječnost. A onda su počeli da plaču. U tom trenutku su postali svjesni onoga što su uradili i tuge koju su prouzrokovali. Te večeri vratili su staricu na njeno pravo mesto za velikim stolom i od tog dana ona je uvijek jela sa njima. A kad bi komadić hrane pao na sto ili bi viljuška zalutala na pod, izgledalo je da više niko ne mari za to.◄------
------►Ponekad zastanete, poželite od svega da odustanete, ali nemojte.
Jer ako odbacite svoje snove, niko ih neće pokupiti.
Borite se za ono što vam je važno i do čega vam je stalo.
Ne dopustite da vam to oduzmu i sruše.
Uvijek gledajt...e naprijed i samo naprijed,
jer nikada nije toliko loše da ne može biti gore,
niti toliko dobro da ne može biti bolje.
Ma na kraju krajeva, uvijek sve ispadne dobro,
JER AKO NIJE DOBRO – ONDA NIJE KRAJ.◄------
Jer ako odbacite svoje snove, niko ih neće pokupiti.
Borite se za ono što vam je važno i do čega vam je stalo.
Ne dopustite da vam to oduzmu i sruše.
Uvijek gledajt...e naprijed i samo naprijed,
jer nikada nije toliko loše da ne može biti gore,
niti toliko dobro da ne može biti bolje.
Ma na kraju krajeva, uvijek sve ispadne dobro,
JER AKO NIJE DOBRO – ONDA NIJE KRAJ.◄------
------►Poljupci su kao ljubavna pisma. Mogu se pročitati, a mogu se baciti nepročitani.
Poljubac može da znači zdravo! Ili laku noć, zbogom ili dobro jutro!
On znači do viđenja, nosi izdaju i smrt, ili bolest, govori dobro došli, sjeti me se, ili sretan put!
Poljubac je zalog sreće, sjećanje, laž, obećanje,ili dug sa kamatom.
Vijesnik radosti ili nesreće. Kroz poljubac jedno naše tijelo odlazi u naše drugo tijelo.◄------
Poljubac može da znači zdravo! Ili laku noć, zbogom ili dobro jutro!
On znači do viđenja, nosi izdaju i smrt, ili bolest, govori dobro došli, sjeti me se, ili sretan put!
Poljubac je zalog sreće, sjećanje, laž, obećanje,ili dug sa kamatom.
Vijesnik radosti ili nesreće. Kroz poljubac jedno naše tijelo odlazi u naše drugo tijelo.◄------
------►Jedan seljak vraćao se kasno uveče sa pijace. U jednom trenutku zaustavio se da se pomoli, ali je vidio je da nije ponio svoju knjigu molitvi. Nalazio se usred šume, točak na kolima mu se odvalio i tištala ga je pomisao da će mu dan ...biti okončan bez večernje molitve.
Stoga je ovako počeo da se moli:
“Napravio sam veliku glupost, Gospode. Pošao sam jutros od kuće bez moje knjige molitvi, a pamćenje mi je tako slabo da bez nje ništa ne umijem da kažem. Ali evo šta ću učiniti – polako ću, jedno po jedno, pet puta izgovoriti svako slovo azbuke, a ti, koji znaš svaku molitvu, moći ćeš da rasporediš ova slova tako da od njih nastane molitva koje ne mogu da se sjetim.”
Pouka:
Smisao nije u stalnoj molitvi i upražnjavanju rituala.
Dovoljno biti svjestan svoje vjere, bilo da je u pitanju vjera u Boga ili vjera u sebe.◄------
Stoga je ovako počeo da se moli:
“Napravio sam veliku glupost, Gospode. Pošao sam jutros od kuće bez moje knjige molitvi, a pamćenje mi je tako slabo da bez nje ništa ne umijem da kažem. Ali evo šta ću učiniti – polako ću, jedno po jedno, pet puta izgovoriti svako slovo azbuke, a ti, koji znaš svaku molitvu, moći ćeš da rasporediš ova slova tako da od njih nastane molitva koje ne mogu da se sjetim.”
Pouka:
Smisao nije u stalnoj molitvi i upražnjavanju rituala.
Dovoljno biti svjestan svoje vjere, bilo da je u pitanju vjera u Boga ili vjera u sebe.◄------
------►On nije savršen. Nisi ni ti, niti ćete vas dvoje ikad biti savršeni.
Ali ako te on može nasmijati makar jednom, navesti te da razmisliš bar dva puta i ako priznaje da je ljudsko biće sklono greškama, ne puštaj ga i daj mu sve što mo...žeš od sebe.
Neće ti on recitovati poeziju, neće razmišljati o tebi svakog trenutka, ali će ti dati dio sebe svjestan da ga ti možeš razbiti.
Ne povrijedi ga, ne mijenjaj ga i ne očekuj da ti da više od onoga što može.
Smij se kad te usrećuje, vrišti na njega kad te razljuti i neka ti nedostaje kad nije u blizini.
Voli jako kada je ljubav na dohvat ruke.
Jer savršeni momci ne postoje, ali uvijek postoji jedan koji je savršen baš za tebe.◄------
Ali ako te on može nasmijati makar jednom, navesti te da razmisliš bar dva puta i ako priznaje da je ljudsko biće sklono greškama, ne puštaj ga i daj mu sve što mo...žeš od sebe.
Neće ti on recitovati poeziju, neće razmišljati o tebi svakog trenutka, ali će ti dati dio sebe svjestan da ga ti možeš razbiti.
Ne povrijedi ga, ne mijenjaj ga i ne očekuj da ti da više od onoga što može.
Smij se kad te usrećuje, vrišti na njega kad te razljuti i neka ti nedostaje kad nije u blizini.
Voli jako kada je ljubav na dohvat ruke.
Jer savršeni momci ne postoje, ali uvijek postoji jedan koji je savršen baš za tebe.◄------
------►Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,
Ostalo s tobom da te ljubi...
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.
Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.◄------
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,
Ostalo s tobom da te ljubi...
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.
Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.◄------
------►Ako jednom staviš na gramofon moje srce,
Čućeš ono što sam izmislio samo da bih tebi rekao:
“Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zemlji,
Da li je tamo već i mozak čovječanstva?”
Javno iznosim rečenice kojima sam te o...svojio,
Govoreći o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajući u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve što sam lijepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla žicom do tvojih usta
I telefonska mreža se pretvarala u krvotok,
Kao što se bolest pismom prenosi iz države u državu,
Kao što stotine koža ubijenih životinja čine tvoju bundu,
Kao što je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nešto veće od mene.
Ja, sin ženin, kćeri čovekova, tebi sam ovako govorio:
“Ako eksplozija provjetri utrobu zemlje
Izletjeće iz nje kamenje veće od naše planete,
Oko bivše zemlje ostaće kao kavez nagorjeli meridijani,
Kao konstrukcije porušenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni.”
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hoću da ispaštam, hoću da pokažem šta mogu da učinim za tebe.
Neka mi na leđa natovare betonsku kuglu,
Hoću da zamijenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kuću!
Neka poštari odbiju da ti uruče moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobraćaja i telefona.
Sve što je rečeno o budućnosti,
Da je rečeno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono što je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono što se govori tuđim ženama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluća pod šljemom i pod punom ratnom spremom,
Jer ništa ne zaslužuje himne i toliku patetiku osim ljubavi
Zato što me voliš ja volim sve ostalo,
I nikome ne želim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao – do zemlje bi se naživjeo!
Dižem primitivnu buku kao što snijeg grmi i dimi se u klancima,
Da si muškarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svijet i na lijevak sruči u tebe,
Neka niče drveće koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridržava svojih oblika i granica,
Neka trešnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoće,
Neka se slonovi uvuku u mišje rupe!
Neka moju dušu grubo istovare na prvom đubrištu,
Neka najjači glasovi sruše sve plafone,
Neka se nebesa otarase snijega i kiše,
Neka sve ostane čisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te više voli!◄------
Čućeš ono što sam izmislio samo da bih tebi rekao:
“Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zemlji,
Da li je tamo već i mozak čovječanstva?”
Javno iznosim rečenice kojima sam te o...svojio,
Govoreći o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajući u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve što sam lijepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla žicom do tvojih usta
I telefonska mreža se pretvarala u krvotok,
Kao što se bolest pismom prenosi iz države u državu,
Kao što stotine koža ubijenih životinja čine tvoju bundu,
Kao što je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nešto veće od mene.
Ja, sin ženin, kćeri čovekova, tebi sam ovako govorio:
“Ako eksplozija provjetri utrobu zemlje
Izletjeće iz nje kamenje veće od naše planete,
Oko bivše zemlje ostaće kao kavez nagorjeli meridijani,
Kao konstrukcije porušenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni.”
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hoću da ispaštam, hoću da pokažem šta mogu da učinim za tebe.
Neka mi na leđa natovare betonsku kuglu,
Hoću da zamijenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kuću!
Neka poštari odbiju da ti uruče moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobraćaja i telefona.
Sve što je rečeno o budućnosti,
Da je rečeno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono što je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono što se govori tuđim ženama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluća pod šljemom i pod punom ratnom spremom,
Jer ništa ne zaslužuje himne i toliku patetiku osim ljubavi
Zato što me voliš ja volim sve ostalo,
I nikome ne želim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao – do zemlje bi se naživjeo!
Dižem primitivnu buku kao što snijeg grmi i dimi se u klancima,
Da si muškarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svijet i na lijevak sruči u tebe,
Neka niče drveće koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridržava svojih oblika i granica,
Neka trešnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoće,
Neka se slonovi uvuku u mišje rupe!
Neka moju dušu grubo istovare na prvom đubrištu,
Neka najjači glasovi sruše sve plafone,
Neka se nebesa otarase snijega i kiše,
Neka sve ostane čisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te više voli!◄------
------►Molim za sunce u tvojim
očima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za tebe jedina ljubavi
moja....
Molim da ruže ne venu
kao sjećanje,
da nijednu suzu ne
puste više.
Molim za tvoje riječi
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.
Molim da samoća ne boli
više,
da dođeš u moj svijet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa tobom
bude vječnost.
Molim da tvoje ruke
otope led moga života,
da vrijeme izbriše boli,
da srce zakuca još jače.
Molim da ne živim od
sjećanja koja se gase,
da nikada postane ZAUVIJEK.
Molim, molim za LJUBAV.◄------
očima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za tebe jedina ljubavi
moja....
Molim da ruže ne venu
kao sjećanje,
da nijednu suzu ne
puste više.
Molim za tvoje riječi
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.
Molim da samoća ne boli
više,
da dođeš u moj svijet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa tobom
bude vječnost.
Molim da tvoje ruke
otope led moga života,
da vrijeme izbriše boli,
da srce zakuca još jače.
Molim da ne živim od
sjećanja koja se gase,
da nikada postane ZAUVIJEK.
Molim, molim za LJUBAV.◄------
------►MOJA MOLITVA ZA TEBE◄------
Želim ti:
Udobnosti kad ti dođu teški dani,
...
Osmijehe kad te tuga savlada,
Dugu koje će ti pomoći da pratiš oblake,
Smijanja da ljubiš sopstvene usne,
Zalaske sunca da ti ugriju srce,
Zagrljaje kada ti duh klone,
Prijateljstva da razgale tvoje biće,
Ljepote da ti oči smire,
Vjere da ti pomogne da vjeruješ,
Samopouzdanja kada si u nedoumici,
Strpljenja da prihvatiš istinu,
Ljubavi da s njom završiš život.
Želim ti:
Udobnosti kad ti dođu teški dani,
...
Osmijehe kad te tuga savlada,
Dugu koje će ti pomoći da pratiš oblake,
Smijanja da ljubiš sopstvene usne,
Zalaske sunca da ti ugriju srce,
Zagrljaje kada ti duh klone,
Prijateljstva da razgale tvoje biće,
Ljepote da ti oči smire,
Vjere da ti pomogne da vjeruješ,
Samopouzdanja kada si u nedoumici,
Strpljenja da prihvatiš istinu,
Ljubavi da s njom završiš život.
------►Budite sve veseliji, ne propuštajte ni jednu priliku. Ljudi postupaju vrlo glupo, nikada ne propuštaju
priliku da budu jadni. Čak i kada nema načina da se stvori prilika, oni će je pronaći, izmisliće je. Ako nije u sadašnjosti, poče...će da pretražuju prošlost. Ako jad ne nađu u prošlosti počeće da razmišljaju o budućnosti; nekako moraju pronaći nešto o čemu će da brinu i zbog čega će biti jadni. Nije ni čudo što je svijet tako pun jada.◄------
priliku da budu jadni. Čak i kada nema načina da se stvori prilika, oni će je pronaći, izmisliće je. Ako nije u sadašnjosti, poče...će da pretražuju prošlost. Ako jad ne nađu u prošlosti počeće da razmišljaju o budućnosti; nekako moraju pronaći nešto o čemu će da brinu i zbog čega će biti jadni. Nije ni čudo što je svijet tako pun jada.◄------
------►Rizikujte, rizikujte kad god možete u životu. Kad malo bolje razmislite, bez obzira gdje sa skrasite i s kim se skrasite, vidjećete da na kraju uvijek ispadne tačno onako kako je trebalo ispasti. Na kraju je uvijek dobro. Greške koj...e napravite u životu određuju vas kao ličnost. Budite sigurni da je broj napravljenih grešaka pouzdan znak da živite punim plućima. Sa svakim izborom kojeg napravite vi učite nove životne lekcije i razvijate se na načine koje niste mogli ni naslutiti. Na kraju ćete shvatiti da je sve to imalo smisla i bilo vrijedno truda. Isto tako, ne propustite priliku da uvijek kažete kako se osjećate. Najvažnije od svega je da budete svoji i da vas ne ništa ne pokoleba.◄------
------►Odgađate završavanje posla. Zar nije pametnije završiti svaki posao koji možete čim vam se pruži prilika. I to je to.
Teret iz prošlosti u sadašnjim odnosima s ljudima. Novi ljudi vam nisu krivi za rane sa prethodnim ljudima. Dajte ...drugim ljudima šansu kakvu zaslužuju.
Negativnost. Razmislite zbog čega sve možete biti zahvalni u životu i vidjećete da je čaša polupuna.
Osuđivanje drugih. Ovo je luksuz koji imate zbog viška vremena. Posvetite se svojim snovima i pustite druge ljude da žive svoj život.
Ljubomora. Sreća nije imati ono što želiš, već željeti ono što imaš. Prestanite se ljubomorno porediti s drugima. Svako lice ima i naličje i nikad ne možete znati kakvi su stvarni problemi drugih ljudi.
Nedovoljno samopouzdanje. Prihvatite sebe u potpunosti i raditi na usavršavanju kad god vam se pruži prilika.
Prošlost. To je stvarno prošlo. Pomirite se s tim i usredsredite se na sadašnji trenutak.
Potreba za kontrolom. Ponekad je najbolje pustiti da se stvari same od sebe dešavaju u životu. Opustite se. Često tako najbolje ispadne.
Očekivanja. Odbacite očekivanja i nikad nećete biti razočarani. Ne očekujte puno od ljudi i bićete iznenađeni kad dobijete ono što uopšte ne očekujete.◄------
Teret iz prošlosti u sadašnjim odnosima s ljudima. Novi ljudi vam nisu krivi za rane sa prethodnim ljudima. Dajte ...drugim ljudima šansu kakvu zaslužuju.
Negativnost. Razmislite zbog čega sve možete biti zahvalni u životu i vidjećete da je čaša polupuna.
Osuđivanje drugih. Ovo je luksuz koji imate zbog viška vremena. Posvetite se svojim snovima i pustite druge ljude da žive svoj život.
Ljubomora. Sreća nije imati ono što želiš, već željeti ono što imaš. Prestanite se ljubomorno porediti s drugima. Svako lice ima i naličje i nikad ne možete znati kakvi su stvarni problemi drugih ljudi.
Nedovoljno samopouzdanje. Prihvatite sebe u potpunosti i raditi na usavršavanju kad god vam se pruži prilika.
Prošlost. To je stvarno prošlo. Pomirite se s tim i usredsredite se na sadašnji trenutak.
Potreba za kontrolom. Ponekad je najbolje pustiti da se stvari same od sebe dešavaju u životu. Opustite se. Često tako najbolje ispadne.
Očekivanja. Odbacite očekivanja i nikad nećete biti razočarani. Ne očekujte puno od ljudi i bićete iznenađeni kad dobijete ono što uopšte ne očekujete.◄------
------►Ono što izdvaja srećne ljude od ostalih je to što su otkrili šta ih čini srećnima i prema tome se ravnaju u svojim svakodnevnim aktivnostima. Srećni ljudi su otkrili ono što ih čini srećnima i to koriste kao repere u životu, umjesto da glavu razbijaju mislima nepotrebnim temama.
Srećni ljudi se puno smiju i osjećaj sreće prenose na druge. Smijanje otklanja stres i napetost, a nasmijani ljudi usto privlače i druge ljude i tako stvaraju prijateljstva. Srećni ljudi su ljubazni prema drugim ljudima, bez obzira da li su to poznati ili nepoznati ljudi. Zauzvrat dobijaju ljubaznost drugih. Srećni ljudi brinu o drugima, pomažu kad god mogu ljudima kojima je pomoć zaista potrebna.◄------
Srećni ljudi se puno smiju i osjećaj sreće prenose na druge. Smijanje otklanja stres i napetost, a nasmijani ljudi usto privlače i druge ljude i tako stvaraju prijateljstva. Srećni ljudi su ljubazni prema drugim ljudima, bez obzira da li su to poznati ili nepoznati ljudi. Zauzvrat dobijaju ljubaznost drugih. Srećni ljudi brinu o drugima, pomažu kad god mogu ljudima kojima je pomoć zaista potrebna.◄------
------►Budite zahvalni na sitnicama, koliko god one male bile. Probudili ste se jutros živi i zdravi, zar može biti bolje…
Odvojite svoje vrijeme za zahvalnost i neka vam izražavanje zahvalnosti postane svakodnevna rutina.
Pokazujte zahvalnost na sve moguće načine: riječima, osjećanjima, uzdahom, disanjem… ...
Budite zahvalni ljudima koji vas okružuju makar to bile najobičnije sitnice ili kompliment.
Pričajte drugima o svojoj zahvalnosti jer ćete tako pozitivnošću i radošću ‘inficirati’ ljude oko sebe.
Budite zahvalni za tuđe uspjehe i sreću što je vjerovatno najteže izvesti u našem sve sebičnijem društvu, ali znajte da tuđi dobitak nije vaš gubitak. Podijelite taj osjećaj sa drugima ...
i shvatićete da ste i sami na dobitku.◄------
Odvojite svoje vrijeme za zahvalnost i neka vam izražavanje zahvalnosti postane svakodnevna rutina.
Pokazujte zahvalnost na sve moguće načine: riječima, osjećanjima, uzdahom, disanjem… ...
Budite zahvalni ljudima koji vas okružuju makar to bile najobičnije sitnice ili kompliment.
Pričajte drugima o svojoj zahvalnosti jer ćete tako pozitivnošću i radošću ‘inficirati’ ljude oko sebe.
Budite zahvalni za tuđe uspjehe i sreću što je vjerovatno najteže izvesti u našem sve sebičnijem društvu, ali znajte da tuđi dobitak nije vaš gubitak. Podijelite taj osjećaj sa drugima ...
i shvatićete da ste i sami na dobitku.◄------
------►Prije mnogo godina, indijanski mladići su odlazili da se na osami pripreme za ulazak u muževno doba. Jedan takav mladić, otišao je na predivnu dolinu, punu zelenog i šarenog cvijeća. Tamo je postio. Trećeg dana međutim, posmatrajući okolne planine, opazio je oštar visok vrh, pokriven snijegom. Pomislio je:
,,Staviću sebe na probu protiv te planine!”
Obukao je svoju košulju od kože bizona,... prebacio je preko ramena i krenuo da se popne na planinu. Stigavši na vrh, stajao je na ivici svijeta. Mogao je da vidi beskrajno daleko i njegovo srce se ispunilo ponosom. A onda je čuo šuštanje pored nogu, oborio je pogled i ugledao zmiju!
Prije nego što je mogao i da se pomjeri, zmija je progovorila:
,,Umirem, za mene je ovdje isuviše hladno i smrzavam se. Nemam hrane i skapavam od gladi, stavi me pod svoju košulju i odnesi u dolinu.”
Ali mladić je rekao:
,,Ne, upozorili su me na tebe već, znam tvoju vrstu, uješćeš me a tvoj otrov će me ubiti!”
,, Ne, prema tebi ću se drugačije ponijeti. Učiniš li to ti ćeš biti izuzetak, neću te povrijediti.”
Mladić se neko vrijeme opirao, ali bila je to veoma ubjedljiva zmija sa prelijepim šarama. Naposljetku ju je stavio pod košulju i odnio u dolinu.
Stigavši dolje, nježno ju je položio na travu, kad se zmija odjednom smotala, zazvečala repom i poskočila, ujevši ga za nogu.
Mladić je uzviknuo:
“Ali obećala si!”
,,Znao si šta sam kada si me uzeo u ruke”, dobacila mu je zmija gmižući dalje.◄------
,,Staviću sebe na probu protiv te planine!”
Obukao je svoju košulju od kože bizona,... prebacio je preko ramena i krenuo da se popne na planinu. Stigavši na vrh, stajao je na ivici svijeta. Mogao je da vidi beskrajno daleko i njegovo srce se ispunilo ponosom. A onda je čuo šuštanje pored nogu, oborio je pogled i ugledao zmiju!
Prije nego što je mogao i da se pomjeri, zmija je progovorila:
,,Umirem, za mene je ovdje isuviše hladno i smrzavam se. Nemam hrane i skapavam od gladi, stavi me pod svoju košulju i odnesi u dolinu.”
Ali mladić je rekao:
,,Ne, upozorili su me na tebe već, znam tvoju vrstu, uješćeš me a tvoj otrov će me ubiti!”
,, Ne, prema tebi ću se drugačije ponijeti. Učiniš li to ti ćeš biti izuzetak, neću te povrijediti.”
Mladić se neko vrijeme opirao, ali bila je to veoma ubjedljiva zmija sa prelijepim šarama. Naposljetku ju je stavio pod košulju i odnio u dolinu.
Stigavši dolje, nježno ju je položio na travu, kad se zmija odjednom smotala, zazvečala repom i poskočila, ujevši ga za nogu.
Mladić je uzviknuo:
“Ali obećala si!”
,,Znao si šta sam kada si me uzeo u ruke”, dobacila mu je zmija gmižući dalje.◄------
------►Jednom davno živio je vrlo siromašan, ali vrlo hrabar čovjek po imenu Ali. Radio je za Amara, bogatog starog trgovca. Jedne zimske večeri Amar je rekao:
“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, i ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom, radićeš trideset dana bez ikakve naknade.”
Ali je odgovorio: “Sutra ću... to pokušati ostvariti.”
No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da duva ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatati takvu opkladu. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao pa odgovorio:
“Pomoći ću ti. Kada sutra stigneš na vrh planine, pogledaj ispred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gdje ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grijati. Uspjećeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”
Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:
“Rekao si mi da želiš naknadu.”
Avdi ga je uhvatio za ramena:
“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”◄------
“Na vrhu planine ovakvu noć niko ne može provesti bez pokrivača ili hrane. Ali, tebi je potreban novac, i ako ti to pođe za rukom, dobićeš veliku nagradu. U suprotnom, radićeš trideset dana bez ikakve naknade.”
Ali je odgovorio: “Sutra ću... to pokušati ostvariti.”
No, kad je izašao iz prodavnice, opazio je da duva ledeni vjetar, pa se uplašio i odlučio da svog najboljeg prijatelja Avdija upita je li suludo prihvatati takvu opkladu. Avdi je nekoliko trenutaka razmišljao pa odgovorio:
“Pomoći ću ti. Kada sutra stigneš na vrh planine, pogledaj ispred sebe. Ja ću biti na vrhu susjedne planine, gdje ću cijelu noć provesti uz vatru koju ću zapaliti za tebe. Ti gledaj u nju i misli na naše prijateljstvo – to će te grijati. Uspjećeš, a nakon toga ću tražiti nešto zauzvrat.”
Ali je izdržao iskušenje, dobio novac i otišao k prijatelju:
“Rekao si mi da želiš naknadu.”
Avdi ga je uhvatio za ramena:
“Da, ali ne novac. Obećaj mi da ćeš, ako u mom životu ikada zapuše hladan vjetar, za mene zapaliti vatru prijateljstva.”◄------
------►TREBA ZAPAMTITI◄------
Život je kratak, živi ga.
Ljubav je rijetka, zgrabi je.
Bijes je loš, odbaci ga....
Strah je užasan, suoči se s njim.
Sjećanja su slatka, uživaj u njima.
Tri stvari koje u životu nikad ne možeš vratiti su:
RIJEČ koja je izrečena,
TRENUTAK koji je propušten i
VRIJEME koje je prošlo.
Budi pažljiv!
Život je kratak, živi ga.
Ljubav je rijetka, zgrabi je.
Bijes je loš, odbaci ga....
Strah je užasan, suoči se s njim.
Sjećanja su slatka, uživaj u njima.
Tri stvari koje u životu nikad ne možeš vratiti su:
RIJEČ koja je izrečena,
TRENUTAK koji je propušten i
VRIJEME koje je prošlo.
Budi pažljiv!
------►NIKAD NE TREBA SMETNUTI S UMA◄------
Postoji samo jedno pitanje koje sebi trebaš postaviti: “Šta bi uradio da nisi bio uplašen?”
Da je lako postati nešto u životu, svi bi postali nešto....
Jači si nego što misliš da jesi.
Ništa te ne zadržava sem tebe samog.
Bez obzira koliko daleko doguraš, uvijek će se pojaviti ljudi koji će insistirati na tome da je sve što pokušavaš ostvariti nemoguće.
Ograničava te samo tvoja mašta. Pusti je da poleti.
Ponekad treba vjerovati svojim instinktima.
Nikad ne dozvoli uspjehu da ti ophrva um, ni neuspjehu da ti se uvuče u srce.
Ako želiš da dobiješ najbolje dane u životu, moraš se izboriti sa najgorima danima u životu.
Radi ono što voliš, a ne ono što misliš da bi trebao raditi.
Opraštanje samom sebi je mnogo važnije od opraštanja drugih ljudi.
Budi dobar prema samom sebi.
Nasmij samo jednu osobu i promijenićeš svijet.
Ponekad se dobre stvari raspadaju da bi se još bolje stvari posložile.
Ne možeš promijeniti ono s čim odbijaš da se suočiš.
Kada prestaneš juriti pogrešne stvari dopuštaš pravim stvarima da te stignu.
Prihvati da nešto nikad neće biti tvoje i nauči da cijeniš ono što je samo tvoje.
Ne moli se kada dođu loši dani ako se ne moliš kada ti dobro ide.
Nije stvar u tome da dobiješ priliku, već u tome da iskoristiš priliku.Prikaži več
Postoji samo jedno pitanje koje sebi trebaš postaviti: “Šta bi uradio da nisi bio uplašen?”
Da je lako postati nešto u životu, svi bi postali nešto....
Jači si nego što misliš da jesi.
Ništa te ne zadržava sem tebe samog.
Bez obzira koliko daleko doguraš, uvijek će se pojaviti ljudi koji će insistirati na tome da je sve što pokušavaš ostvariti nemoguće.
Ograničava te samo tvoja mašta. Pusti je da poleti.
Ponekad treba vjerovati svojim instinktima.
Nikad ne dozvoli uspjehu da ti ophrva um, ni neuspjehu da ti se uvuče u srce.
Ako želiš da dobiješ najbolje dane u životu, moraš se izboriti sa najgorima danima u životu.
Radi ono što voliš, a ne ono što misliš da bi trebao raditi.
Opraštanje samom sebi je mnogo važnije od opraštanja drugih ljudi.
Budi dobar prema samom sebi.
Nasmij samo jednu osobu i promijenićeš svijet.
Ponekad se dobre stvari raspadaju da bi se još bolje stvari posložile.
Ne možeš promijeniti ono s čim odbijaš da se suočiš.
Kada prestaneš juriti pogrešne stvari dopuštaš pravim stvarima da te stignu.
Prihvati da nešto nikad neće biti tvoje i nauči da cijeniš ono što je samo tvoje.
Ne moli se kada dođu loši dani ako se ne moliš kada ti dobro ide.
Nije stvar u tome da dobiješ priliku, već u tome da iskoristiš priliku.Prikaži več
------►STVARI ZA MENTALNU HIGIJENU◄------
Ako vam nešto govori da nije ispravno, nemojte to raditi
Recite ljudima tačno šta mislite
Nemojte ugađati ljudima...
Vjerujte svojim instinktima
Nikad ne govorite loše o sebi
Nikad nemojte odustati od svojih snova
Nemojte se ustručavati da kažete „Ne!“
Nemojte se ustručavati da kažete „Da!“
Budite ljubazni prema sebi
Pustite ono što ne možete kontrolisati
Držite se koliko god možete što dalje od negativnosti
Ako vam nešto govori da nije ispravno, nemojte to raditi
Recite ljudima tačno šta mislite
Nemojte ugađati ljudima...
Vjerujte svojim instinktima
Nikad ne govorite loše o sebi
Nikad nemojte odustati od svojih snova
Nemojte se ustručavati da kažete „Ne!“
Nemojte se ustručavati da kažete „Da!“
Budite ljubazni prema sebi
Pustite ono što ne možete kontrolisati
Držite se koliko god možete što dalje od negativnosti
------►Jedan lovac učeći druge lovce pucanju, postavi praznu limenku na kamen, odmaknu se pedeset metara od nje, opali i diže je u zrak.
“Najbolji sam strijelac u cijeloj državi”, reče.
“Naučiću vas sada da gađate jednako dobro kao i ja”...
Zatim postavi limenku na isto mjesto. Udalji se opet pedeset metara, izvadi crni povez iz džepa i zatraži da mu jedan od lovaca zaveže oči.
Onda je naciljao i opalio metak.
“Jesam li pogodio?” – upitao je skidajući povez sa očiju.
“Naravno da niste”, odgovorio je novopečeni lovac, zadovoljan što je ovaj ispao ponižen.
“Metak je pogodio u krošnju velikog hrasta iza limenke. Ne vjerujem da me vi možete ičemu naučiti.”
“Upravo sam vas naučio najvažnijoj životnoj lekciji”, odvratio je lovac.
“Kad god želite nešto postići, dobro otvorite oči, skoncentrišite se na cilj i budite sigurni šta želite.
Niko ne može pogoditi metu zavezanih očiju.”◄------
“Najbolji sam strijelac u cijeloj državi”, reče.
“Naučiću vas sada da gađate jednako dobro kao i ja”...
Zatim postavi limenku na isto mjesto. Udalji se opet pedeset metara, izvadi crni povez iz džepa i zatraži da mu jedan od lovaca zaveže oči.
Onda je naciljao i opalio metak.
“Jesam li pogodio?” – upitao je skidajući povez sa očiju.
“Naravno da niste”, odgovorio je novopečeni lovac, zadovoljan što je ovaj ispao ponižen.
“Metak je pogodio u krošnju velikog hrasta iza limenke. Ne vjerujem da me vi možete ičemu naučiti.”
“Upravo sam vas naučio najvažnijoj životnoj lekciji”, odvratio je lovac.
“Kad god želite nešto postići, dobro otvorite oči, skoncentrišite se na cilj i budite sigurni šta želite.
Niko ne može pogoditi metu zavezanih očiju.”◄------
------►Ako ne možeš da budeš bor na vrhu brijega,
ti budi žbun na dnu doline,
ali budi onda najljepši žbun na dnu doline.
Budi žbun ako ne možeš biti drvo.
Ako ne možeš biti žbun, budi trava,...
budi put i usreći nekoga.
Ako ne možeš biti štuka, budi grgeč.
Ali budi najživlji grgeč u jezeru.
Ne možemo svi biti kapetani,
neko mora biti i posada.
Postoji težak i postoji lak posao.
Ali svi moramo izvršavati svoje zadatke.
Ako ne možeš biti autoput, budi puteljak,
Ako ne možeš biti sunce, budi zvijezda.
Nije veličina ono zbog čega pobjeđujemo ili gubimo.
Već smo veliki ako smo najbolji što možemo biti.◄------
ti budi žbun na dnu doline,
ali budi onda najljepši žbun na dnu doline.
Budi žbun ako ne možeš biti drvo.
Ako ne možeš biti žbun, budi trava,...
budi put i usreći nekoga.
Ako ne možeš biti štuka, budi grgeč.
Ali budi najživlji grgeč u jezeru.
Ne možemo svi biti kapetani,
neko mora biti i posada.
Postoji težak i postoji lak posao.
Ali svi moramo izvršavati svoje zadatke.
Ako ne možeš biti autoput, budi puteljak,
Ako ne možeš biti sunce, budi zvijezda.
Nije veličina ono zbog čega pobjeđujemo ili gubimo.
Već smo veliki ako smo najbolji što možemo biti.◄------
------►Najbolji dan u tvom životu je onaj dan kada odlučiš da je tvoj život samo tvoj.
Bez izvinjenjá ili opravdanjá.
Bez ikoga na koga ćeš se osloniti, od koga ćeš zavisiti ili koga ćeš kriviti za svoje promašaje....
Dan je tvoj.
Čudesno je putovanje pred tobom i samo
si ti odgovoran za njegov kvalitet.
To je dan kad tvoj život zaista počinje.◄------
Bez izvinjenjá ili opravdanjá.
Bez ikoga na koga ćeš se osloniti, od koga ćeš zavisiti ili koga ćeš kriviti za svoje promašaje....
Dan je tvoj.
Čudesno je putovanje pred tobom i samo
si ti odgovoran za njegov kvalitet.
To je dan kad tvoj život zaista počinje.◄------
------►Ono što mogu
mogu te gledati
čeznuti...
tvojim cestama hodati
stope ti slijediti
tugovati
ono što mogu
jako je malo
moje srce
moje misli
ono što u sebi nosim
o tebi
cestama ne prolazi
tragove ne slijedi
riječima ne opisuje
to samo pogledi prenose
kradom
kao lopovi
na djelu uhvaćeni
krivnjom opterećeni
zato ću i dalje gledati
čeznuti
o poljupcima tvojim sanjati◄------
mogu te gledati
čeznuti...
tvojim cestama hodati
stope ti slijediti
tugovati
ono što mogu
jako je malo
moje srce
moje misli
ono što u sebi nosim
o tebi
cestama ne prolazi
tragove ne slijedi
riječima ne opisuje
to samo pogledi prenose
kradom
kao lopovi
na djelu uhvaćeni
krivnjom opterećeni
zato ću i dalje gledati
čeznuti
o poljupcima tvojim sanjati◄------
------►Da mogu,
Sunce bih toplo
u život tvoj dozivala
i tmurne oblake razmicala.
...
Da mogu,
radost bih ti
na lice milo pisala
a tugu s njega brisala.
Da mogu,
pored rijeke bih
s tobom s večeri sjedila
i lik tvoj u odsjaju
zalazećeg sunca tražila.
Da mogu,
obraz bih tvoj s jeseni
s jabukama ubrala
i cijelu zimu ga milovala.
Da mogu,
u oku bih se tvom bistrom
srećna kupala
i s tvojim snovima
slatko zaspala.
Da mogu,
svu ovu LJUBAV nježnu
tebi bih, dušo mila
poklonila.◄------
Sunce bih toplo
u život tvoj dozivala
i tmurne oblake razmicala.
...
Da mogu,
radost bih ti
na lice milo pisala
a tugu s njega brisala.
Da mogu,
pored rijeke bih
s tobom s večeri sjedila
i lik tvoj u odsjaju
zalazećeg sunca tražila.
Da mogu,
obraz bih tvoj s jeseni
s jabukama ubrala
i cijelu zimu ga milovala.
Da mogu,
u oku bih se tvom bistrom
srećna kupala
i s tvojim snovima
slatko zaspala.
Da mogu,
svu ovu LJUBAV nježnu
tebi bih, dušo mila
poklonila.◄------
------►Ljudi koji ne mogu vladati svojim srcem,
još manje mogu vladati svojim jezikom.
Ljudi koji ne mogu stvoriti mir u srcu svom,
još manje mogu stvoriti mir u državi....
Ljudi koji ne mogu vidjeti svijet u sebi,
još manje mogu vidjeti sebe u svijetu.
Ljudi koji ne mogu sudjelovati u tuđem bolu,
još manje mogu sudjelovati u tuđoj radosti.◄------
još manje mogu vladati svojim jezikom.
Ljudi koji ne mogu stvoriti mir u srcu svom,
još manje mogu stvoriti mir u državi....
Ljudi koji ne mogu vidjeti svijet u sebi,
još manje mogu vidjeti sebe u svijetu.
Ljudi koji ne mogu sudjelovati u tuđem bolu,
još manje mogu sudjelovati u tuđoj radosti.◄------
------►Ako ti je do nečega stalo, naći ćeš načina da se pozabaviš time. Ako pak nije, naći ćeš izgovor da to ne uradiš.
Teške okolnosti mogu ti prkositi, ali te one ne mogu zaustaviti. Jedino ti sam možeš zaustaviti sebe.
Drugi te mogu ohrabriti, poučiti i pomoći ti, a mogu se i urotiti protiv tebe sa ciljem da te neutrališu.
Ali jedino ti možeš odlučiti kako da se postaviš prema njima i kako da... eliminišeš nepotrebno.
Postoje određeni putevi koji nesumnjivo vode ka uspjehu, a postoje i oni drugi koji nesumnjivo vode u očaj.
Put na kojem se ti trenutno nalaziš zavisiće isključivo od tvoga izbora.
Možeš vidjeti život ispunjen ljepotom i otvorenim mogućnostima, a možeš i da ga vidiš kao da su ti potonule sve lađe,
kako god, tvoja procjena te situacije uvijek će se pokazati istinitom.
I zato, najvažnija stvar u životu je izbor tvoga stava?
Svijet koji izabereš da bi ga iskusio i svijet koji najiskrenije biraš da bi živio u njemu je upravo onaj svijet u kojem ćeš i biti.◄------
Teške okolnosti mogu ti prkositi, ali te one ne mogu zaustaviti. Jedino ti sam možeš zaustaviti sebe.
Drugi te mogu ohrabriti, poučiti i pomoći ti, a mogu se i urotiti protiv tebe sa ciljem da te neutrališu.
Ali jedino ti možeš odlučiti kako da se postaviš prema njima i kako da... eliminišeš nepotrebno.
Postoje određeni putevi koji nesumnjivo vode ka uspjehu, a postoje i oni drugi koji nesumnjivo vode u očaj.
Put na kojem se ti trenutno nalaziš zavisiće isključivo od tvoga izbora.
Možeš vidjeti život ispunjen ljepotom i otvorenim mogućnostima, a možeš i da ga vidiš kao da su ti potonule sve lađe,
kako god, tvoja procjena te situacije uvijek će se pokazati istinitom.
I zato, najvažnija stvar u životu je izbor tvoga stava?
Svijet koji izabereš da bi ga iskusio i svijet koji najiskrenije biraš da bi živio u njemu je upravo onaj svijet u kojem ćeš i biti.◄------
------►U životu postoji jedna vrijednost koja često drugima ostaje skrivena, ali je čovjek osjeća duboko u svojoj duši: to je vjernost ili nevjernost onome što osjećamo da je naša sudbina ili vokacija koju treba da ispunimo.
Sudbina, kao uostalom sve što je ljudsko, ne ispoljava se apstraktno već se oživotvoruje u nekoj okolnosti, na nekom malenom mjestu, na nekom voljenom licu, u rođenju nekog s...iromaška na periferiji neke imperije.
Ni ljubav, ni istinski susreti, pa čak ni duboka razmimoilaženja, nisu plod slučajnosti, već su nam na tajanstven način predodređeni. Koliko sam se samo puta u životu začudio što u tolikom mnoštvu ljudi na svijetu nailazimo na one koji, na izvjestan način, vuku konce naše sudbine, kao da pripadamo istovjetnoj tajnoj organizaciji, ili poglavljima jedne iste knjige!
Nikad nisam saznao da li ih prepoznajemo zato što smo već tragali za njima, ili smo tragali za njima zato što su već bili nadomak naše sudbine. Sudbina se ispoljava putem znakova i nagoveštaja, koji nam se isprva učine beznačajni, a za koje tek kasnije uvidimo da su bili od presudnog značaja.
Tako se dešava da u životu često povjerujemo da smo izgubljeni, dok u stvari uvijek idemo ka određenom cilju, ponekad vođeni našom najočiglednijom, ali u drugim prilikama, možda i bitnijim za naš život, nekom snažnom i nepokolebljivom voljom i nama samima neznanom, u susret mjestima, osobama ili stvarima koje, na ovaj ili onaj način, jesu, ili su bile, ili će da budu, od odlučujuće važnosti za našu sudbinu, voljom koja ide u prilog našim prividnim htijenjima ili ih osujećuje, pomaže ili odmaže našim težnjama i često, što nas još više začuđuje, vremenom dokazuje da je budnija od naše svjesne volje.◄------
Sudbina, kao uostalom sve što je ljudsko, ne ispoljava se apstraktno već se oživotvoruje u nekoj okolnosti, na nekom malenom mjestu, na nekom voljenom licu, u rođenju nekog s...iromaška na periferiji neke imperije.
Ni ljubav, ni istinski susreti, pa čak ni duboka razmimoilaženja, nisu plod slučajnosti, već su nam na tajanstven način predodređeni. Koliko sam se samo puta u životu začudio što u tolikom mnoštvu ljudi na svijetu nailazimo na one koji, na izvjestan način, vuku konce naše sudbine, kao da pripadamo istovjetnoj tajnoj organizaciji, ili poglavljima jedne iste knjige!
Nikad nisam saznao da li ih prepoznajemo zato što smo već tragali za njima, ili smo tragali za njima zato što su već bili nadomak naše sudbine. Sudbina se ispoljava putem znakova i nagoveštaja, koji nam se isprva učine beznačajni, a za koje tek kasnije uvidimo da su bili od presudnog značaja.
Tako se dešava da u životu često povjerujemo da smo izgubljeni, dok u stvari uvijek idemo ka određenom cilju, ponekad vođeni našom najočiglednijom, ali u drugim prilikama, možda i bitnijim za naš život, nekom snažnom i nepokolebljivom voljom i nama samima neznanom, u susret mjestima, osobama ili stvarima koje, na ovaj ili onaj način, jesu, ili su bile, ili će da budu, od odlučujuće važnosti za našu sudbinu, voljom koja ide u prilog našim prividnim htijenjima ili ih osujećuje, pomaže ili odmaže našim težnjama i često, što nas još više začuđuje, vremenom dokazuje da je budnija od naše svjesne volje.◄------
------► „U zdravom tijelu zdrav duh.“
Samo pet riječi opisuje zdravlje bolje od tisuću drugih riječi kojima bismo mogli opisati zdravlje i njegovu važnost za nas.
Zdravlje, … nije bitno hoćete li to reći na engleskom, njemačkom, francuskom, ruskom, hrvatsko/srpskom ili bilo kojem drugom jeziku, zdravlje neće izgubiti na vrijednosti, jer nebitno u kojoj državi živite ili koje boje vam je koža zdra...vlje treba da vam uvijek bude na prvom mjestu. Nažalost to nije slučaj. Ljudi nisu svjesni koliko je zdravlje bitno sve dok se ne razbole ili ne obole od neke neizlječive bolesti, i tek tada im dođe u glavu njegova važnost. Razlika je u tome što ljudi koji se razbole budu svjesni njegove važnosti samo dok su bolesni i čim se osjete malo bolje zaborave kako je to kada si bolestan, kako je kada nemaš snage ni da ustaneš iz kreveta ili te sve boli toliko da ti nijedna tableta ne može pomoći. Za razliku od njih, ljude koji obole od neke ozbiljnije, neizlječive bolesti to “otkriće” više nikada ne napusti misli i svoj život shvate ozbiljnije pokušavajući da dane koji su im ostali na ovoj planeti učine što boljima. Bilo bi dobro kada bi i ljudima iz “prve grupe” to ostalo urezano u pamćenje. Možda tada ne bi radili stvari koje inače rade, ili bi radili stvari koje inače ne rade, možda bi prestali jesti nezdravu hranu i počeli jesti zdravo; možda bi prestali piti gazirana pića i počeli piti svježe sokove koje su sami iscjedili; možda bi manje sjedili za volanima svojih automobila, a više vozili bicikle, više trčali, više šetali, više se bavili nekom fizičkom aktivnošću. Možda bi čak neki od njih i prestali pušiti cigarete ili konzumirati alkohol u velikim količinama. Znam da je današnji način života naporan i da su svi toliko zauzeti i umorni da ni sami ne znaju gdje se nalaze i gdje su krenuli, a kamoli da razmišljaju o ispravnom načinu ishrane i bavljenju nekom fizičkom aktivnošću. Današnji ljudi su prezauzeti svojim poslovima da ne mogu dočekati da dođu kući i legnu, a ne da odu u šetnju ili vožnju biciklom. I to je jako poražavajuća činjenica. Naravno, čast izuzecima! Poražavajuće je to što ljudi nisu ni najmanje svjesni kolika je važnost zdravlja. Nismo svjesni koliko smo u stvari sretni što smo zdravi, nismo svjesni koliko ljudi postoji na ovom svijetu koji nemaju tu sreću, koji bi sve dali samo da budu zdravi, da budu na našem mjestu, jer kada smo zdravi mi smo nepobjedivi, možemo uraditi sve što poželimo, niko nam ne može ništa. Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu.
Po mom mišljenju zdravlje je najveće bogatstvo koje čovjek može posjedovati. Možemo biti milijarderi, ali ako nismo zdravi te milijarde nam ništa ne znače. Možda njima možemo kupiti skuplje i bolje ljekove ili platiti skupe doktore, ali ono što njima ne možemo kupiti je zdravlje. Ljudi troše zdravlje da bi stekli novac, a zatim troše novac da bi vratili zdravlje. Završiću citatom norveškog književnika Henrika Ibsena koji kaže: „Oni koji se ne brinu o vlastitom zdravlju mogli bi bar imati toliko dostojanstva i odmah leći u grob.“◄------
Samo pet riječi opisuje zdravlje bolje od tisuću drugih riječi kojima bismo mogli opisati zdravlje i njegovu važnost za nas.
Zdravlje, … nije bitno hoćete li to reći na engleskom, njemačkom, francuskom, ruskom, hrvatsko/srpskom ili bilo kojem drugom jeziku, zdravlje neće izgubiti na vrijednosti, jer nebitno u kojoj državi živite ili koje boje vam je koža zdra...vlje treba da vam uvijek bude na prvom mjestu. Nažalost to nije slučaj. Ljudi nisu svjesni koliko je zdravlje bitno sve dok se ne razbole ili ne obole od neke neizlječive bolesti, i tek tada im dođe u glavu njegova važnost. Razlika je u tome što ljudi koji se razbole budu svjesni njegove važnosti samo dok su bolesni i čim se osjete malo bolje zaborave kako je to kada si bolestan, kako je kada nemaš snage ni da ustaneš iz kreveta ili te sve boli toliko da ti nijedna tableta ne može pomoći. Za razliku od njih, ljude koji obole od neke ozbiljnije, neizlječive bolesti to “otkriće” više nikada ne napusti misli i svoj život shvate ozbiljnije pokušavajući da dane koji su im ostali na ovoj planeti učine što boljima. Bilo bi dobro kada bi i ljudima iz “prve grupe” to ostalo urezano u pamćenje. Možda tada ne bi radili stvari koje inače rade, ili bi radili stvari koje inače ne rade, možda bi prestali jesti nezdravu hranu i počeli jesti zdravo; možda bi prestali piti gazirana pića i počeli piti svježe sokove koje su sami iscjedili; možda bi manje sjedili za volanima svojih automobila, a više vozili bicikle, više trčali, više šetali, više se bavili nekom fizičkom aktivnošću. Možda bi čak neki od njih i prestali pušiti cigarete ili konzumirati alkohol u velikim količinama. Znam da je današnji način života naporan i da su svi toliko zauzeti i umorni da ni sami ne znaju gdje se nalaze i gdje su krenuli, a kamoli da razmišljaju o ispravnom načinu ishrane i bavljenju nekom fizičkom aktivnošću. Današnji ljudi su prezauzeti svojim poslovima da ne mogu dočekati da dođu kući i legnu, a ne da odu u šetnju ili vožnju biciklom. I to je jako poražavajuća činjenica. Naravno, čast izuzecima! Poražavajuće je to što ljudi nisu ni najmanje svjesni kolika je važnost zdravlja. Nismo svjesni koliko smo u stvari sretni što smo zdravi, nismo svjesni koliko ljudi postoji na ovom svijetu koji nemaju tu sreću, koji bi sve dali samo da budu zdravi, da budu na našem mjestu, jer kada smo zdravi mi smo nepobjedivi, možemo uraditi sve što poželimo, niko nam ne može ništa. Zdrav čovjek ima hiljadu želja, bolestan samo jednu.
Po mom mišljenju zdravlje je najveće bogatstvo koje čovjek može posjedovati. Možemo biti milijarderi, ali ako nismo zdravi te milijarde nam ništa ne znače. Možda njima možemo kupiti skuplje i bolje ljekove ili platiti skupe doktore, ali ono što njima ne možemo kupiti je zdravlje. Ljudi troše zdravlje da bi stekli novac, a zatim troše novac da bi vratili zdravlje. Završiću citatom norveškog književnika Henrika Ibsena koji kaže: „Oni koji se ne brinu o vlastitom zdravlju mogli bi bar imati toliko dostojanstva i odmah leći u grob.“◄------
------►Zamisli da postoji bankovni račun koji na tvoj račun svako jutro prebacuje 86.400 evra. Međutim, taj račun ne prenosi ništa od onoga što nije potrošeno u sljedeći dan. Svako jutro banka izbriše svaki djelić onoga što nisi potrošio prethodnog dana. Šta bi ti uradio da to znaš? Pa skinuo svaki cent, naravno?
Svako od nas ima takvu banku. Njeno ime je VRIJEME. Svako jutro daje ti 86.400 sekun...di. Svako veče ti otpisuje kao neiskorišćeno sve što nisi investirao u smislene stvari. Ne prenosi ništa od prethodnog dana. Ne dozvoljava prekoračenje. Ako ne iskoristiš svoj depozit, gubitak je samo tvoj. Ne postoji nešto što se zove „sutra“. Moraš živjeti u sadašnjosti od današnjeg depozita. Uloži ga da izvučeš maksimum zdravlja, sreće i uspjeha! Sat nikad ne staje. Zato iskoristi ovaj dan.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jedne godine pitaj studenta koji nije dao uslov.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jednog mjeseca pitaj majku koja je rodila prije vremena.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jedne nedjelje, pitaj urednika nedjeljnika.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jednog sata pitaj zaljubljeni par koji iščekuje da se sretne.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jednog minuta pitaj osobu koja nije stigla na voz.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jedne sekunde pitaj nekoga ko je upravo izbjegao nesreću.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jedne milisekunde pitaj osobu koja je osvojila srebrnu medalju na olimpijadi.
Shvatio si. Iskoristi maksimalno svaki trenutak koji ti stoji na raspolaganju. Potroši ga sa osobama koje su vrijedne tvog vremena.◄------
Svako od nas ima takvu banku. Njeno ime je VRIJEME. Svako jutro daje ti 86.400 sekun...di. Svako veče ti otpisuje kao neiskorišćeno sve što nisi investirao u smislene stvari. Ne prenosi ništa od prethodnog dana. Ne dozvoljava prekoračenje. Ako ne iskoristiš svoj depozit, gubitak je samo tvoj. Ne postoji nešto što se zove „sutra“. Moraš živjeti u sadašnjosti od današnjeg depozita. Uloži ga da izvučeš maksimum zdravlja, sreće i uspjeha! Sat nikad ne staje. Zato iskoristi ovaj dan.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jedne godine pitaj studenta koji nije dao uslov.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jednog mjeseca pitaj majku koja je rodila prije vremena.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jedne nedjelje, pitaj urednika nedjeljnika.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jednog sata pitaj zaljubljeni par koji iščekuje da se sretne.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jednog minuta pitaj osobu koja nije stigla na voz.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jedne sekunde pitaj nekoga ko je upravo izbjegao nesreću.
Ako želiš da shvatiš vrijednost jedne milisekunde pitaj osobu koja je osvojila srebrnu medalju na olimpijadi.
Shvatio si. Iskoristi maksimalno svaki trenutak koji ti stoji na raspolaganju. Potroši ga sa osobama koje su vrijedne tvog vremena.◄------
------►Da bi shvatio značaj jedne godine, pitaj učenika koji ponavlja godinu.
Da bi shvatio značaj jednog mjeseca, pitaj majku koja se je prijevremeno porodila.
Da bi shvatio značaj jedne sedmice, pitaj urednika nekog sedmičnog magazina....
Da bi shvatio značaj jednog sata, pitaj zaljubljeni par koji sa nestrpljenjem čekaju da se vide jedno sa drugim.
Da bi shvatio značaj jedne minute, pitaj nekoga ko je zakasnio na voz, autobus ili avion.
Da bi shvatio značaj jedne sekunde, pitaj nekoga ko je preživio katastrofu.
Da bi shvatio značaj jedne stotinke, pitaj nekoga ko je osvojio srebrnu medalju na olimpijskim igrama.
VRIJEME NIKOGA NE ČEKA.
Iskoristi svaki tren, jer on nema cijenu.
Podijeli ga sa svakom osobom do koje ti je stalo…i taj tren će postati još više neprocjenjiv.◄------
Da bi shvatio značaj jednog mjeseca, pitaj majku koja se je prijevremeno porodila.
Da bi shvatio značaj jedne sedmice, pitaj urednika nekog sedmičnog magazina....
Da bi shvatio značaj jednog sata, pitaj zaljubljeni par koji sa nestrpljenjem čekaju da se vide jedno sa drugim.
Da bi shvatio značaj jedne minute, pitaj nekoga ko je zakasnio na voz, autobus ili avion.
Da bi shvatio značaj jedne sekunde, pitaj nekoga ko je preživio katastrofu.
Da bi shvatio značaj jedne stotinke, pitaj nekoga ko je osvojio srebrnu medalju na olimpijskim igrama.
VRIJEME NIKOGA NE ČEKA.
Iskoristi svaki tren, jer on nema cijenu.
Podijeli ga sa svakom osobom do koje ti je stalo…i taj tren će postati još više neprocjenjiv.◄------
------►Muž i žena su šezdeset godina braka živjeli zajedno i nijedno od njih nije krilo ništa od svog bračnog partnera. Bili su sretni, voljeli se, razgovarali, pomagali jedno drugo. Među njima nije bilo tajni.
Ali supruga (tada već starica) je čuvala sanduk na ormaru i upozoravala više puta muža da ga ne otvara i ne pita šta je u njemu. Muž je poštovao njenu želju pa tako nije ni pokušavao sazna...ti šta se krije u sanduku, sve do onog dana kad mu je žena jako oslabila i kad je doktor rekao da su joj dani odbrojani.
Tužan i nesretan muž je počeo razmišljati kako će ostati udovac i počevši razgledati stvari svoje žene koje je naumio sačuvati za uspomenu, pade mu pogled na sanduk. Uzeo ga je i odnio do kreveta na kom je ležala njegova bolesna žena, koja se ugledavši sanduk osmjehnula. Uplakanih očiju, gledajući svog voljenog muža, kog će uskoro napustiti, rekla je: “Sad ga možeš otvoriti!”
Muž je otvorio sanduk i našao u njemu dvije krpene lutke, igle za šivenje i 25.000 dolara, upitao je: “Zašto si čuvala ove stvari u sanduku?”
Odgovorila mu je šapatom:
“Kad sam se udala majka mi je rekla da je tajna dobrog i uspješnog braka ostavljanje svađe i prepirke i posavjetovala me da kad se god naljutim na tebe uzmem igle i konac i sašijem jednu lutku.”
Ovdje je skoro zaplakao, pomislivši: “Samo dvije lutke?! Znači za šezdeset godina braka samo dva puta se naljutila na mene?!”
Iako je bio tužan zato što mu je žena ležala na smrtnoj postelji osjetio se sretnim, jer je nije naljutio osim ta dva puta…. “Dobro,” rekao je, “sad znam za lutke, ali šta je sa ovih 25.000 dolara?”
Odgovorila mu je, sakrivajući suze da ga ne bi još više rastužila: “Ovo je suma koju sam skupila prodajući lutke.”◄------
Ali supruga (tada već starica) je čuvala sanduk na ormaru i upozoravala više puta muža da ga ne otvara i ne pita šta je u njemu. Muž je poštovao njenu želju pa tako nije ni pokušavao sazna...ti šta se krije u sanduku, sve do onog dana kad mu je žena jako oslabila i kad je doktor rekao da su joj dani odbrojani.
Tužan i nesretan muž je počeo razmišljati kako će ostati udovac i počevši razgledati stvari svoje žene koje je naumio sačuvati za uspomenu, pade mu pogled na sanduk. Uzeo ga je i odnio do kreveta na kom je ležala njegova bolesna žena, koja se ugledavši sanduk osmjehnula. Uplakanih očiju, gledajući svog voljenog muža, kog će uskoro napustiti, rekla je: “Sad ga možeš otvoriti!”
Muž je otvorio sanduk i našao u njemu dvije krpene lutke, igle za šivenje i 25.000 dolara, upitao je: “Zašto si čuvala ove stvari u sanduku?”
Odgovorila mu je šapatom:
“Kad sam se udala majka mi je rekla da je tajna dobrog i uspješnog braka ostavljanje svađe i prepirke i posavjetovala me da kad se god naljutim na tebe uzmem igle i konac i sašijem jednu lutku.”
Ovdje je skoro zaplakao, pomislivši: “Samo dvije lutke?! Znači za šezdeset godina braka samo dva puta se naljutila na mene?!”
Iako je bio tužan zato što mu je žena ležala na smrtnoj postelji osjetio se sretnim, jer je nije naljutio osim ta dva puta…. “Dobro,” rekao je, “sad znam za lutke, ali šta je sa ovih 25.000 dolara?”
Odgovorila mu je, sakrivajući suze da ga ne bi još više rastužila: “Ovo je suma koju sam skupila prodajući lutke.”◄------
------►Kako da definišem sebe??
Imam 35 godina. Osjećam da se u meni prelama mladost i srednje doba. Mladost jer se tako osjećam, srednje doba jer već imam mnogo životnog i poslovnog iskustva. Žena sam. Uspješna u svom poslu. Uspješnost ne uključuje moje potrebe i želje sa kojima se ne umijem izboriti. Stiješnjena sam između očekivanja moje okoline i mojih romantičnih planova. Osjećam ogroman pri...tisak koji, čini mi se, prelazi u neku vrstu anksioznosti.
S jedne strane moja porodica očekuje da konačno osmislim svoju porodicu, da nađem „čovjeka svog života“, da mu izrodim djecu – što jako želim za sebe bez obzira na ovu floskulu da žene treba da služe prohtjevima muškarca – da njih usrećim… Iz ovog pritiska proističe druga strana mene, uspješna žena „zmaj“, koju doživljavaju kao ambicioznu osobu (iako sama sebe ne doživljavam tako – ja prosto radim svoj posao kako treba, neko to primijeti, ponudi stepenicu više u karijeri, ja prihvatim i to je to!) sposobnu da uradi ono što drugi nisu, da na sebe preuzme odgovornost i završi posao. Kažem proističe, jer sam shvatila da je tako lakše. Jeste, možda sam konformista ili se prosto bojim da se potpuno razotkrijem. Samo rijetki su svjesni da ispod ove ljušture, negdje u uglu, šćućurena čuči moja prava persona, uplašena, ranjiva i gladna nježnosti.
Voljela bih – zbog sebe, pa usput i zbog drugih – pronaći čovjeka koji može ovu ranjivu mene prigrliti, izvući iz ćoška i pomoći da malo očvrsne. Samo malo. Ništa više ne očekujem. Priželjkujem čovjeka koji ne mora biti ni uspješan, ni ambiciozan, ni super-školovan, ni zgodan… Treba mi samo neko ko će vidjeti onu pravu mene i pokušati je shvatiti, možda zavoljeti. A to tako teško ide. Kao što sam i ja isfolirana pred okolinom kojoj pokazujem sebe u izdanju koje mi nije stvojstveno, tako se većina predstavlja drugačije od onoga što jesu, pa ispada da međusobno srećemo samo folirante. Znam, postoje muškarci i žene koji se ne ustručavaju biti svoji, ali su oni pred grlatim folirantima potpuna margina. Nevidljivi. Kao i moje krhko ja pred mojim neprobojnim oklopom.
Zašto ovo pišem? Bez posebnog razloga. Možda zato što mi je ovo nekakva terapija bez očekivanja. Možda zato što moj problem nije samo moj problem, već i problem mnogih drugih žena. Onih nekoliko koje poznajem i bezbrojnih koje ne znam niti ću ih ikad sresti. Možda će neki muškarac ovo pročitati i zamisliti nešto lijepo. Nešto nabubrilo nježnošću (e to bi bila prava stvar). Možda ću to osjetiti, onako ženski i možda ću znati da postoji taj neko. Možda će ovo pročitati jedna od onih bezbrojnih žena koje se osjećaju slično. Možda će im biti lakše. Ili kao sol na rani, još teže. Ne znam i nije ni bitno. Odlazi pred oči nekih nepoznatih čitalaca koji će donijeti zaključke za sebe. Ja idem da se pretvaram da sam snažna…◄------
Imam 35 godina. Osjećam da se u meni prelama mladost i srednje doba. Mladost jer se tako osjećam, srednje doba jer već imam mnogo životnog i poslovnog iskustva. Žena sam. Uspješna u svom poslu. Uspješnost ne uključuje moje potrebe i želje sa kojima se ne umijem izboriti. Stiješnjena sam između očekivanja moje okoline i mojih romantičnih planova. Osjećam ogroman pri...tisak koji, čini mi se, prelazi u neku vrstu anksioznosti.
S jedne strane moja porodica očekuje da konačno osmislim svoju porodicu, da nađem „čovjeka svog života“, da mu izrodim djecu – što jako želim za sebe bez obzira na ovu floskulu da žene treba da služe prohtjevima muškarca – da njih usrećim… Iz ovog pritiska proističe druga strana mene, uspješna žena „zmaj“, koju doživljavaju kao ambicioznu osobu (iako sama sebe ne doživljavam tako – ja prosto radim svoj posao kako treba, neko to primijeti, ponudi stepenicu više u karijeri, ja prihvatim i to je to!) sposobnu da uradi ono što drugi nisu, da na sebe preuzme odgovornost i završi posao. Kažem proističe, jer sam shvatila da je tako lakše. Jeste, možda sam konformista ili se prosto bojim da se potpuno razotkrijem. Samo rijetki su svjesni da ispod ove ljušture, negdje u uglu, šćućurena čuči moja prava persona, uplašena, ranjiva i gladna nježnosti.
Voljela bih – zbog sebe, pa usput i zbog drugih – pronaći čovjeka koji može ovu ranjivu mene prigrliti, izvući iz ćoška i pomoći da malo očvrsne. Samo malo. Ništa više ne očekujem. Priželjkujem čovjeka koji ne mora biti ni uspješan, ni ambiciozan, ni super-školovan, ni zgodan… Treba mi samo neko ko će vidjeti onu pravu mene i pokušati je shvatiti, možda zavoljeti. A to tako teško ide. Kao što sam i ja isfolirana pred okolinom kojoj pokazujem sebe u izdanju koje mi nije stvojstveno, tako se većina predstavlja drugačije od onoga što jesu, pa ispada da međusobno srećemo samo folirante. Znam, postoje muškarci i žene koji se ne ustručavaju biti svoji, ali su oni pred grlatim folirantima potpuna margina. Nevidljivi. Kao i moje krhko ja pred mojim neprobojnim oklopom.
Zašto ovo pišem? Bez posebnog razloga. Možda zato što mi je ovo nekakva terapija bez očekivanja. Možda zato što moj problem nije samo moj problem, već i problem mnogih drugih žena. Onih nekoliko koje poznajem i bezbrojnih koje ne znam niti ću ih ikad sresti. Možda će neki muškarac ovo pročitati i zamisliti nešto lijepo. Nešto nabubrilo nježnošću (e to bi bila prava stvar). Možda ću to osjetiti, onako ženski i možda ću znati da postoji taj neko. Možda će ovo pročitati jedna od onih bezbrojnih žena koje se osjećaju slično. Možda će im biti lakše. Ili kao sol na rani, još teže. Ne znam i nije ni bitno. Odlazi pred oči nekih nepoznatih čitalaca koji će donijeti zaključke za sebe. Ja idem da se pretvaram da sam snažna…◄------
------►Kad se umoran sukobljavaš sa svojom okolinom i više ne znaš šta da radiš, kad osjetiš da si smrtno nesretan, sjeti se lijepih dana kad si se smijao, plesao, kad si prema svakome bio srdačan i bezbrižan kao dijete. Ne zaboravi lijepe dane!
Kad se nebo smrači i sakrije svaki trag svjetla, kad je tvoje srce potpuno neraspoloženo, možda i puno gorčine, kada ti se čini da su slomljene sve tvoje... nade u novu radost i sreću, potraži tada lijepe dane u svome sjećanju. Dane kada je sve bilo dobro, kad na nebu nije bilo ni oblačka, kad si uza se imao nekoga i kad si se uz njega osjećao kao kod kuće, kad te oduševljavao taj neko koji te je poslije razočarao – možda i prevario. Ne zaboravi ipak lijepe dane!
…jer ako ih zaboraviš, oni se više neće vratiti!
Ispuni glavu radosnim mislima, srce pomirljivošću, dobrotom, radošću, ljubavlju, a usta smijehom–i sve će opet biti dobro.◄------
Kad se nebo smrači i sakrije svaki trag svjetla, kad je tvoje srce potpuno neraspoloženo, možda i puno gorčine, kada ti se čini da su slomljene sve tvoje... nade u novu radost i sreću, potraži tada lijepe dane u svome sjećanju. Dane kada je sve bilo dobro, kad na nebu nije bilo ni oblačka, kad si uza se imao nekoga i kad si se uz njega osjećao kao kod kuće, kad te oduševljavao taj neko koji te je poslije razočarao – možda i prevario. Ne zaboravi ipak lijepe dane!
…jer ako ih zaboraviš, oni se više neće vratiti!
Ispuni glavu radosnim mislima, srce pomirljivošću, dobrotom, radošću, ljubavlju, a usta smijehom–i sve će opet biti dobro.◄------
------►Znati kada raskinuti je mudrost. Biti sposoban da to uradiš je hrabrost. Rastati se, s uzdignutom glavom je dostojanstvo...
Nemoj tugovati zbog momka, pusti njega da tuguje zbog tebe. Jer djevojke daju od sebe i opraštaju, dok momci dobijaju i zaboravljaju.◄------
Nemoj tugovati zbog momka, pusti njega da tuguje zbog tebe. Jer djevojke daju od sebe i opraštaju, dok momci dobijaju i zaboravljaju.◄------
------►Radije ću umrijeti od strasti nego od dosade.
Početi je možda teže od ičega, ali vjerujte u sebe i na kraju će sve ispasti dobro.
Velike stvari se ne postižu impulsivno, već kroz niz malih stvari koje dolaze zajedno.
Ne postoji ništa što je istinskije umjetničko od ljubavi
prema ljudima.
Ako čuješ glas u sebi koji ti govori ‘ne znaš slikati’, onda slikaj po svaku cijenu i taj glas će utihnuti.
Ribari znaju da je more opasno i da su oluje užasne, pa ipak im
Početi je možda teže od ičega, ali vjerujte u sebe i na kraju će sve ispasti dobro.
Velike stvari se ne postižu impulsivno, već kroz niz malih stvari koje dolaze zajedno.
Ne postoji ništa što je istinskije umjetničko od ljubavi
prema ljudima.
Ako čuješ glas u sebi koji ti govori ‘ne znaš slikati’, onda slikaj po svaku cijenu i taj glas će utihnuti.
Ribari znaju da je more opasno i da su oluje užasne, pa ipak im
ove opasnosti nikad nisu bile dovoljan razlog da ostanu na kopnu.◄------
------►"Dobra žena je kao dobra knjiga: zabavna, inspirativna i instruktivna; ponekad sa suviše riječi, ali kad je na pravi način uvezana i ukrašena, neodoljiva." ◄------
------►“Najbolje i najljepše stvari na svijetu se ne mogu vidjeti, pa čak ni dodirnuti...
One se moraju osjetiti srcem.”◄------
One se moraju osjetiti srcem.”◄------
------►“Ženama je potreban samo mali znak, nagovještaj, jedan mig, nevidljiv detalj, sitan povod, a zatim sve rade same; vole, pate, nadaju se, maštaju i plaču.”◄------
------►Obećaj sebi ...
Da ćeš biti toliko snažan da ništa neće moći poremetiti tvoj unutrašnji mir. Da ćeš pričati o zdravlju, sreći i prosperitetu svakoj osobi koju sretneš.
Da ćeš učiniti da se svi tvoji prijatelji osjećaju kao da u njima ima nešto pozitivno čemu treba stremiti i postaraj se da se tvoj optimizam ostvari....
Da ćeš misliti samo o najboljem, da ćeš raditi samo za najbolje, da ćeš očekivati samo najbolje.
Da ćeš podjednako biti pun entuzijazma za uspjehe drugih ljudi kao da se radi o tvom uspjehu.
Da ćeš zaboraviti greške iz prošlosti i da ćeš prionuti na posao da ostvariš više u budućnosti.
Da ćeš svakodnevno širiti radost oko sebe i pokloniti svakom živom stvoru kojeg sretneš jedan osmijeh.
Da ćeš toliko vremena potrošiti na lično usavršavanje da nećeš imati vremena za kritikovanje drugih.
Da ćeš biti prevelik za brigu, preotmjen za bijes, prejak za strah i presrećan da bi dopustio nevoljama da se odomaće.
Da ćeš o sebi misliti dobro i da ćeš ovu činjenicu objaviti svijetu, ne velikim riječima već velikim djelima.
Da ćeš živjeti s vjerom da je cijeli svijet na tvojoj strani dok god si iskren prema onom najboljem u sebi.◄------
Da ćeš biti toliko snažan da ništa neće moći poremetiti tvoj unutrašnji mir. Da ćeš pričati o zdravlju, sreći i prosperitetu svakoj osobi koju sretneš.
Da ćeš učiniti da se svi tvoji prijatelji osjećaju kao da u njima ima nešto pozitivno čemu treba stremiti i postaraj se da se tvoj optimizam ostvari....
Da ćeš misliti samo o najboljem, da ćeš raditi samo za najbolje, da ćeš očekivati samo najbolje.
Da ćeš podjednako biti pun entuzijazma za uspjehe drugih ljudi kao da se radi o tvom uspjehu.
Da ćeš zaboraviti greške iz prošlosti i da ćeš prionuti na posao da ostvariš više u budućnosti.
Da ćeš svakodnevno širiti radost oko sebe i pokloniti svakom živom stvoru kojeg sretneš jedan osmijeh.
Da ćeš toliko vremena potrošiti na lično usavršavanje da nećeš imati vremena za kritikovanje drugih.
Da ćeš biti prevelik za brigu, preotmjen za bijes, prejak za strah i presrećan da bi dopustio nevoljama da se odomaće.
Da ćeš o sebi misliti dobro i da ćeš ovu činjenicu objaviti svijetu, ne velikim riječima već velikim djelima.
Da ćeš živjeti s vjerom da je cijeli svijet na tvojoj strani dok god si iskren prema onom najboljem u sebi.◄------
------►Da bi se istinski živjelo, odnosno život opravdano smatrao zadovoljavajućim, morate imati i odgovarajuću realnu predstavu o sebi kako bi sa njom mogli živjeti. Svoje JA vi morate smatrati prihvatljivim. Morate imati zdravo samopoštovanje. Morate imati JA kojem možete vjerovati. Morate imate JA kojeg se nećete stidjeti i za kojeg ćete osjećati da ga možete slobodno i kreativno izražavati, a ...ne sakrivati ili prikrivati. Morate imati JA koje odgovora stvarnosti kako biste mogli aktivno učestvovati u stvarnom svijetu. Morate poznavati sebe i svoje dobre i loše osobine, i biti iskreni prema sebi kada se radi i o jednim i o drugim. Vaša predstava o sebi mora biti odgovarajuća predstava onoga što vi jeste, ni više ni manje.
Kada je ova predstava o sebi netaknuta i bezbjedna, osjećate se dobro. Kada je ugrožena, osjećate zebnju i nesigurnost. Kada je odgovarajuća i takva da se njome možete ponositi na zdrav način, vi osjećate samopuzdanje. Osjećate se slobodnim da budete ono što jeste i da se ostvarite. Radite punom snagom. Kada se zbog predstave o sebi stidite, onda težite da je sakrijete, a ne da je ispoljite. Kreativano izražavanje biće vam blokirano. U vama će se roditi neprijateljstvo i sa vama će biti teško izaći na kraj.◄------
Kada je ova predstava o sebi netaknuta i bezbjedna, osjećate se dobro. Kada je ugrožena, osjećate zebnju i nesigurnost. Kada je odgovarajuća i takva da se njome možete ponositi na zdrav način, vi osjećate samopuzdanje. Osjećate se slobodnim da budete ono što jeste i da se ostvarite. Radite punom snagom. Kada se zbog predstave o sebi stidite, onda težite da je sakrijete, a ne da je ispoljite. Kreativano izražavanje biće vam blokirano. U vama će se roditi neprijateljstvo i sa vama će biti teško izaći na kraj.◄------
------►Putuješ beskrajnim putem, sa još mnogo drugih ljudi. Pored vas tutnje kola sa upregnutim velikim konjima, pa putnike i krda stoke sabijaju uz ivicu puta ili dolje, u duboke jarke. Put prolazi preko kamene ravnice na kojoj ništa ne raste. Sunčev oganj gori od jutra do večeri, nigdje ne nalaziš svježine ni hlada. Duva mučan vjetar, pa zajedno sa mnogobrojnim ljudima, kolima i stokom podiže si...lne oblake prašine koja ti zapušuje usta, oči i grlo. Naprijed te vuče nepojmljiv nemir i mori goruća žeđ. Ponekad samog sebe ili nekog saputnika upitaš za ishodište vašeg puta, ali je odgovor nesiguran i oklijevajući. Iznenada se nađeš u šumi. Pada veče i sve je mirno, možda čuješ neki sanjivi ptičji pisak, možda šum vjetra u sutonu, među visokim krošnjama. Stojiš začuđen, ispunjen brigom i sumnjom. Ništa ne vidiš, jer su ti oči upaljene od bespoštedne svjetlosti dana. Usta i ždrijelo su ti presušili od dugog hodanja, a izranjavane usne stisnute su oko kletvi i teških riječi. Zato i ne čuješ žubor vode koja teče, zato i ne vidiš sjaj u sumraku. Stojiš zaslijepljen na rubu izvora i ne znaš da je tu. Poput mjesečara tražiš put između vodenih ogledala. Tvoja vještina slijepca je zadivljujuća, uskoro se vraćaš na bučni put u plamtećoj svjetlosti bez sjenki, među vapeću stoku, tutnjavu kola i ogorčene ljude. S čuđenjem kažeš sebi: Ovdje na putu osjećam spokoj. U šumi sam bio prepušten samom sebi, u šumi je bilo grozno i samotno. Ali veče ogleda svoje bistro oko u šumskom sumraku. Voda neumorno žubori, protiče kroz šume, stvaraju se potoci, rijeke i duboka jezera. ’Otkud sad sva ta voda?’, pita mladić. ’S visoke planine’, odgovara mu Starac. ’Dolazi s visoke planine čiji vrh pokriva silni oblak’. ’Kakav je to oblak?’, pita mladić. A Starac mu odgovara, ’Svaki čovjek nosi u sebi nadu, strah, čežnju, svaki čovjek vrišti u očaju, neki se mole određenom bogu, drugi svoje krike upućuje u prazno. Taj očaj, ta nada, taj san o spasenju, svi ti krici sakupljaju se hiljadama i hiljadama godina, sve te suze, sve te žrtve, sva ta čežnja taloži se i zgušnjava u neizmjerni oblak oko visoke planine. Iz oblaka pljušti kiša niz planinu. Tako nastaju potoci, vodene struje i rijeke, tako se stvaraju duboki izvori u kojima možeš da ugasiš žeđ, da umiješ lice, da osvježiš izranjavana stopala. Svi ljudi su nekad čuli za izvore, planinu i oblak, ali većina ostaje na prašnjavom putu u strahu da na svoje nepoznato ishodište neće stići prije nego što padne noć.’◄------
------►Uvijek budi prijatan prema svakome koga upoznaš; što više prijatelja imaš, bolji će ti biti život.
Uvijek više slušaj nego što pričaš; previše ljudi smatra da su njihovi stavovi ispravni a da su svi ostali u krivu.
Drži se onoga u šta vjeruješ i ne dozvoli da te povrijedi ono što drugi ljudi pričaju; na kraju krajeva, to su samo riječi. Život je suviše kratak da bi se nervirao oko toga šta drugi misle.
Najvažnije od svega, smij se svaki dan. Ne propusti da svima koje voliš kažeš koliko ti znače prije nego što odeš u krevet.◄------
Uvijek više slušaj nego što pričaš; previše ljudi smatra da su njihovi stavovi ispravni a da su svi ostali u krivu.
Drži se onoga u šta vjeruješ i ne dozvoli da te povrijedi ono što drugi ljudi pričaju; na kraju krajeva, to su samo riječi. Život je suviše kratak da bi se nervirao oko toga šta drugi misle.
Najvažnije od svega, smij se svaki dan. Ne propusti da svima koje voliš kažeš koliko ti znače prije nego što odeš u krevet.◄------
------►ČETIRI ZLATNE RIJEČI◄------
DIJELI
ali ne dozvoli da te iskorišćavaju....
VOLI
ali ne dozvoli da tvoje srce bude zloupotrebljeno.
VJERUJ
ali ne budi naivan.
SLUŠAJ
druge ali ne dozvoli da izgubiš svoj glas.
DIJELI
ali ne dozvoli da te iskorišćavaju....
VOLI
ali ne dozvoli da tvoje srce bude zloupotrebljeno.
VJERUJ
ali ne budi naivan.
SLUŠAJ
druge ali ne dozvoli da izgubiš svoj glas.
------►Činilo mi se da osjetim da na temeljna pitanja koja postavljamo nikada u životu nećemo moći da nađemo odgovor, ali da je dobro da ih postavljamo, da je svrha i sreća u životu na mjestima kojih tačno ne možemo da budemo svjesni ili kojih ne želimo da budemo svjesni, ali da i drugo što je isto tako važno kao sve te brige, jesu slike koje vidimo kroz prozore automobila, kuće, broda, dok te briga vrtimo po glavi ili dok u životu trčimo za zadovoljstvom ili dubinom, zato što će se s vremenom život završiti baš kao muzika, slika ili priča, s usponima i padovima, ali da će gradski prizori koji teku pred našim očima ostati zajedno sa nama još mnogo godina kasnije, kao uspomene iz snova.◄------
------►Najjednostavnija pitanja su ujedno i najdublja.
Gdje ste rođeni?
Gdje je vaš dom?
Gdje idete?
Šta radite?
Razmislite o ovim pitanjima s vremena na vrijeme i posmatrajte kako se vaši odgovori mijenjaju.◄------
Gdje ste rođeni?
Gdje je vaš dom?
Gdje idete?
Šta radite?
Razmislite o ovim pitanjima s vremena na vrijeme i posmatrajte kako se vaši odgovori mijenjaju.◄------
------►Tri suštinska pitanja glase:
1. Kada je najvažnije vrijeme?
2. Ko je najvažniji?
3. Šta je najvažnije učiniti?...
1:Najvažnije vrijeme je sada, ovog trenutka, jer je to jedino vrijeme koje imamo. Sve što vam je jako važno pokušajte učiniti baš sada.
2: Najvažnija je ona osoba s kojom ste – vaš partner, vaša majka, brat, poslovni partner ili na koncu vi sami.
3: Biti brižan, odnosno biti pažljiv i zainteresovan za ono što se događa sada s osobom s kojom ste.◄------
1. Kada je najvažnije vrijeme?
2. Ko je najvažniji?
3. Šta je najvažnije učiniti?...
1:Najvažnije vrijeme je sada, ovog trenutka, jer je to jedino vrijeme koje imamo. Sve što vam je jako važno pokušajte učiniti baš sada.
2: Najvažnija je ona osoba s kojom ste – vaš partner, vaša majka, brat, poslovni partner ili na koncu vi sami.
3: Biti brižan, odnosno biti pažljiv i zainteresovan za ono što se događa sada s osobom s kojom ste.◄------
------►Muškarcima je teško da budu dobri u svemu. Da biste bili sjajan otac, sjajan muž, sjajan ljubavnik treba imati dobru karijeru i dobru porodicu. To je teško. Ne možete biti na tri mjesta odjednom – u kancelariji, voditi dijete u školu, zuriti u oči svog partnera. Muškarci su otkrili da ’raditi sve’ nije isto što i ’imati sve’. Mi treba da budemo realni u pogledu različitih uloga koje moramo ...igrati, i samo pokušati da uradimo najbolje u svakoj od njih.
Mislim da sreća dolazi i odlazi. Mislim da kada pokušate da postanete srećni dostizanjem nekog cilja – novi posao, novi dom, novi ljubavnik, nova zemlja – uvijek se razočarate. Mislim da se sreća nalazi u malim, jednostavnim zadovoljstvima života. Važna stvar je prepoznati ove prolazne trenutke sreće kad ih pronađete.
Svijet je isti, ali su muškarci i žene biološki različiti. Ženama za bebu treba devet mjeseci, a muškarcu devet sekundi. Nekima treba i manje!
Šta je važnije nego da gledate svoje roditelje kako stare ili djecu kako se rađaju.◄------
Mislim da sreća dolazi i odlazi. Mislim da kada pokušate da postanete srećni dostizanjem nekog cilja – novi posao, novi dom, novi ljubavnik, nova zemlja – uvijek se razočarate. Mislim da se sreća nalazi u malim, jednostavnim zadovoljstvima života. Važna stvar je prepoznati ove prolazne trenutke sreće kad ih pronađete.
Svijet je isti, ali su muškarci i žene biološki različiti. Ženama za bebu treba devet mjeseci, a muškarcu devet sekundi. Nekima treba i manje!
Šta je važnije nego da gledate svoje roditelje kako stare ili djecu kako se rađaju.◄------
------►Na mekoj pješčanoj plaži igrao se četverogodišnji dječak puneći pijeskom svoju kanticu.
S ozbiljnim izrazom lica zario bi ruke u pijesak, stisnuo, izvukao pijesak i praznio ga u kanticu, uvijek iznova razočaran kako je tako malo pijeska ispadalo iz njegovih stisnutih šaka.
Što je on odlučnije hvatao i jače stiskao, to bi više pijeska curilo između prstiju, a manje ga stizalo u kantu.
Ne b...i mu pomogao ni sav nagomilani bijes da se nije dosjetio pretvoriti dlanove u lopatice, pa je otvorenih dlanova uspijevao umetnuti mnogo više pijeska nego stisnutih šaka.
Pouka do koje je došlo ovo dijete, pouka je života.
Život je poput pijeska. Mnogo više ga stane na otvoreni dlan, nego u stisnutu šaku. Kad ga želiš uskogrudno posjedovati stišćući ga, te s egoističkom sigurnošću zadržati obuhvaćajući ga, on upravo tada iscuri iz čvrstog stiska, te ruka ostane sablasno prazna. Samo kad primaš Život raširenih ruku i nosiš njegovo bogatstvo otvorenih dlanova u spremište vječnosti, možeš smatrati da imaš pravi imetak.
Ako si se tako poklonio Životu, osigurao si sebi veće potomstvo nego što ima pijeska na morskoj obali.◄------
S ozbiljnim izrazom lica zario bi ruke u pijesak, stisnuo, izvukao pijesak i praznio ga u kanticu, uvijek iznova razočaran kako je tako malo pijeska ispadalo iz njegovih stisnutih šaka.
Što je on odlučnije hvatao i jače stiskao, to bi više pijeska curilo između prstiju, a manje ga stizalo u kantu.
Ne b...i mu pomogao ni sav nagomilani bijes da se nije dosjetio pretvoriti dlanove u lopatice, pa je otvorenih dlanova uspijevao umetnuti mnogo više pijeska nego stisnutih šaka.
Pouka do koje je došlo ovo dijete, pouka je života.
Život je poput pijeska. Mnogo više ga stane na otvoreni dlan, nego u stisnutu šaku. Kad ga želiš uskogrudno posjedovati stišćući ga, te s egoističkom sigurnošću zadržati obuhvaćajući ga, on upravo tada iscuri iz čvrstog stiska, te ruka ostane sablasno prazna. Samo kad primaš Život raširenih ruku i nosiš njegovo bogatstvo otvorenih dlanova u spremište vječnosti, možeš smatrati da imaš pravi imetak.
Ako si se tako poklonio Životu, osigurao si sebi veće potomstvo nego što ima pijeska na morskoj obali.◄------
------►Sad uviđam da je prava draž intelektualnog života – života posvećenog učenosti, naučnom istaživanju, filozofiji, estetici, kritici – njegova lakoća. On je zamjenjivanje složene stvarnosti jednostavnim intelektualnim šemama; zamršena zbivanja života mirnom i formalnom smrću. Neuporedivo je lakše znati mnogo, recimo, o povjesti umjetnosti i imati duboke ideje o metafizici i sociologiji, nego ...osobno i intuitivno znati dovoljno o svojim bližnjima i imati zadovoljavajuće odnose sa svojim prijateljima i ljubavnicama, svojom ženom i djecom. Pravo življenje je mnogo teže nego sanskrit, ili kemija, ili ekonomske nauke. Intelektualni život je dječja igra; zato su intelektualci skoloni da postanu djeca – pa onda maloumnici i najzad, kao što politička i industrijska istorija posljednjih vijekova jasno pokazuje, samoubilački ludaci i divlje zvijeri. Potisnute funkcije ne umiru; one se izopače, pobune se i vrate primitivnosti. Ali mnogo je lakše biti intelektualno dijete, ili ludak, ili zvijer, nego skladan, odrastao i zreo čovjek.◄------
------►Šta ako prestanem biti dijete!?
Šta ću onda postati!?
Ako se zaboravim igrati, ako više ne budem čula travu kako raste i oblake koji se smiješe?
Ako iz srca izbacim iskrenost, naivnost svojstvenu samo djeci, dječiju radost i sve šareno što volim?
Šta bih postala ako bi zaboravila voljeti, iskreno, nježno, bez interesa i bez pretvaranja?...
Šta bih postala kada bi‘ zaboravila igru, pjesmu, smijeh, ljubav, bezbrižne snove, svoje omiljeno drvo, rijeku, planinu, male leteće medvjediće ili velikog gospodina Šreka?
Šta bih postala!?
NE ŽELIM NIKADA DA SAZNAM.◄------
Šta ću onda postati!?
Ako se zaboravim igrati, ako više ne budem čula travu kako raste i oblake koji se smiješe?
Ako iz srca izbacim iskrenost, naivnost svojstvenu samo djeci, dječiju radost i sve šareno što volim?
Šta bih postala ako bi zaboravila voljeti, iskreno, nježno, bez interesa i bez pretvaranja?...
Šta bih postala kada bi‘ zaboravila igru, pjesmu, smijeh, ljubav, bezbrižne snove, svoje omiljeno drvo, rijeku, planinu, male leteće medvjediće ili velikog gospodina Šreka?
Šta bih postala!?
NE ŽELIM NIKADA DA SAZNAM.◄------
------►Srela sam jednog čovjeka i zaljubila se u njega. Zaljubila sam se iz jednog jedinog razloga: od njega ne očekujem ništa… Znam da ću za tri mjeseca biti daleko, on će biti samo sjećanje, ali neću uspjeti da živim bez ljubavi; bila je to moja granica…
Voljela bih da za njega uradim ono što je on uradio za mene. Mnogo sam razmišljala i otkrila da nisam ušla u kafe slučajno; najvažnije susrete... duše dogovaraju mnogo prije nego što su se tijela vidjela.
Uopće, ti susreti dešavaju se kada stignemo do naših granica, kada nam je potrebno da emotivno umremo i uskrsnemo. Susreti nas čekaju – ali mi u najvećem broju slučajeva izbjegavamo da se oni dese.
Međutim, kada smo očajni i ništa više ne možemo izgubiti, ili pak, kada smo oduševljeni životom, tada se nepoznati pojavljuje i kretanje našeg unutrašnjeg univerzuma mijenja pravac.
Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali većina treba da ponovi gradivo, da se ponovo sjeti kako se voli, i svi – bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih proživljenih emocija, da ožive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tijela uče jezik duše, i to se zove seks.◄------
Voljela bih da za njega uradim ono što je on uradio za mene. Mnogo sam razmišljala i otkrila da nisam ušla u kafe slučajno; najvažnije susrete... duše dogovaraju mnogo prije nego što su se tijela vidjela.
Uopće, ti susreti dešavaju se kada stignemo do naših granica, kada nam je potrebno da emotivno umremo i uskrsnemo. Susreti nas čekaju – ali mi u najvećem broju slučajeva izbjegavamo da se oni dese.
Međutim, kada smo očajni i ništa više ne možemo izgubiti, ili pak, kada smo oduševljeni životom, tada se nepoznati pojavljuje i kretanje našeg unutrašnjeg univerzuma mijenja pravac.
Svi znaju da vole, jer su se rodili s tim darom. Neki to rade prirodno dobro, ali većina treba da ponovi gradivo, da se ponovo sjeti kako se voli, i svi – bez izuzetka – imaju potrebu da gore u vatri svojih proživljenih emocija, da ožive neke radosti i boli, uspone i padove, sve dok ne postignu onu nit vodilju koja stoji iza svakog novog susreta; da tamo postoji jedna nit i, dakle, tijela uče jezik duše, i to se zove seks.◄------
------►Tražite ljubavnu vezu koja vremenom postaje sve bolja, sa sve većim divljenjem, sa povjerenjem koje izrasta iz oluja.
Sa ovim čovjekom sam uvidjela da je moguće da dostignem intezivnu intimnost i radost. Mislila sam ranije da su to samo moje posebne potrebe, moja lična obilježja životnog druga. Sada mislim da možemo biti svačiji, ali da se bojimo da ih nećemo pronaći i onda pokušavamo da s...e zadovoljimo sa manjim.
Kako bi se usudili da zahtijevamo intimnost i radost, ako je najbolje što možemo pronaći mlaki ljubavnik i blaga sreća.
A ipak u srcu znamo da će mlako preći u hladno, blaga sreće će se pretvoriti u bezimenu tugu, gunđava pitanja: Da li je ovo ljubav moga života? Da li je to sve? Da li sam zato ovde?
U srcu znamo da mora postojati nešto više i čeznemo za onim što nikada nismo otkrili. Toliko često polovina jednog para želi da se uzdigne, a druga polovina je vuče nadolje.
Jedno ide naprijed, a drugo se trudi da za svakih dva koraka naprijed, mora da se vrati tri koraka unazad.
Bolje upoznati samo sreću, mislila sam, voljeti moje prijatelje i moju mačku, bolje čekati na životnog druga koji nikad ne dolazi, no napraviti tako tup kompromis.
Životni drug je neko čije brave odgovaraju svim našim ključevima, a ključevi odgovaraju svim našim bravama. Kad se osjećamo dovoljno bezbjednim da otvorimo brave, naše najiskrenije ja izlazi i onda možemo biti potpuno i iskreno ono što smo.
Možemo biti zaista onakvi kakvi jesmo, a da se ne pretvaramo.
Bez obzira na sve, što može oko nas da se poremeti, sa tom jednom osobom smo sigurni u našem vlastitom raju. Naš životni drug je neko ko dijeli sa nama najdublje čežnje, naš smisao, naša uvjerenja.
Naš životni drug je neko ko život donosi u život.
Ali na kraju krajeva i nije važno da li se slažemo ili ne, ili ko je u pravu. Ono što je zaista važno jeste šta se dešava između nas dvoje i da li se stalno mijenjamo, razvijamo i volimo jedno drugo sve više i više!
Jedino što je važno, na kraju našeg boravka na zemlji jeste,koliko smo dobro znali da volimo, kakav je bio kvalitet naše ljubavi!◄------
Sa ovim čovjekom sam uvidjela da je moguće da dostignem intezivnu intimnost i radost. Mislila sam ranije da su to samo moje posebne potrebe, moja lična obilježja životnog druga. Sada mislim da možemo biti svačiji, ali da se bojimo da ih nećemo pronaći i onda pokušavamo da s...e zadovoljimo sa manjim.
Kako bi se usudili da zahtijevamo intimnost i radost, ako je najbolje što možemo pronaći mlaki ljubavnik i blaga sreća.
A ipak u srcu znamo da će mlako preći u hladno, blaga sreće će se pretvoriti u bezimenu tugu, gunđava pitanja: Da li je ovo ljubav moga života? Da li je to sve? Da li sam zato ovde?
U srcu znamo da mora postojati nešto više i čeznemo za onim što nikada nismo otkrili. Toliko često polovina jednog para želi da se uzdigne, a druga polovina je vuče nadolje.
Jedno ide naprijed, a drugo se trudi da za svakih dva koraka naprijed, mora da se vrati tri koraka unazad.
Bolje upoznati samo sreću, mislila sam, voljeti moje prijatelje i moju mačku, bolje čekati na životnog druga koji nikad ne dolazi, no napraviti tako tup kompromis.
Životni drug je neko čije brave odgovaraju svim našim ključevima, a ključevi odgovaraju svim našim bravama. Kad se osjećamo dovoljno bezbjednim da otvorimo brave, naše najiskrenije ja izlazi i onda možemo biti potpuno i iskreno ono što smo.
Možemo biti zaista onakvi kakvi jesmo, a da se ne pretvaramo.
Bez obzira na sve, što može oko nas da se poremeti, sa tom jednom osobom smo sigurni u našem vlastitom raju. Naš životni drug je neko ko dijeli sa nama najdublje čežnje, naš smisao, naša uvjerenja.
Naš životni drug je neko ko život donosi u život.
Ali na kraju krajeva i nije važno da li se slažemo ili ne, ili ko je u pravu. Ono što je zaista važno jeste šta se dešava između nas dvoje i da li se stalno mijenjamo, razvijamo i volimo jedno drugo sve više i više!
Jedino što je važno, na kraju našeg boravka na zemlji jeste,koliko smo dobro znali da volimo, kakav je bio kvalitet naše ljubavi!◄------
------►Jednog dana u parku uz dječije igralište jedna žena sjede na jednu klupu pored jednog čovjeka.
“Ono tamo je moj sin”, reče žena pokazujući prstom na malog dječaka u crvenom džemperu koji se je upravo spuštao niz tobogan u pijesak.
“Imate divnog sina”, odgovori muškarac. “A ono tamo na biciklu u bijeloj haljinici je moja kćerka.”...
A zatim, pogledavši na sat, pozva svoju kćerku: “Je li vrijeme da krenemo kući, Melisa?”
Djevojčica je negodovala, “Još samo pet minuta, tata. Molim te, još samo pet minuta.”
Otac je klimnuo glavom i Melisa je na svoje opće zadovoljstvo nastavila da vozi biciklo.
Minuti si prošli i otac ju je još jednom pozvao: “Je li sada vrijeme, Melisa?”
I Melisa je opet negodovala: “Još pet minuta, tata. Još samo pet minuta.”
Otac se samo nasmijao i rekao, “Ok.”
“O bože, vi ste sigurno jedan jako strpljiv otac”, reče žena koja je posmatrala njegove reakcije.
Čovjek se okrenu prema njoj i reče joj: “Njen stariji brat prošle godine vozio je biciklo u blizini ovog parka. Pijani vozač je naišao, udario u njega i ubio ga. Nikada nisam provodio mnogo vremena sa Tomijem…a sada bih dao sve na svijetu za još samo pet minuta sa njim. Zakleo sam se da neću ponoviti istu grešku i sa Melisom.”
“Ona misli da ima još pet minuta da vozi biciklo, a ustvari ja imam još pet minuta da je gledam kako se igra.”◄------
“Ono tamo je moj sin”, reče žena pokazujući prstom na malog dječaka u crvenom džemperu koji se je upravo spuštao niz tobogan u pijesak.
“Imate divnog sina”, odgovori muškarac. “A ono tamo na biciklu u bijeloj haljinici je moja kćerka.”...
A zatim, pogledavši na sat, pozva svoju kćerku: “Je li vrijeme da krenemo kući, Melisa?”
Djevojčica je negodovala, “Još samo pet minuta, tata. Molim te, još samo pet minuta.”
Otac je klimnuo glavom i Melisa je na svoje opće zadovoljstvo nastavila da vozi biciklo.
Minuti si prošli i otac ju je još jednom pozvao: “Je li sada vrijeme, Melisa?”
I Melisa je opet negodovala: “Još pet minuta, tata. Još samo pet minuta.”
Otac se samo nasmijao i rekao, “Ok.”
“O bože, vi ste sigurno jedan jako strpljiv otac”, reče žena koja je posmatrala njegove reakcije.
Čovjek se okrenu prema njoj i reče joj: “Njen stariji brat prošle godine vozio je biciklo u blizini ovog parka. Pijani vozač je naišao, udario u njega i ubio ga. Nikada nisam provodio mnogo vremena sa Tomijem…a sada bih dao sve na svijetu za još samo pet minuta sa njim. Zakleo sam se da neću ponoviti istu grešku i sa Melisom.”
“Ona misli da ima još pet minuta da vozi biciklo, a ustvari ja imam još pet minuta da je gledam kako se igra.”◄------
------►Kada vas motiviše neki veliki cilj, neki izvanredan projekat, vaše misli kidaju stege koje ih sputavaju, vaš um prevazilazi granice, vaša svijest se širi u svim pravcima i vi ste u novom, velikom, divnom svijetu. Uspavane snage, sposobnosti i talenti dolaze do izražaja i vi otkrivate da ste postali veća osoba nego što ste ikad sanjali da ćete biti.
Um je divan sluga, ali užasan gospodar. ...Ako misliš negativno to je zato što se nisi brinuo za svoj um i odvojio vrijeme da ga uvježbaš da se usredsredi na dobro. Vinston Čerčil je rekao da ‘veličina čovjeka leži u njegovoj odgovornosti prema sopstvenim mislima.’ Zapamti da je um poput bilo kog drugog mišića u tvom tijelu. Ili ga koristiš ili ga gubiš.
Ako želiš da ojačaš mišiće na ruci da bi postigli više, moraš da ih vježbaš. Ako hoćeš da ti mišići na nogama očvrsnu, moraš prvo da ih napregneš. Slično tome, tvoj um će činiti divne stvari za tebe samo ako mu dopustiš. Jednom kad naučiš da efikasno upravljaš njime, privući ćeš sve što želiš u tvoj život. Imaćeš idealno zdravlje ako se na odgovarajući način brineš za njega. Ako tako zamišljaš i želiš, vratićeš se u prirodno stanje smirenosti i opuštenosti. Mudraci Šivane imaju jednu posebnu izreku: ‘Ti si jedini koji određuje granice svog života’.”◄------
Um je divan sluga, ali užasan gospodar. ...Ako misliš negativno to je zato što se nisi brinuo za svoj um i odvojio vrijeme da ga uvježbaš da se usredsredi na dobro. Vinston Čerčil je rekao da ‘veličina čovjeka leži u njegovoj odgovornosti prema sopstvenim mislima.’ Zapamti da je um poput bilo kog drugog mišića u tvom tijelu. Ili ga koristiš ili ga gubiš.
Ako želiš da ojačaš mišiće na ruci da bi postigli više, moraš da ih vježbaš. Ako hoćeš da ti mišići na nogama očvrsnu, moraš prvo da ih napregneš. Slično tome, tvoj um će činiti divne stvari za tebe samo ako mu dopustiš. Jednom kad naučiš da efikasno upravljaš njime, privući ćeš sve što želiš u tvoj život. Imaćeš idealno zdravlje ako se na odgovarajući način brineš za njega. Ako tako zamišljaš i želiš, vratićeš se u prirodno stanje smirenosti i opuštenosti. Mudraci Šivane imaju jednu posebnu izreku: ‘Ti si jedini koji određuje granice svog života’.”◄------
------►Da bi oslobodio potencijale svog uma, tijela i duše, moraš prvo da obogatiš svoju maštu. Vidiš, stvari se uvijek oblikuju dva puta: prvo u radionici uma a zatim, i samo tada, u stvarnosti. Ja to nazivam ‘indigo štampom’, pošto sve što stvoriš u svom spoljašnjem svijetu ima svoj začetak u tvom duhovnom svijetu na veoma slikovitom ekranu uma. Kada naučiš da kontrolišeš svoje misli i bujnu maš...tu, sve što na ovom svijetu poželiš u potpunosti, neiskorišćeni potenijali će probuditi u tebi. Počećeš da oslobađaš pravu snagu svog uma da bi stvorio onu vrstu čarobnog života, koju vjerujem da zaslužuješ. Počevši od danas, zaboravi na prošlost. Osmjeli se i počni da misliš o sebi kao o nečem višem nego što je skup tvojih trenutnih okolnosti. Očekuj najbolje. Bićeš zadivljen rezultatima.
Osmjeli se da skineš prašinu sa svojih snova. Počni ponovo da poštuješ život i da slaviš sva njegova
čuda. Probudi moć svog uma da bi uticao na to da stvari počnu da se dešavaju. Jednom kad uspiješ u tome, univerzum će da se udruži sa tobom da bi činio čuda u tvom životu.◄------
Osmjeli se da skineš prašinu sa svojih snova. Počni ponovo da poštuješ život i da slaviš sva njegova
čuda. Probudi moć svog uma da bi uticao na to da stvari počnu da se dešavaju. Jednom kad uspiješ u tome, univerzum će da se udruži sa tobom da bi činio čuda u tvom životu.◄------
------►Smirite se.
Samo jedan trenutak.
Oslušnite svijet oko sebe. Osjetite kako vam vazduh ulazi u pluća i izlazi napolje. Slušajte svoje misli. Osmotrite sitnice koji vas okružuju....
Prepustite se smirenosti.
U našem svijetu su aktivnost i kretanje normalan način funkcionisanja, a ako se ovo ne odnosi ne tjelesno, onda se sigurno odnosi na mentalno. Mi svakodnevno jurcamo, odrađujemo stvari, pričamo, šaljemo mejlove, primamo i čitamo poruke, klikćemo s jedne internet stranice na drugu, klikćemo na jedan link, pa na drugi, pa na treći…
Mi smo stalno uključeni, stalno povezani, stalno razmišljamo, stalno pričamo. Nemamo više vremena za smirenost. Sjedenje pred računarom i suludo brzom televizijom se ne računa u smirenost.
Za ovo plaćamo cijenu: vrijeme za kontemplaciju, osmatranje i osluškivanje trošimo na suvišne stvari. Gubimo svoj mir.
Što je još gore, sve to svakodnevno jurcanje je kontrproduktivno. Ponekad je previše aktivnosti koje radimo odjednom gore od potpune neaktivnosti. Možete jurcati naokolo koliko hoćete, ali posljedica toga nije nužno konkretan i smislen rezultat. A postoji i druga mogućnost – možete uraditi mnogo toga, ali ništa važno. Svojim postupcima možete pogoršati stvari više nego da niste ništa radili.
Osjećate li da postanete nervozni kada ste prisiljeni da budete mirni – dok čekate u redu, kod doktora, na sastanak – pa morate nešto raditi. Neki odmah uzmu mobilni telefon, drugi nose laptope, drugi se uzvrpolje. Na smirenost prosto nismo navikli.
Zastanite malo i razmislite kako vam prolaze dani – na poslu, poslije posla, dok se spremate za posao, vikendima i pred spavanje. Jurcate li stalno? Da li stalno čitate vaše mobilne uređaje, odgovarate, provjeravate najnovije informacije? Jeste li nabrušeni da stalno uradite još više i bolje, da stignete odraditi sve sa spiska zadataka? Da li ovako planirate provesti ostatak života?
Ako je to vaš izbor, srećno! Ako nije, smirite se na trenutak. Ne razmišljajte o tome šta treba da uradite, ili šta ste već uradili. Samo se prepustite sadašnjem trenutku.
A sada, kad ste se smirili, razmislite o svom životu i kako biste voljeli da on izgleda. Osmotrite život sa manje pokreta, sa manje rada, sa manje žurbe. Pogledajte ga staloženo, razborito, mirno.
A sada postanite ono što zaista želite.
Vježbajte ovo svaki dan: sjedite, zaustavite sve svoje aktivnosti, sklopite oči i prepustite se trenutku. Kada se naviknete na ovo, pokušajte da postepeno izbacite sve nepotrebne aktivnosti iz života. Kada osjetite da se sve dešava prebrzo, zaustavite se, predahnite i dišite duboko. Otkrijte da baš ovog trenutka već postoji vaša sreća. Uživajte u smirenosti. To je pravo blago i svima nam je dostupno, kad god poželimo.◄------
Samo jedan trenutak.
Oslušnite svijet oko sebe. Osjetite kako vam vazduh ulazi u pluća i izlazi napolje. Slušajte svoje misli. Osmotrite sitnice koji vas okružuju....
Prepustite se smirenosti.
U našem svijetu su aktivnost i kretanje normalan način funkcionisanja, a ako se ovo ne odnosi ne tjelesno, onda se sigurno odnosi na mentalno. Mi svakodnevno jurcamo, odrađujemo stvari, pričamo, šaljemo mejlove, primamo i čitamo poruke, klikćemo s jedne internet stranice na drugu, klikćemo na jedan link, pa na drugi, pa na treći…
Mi smo stalno uključeni, stalno povezani, stalno razmišljamo, stalno pričamo. Nemamo više vremena za smirenost. Sjedenje pred računarom i suludo brzom televizijom se ne računa u smirenost.
Za ovo plaćamo cijenu: vrijeme za kontemplaciju, osmatranje i osluškivanje trošimo na suvišne stvari. Gubimo svoj mir.
Što je još gore, sve to svakodnevno jurcanje je kontrproduktivno. Ponekad je previše aktivnosti koje radimo odjednom gore od potpune neaktivnosti. Možete jurcati naokolo koliko hoćete, ali posljedica toga nije nužno konkretan i smislen rezultat. A postoji i druga mogućnost – možete uraditi mnogo toga, ali ništa važno. Svojim postupcima možete pogoršati stvari više nego da niste ništa radili.
Osjećate li da postanete nervozni kada ste prisiljeni da budete mirni – dok čekate u redu, kod doktora, na sastanak – pa morate nešto raditi. Neki odmah uzmu mobilni telefon, drugi nose laptope, drugi se uzvrpolje. Na smirenost prosto nismo navikli.
Zastanite malo i razmislite kako vam prolaze dani – na poslu, poslije posla, dok se spremate za posao, vikendima i pred spavanje. Jurcate li stalno? Da li stalno čitate vaše mobilne uređaje, odgovarate, provjeravate najnovije informacije? Jeste li nabrušeni da stalno uradite još više i bolje, da stignete odraditi sve sa spiska zadataka? Da li ovako planirate provesti ostatak života?
Ako je to vaš izbor, srećno! Ako nije, smirite se na trenutak. Ne razmišljajte o tome šta treba da uradite, ili šta ste već uradili. Samo se prepustite sadašnjem trenutku.
A sada, kad ste se smirili, razmislite o svom životu i kako biste voljeli da on izgleda. Osmotrite život sa manje pokreta, sa manje rada, sa manje žurbe. Pogledajte ga staloženo, razborito, mirno.
A sada postanite ono što zaista želite.
Vježbajte ovo svaki dan: sjedite, zaustavite sve svoje aktivnosti, sklopite oči i prepustite se trenutku. Kada se naviknete na ovo, pokušajte da postepeno izbacite sve nepotrebne aktivnosti iz života. Kada osjetite da se sve dešava prebrzo, zaustavite se, predahnite i dišite duboko. Otkrijte da baš ovog trenutka već postoji vaša sreća. Uživajte u smirenosti. To je pravo blago i svima nam je dostupno, kad god poželimo.◄------
------►A te večeri, kao na Bogojavljensku noć, čekala sam nebo da se otvori. Ili zemlja barem. Nije više bilo smisla zaspati i bježati u daleke izmišljene svjetove…
Zakasnih da stavim čizmu na prozor, da kao nekad pred Svetog Nikolu napunim tu čizmu svojim željama i snovima, a ujutro da živim to što sam poželjela.
Sada ili previše ili premalo želja da bi moglo stati u riječi, a kamoli u stvari. ...I riječi se znaju pokidati kad se nema šta reći ili kada se kaže previše, a tek šta drugo.
_-_-_-_-_-
Ova tuga me briše kao čovjeka, a oživljava kao nekoga čije je carstvo riječi. Kao neki mazohista, uživam u svakom trenutku boli, možda zbog saznanja da ponovo osjećam to nešto što se, govore, samo jednom može osjetiti.
Ipak, dijeli me jedna misao. Šta više boli, kada te neko nikad nije volio ili kada te je volio pa prestao da te voli; sadašnji trenutak ili sjećanje na prošlost?
Kako se odvojiti i kako se ne odvojiti od prošlosti?
Znam, sada me mrzi onaj čovjek od prije, koji sam bila, onaj koji je samo jednom istinski volio.
Čovjek.
A jaz između sebe i sebe.◄------
Zakasnih da stavim čizmu na prozor, da kao nekad pred Svetog Nikolu napunim tu čizmu svojim željama i snovima, a ujutro da živim to što sam poželjela.
Sada ili previše ili premalo želja da bi moglo stati u riječi, a kamoli u stvari. ...I riječi se znaju pokidati kad se nema šta reći ili kada se kaže previše, a tek šta drugo.
_-_-_-_-_-
Ova tuga me briše kao čovjeka, a oživljava kao nekoga čije je carstvo riječi. Kao neki mazohista, uživam u svakom trenutku boli, možda zbog saznanja da ponovo osjećam to nešto što se, govore, samo jednom može osjetiti.
Ipak, dijeli me jedna misao. Šta više boli, kada te neko nikad nije volio ili kada te je volio pa prestao da te voli; sadašnji trenutak ili sjećanje na prošlost?
Kako se odvojiti i kako se ne odvojiti od prošlosti?
Znam, sada me mrzi onaj čovjek od prije, koji sam bila, onaj koji je samo jednom istinski volio.
Čovjek.
A jaz između sebe i sebe.◄------
------►Živio je jednom čovjek koji je želio prevladati patnju pa je otišao u budistički hram da nađe učitelja koji će mu pomoći. Upitao ga je:
“Budem li meditirao četiri sata dnevno koliko će mi godina trebati da prevladam patnju?”
Učitelj odgovori: “Ako meditiraš četiri sata dnevno možda ćeš za deset godina uspjeti.”
Misleći da bi on to mogao i bolje opet ga upita: “A ako meditiram osam sati dne...vno, koliko će mi onda trebati?”
Učitelj ga pogleda i reče: “Kada bi meditirao osam sati dnevno za 20 godina možda bi prevladao patnju.”
“Ali zašto bi mi trebalo više vremena ako bi duže meditirao svaki dan?”
Učitelj: ”Ti nisi ovdje da bi žrtvovao svoju radost ili svoj život. Ovdje si da bi živio, da bi bio srećan i da bi volio. Ako tokom dva sata možeš dati sve od sebe, a ti umjesto toga meditiraš osam sati, samo ćeš se umoriti, nećeš shvatiti smisao i nećeš uživati u svom životu. Daj sve od sebe, i možda ćeš naučiti da, bez obzira koliko dugo meditiraš možeš živjeti, voljeti i radovati se.“◄------
“Budem li meditirao četiri sata dnevno koliko će mi godina trebati da prevladam patnju?”
Učitelj odgovori: “Ako meditiraš četiri sata dnevno možda ćeš za deset godina uspjeti.”
Misleći da bi on to mogao i bolje opet ga upita: “A ako meditiram osam sati dne...vno, koliko će mi onda trebati?”
Učitelj ga pogleda i reče: “Kada bi meditirao osam sati dnevno za 20 godina možda bi prevladao patnju.”
“Ali zašto bi mi trebalo više vremena ako bi duže meditirao svaki dan?”
Učitelj: ”Ti nisi ovdje da bi žrtvovao svoju radost ili svoj život. Ovdje si da bi živio, da bi bio srećan i da bi volio. Ako tokom dva sata možeš dati sve od sebe, a ti umjesto toga meditiraš osam sati, samo ćeš se umoriti, nećeš shvatiti smisao i nećeš uživati u svom životu. Daj sve od sebe, i možda ćeš naučiti da, bez obzira koliko dugo meditiraš možeš živjeti, voljeti i radovati se.“◄------
------►Naučite da poštujete sami sebe toliko da možete odbaciti sve što vam više ne služi, što vam ne omogućava da se razvijate ili što vas ne čini srećnima.
Ako se ljudi prema vama ne ophode s ljubavlju i poštovanjem, provjerite da li su to ljudi s kojima želite biti okruženi.
Provjerite koliku ste cijenu sami sebi dodijelili jer postoji mogućnost da ste se potcijenili. Jedina osoba koja može d...rugima staviti do znanja koliko vrijedite ste samo VI.
Možda je vrijeme da se preselite sa police na kojoj drže jeftine drangulije u zaključanu staklenu policu u kojoj drže vrijedne stvari.
Kako kaže Koeljo, “Kada kažete ‘da’ drugima, postarajte se da ne kažete ‘ne’ sami sebi.◄------
Ako se ljudi prema vama ne ophode s ljubavlju i poštovanjem, provjerite da li su to ljudi s kojima želite biti okruženi.
Provjerite koliku ste cijenu sami sebi dodijelili jer postoji mogućnost da ste se potcijenili. Jedina osoba koja može d...rugima staviti do znanja koliko vrijedite ste samo VI.
Možda je vrijeme da se preselite sa police na kojoj drže jeftine drangulije u zaključanu staklenu policu u kojoj drže vrijedne stvari.
Kako kaže Koeljo, “Kada kažete ‘da’ drugima, postarajte se da ne kažete ‘ne’ sami sebi.◄------
------►U nekim situacijama Kukavičluk postavlja pitanje: “Da li je bezbjedno?”
Probitačnost postavlja pitanje: “Da li je razborito?”
A Sujeta dođe i pita: “Da li je popularno?”...
Ali Savjest postavlja pitanje: “Da li je ispravno?”
I tako dođe vrijeme kad čovjek mora prihvatiti stav da nešto niti je bezbjedno, niti je razborito, niti je popularno, ali to mora uraditi jer mu Savjest kaže da je ispravno.◄------
Probitačnost postavlja pitanje: “Da li je razborito?”
A Sujeta dođe i pita: “Da li je popularno?”...
Ali Savjest postavlja pitanje: “Da li je ispravno?”
I tako dođe vrijeme kad čovjek mora prihvatiti stav da nešto niti je bezbjedno, niti je razborito, niti je popularno, ali to mora uraditi jer mu Savjest kaže da je ispravno.◄------
------►Neki je mladić sanjao da je ušao u veliku trgovinu.
Za tezgom je bio anđeo i posluživao.
Što vi ovde prodajete? – upita mladić.
Sve što želite, odgovori uljudno anđeo.
Mladić počne nabrajati:...
Htjeo bi:
- kraj svih ratova na svijetu,
- više pravde za ugnjetavane,
- velikodušnosti i snošljivosti prema strancima,
- više ljubavi u porodicama,
- rada za nezaposlene,
- više zajedništva među ljudima i…
Anđeo mu preda jednu omotnicu i reče:
- Izvoli. Ovdje je sjeme,a ti se pobrini da od njega narastu plodovi.◄------
Za tezgom je bio anđeo i posluživao.
Što vi ovde prodajete? – upita mladić.
Sve što želite, odgovori uljudno anđeo.
Mladić počne nabrajati:...
Htjeo bi:
- kraj svih ratova na svijetu,
- više pravde za ugnjetavane,
- velikodušnosti i snošljivosti prema strancima,
- više ljubavi u porodicama,
- rada za nezaposlene,
- više zajedništva među ljudima i…
Anđeo mu preda jednu omotnicu i reče:
- Izvoli. Ovdje je sjeme,a ti se pobrini da od njega narastu plodovi.◄------
------►Kada se odreknete nečega, ostajete zauvijek vezani za to. Kad se borite protiv nečega, zauvijek ste vezani za to. Sve dok se borimo s nečim, dajemo mu moć. Dajemo mu moć jednaku onoj koju utrošimo u toj borbi. Pokušajte da shvatite pravu vrijednost nečega I neće vam biti potrebano da se odričete – jednostavno samo će vam ispasti iz ruku.
Ljudi moraju mnogo da pate u jednom odnosu prije nego što se probude I kažu: “Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji život koji nije zasnovan na zavisnosti od drugih ljudskih bića.◄------
Ljudi moraju mnogo da pate u jednom odnosu prije nego što se probude I kažu: “Dosta mi je! Mora da postoji neki bolji život koji nije zasnovan na zavisnosti od drugih ljudskih bića.◄------
------►Postoji krivina zvana neuspjeh,
petlja zvana konfuzija,
ograničenja brzine zvana prijatelji, ...
znakovi upozorenja zvani porodica i
jednoličnost zvana posao.
Međutim,
ako imate obilje nečeg zvanog odlučnost,
mašinu zvanu istrajnost,
osiguranje zvano vjera i
vozača zvanog Bog,
stići ćete do mjesta zvanog uspjeh!
_-_-_-_-_-_-_-_-
Nikad ne razmišljam o budućnosti. Uvijek dolazi suviše brzo. ◄------
petlja zvana konfuzija,
ograničenja brzine zvana prijatelji, ...
znakovi upozorenja zvani porodica i
jednoličnost zvana posao.
Međutim,
ako imate obilje nečeg zvanog odlučnost,
mašinu zvanu istrajnost,
osiguranje zvano vjera i
vozača zvanog Bog,
stići ćete do mjesta zvanog uspjeh!
_-_-_-_-_-_-_-_-
Nikad ne razmišljam o budućnosti. Uvijek dolazi suviše brzo. ◄------
------►Baš u ovom trenutku širom svijeta postoje ljudi koji su po nečemu skoro isti kao ti. Usamljeni su. Neko im nedostaje. Vjerovatno su zaljubljeni u osobu u koju ne bi trebali biti zaljubljeni. Skrivaju tajne u koje ne biste nikad povjerovali. Baš kao i ti, oni se nadaju i sanjaju o drugačijem životu. Kad god su u autu ili autobusu oni pogledaju kroz prozor i gledaju ljude u prolazu i pitaju s...e šta se njima dešava i kako izgledaju njihovi životi. Pitaju se da li u svijetu postoje ljudi kao što su oni. Mnogi od njih su baš kao ti i mogao/la bi im reći sve što te tišti i oni bi razumjeli.
I znaš šta? Mnogi od njih čitaju baš ove riječi i razmišljaju da li još neko sličan njima takođe čita baš ovo.
I znaš šta? Mnogi od njih čitaju baš ove riječi i razmišljaju da li još neko sličan njima takođe čita baš ovo.
Zato ne brini, nisi sam/a.◄------
------►Na samrti pozva otac sina:
- Pogledaj kroz prozor sine i reci mi šta vidiš.
- Ljude, odgovori on.
Zatim mu pruži ogledalo da se pogleda
i upita ga opet šta vidi....
- Vidim sebe, odgovori on.
- Eto, sine! I prozor i ogledalo su
od istog stakla,
s tom razlikom što se na
staklu od ogledala
nalazi tanak sloj srebra.
I u životu je tako:
Gdje god se srebro nađe između ljudi,
tu čovjek vidi samo sebe.◄------
- Pogledaj kroz prozor sine i reci mi šta vidiš.
- Ljude, odgovori on.
Zatim mu pruži ogledalo da se pogleda
i upita ga opet šta vidi....
- Vidim sebe, odgovori on.
- Eto, sine! I prozor i ogledalo su
od istog stakla,
s tom razlikom što se na
staklu od ogledala
nalazi tanak sloj srebra.
I u životu je tako:
Gdje god se srebro nađe između ljudi,
tu čovjek vidi samo sebe.◄------
------►Malu seosku školu grijala je starinska, trbušasta željezna peć na ugalj. Jednog su dječaka zadužili da rano svakog jutra dođe u školu naložiti vatru kako bi se učionica zagrijala prije dolaska učitelja i ostalih učenika.
Jednoga su jutra našli školu u plamenu. Onesviještenog su dječaka izvukli iz vatre više mrtvog nego živog. Na donjem dijelu tijela imao je teške opekotine pa su ga odvezli ...u obližnju bolnicu.
Napola pri svijesti ležeći na postelji, dječak je jedva mogao čuti šta su govorili doktor i njegova majka. Doktor je majci rekao da će joj sin sigurno umrijeti što je zapravo najbolje za njega jer je u vatri gotovo potpuno nestao donji dio njegovog tijela.
No, hrabri dječak nije želio umrijeti. Odlučio je da da preživi.
I zaista, na zaprepaštenje doktora, preživio je. Kad je prošla smrtna opasnost, ponovo je čuo razgovor majke i doktora. Majci je rečeno da bi možda bilo bolje da je dječak umro, jer kako mu je vatra gotovo sasvim uništila mišićno tkivo na donjem dijelu tijela, biće osuđen na život bogalja, koji se više nikada neće moći služiti nogama.
Opet je hrabri dječak odlučio. On neće biti bogalj.
On će prohodati. No, na nesreću, od struka naniže nije ništa osjećao. Njegove su tanke nožice samo beživotno visile.
Konačno je otpušten iz bolnice. Majka mu je svakog dana masirala noge, ali on ih uopšte nije osjećao niti je mogao njima upravljati. Ipak, njegova odlučnost da prohoda nije slabila.
Kad nije ležao, bio je u invalidskim kolicima.
Jednog sunčanog dana majka ga je odvezla u vrt na svjež vazduh. Ovaj put, umjesto da kao i obično samo sjedi, bacio se iz kolica. Počeo je puzati po travi, vukući noge za sobom.
Uspio se dovući do bijele ograde koja je uokvirivala imanje. Uz velike napore uspio se uspraviti uz ogradu. Malo-pomalo počeo se vući duž ograde, odlučan da prohoda. Otada je to činio svaki dan, pa se vremenom uz ivicu ograde napravila staza. Najviše od svega želio je u svojim nogama probuditi život.
Konačno je zahvaljujući redovnoj masaži, snažnoj volji i upornosti uspio najprije stati na noge, a potom oprezno hodati, a onda i trčati.
Počeo je hodati u školu, potom trčati u školu, trčati iz čistog zadovoljstva. Poslije se na fakultetu uspio pridružiti atletskom timu.
A onda je taj mladić, koji nije trebao preživjeti, koji nikada nije trebao prohodati, koji se nije smio nadati da će ikad trčati, od koga su i doktori digli ruke – taj je isti hrabri mladić, dr. Glenn Cunningham, u Madison Square Gardenu oborio svjetski rekord u trci na 1500 metara. ◄------
Jednoga su jutra našli školu u plamenu. Onesviještenog su dječaka izvukli iz vatre više mrtvog nego živog. Na donjem dijelu tijela imao je teške opekotine pa su ga odvezli ...u obližnju bolnicu.
Napola pri svijesti ležeći na postelji, dječak je jedva mogao čuti šta su govorili doktor i njegova majka. Doktor je majci rekao da će joj sin sigurno umrijeti što je zapravo najbolje za njega jer je u vatri gotovo potpuno nestao donji dio njegovog tijela.
No, hrabri dječak nije želio umrijeti. Odlučio je da da preživi.
I zaista, na zaprepaštenje doktora, preživio je. Kad je prošla smrtna opasnost, ponovo je čuo razgovor majke i doktora. Majci je rečeno da bi možda bilo bolje da je dječak umro, jer kako mu je vatra gotovo sasvim uništila mišićno tkivo na donjem dijelu tijela, biće osuđen na život bogalja, koji se više nikada neće moći služiti nogama.
Opet je hrabri dječak odlučio. On neće biti bogalj.
On će prohodati. No, na nesreću, od struka naniže nije ništa osjećao. Njegove su tanke nožice samo beživotno visile.
Konačno je otpušten iz bolnice. Majka mu je svakog dana masirala noge, ali on ih uopšte nije osjećao niti je mogao njima upravljati. Ipak, njegova odlučnost da prohoda nije slabila.
Kad nije ležao, bio je u invalidskim kolicima.
Jednog sunčanog dana majka ga je odvezla u vrt na svjež vazduh. Ovaj put, umjesto da kao i obično samo sjedi, bacio se iz kolica. Počeo je puzati po travi, vukući noge za sobom.
Uspio se dovući do bijele ograde koja je uokvirivala imanje. Uz velike napore uspio se uspraviti uz ogradu. Malo-pomalo počeo se vući duž ograde, odlučan da prohoda. Otada je to činio svaki dan, pa se vremenom uz ivicu ograde napravila staza. Najviše od svega želio je u svojim nogama probuditi život.
Konačno je zahvaljujući redovnoj masaži, snažnoj volji i upornosti uspio najprije stati na noge, a potom oprezno hodati, a onda i trčati.
Počeo je hodati u školu, potom trčati u školu, trčati iz čistog zadovoljstva. Poslije se na fakultetu uspio pridružiti atletskom timu.
A onda je taj mladić, koji nije trebao preživjeti, koji nikada nije trebao prohodati, koji se nije smio nadati da će ikad trčati, od koga su i doktori digli ruke – taj je isti hrabri mladić, dr. Glenn Cunningham, u Madison Square Gardenu oborio svjetski rekord u trci na 1500 metara. ◄------
------►Postoji jedna elementarna istina koja se tiče svih pokušaja stvaranja nečeg novog, a izvire iz neznanja koje ubija bezbrojne ideje i veličanstvene planove:
Onog trenutka kada se čovjek definitivno posveti nečemu, tada mu i nebo priskače u pomoć. Tada se počinju događati stvari koje se inače ne bi nikad desile. Iznenada se pojavljuju ljudi koji nam mogu pomoći, materijalna pomoć se pojavljuje iz izvora koje najmanje očekujemo, dešavaju se stvari koje prosto ne možemo objasniti logikom.
Zato ne zaboravi najvažniju lekciju: Šta god možeš da uradiš ili sanjaš da uradiš, počni to raditi. Odvažnost u sebi krije genijalnost, moć i čaroliju. Zato počni odmah!◄------
Onog trenutka kada se čovjek definitivno posveti nečemu, tada mu i nebo priskače u pomoć. Tada se počinju događati stvari koje se inače ne bi nikad desile. Iznenada se pojavljuju ljudi koji nam mogu pomoći, materijalna pomoć se pojavljuje iz izvora koje najmanje očekujemo, dešavaju se stvari koje prosto ne možemo objasniti logikom.
Zato ne zaboravi najvažniju lekciju: Šta god možeš da uradiš ili sanjaš da uradiš, počni to raditi. Odvažnost u sebi krije genijalnost, moć i čaroliju. Zato počni odmah!◄------
------►Brojni naučnici iz cijelog svijeta okupili su se da zajedničkim snagama otkriju tajnu sreće. Njihovi rezultati su objavljeni u knjizi The World Book of Happiness, a mi vam donosimo skraćenu verziju koja se sastoji iz šest najvažnijih savjeta:
Prihvati ono što imaš
Srećni ljudi imaju umjeren nivo očekivanja i težnji i žele ono što mogu postići, za razliku od nesrećnih koji nikad ne mogu os...tvariti ono što žele. Srećni ljudi znaju kako izbjeći razočarenja i kako prirediti ugodna iznenađenja jer streme realističnim ciljevima i srećni su kad ih dostignu.
Da biste bili sretni, nužno je da uživate u onome što imate, a ne opsesivno tražite ono što nemate.
Misli pozitivno
Sreća je poput mišića koji se trebaju razviti i kada se fokusiramo na njih, oni rastu. Slično čini i razvoj optimističnog razmišljanja: srećni ljudi uvijek sve gledaju s vedrije strane. Ima stvari koje možemo učiniti da bismo povećali našu sreću kao što su provođenje više vremena sa osobama koje volimo, uživanje u pozitivnim životnim iskustvima, izražavanje zahvalnosti i uvažavanje dobrih stvari u životu.
Ne pokušavaj kupiti sreću novcem
Novac ima malo kapaciteta da nas učini srećnima i osjećaj sreće zasnovan na materijalnom bogatstvu brzo izblijedi. Ako već želite nešto učiniti sa novcem, pokušajte djelovati altrustički kao volonteri ili donatori humanitarnih organizacija. Pomozite svojim novcem onima koji nemaju mogućnosti kao vi.
Budi produktivni na poslu
Zadovoljstvo poslom koji radimo jedan je od važnih uslova sreće, posebno kada prioritet ima smislenost posla koji radimo umjesto velike plate. Srećni ljudi rade ono u čemu uživaju i uživaju što rade upravo svoj posao. Takođe, srećni ljudi planiraju i organizuju svoj život, imaju ciljeve i svrhu. Ono što želite ili za čim žudite možete dobiti samo ako znate šta želite.
U tvojim rukama je 40% sreće
Brojna istraživanja pokazuju da je 50 posto sreće biološki uslovljeno, oko 10 posto može se pripisati životnim okolnostima kroz koje prolazimo u nekom trenutku, dok 40 posto osjećaja sreće zavisi od nas samih i našoj snazi da se mijenjamo. Drugim riječima, moramo biti prilagodljivi, čak i kad nam se ne sviđa suluda trka modernog doba.◄------
Prihvati ono što imaš
Srećni ljudi imaju umjeren nivo očekivanja i težnji i žele ono što mogu postići, za razliku od nesrećnih koji nikad ne mogu os...tvariti ono što žele. Srećni ljudi znaju kako izbjeći razočarenja i kako prirediti ugodna iznenađenja jer streme realističnim ciljevima i srećni su kad ih dostignu.
Da biste bili sretni, nužno je da uživate u onome što imate, a ne opsesivno tražite ono što nemate.
Misli pozitivno
Sreća je poput mišića koji se trebaju razviti i kada se fokusiramo na njih, oni rastu. Slično čini i razvoj optimističnog razmišljanja: srećni ljudi uvijek sve gledaju s vedrije strane. Ima stvari koje možemo učiniti da bismo povećali našu sreću kao što su provođenje više vremena sa osobama koje volimo, uživanje u pozitivnim životnim iskustvima, izražavanje zahvalnosti i uvažavanje dobrih stvari u životu.
Ne pokušavaj kupiti sreću novcem
Novac ima malo kapaciteta da nas učini srećnima i osjećaj sreće zasnovan na materijalnom bogatstvu brzo izblijedi. Ako već želite nešto učiniti sa novcem, pokušajte djelovati altrustički kao volonteri ili donatori humanitarnih organizacija. Pomozite svojim novcem onima koji nemaju mogućnosti kao vi.
Budi produktivni na poslu
Zadovoljstvo poslom koji radimo jedan je od važnih uslova sreće, posebno kada prioritet ima smislenost posla koji radimo umjesto velike plate. Srećni ljudi rade ono u čemu uživaju i uživaju što rade upravo svoj posao. Takođe, srećni ljudi planiraju i organizuju svoj život, imaju ciljeve i svrhu. Ono što želite ili za čim žudite možete dobiti samo ako znate šta želite.
U tvojim rukama je 40% sreće
Brojna istraživanja pokazuju da je 50 posto sreće biološki uslovljeno, oko 10 posto može se pripisati životnim okolnostima kroz koje prolazimo u nekom trenutku, dok 40 posto osjećaja sreće zavisi od nas samih i našoj snazi da se mijenjamo. Drugim riječima, moramo biti prilagodljivi, čak i kad nam se ne sviđa suluda trka modernog doba.◄------
------►Tri su elementa sreće:1:nešto što možemo raditi 2:osoba koju volimo i 3:nešto čemu se možemo radovati.
Teško je biti nesrećan ako imamo koristan posao, trajne odnose i naznake o budućem zadovoljstvu. Pojmom “rad” obuhvatam svaku aktivnost, plaćenu ili neplaćenu, koja nam pruža osjećaj osobne važnosti. Ako imamo dobro zanimanje koje nam život ispunjava smislom, to je onda naš rad. Pohvalno je što su ljudi tako različiti da zadovoljstvo i smisao mogu pronaći u prosječnoj partiji malog nogometa ili jamba. Zamislite samo kakve bismo imali probleme u prometu kada bismo svi voljeli jedno te isto?!◄------
Teško je biti nesrećan ako imamo koristan posao, trajne odnose i naznake o budućem zadovoljstvu. Pojmom “rad” obuhvatam svaku aktivnost, plaćenu ili neplaćenu, koja nam pruža osjećaj osobne važnosti. Ako imamo dobro zanimanje koje nam život ispunjava smislom, to je onda naš rad. Pohvalno je što su ljudi tako različiti da zadovoljstvo i smisao mogu pronaći u prosječnoj partiji malog nogometa ili jamba. Zamislite samo kakve bismo imali probleme u prometu kada bismo svi voljeli jedno te isto?!◄------
------►Sreća nije stvar srećne zvijezde ili materijalnog imetka...
To je mentalni stav. On izvire iz poštovanja onoga što imamo umjesto da patimo zbog onoga što nemamo. To je tako prosto – a istovremeno tako teško ljudskom razumu da pojmi. ◄------
To je mentalni stav. On izvire iz poštovanja onoga što imamo umjesto da patimo zbog onoga što nemamo. To je tako prosto – a istovremeno tako teško ljudskom razumu da pojmi. ◄------
------►Nešto sam razmišljao o spisku stvari koje vas ne uče u školama...
Ne uče vas kako da volite nekoga.
Ne uče vas kako da budete bogati ili siromašni.
Ne uče vas kako da odete od nekoga koga više ne volite.
Ne uče vas kako da nastavite sa životom kada vas napusti neko koga volite....
Ne uče vas kako da znate šta se kuha u glavi drugog čovjeka.
Ne uče vas šta da kažete nekome ko umire.
Ne uče vas ničemu što je istinski vrijedno znati.◄------
Ne uče vas kako da volite nekoga.
Ne uče vas kako da budete bogati ili siromašni.
Ne uče vas kako da odete od nekoga koga više ne volite.
Ne uče vas kako da nastavite sa životom kada vas napusti neko koga volite....
Ne uče vas kako da znate šta se kuha u glavi drugog čovjeka.
Ne uče vas šta da kažete nekome ko umire.
Ne uče vas ničemu što je istinski vrijedno znati.◄------
------►Život je jedna neizmjerna logika i harmonija a pošto su priroda i život jedno isto, ne postoje u životu apsurdumi i anomalije. Sve je na svijetu vezano jedno za drugo, pa su vezane i sreća i nesreća u ljudskoj sudbini. Kad iz korpe rumenih trešanja što se ne da izvući samo jedna trešnja, a da se prstom ne zakači i izvuče odjednom više njih, tako idu i sreće i nesreće uvijek u serijama – tre...šnje zdrave i trešnje otrovane stavljene zajedno u jednoj kobnoj korpi. Svaki je čovjek po nekoliko puta u životu dobijao osjećanje konačne propasti, kao da ga je iznevjerilo tlo pod nogama, krma na brodu, uzde na bijesnim konjima. Ali se svaki uvjerio u to da je poslije serije sreća dolazila serija nesreća, i obrnuto. U samim momentima očajanja, čovjek ne misli da pored njegove nesreće skoro, ukorak ide i sreća. Sreće i nesreće, to su bijeli i crni konji koji trče u istom pravcu, blisko i naporedo, tako da čas promaknu bijeli pored crnih, a čas crni pored bijelih. Tako ide cijelog života, koji je sav sazdan od takve utakmice bijelog i crnog. Zato čovjek istovremeno preživljuje sreću i nesreću, i onda kad za to i ne zna. Nema apsolutne nesreće i apsolutne sreće, i zato ih obje istovremeno proživljavamo.◄------
------►Jednog dana jedan vrlo imućan čovjek popeo se na tavan svoje kuće u potrazi za nagradom koju je dobio kao poslovni čovjek godine! Kopajući po kutijama, naiđe na malu bilježnicu svoga sad već odraslog sina. Bio je to njegov dnevnik.
„Ne sjećam se da sam je ikada vidio“, pomisli on. Listajući, lice mu obasja osmijeh i oči mu zaiskriše. Stranice su ga na trenutak vratile u prošlost, kada je k...ućom odjekivao smijeh osmogodišnjeg dječaka. Na neke događaje potpuno je zaboravio. Čitajući dnevnik, postajao je sve ozbiljniji. Uvidio je da je u djetinjstvu njegova sina bilo i tužnih razdoblja, kojih se on kao otac nije sjećao. „Ali kako je to moguće?“ upitao se. „Pa ja na to nisam tako gledao.“
Tad se sjeti da je i on vodio dnevnik, doduše poslovni, pa otiđe po njega u kućnu biblioteku. S jedne od polica izvuče veliku knjigu u kožnom uvezu s pozlaćenim inicijalima i položi je na sto pored dnevnika na kojem je olovkom bilo jednostavno napisano Jimmy. Otvori svoj dnevnik na mjestu na kojem je pisalo:
„Protratio cijeli dan. Bio s Jimmyjem u ribolovu, ništa nisam upecao!“ Potom listajući sinovljev dnevnik potraži isti taj datum i pročita riječi svoga sina:
„Bio s tatom u ribolovu. Najljepši dan u mom životu!“
Cijelom svijetu možete biti samo jedna od osoba, ali jednoj osobi možete biti cijeli svijet.◄------
„Ne sjećam se da sam je ikada vidio“, pomisli on. Listajući, lice mu obasja osmijeh i oči mu zaiskriše. Stranice su ga na trenutak vratile u prošlost, kada je k...ućom odjekivao smijeh osmogodišnjeg dječaka. Na neke događaje potpuno je zaboravio. Čitajući dnevnik, postajao je sve ozbiljniji. Uvidio je da je u djetinjstvu njegova sina bilo i tužnih razdoblja, kojih se on kao otac nije sjećao. „Ali kako je to moguće?“ upitao se. „Pa ja na to nisam tako gledao.“
Tad se sjeti da je i on vodio dnevnik, doduše poslovni, pa otiđe po njega u kućnu biblioteku. S jedne od polica izvuče veliku knjigu u kožnom uvezu s pozlaćenim inicijalima i položi je na sto pored dnevnika na kojem je olovkom bilo jednostavno napisano Jimmy. Otvori svoj dnevnik na mjestu na kojem je pisalo:
„Protratio cijeli dan. Bio s Jimmyjem u ribolovu, ništa nisam upecao!“ Potom listajući sinovljev dnevnik potraži isti taj datum i pročita riječi svoga sina:
„Bio s tatom u ribolovu. Najljepši dan u mom životu!“
Cijelom svijetu možete biti samo jedna od osoba, ali jednoj osobi možete biti cijeli svijet.◄------
------►Zamisli da sam umrla,
a onda se zapitaj da li si živ.
Osluškuj i posmatraj:
...
ptice i dalje cvrkuću,
rijeka i dalje blista,
šuma i dalje pjeva,
beskrajni plavi krug
skriva u svojoj utrobi zvijezdu.
Ljudi se i dalje rađaju i umiru,
a ti se i dalje pitaš ko si,
šta tražiš
i šta nalaziš.
I dalje se vrtiš u krug.
i niko te više ne podsjeća da je to krug.
i niko ti više ne prećutkuje ono što te boli,
i niko ti više ne govori da može bez tebe,
ali da je život sa tobom stvarniji, vrijedniji, draži.
Da si me ikad pitao u čemu je smisao jedne ovakve ljubavi,
objasnila bih ti:
Kad bi se pojavilo Proviđenje s neba
i upitalo me s kim bih željela da provedem ostatak života,
bez dvoumljenja bih
izrekla tvoje ime.
Ima li veće radosti od toga
da shvatimo da od svih ljudi na svijetu
želimo јednu јedinu osobu?
Znati u svakom trenutku šta želimo –
osjećaј јe nezamjenljiv,
čak i kad onaј koga želimo ne zna da јe željen.
Blagoslovljen neka јe onaј trenutak
u kome spoznah da si ti onaј koga želim,
u kome otkrih sebe u tebi,
u kome shvatih da si moј život!
Šta mari što ne znaš ko sam јa zaista?
Čovjek i onako o drugom čovjeku ništa ne može znati,
osim – da smo u ovoј Dolini plača
na samoću osuđeni,
sve dok ne otkriјemo u drugome sebe
i drugoga u sebi.
Tada počinjemo stvarno da živimo
i da se raduјemo.
Šta mari što mi nisi vidjeo sva lica?
Јa sam ona koјu poznaјeš
iako ti nisam rekla ni riječ o sebi,
јa sam ona koјa te voli,
iako јoј nikad nisi govorio o ljubavi.
Јa sam ona u koјoј istinski živiš.
Zamisli da sam umrla,
a onda se zapitaј da li si živ.◄------
a onda se zapitaj da li si živ.
Osluškuj i posmatraj:
...
ptice i dalje cvrkuću,
rijeka i dalje blista,
šuma i dalje pjeva,
beskrajni plavi krug
skriva u svojoj utrobi zvijezdu.
Ljudi se i dalje rađaju i umiru,
a ti se i dalje pitaš ko si,
šta tražiš
i šta nalaziš.
I dalje se vrtiš u krug.
i niko te više ne podsjeća da je to krug.
i niko ti više ne prećutkuje ono što te boli,
i niko ti više ne govori da može bez tebe,
ali da je život sa tobom stvarniji, vrijedniji, draži.
Da si me ikad pitao u čemu je smisao jedne ovakve ljubavi,
objasnila bih ti:
Kad bi se pojavilo Proviđenje s neba
i upitalo me s kim bih željela da provedem ostatak života,
bez dvoumljenja bih
izrekla tvoje ime.
Ima li veće radosti od toga
da shvatimo da od svih ljudi na svijetu
želimo јednu јedinu osobu?
Znati u svakom trenutku šta želimo –
osjećaј јe nezamjenljiv,
čak i kad onaј koga želimo ne zna da јe željen.
Blagoslovljen neka јe onaј trenutak
u kome spoznah da si ti onaј koga želim,
u kome otkrih sebe u tebi,
u kome shvatih da si moј život!
Šta mari što ne znaš ko sam јa zaista?
Čovjek i onako o drugom čovjeku ništa ne može znati,
osim – da smo u ovoј Dolini plača
na samoću osuđeni,
sve dok ne otkriјemo u drugome sebe
i drugoga u sebi.
Tada počinjemo stvarno da živimo
i da se raduјemo.
Šta mari što mi nisi vidjeo sva lica?
Јa sam ona koјu poznaјeš
iako ti nisam rekla ni riječ o sebi,
јa sam ona koјa te voli,
iako јoј nikad nisi govorio o ljubavi.
Јa sam ona u koјoј istinski živiš.
Zamisli da sam umrla,
a onda se zapitaј da li si živ.◄------
------►Dešava se ponekad,
rijetko doduše,
sasvim rijetko,
ali se ipak desi,
da izađe plavi mjesec....
Onako, ne baš sasvim plav,
plavičast više,
maglovit, modar.
I noć nekako bude plava,
a ne crna, mrkla…
I obasjava zemlju
plava mjesečina,
čak i ulične svjetiljke
svijetle plavim,
i usne ljubavniká
skrivenih u tami poplave,
čak i miriše takva noć na ljubav.
Znate onaj opojni miris
ružá i voća i još nečega…
Samo što je sve plavo
i boje ljubavi
i trešnje
i jagode
čak i krv.
I krv je plava,
iako ja nikada nisam vjerovala u tu glupost
da je plemićka krv plava,
ali u noći plavog mjeseca
je stvarno, najstvarnije plava
u noći plavog mjeseca
ne razlikujemo se po boji krvi.
Kad bi se posjekli
iz svakog bi potekla modra rijeka.
I suze,
i one su plave, najplavlje,
pomislio bi čovjek
da je i tuga plave boje
i bol,
ma sve, sve je plavo
u noći plavog mjeseca.
Eh, da..
postoji još nešto
što vam nisam rekla,
a to je ustvari tajna…
ali eto,
istrešću je tu pred vas
kao pregršt nečeg običnog…
U noći plavog mjeseca
imamo moć,
znate ono,
kao neki super heroji.
Možemo čitati misli,
zaviriti u svako srce
pa i svoje…
u noći plavog mjececa
nema tajni…
Pa ipak,
iako svake noći posmatram mjesec
čekajući da poplavi
plaši me pomisao
da u tvom srcu
neću naći isto
što ja osjećam za tebe….
i odahnem svaki put
kad ugledam žuću na nebu.◄------
rijetko doduše,
sasvim rijetko,
ali se ipak desi,
da izađe plavi mjesec....
Onako, ne baš sasvim plav,
plavičast više,
maglovit, modar.
I noć nekako bude plava,
a ne crna, mrkla…
I obasjava zemlju
plava mjesečina,
čak i ulične svjetiljke
svijetle plavim,
i usne ljubavniká
skrivenih u tami poplave,
čak i miriše takva noć na ljubav.
Znate onaj opojni miris
ružá i voća i još nečega…
Samo što je sve plavo
i boje ljubavi
i trešnje
i jagode
čak i krv.
I krv je plava,
iako ja nikada nisam vjerovala u tu glupost
da je plemićka krv plava,
ali u noći plavog mjeseca
je stvarno, najstvarnije plava
u noći plavog mjeseca
ne razlikujemo se po boji krvi.
Kad bi se posjekli
iz svakog bi potekla modra rijeka.
I suze,
i one su plave, najplavlje,
pomislio bi čovjek
da je i tuga plave boje
i bol,
ma sve, sve je plavo
u noći plavog mjeseca.
Eh, da..
postoji još nešto
što vam nisam rekla,
a to je ustvari tajna…
ali eto,
istrešću je tu pred vas
kao pregršt nečeg običnog…
U noći plavog mjeseca
imamo moć,
znate ono,
kao neki super heroji.
Možemo čitati misli,
zaviriti u svako srce
pa i svoje…
u noći plavog mjececa
nema tajni…
Pa ipak,
iako svake noći posmatram mjesec
čekajući da poplavi
plaši me pomisao
da u tvom srcu
neću naći isto
što ja osjećam za tebe….
i odahnem svaki put
kad ugledam žuću na nebu.◄------
------►Istu smo boju zalaska sunca voljeli
Ti s jedne
A ja s druge strane svijeta
Daleki a boja je ista
I ljepota je ista kad se u oko useli...
I mi smo sigurno
U neka rana praskozorja
Koja lome noći
Iste stvari željeli i htjeli
Isti smo miris udisali noću
Kad se putevi smanje
I daljine se stisnu
Jastuk nam je po istom mirisao voću
I ti si znala što hoćeš
I ja sam znao što hoću
U otvorene knjige da smo mogli ući
Bili bi zajedno odmah
U istoj kući
Od želja sagrađenoj
U plavome satenu omotanoj
I posutom s milijun nekih zvijezda
Koje se odjednom stvore
Kad ustaneš snena
I otvoriš prozore s pogledom na ljubav
S pogledom koji blago uspavljuje
Koji daruje sve što poželiš
U isto smo mjesto neba zagledani bili
Ti na jednoj
A ja na drugoj strani svijeta
Spojeni za uvijek
S onom jednom malom zvijezdom
Koja nam kroz oči šeta◄------
Ti s jedne
A ja s druge strane svijeta
Daleki a boja je ista
I ljepota je ista kad se u oko useli...
I mi smo sigurno
U neka rana praskozorja
Koja lome noći
Iste stvari željeli i htjeli
Isti smo miris udisali noću
Kad se putevi smanje
I daljine se stisnu
Jastuk nam je po istom mirisao voću
I ti si znala što hoćeš
I ja sam znao što hoću
U otvorene knjige da smo mogli ući
Bili bi zajedno odmah
U istoj kući
Od želja sagrađenoj
U plavome satenu omotanoj
I posutom s milijun nekih zvijezda
Koje se odjednom stvore
Kad ustaneš snena
I otvoriš prozore s pogledom na ljubav
S pogledom koji blago uspavljuje
Koji daruje sve što poželiš
U isto smo mjesto neba zagledani bili
Ti na jednoj
A ja na drugoj strani svijeta
Spojeni za uvijek
S onom jednom malom zvijezdom
Koja nam kroz oči šeta◄------
------►Dušo moja, i kada krenem
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,
...
Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.
Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.◄------
tako bih rado da se vratim.
Ti ne znaš da je pola mene
ostalo s tobom da te prati,
...
Ostalo s tobom da te ljubi
dok budeš sama i bude zima,
jer ja sam onaj koji gubi
i prije nego išta ima.
Dušo moja, ja ne znam više
koliko dugo mrtav stojim
dok slušam kako liju kiše
pod mračnim prozorima tvojim.
Dušo moja, ti umorna si
i bez tebe ti ležaj spremam.
Na nekoj zvijezdi što se gasi
ja tražim svjetlo koje nemam.
Pod hladnim nebom, ispod granja
stavit ćeš glavu na moje grudi.
I ja sam onaj koji sanja
i zato neću da te budim.
Dušo moja, ko kaplja vode
i ti se topiš na mom dlanu,
jer s tobom dođe i bez tebe ode
stotinu dana u jednom danu.◄------
------►- Molio sam Boga da mi oduzme oholost.
Bog reče:
“Ne. Nije na meni da je uklonim, nego je na tebi da je se odrekneš.”
- Molio sam Boga da mi podari strpljenje....
Bog reče:
“Ne. Strpljenje proizlazi iz podnošenja trpljenja, ono se ne daruje – ono se zaslužuje.”
- Molio sam Boga da mi podari sreću.
Bog reče:
“Ne. Ja ti dajem blagoslove, sreća zavisi od tebe.”
- Molio sam Boga da me poštedi boli..
Bog odgovori:
“Ne. Patnja te odvlači od briga svijeta i dovodi te bliže meni.”
- Molio sam Boga za stvari u kojima bih mogao uživati.
Bog reče:
“Ne. Ja ću ti dati život, tako da možeš uživati u svemu.”
- Molio sam Boga da mi pošalje prijatelje.
On mi je poslao TEBE . . .
- Molio sam Boga da mogu ljubiti, ne očekujući da zauzvrat budem ljubljen . .
- Molio sam Boga da mogu davati, ne očekujući ništa zauzvrat . . .
- Molio sam Boga da mogu pozivati, bez nadanja da i ja budem pozvan . . .
- Molio sam Boga da mogu prihvatati, ne tražeći da budem prihvaćen . . .
- Molio sam Boga da mi pomogne VOLJETI druge, onoliko koliko On voli mene .
Bog odgovori:
“Ah, napokon si shvatio . . .”◄------
Bog reče:
“Ne. Nije na meni da je uklonim, nego je na tebi da je se odrekneš.”
- Molio sam Boga da mi podari strpljenje....
Bog reče:
“Ne. Strpljenje proizlazi iz podnošenja trpljenja, ono se ne daruje – ono se zaslužuje.”
- Molio sam Boga da mi podari sreću.
Bog reče:
“Ne. Ja ti dajem blagoslove, sreća zavisi od tebe.”
- Molio sam Boga da me poštedi boli..
Bog odgovori:
“Ne. Patnja te odvlači od briga svijeta i dovodi te bliže meni.”
- Molio sam Boga za stvari u kojima bih mogao uživati.
Bog reče:
“Ne. Ja ću ti dati život, tako da možeš uživati u svemu.”
- Molio sam Boga da mi pošalje prijatelje.
On mi je poslao TEBE . . .
- Molio sam Boga da mogu ljubiti, ne očekujući da zauzvrat budem ljubljen . .
- Molio sam Boga da mogu davati, ne očekujući ništa zauzvrat . . .
- Molio sam Boga da mogu pozivati, bez nadanja da i ja budem pozvan . . .
- Molio sam Boga da mogu prihvatati, ne tražeći da budem prihvaćen . . .
- Molio sam Boga da mi pomogne VOLJETI druge, onoliko koliko On voli mene .
Bog odgovori:
“Ah, napokon si shvatio . . .”◄------
------►Ljubav pričeka čovjeka pokraj puta.
- Povedi me sa sobom – reče mu.
- Tvoja je odjeća tako pohabana – reče joj čovjek.
- Odjenuću te u najljepšu odjeću – nastavi ljubav. – Povedi me sa sobom.
- Moj je dom malen – opravda se čovjek. – U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe....
- Udomiću te u najljepše prostore – ustraja ljubav. – Povedi me sa sobom.
- Tvoj je govor tako običan – primijeti čovjek.
- Progovorićeš najljepšim jezikom svijeta – reče ljubav. – Povedi me sa sobom.
- Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? – upita čovjek.
- Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga šta ćeš sa mnom učiniti – reče ljubav.◄------
- Povedi me sa sobom – reče mu.
- Tvoja je odjeća tako pohabana – reče joj čovjek.
- Odjenuću te u najljepšu odjeću – nastavi ljubav. – Povedi me sa sobom.
- Moj je dom malen – opravda se čovjek. – U njemu ne bi bilo mjesta i za tebe....
- Udomiću te u najljepše prostore – ustraja ljubav. – Povedi me sa sobom.
- Tvoj je govor tako običan – primijeti čovjek.
- Progovorićeš najljepšim jezikom svijeta – reče ljubav. – Povedi me sa sobom.
- Po čemu ću znati da je sve ovo što govoriš istina? – upita čovjek.
- Po tome što mi je više stalo do tebe nego do toga šta ćeš sa mnom učiniti – reče ljubav.◄------
------►Teži da budeš srećan!
Idi smireno kroz buku i užurbanost
i sjeti se mira koji možeš naći u tišini.
Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima
sa svim ljudima....
Govori svoju istinu smireno i jasno
i slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i nasilne osobe,
one su teret duhu.
Ako uporediš sebe s drugima,
možeš postati ogorčen ili ponosan;
jer će uvijek biti većih i manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima i planovima.
Održi zanos za svoj osobni poziv,
ma koliko on skroman bio;
to je prvo blago u promjenljivim vremenima.
Budi oprezan u svojim poslovima,
jer svijet je pun prevara,
ali neka te to ne ometa da uočavaš vrline oko sebe.
Mnogi ljudi teže za visokim idealima
i svuda je život pun heroizma.
Budi ono što jesi. Budi svoj!
Pogotovo nemoj glumiti ljubav.
I nemoj biti podrugljiv prema ljubavi,
jer uprkos ogorčenosti i razočarenjima,
ljubav je vječna.
Spokojno primi iskustvo godina,
skladno napuštajući stvari iz mladosti.
Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama.
Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje.
I bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš,
i bez obzira kakav ti je posao
i čemu težiš u bučnom komešanju života,
zadrži mir u svojoj duši.
Pored sve prljavštine i jadikovanja
i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.
Teži da budeš srećan!◄------
Idi smireno kroz buku i užurbanost
i sjeti se mira koji možeš naći u tišini.
Koliko je moguće, budi u dobrim odnosima
sa svim ljudima....
Govori svoju istinu smireno i jasno
i slušaj druge,
čak i glupe i neuke;
i oni imaju svoju priču.
Izbjegavaj bučne i nasilne osobe,
one su teret duhu.
Ako uporediš sebe s drugima,
možeš postati ogorčen ili ponosan;
jer će uvijek biti većih i manjih od tebe.
Raduj se svojim dostignućima i planovima.
Održi zanos za svoj osobni poziv,
ma koliko on skroman bio;
to je prvo blago u promjenljivim vremenima.
Budi oprezan u svojim poslovima,
jer svijet je pun prevara,
ali neka te to ne ometa da uočavaš vrline oko sebe.
Mnogi ljudi teže za visokim idealima
i svuda je život pun heroizma.
Budi ono što jesi. Budi svoj!
Pogotovo nemoj glumiti ljubav.
I nemoj biti podrugljiv prema ljubavi,
jer uprkos ogorčenosti i razočarenjima,
ljubav je vječna.
Spokojno primi iskustvo godina,
skladno napuštajući stvari iz mladosti.
Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama.
Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.
Ti si dijete svemira,
ništa manje nego što su to drveće i zvijezde.
Imaš pravo biti ovdje.
I bilo ti to jasno ili ne,
nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamišljaš,
i bez obzira kakav ti je posao
i čemu težiš u bučnom komešanju života,
zadrži mir u svojoj duši.
Pored sve prljavštine i jadikovanja
i porušenih snova, ovo je ipak divan svijet.
Teži da budeš srećan!◄------
------►Pravu lekciju srčanosti održala je moja desetogodišnja kćerkica Sara koja je rođena bez jednog mišića na nozi zbog čega mora da stalno nosi protezu. Jednog lijepog proljetnog dana došla je kući kako bi me izvijestila da je učestvovala u ”igrama u polju” – kad se održavaju brojne utrke i ostala takmičenja.
Budući da nosi protezu pokušavao sam se sjetiti pravih riječi kako bih ohrabrio Saru, ...nečega što bih joj mogao reći u znak podrške – nečega što sam čuo da mnogi poznati treneri govore takmičarima koji su suočeni s porazom – ali prije no što sam rekao i riječ pogledala me je i rekla:”Tata, pobijedila sam u dvije utrke!”
Nisam mogao vjerovati!
A zatim je Sara dodala: ”Imala sam prednost”.
Ah. Znao sam. Pomislio sam da su joj dopustili da ranije krene, da su joj dali neku fizičku prednost.
Ali ponovo, prije no što sam bilo šta rekao, kazala je:
”Tata, nisu mi dopustili da ranije krenem, moja je prednost bila u tome što sam se više trudila.”
To je srčanost!
To je moja Sara.◄------
Budući da nosi protezu pokušavao sam se sjetiti pravih riječi kako bih ohrabrio Saru, ...nečega što bih joj mogao reći u znak podrške – nečega što sam čuo da mnogi poznati treneri govore takmičarima koji su suočeni s porazom – ali prije no što sam rekao i riječ pogledala me je i rekla:”Tata, pobijedila sam u dvije utrke!”
Nisam mogao vjerovati!
A zatim je Sara dodala: ”Imala sam prednost”.
Ah. Znao sam. Pomislio sam da su joj dopustili da ranije krene, da su joj dali neku fizičku prednost.
Ali ponovo, prije no što sam bilo šta rekao, kazala je:
”Tata, nisu mi dopustili da ranije krenem, moja je prednost bila u tome što sam se više trudila.”
To je srčanost!
To je moja Sara.◄------
------►Budite sve veseliji, ne propuštajte ni jednu priliku. Ljudi postupaju vrlo glupo, nikada ne propuštaju
priliku da budu jadni. Čak i kada nema načina da se stvori prilika, oni će je pronaći, izmisliće je. Ako nije u sadašnjosti, počeće da pretražuju prošlost. Ako jad ne nađu u prošlosti počeće da razmišljaju o budućnosti; nekako moraju pronaći nešto o čemu će da brinu i zbog čega će biti jadni. Nije ni čudo što je svijet tako pun jada.◄------
priliku da budu jadni. Čak i kada nema načina da se stvori prilika, oni će je pronaći, izmisliće je. Ako nije u sadašnjosti, počeće da pretražuju prošlost. Ako jad ne nađu u prošlosti počeće da razmišljaju o budućnosti; nekako moraju pronaći nešto o čemu će da brinu i zbog čega će biti jadni. Nije ni čudo što je svijet tako pun jada.◄------
------►Rizikujte, rizikujte kad god možete u životu. Kad malo bolje razmislite, bez obzira gdje sa skrasite i s kim se skrasite, vidjećete da na kraju uvijek ispadne tačno onako kako je trebalo ispasti. Na kraju je uvijek dobro. Greške koje napravite u životu određuju vas kao ličnost. Budite sigurni da je broj napravljenih grešaka pouzdan znak da živite punim plućima. Sa svakim izborom kojeg napravite vi učite nove životne lekcije i razvijate se na načine koje niste mogli ni naslutiti. Na kraju ćete shvatiti da je sve to imalo smisla i bilo vrijedno truda. Isto tako, ne propustite priliku da uvijek kažete kako se osjećate. Najvažnije od svega je da budete svoji i da vas ne ništa ne pokoleba.◄------
------►Budite zahvalni za tuđe uspjehe i sreću što je vjerovatno najteže izvesti u našem sve sebičnijem društvu, ali znajte da tuđi dobitak nije vaš gubitak. Podijelite taj osjećaj sa drugima i shvatićete da ste i sami na
dobitku.◄------
dobitku.◄------
------►Svejedno je volimo li jednom, dvaput ili deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.
Ljubav nas može odvesti i u pakao i u raj, ali uvijek će nas bar negdje odvesti.
Treba je kao takvu prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja.
Ako je odbacimo, umrijećemo od gladi gledajući bremenite grane na stablu života,
bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove....
TREBA IĆI ZA LJUBAVLJU MA GDJE ONA BILA,
čak i kada to znači provoditi sate, dane ili sedmice razočarenja i tuge.
Jer u trenu kad krenemo mi u susret ljubavi, i ljubav kreće u susret nama.◄------
Ljubav nas može odvesti i u pakao i u raj, ali uvijek će nas bar negdje odvesti.
Treba je kao takvu prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja.
Ako je odbacimo, umrijećemo od gladi gledajući bremenite grane na stablu života,
bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove....
TREBA IĆI ZA LJUBAVLJU MA GDJE ONA BILA,
čak i kada to znači provoditi sate, dane ili sedmice razočarenja i tuge.
Jer u trenu kad krenemo mi u susret ljubavi, i ljubav kreće u susret nama.◄------
------►Jedna priča govori o mladiću koji se obratio mudracu za pomoć rekavši mu:
“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za šta. Kažu mi da sam ni za šta, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da me više cijene?”
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući d...a prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.”
“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.
“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvataj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”
Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega. Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Neko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvata ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.
Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.
“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”
“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Ko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”
Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:
“Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”
“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladić.
“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”
Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu šta se dogodilo.
“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke.◄------
“Dolazim, učitelju, jer se osjećam tako bezvrijednim da nemam volje ni za šta. Kažu mi da sam ni za šta, da ništa ne radim dobro, da sam nespretan i prilično glupav. Kako se mogu popraviti? Šta mogu učiniti da me više cijene?”
Učitelj mu je, i ne pogledavši ga, rekao: “Baš mi je žao momče. Ne mogu ti pomoći budući d...a prvo moram riješiti svoj problem. Možda poslije…” Malo je zastao i dodao: “Kad bi ti meni pomogao, brže bih to riješio i možda bih ti onda mogao pomoći.”
“V… vrlo rado, učitelju”, oklijevao je mladić osjećajući da je opet obezvrijeđen i da su njegove potrebe zapostavljene.
“Dobro”, nastavio je učitelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pružajući ga mladiću, dodao: “Uzmi konja koji je vani i odjaši do tržnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Moraš za njega dobiti najbolju moguću cijenu i ne prihvataj manje od jednog zlatnika. Idi i što prije se vrati s tim novčićem.”
Mladić je uzeo prsten i otišao. Čim je došao na tržnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladić nije rekao koliko traži za njega. Kad je mladić spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Neko je htio pomoći te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladić je dobio upute da ne prihvata ništa manje od zlatnika pa je odbio ponudu.
Nakon što je ponudio prsten svima koje je sreo na tržnici, a bilo ih je više od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladić želio zlatnik, da ga može dati učitelju i riješiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomoć! Ušao je u sobu.
“Učitelju”, rekao je, “žao mi je. Ne mogu dobiti to što tražiš. Možda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ću ikoga moći zavarati u vezi s pravom vrijednošću prstena.”
“To što si rekao veoma je važno, mladi prijatelju”, odgovorio je učitelj. “Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjaši konja i idi zlataru. Ko to može znati bolje od njega? Reci mu da želiš prodati prsten i pitaj ga koliko ti može dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.”
Mladić je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz povećalo, izvagao i rekao mladiću:
“Reci učitelju, momče, da mu ako ga želi odmah prodati, za prsten ne mogu dati više od pedeset osam zlatnika.”
“Pedeset osam zlatnika?” uzviknuo je mladić.
“Da”, odgovorio je zlatar. “Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti šezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje…”
Mladić je uzbuđen odjurio učiteljevoj kući i rekao mu šta se dogodilo.
“Sjedni”, rekao mu je učitelj nakon što ga je saslušao. “Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te može procijeniti samo pravi stručnjak. Zašto ideš kroz život želeći da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost?” I rekavši to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke.◄------
------►Kažu da postoji negdje mjesto pravog suda i pune istine. Tu se saznaje i objavljuje sve što je među ljudima bilo skriveno i tajno, kazuje sve što je ostalo prećutano i nerečeno, ispravlja sve što je ikad bilo naopako i krivo, vraća sve što je utajeno ili oteto, dosipa onom kome je zakinuto, odasipa tamo gdje se presipalo. Tu se pitanje ljudskog postojanja pravo postavlja i, ukoliko to zavis...i od čovjeka, do kraja rješava. To je mjesto gdje istina sja kao sunce koje ne zalazi, gdje pravda caruje.
- Ah, pa to je ljepše od svih snivanih rajeva i utopija! Može li biti da takvo mjesto zaista postoji? Ako postoji, može li se znati gdje je i kako se dolazi do njega?
- Može. Ono je među nama, ovdje gdje sada stojimo.
- ?!?
- Da! Budi hrabar, iskren i postojan, čovjekoljubiv, razuman i pravedan – i ono će biti svuda gdje tvoja noga stupi i tvoja riječ odjekne.◄------
- Ah, pa to je ljepše od svih snivanih rajeva i utopija! Može li biti da takvo mjesto zaista postoji? Ako postoji, može li se znati gdje je i kako se dolazi do njega?
- Može. Ono je među nama, ovdje gdje sada stojimo.
- ?!?
- Da! Budi hrabar, iskren i postojan, čovjekoljubiv, razuman i pravedan – i ono će biti svuda gdje tvoja noga stupi i tvoja riječ odjekne.◄------
------►Duboko u petnaestom vijeku, u jednom selu blizu Nirnberga, živjela je porodica sa osamnaestoro djece. Osamnaestoro. Samo da bi pribavio dovoljno hrane za trpezu,otac i glava domaćinstva, inače zlatar po zanimanju, morao je da radi gotovo osamnaest časova dnevno, ne samo u svojoj trgovini nego i za nadnicu kod susjeda kada bi kakav posao uspio da pronađe. Uprkos njihovoj nezavidnoj situaciji..., dvojica starijih Direrovih sinova sanjala su svoje snove. Obojica su htjela da usavrše svoj umjetnički talenat ali su oojica znala da njihov otac neće biti finansijski sposoban da obojicu pošalje u Nirnberg da studiraju akademiju.
Poslije mnogih dugih razgovora tokom noći u svojim, po svemu sudeći, tijesnim krevetima, dva dječaka konačno načiniše dogovor. Riješiše da bacaju novčić. Poraženi će ići da kopa u obližnjem rudniku i svojim prihodima izdržavaće onog drugog za vrijeme njegovog pohađanja akademije. Zatim će brat koji bude pobijedio, završiti svoje studije, a onda preuzeti izdržavanje onog drugog brata, za vrijeme njegovog studiranja, bilo prodajom svojih umjetničkih djela, ako to bude potrebno, i radom u rudniku.
U nedjelju poslije službe u crkvi oni baciše novčić. Albreht Direr je pobijedio i uskoro otišao u Nirnberg. Albert ode u rudnik i prihvati se opasnog posla da bi sljedeće četiri godine finansirao bratovljevo studiranje, čiji je rad na akademiji gotovo odmah izazvao veliku pažnju. Albrehtovi bakrorezi i drvorezi, njegova ulja bila su mnogo uspjelija nego mnogi radovi njegovih profesora, a vremenom je on još više napredovao i dobijao sve veće honorare za svoja poznata djela.
Kada se mladi umjetnik vratio u svoje selo, cijela familija Direr, u njegovu čast priredila je svečani ručak da proslavi trijumfalni Albrehtov povratak. Poslije dugog i nezaboravnog ručka, isprekidanog muzikom i smijehom, Albreht ustade, sa svog počasnog mjesta na čelu stola, da održi zdravicu u čast svog ljubljenog brata i svih onih godina njegovog žrtvovanja koje su omogućile njemu, Albrehtu, da ispuni svoju ambiciju. Završio je svoj govor riječima:”A sada, Alberte, blagosloveni moj brate, sada je tvoj red. Sada ti možeš ići u Nirnberg da ispuniš svoje snove, a ja cu brinuti o tebi”.
Sa željnim iščekivanjem sve su se glave okrenule prema onom dijelu stola na kome je sjedio Albert. Suze su kapale niz njegovo blijedo lice, lijevo i desno je pomijerao svoju spuštenu glavu i jecajući ponavljao:”Ne… Ne… Ne…Ne”.
Konačno Albert ustade i obrisa suze sa svojih obraza. Baci pogled na svako lice koje je sjedilo za stolom i koje je toliko volio, a zatim podiže ruke prema svom desnom obrazu i tiho reče:”Ne brate, ne mogu ići u Nirnberg. Za mene je isuviše kasno. Pogledaj, vidi šta su četiri godine u rudniku uradile mojim rukama! Kosti u svakom prstu su bile slomljene najmanje po jedanput, a kasnije sam dobio i takvu upalu zglobova, naročito u desnoj ruci, da ja ne mogu podići čak ni čašu da bi uzvratio na tvoju zdravicu, a kamoli da povlačim one fine linije na pergamentu ili platnu slikarskom četkicom. Ne brate… za mene je isuviše kasno”.
Prošlo je više od 450 godina. Do danas, stotine majstorskih portreta, skica, grafika, bakroreza, gravira Albrehta Direra vise po zidovima najvećih muzeja svijeta. Ali nije neobično ako se vi, kao i većina ljudi, naročito zbližite sa jednim djelom Albrehta Direra. Ako vam se zaista učini bliskim, možete njegovu reprodukciju okačiti na zid vaše sobe ili kancelarije.
Jednog dana da bi iskazao svoje poštovanje prema Albertovoj žrtvi, Albreht Direr je pažljivo naslikao bratovljeve nagrđene ruke zajedno s dlanovima i tankim prstima ispravljenim nagore. Svoj moćni crtež nazvao je prosto “Ruke”, ali je svijet, gotovo odmah, otvorio svoje srce prema njegovoj majstorskoj rukotvorini i preimenovao je u izraz ljubavi “Ruke koje se mole”.
Sljedeći put kada vidite kopiju ove dirljive kreacije, pogledajte još jedanput. Neka ona bude opomena za vas, ako vam je opomena potrebna. Ali jedna opomena, ko nijedna – ako ostane jedina!
Naravno, nemojte pokušavati da je učinite jedinom. Bilo da je vaša vjera velika ili pak gotovo ne postoji, vi još uvijek imate svoje sopstvene ruke koje se mole. Sve što treba da uradite kada stvari postanu preteške, to je da sklopite svoje dlanove, ispružite ruke, i podižući oči kažete: “Meni treba pomoć”. Ja sam to uradio najmanje tisuću puta u svom životu. Rezultati? Bićete sigurno iznenađeni kada otkrijete koliko je pomoć zaista blizu vas kada je tražite.◄------
Poslije mnogih dugih razgovora tokom noći u svojim, po svemu sudeći, tijesnim krevetima, dva dječaka konačno načiniše dogovor. Riješiše da bacaju novčić. Poraženi će ići da kopa u obližnjem rudniku i svojim prihodima izdržavaće onog drugog za vrijeme njegovog pohađanja akademije. Zatim će brat koji bude pobijedio, završiti svoje studije, a onda preuzeti izdržavanje onog drugog brata, za vrijeme njegovog studiranja, bilo prodajom svojih umjetničkih djela, ako to bude potrebno, i radom u rudniku.
U nedjelju poslije službe u crkvi oni baciše novčić. Albreht Direr je pobijedio i uskoro otišao u Nirnberg. Albert ode u rudnik i prihvati se opasnog posla da bi sljedeće četiri godine finansirao bratovljevo studiranje, čiji je rad na akademiji gotovo odmah izazvao veliku pažnju. Albrehtovi bakrorezi i drvorezi, njegova ulja bila su mnogo uspjelija nego mnogi radovi njegovih profesora, a vremenom je on još više napredovao i dobijao sve veće honorare za svoja poznata djela.
Kada se mladi umjetnik vratio u svoje selo, cijela familija Direr, u njegovu čast priredila je svečani ručak da proslavi trijumfalni Albrehtov povratak. Poslije dugog i nezaboravnog ručka, isprekidanog muzikom i smijehom, Albreht ustade, sa svog počasnog mjesta na čelu stola, da održi zdravicu u čast svog ljubljenog brata i svih onih godina njegovog žrtvovanja koje su omogućile njemu, Albrehtu, da ispuni svoju ambiciju. Završio je svoj govor riječima:”A sada, Alberte, blagosloveni moj brate, sada je tvoj red. Sada ti možeš ići u Nirnberg da ispuniš svoje snove, a ja cu brinuti o tebi”.
Sa željnim iščekivanjem sve su se glave okrenule prema onom dijelu stola na kome je sjedio Albert. Suze su kapale niz njegovo blijedo lice, lijevo i desno je pomijerao svoju spuštenu glavu i jecajući ponavljao:”Ne… Ne… Ne…Ne”.
Konačno Albert ustade i obrisa suze sa svojih obraza. Baci pogled na svako lice koje je sjedilo za stolom i koje je toliko volio, a zatim podiže ruke prema svom desnom obrazu i tiho reče:”Ne brate, ne mogu ići u Nirnberg. Za mene je isuviše kasno. Pogledaj, vidi šta su četiri godine u rudniku uradile mojim rukama! Kosti u svakom prstu su bile slomljene najmanje po jedanput, a kasnije sam dobio i takvu upalu zglobova, naročito u desnoj ruci, da ja ne mogu podići čak ni čašu da bi uzvratio na tvoju zdravicu, a kamoli da povlačim one fine linije na pergamentu ili platnu slikarskom četkicom. Ne brate… za mene je isuviše kasno”.
Prošlo je više od 450 godina. Do danas, stotine majstorskih portreta, skica, grafika, bakroreza, gravira Albrehta Direra vise po zidovima najvećih muzeja svijeta. Ali nije neobično ako se vi, kao i većina ljudi, naročito zbližite sa jednim djelom Albrehta Direra. Ako vam se zaista učini bliskim, možete njegovu reprodukciju okačiti na zid vaše sobe ili kancelarije.
Jednog dana da bi iskazao svoje poštovanje prema Albertovoj žrtvi, Albreht Direr je pažljivo naslikao bratovljeve nagrđene ruke zajedno s dlanovima i tankim prstima ispravljenim nagore. Svoj moćni crtež nazvao je prosto “Ruke”, ali je svijet, gotovo odmah, otvorio svoje srce prema njegovoj majstorskoj rukotvorini i preimenovao je u izraz ljubavi “Ruke koje se mole”.
Sljedeći put kada vidite kopiju ove dirljive kreacije, pogledajte još jedanput. Neka ona bude opomena za vas, ako vam je opomena potrebna. Ali jedna opomena, ko nijedna – ako ostane jedina!
Naravno, nemojte pokušavati da je učinite jedinom. Bilo da je vaša vjera velika ili pak gotovo ne postoji, vi još uvijek imate svoje sopstvene ruke koje se mole. Sve što treba da uradite kada stvari postanu preteške, to je da sklopite svoje dlanove, ispružite ruke, i podižući oči kažete: “Meni treba pomoć”. Ja sam to uradio najmanje tisuću puta u svom životu. Rezultati? Bićete sigurno iznenađeni kada otkrijete koliko je pomoć zaista blizu vas kada je tražite.◄------
------►Po rođenju svi su ljudi isti, jedino što ih razlikuje jedne od drugih su njihove navike,drugu polovinu čovjekovog života ne čini ništa drugo do navike koje je skupljao tokom prve polovine svog života.◄------
------►Biti žrtva je navika.
Navika je znanje.
Raširi svoja znanja,...
stvori nove navike,
mijenjaj navike po potrebi.
Najbolja navika je nemati navika.
**********************
“Prvo mi stvaramo navike, potom navike stvaraju nas.”◄------
Navika je znanje.
Raširi svoja znanja,...
stvori nove navike,
mijenjaj navike po potrebi.
Najbolja navika je nemati navika.
**********************
“Prvo mi stvaramo navike, potom navike stvaraju nas.”◄------
------►Čovjek se vratio s posla kasno, umoran
i nervozan i nađe svog 5-ogodišnjeg sina
kako ga čeka na vratima....
SIN: ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’
OTAC ‘Da, naravno, reci, šta je?
SIN: ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’
OTAC: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’
kaže bijesno otac.
SIN: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi,
koliko zarađuješ na sat?’
OTAC: ‘Ako već moraš da znaš, zarađujem 20 eura na sat.’
SIN: ‘Oh,’ dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 10 eura?’
Otac je bio bijesan ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 10 eura
taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu glupost,
tada se okreni i idi ravno u sobu i ne izlazi mi na oči večeras.
Ja ne radim svaki dan do kasno u noć za takve dječje idiotarije!’
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja…
kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi izvukao novac od mene?
Možda ga trebam više tući!’
Nakon nekih sat vremena, malo se ipak smirio pa razmislio:
Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 10 eura…on zaista i ne pita često za novac…
Skočio je iz stolice i otišao do njegove sobe i otvorio vrata.
‘Jesi zaspao, sine?’, upitao je.
‘Ne, tata, budan sam” odgovori dječak.
‘Razmišljao sam…možda sam bio prestrog prema tebi maloprije.
Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 10 eura koje si tražio.’
Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, uzviknuo je.
Tada je, posegnuvši ispod jastuka, izvukao kesu prepunu kovanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac.
‘Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.’, odgovori dječak.
‘Tata, sada imam 20 eura. Mogu li kupiti sat tvoga vremena?
Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom.” ◄------
i nervozan i nađe svog 5-ogodišnjeg sina
kako ga čeka na vratima....
SIN: ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’
OTAC ‘Da, naravno, reci, šta je?
SIN: ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’
OTAC: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’
kaže bijesno otac.
SIN: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi,
koliko zarađuješ na sat?’
OTAC: ‘Ako već moraš da znaš, zarađujem 20 eura na sat.’
SIN: ‘Oh,’ dječak odgovori, spuštene glave.
SIN: ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 10 eura?’
Otac je bio bijesan ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 10 eura
taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu glupost,
tada se okreni i idi ravno u sobu i ne izlazi mi na oči večeras.
Ja ne radim svaki dan do kasno u noć za takve dječje idiotarije!’
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja…
kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi izvukao novac od mene?
Možda ga trebam više tući!’
Nakon nekih sat vremena, malo se ipak smirio pa razmislio:
Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 10 eura…on zaista i ne pita često za novac…
Skočio je iz stolice i otišao do njegove sobe i otvorio vrata.
‘Jesi zaspao, sine?’, upitao je.
‘Ne, tata, budan sam” odgovori dječak.
‘Razmišljao sam…možda sam bio prestrog prema tebi maloprije.
Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 10 eura koje si tražio.’
Dječak se uspravio, smiješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, uzviknuo je.
Tada je, posegnuvši ispod jastuka, izvukao kesu prepunu kovanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac.
‘Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.’, odgovori dječak.
‘Tata, sada imam 20 eura. Mogu li kupiti sat tvoga vremena?
Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom.” ◄------
------►Jednoga dana, jedan bogataš dade korpu punu smeća jednom siromahu.
Siromah mu se nasmija i ode negdje s korpom.
Isprazni je, očisti i zatim napuni predivnim cvijećem....
Vrati se tom istom bogatašu i dade mu tu istu korpu.
Bogataš se začudi i reče: zašto mi daješ ovu korpu sada punu ovog predivnog cvijeća, kad sam ja tebi dao korpu punu smeća?
A siromah mu odgovori: SVAKO DAJE ONO ŠTO NOSI U SRCU.◄------
Siromah mu se nasmija i ode negdje s korpom.
Isprazni je, očisti i zatim napuni predivnim cvijećem....
Vrati se tom istom bogatašu i dade mu tu istu korpu.
Bogataš se začudi i reče: zašto mi daješ ovu korpu sada punu ovog predivnog cvijeća, kad sam ja tebi dao korpu punu smeća?
A siromah mu odgovori: SVAKO DAJE ONO ŠTO NOSI U SRCU.◄------
------►Mi istinski živimo samo ako nas motiviše ostvarivanje ciljeva koji imaju duboki smisao, snovi koje treba ostvariti, čista ljubav koju treba izraziti.◄------
------►Za čovjeka postoje samo tri događaja: roditi se, živjeti i umrijeti;
on ne osjeća kad se rodi, pati što mora umrijeti i zaboravlja da živi.◄------
------►Nemoj se ograničavati na ulaganje u finansijski svijet. Ulaži u nešto što ima veze s tobom i bogato ćeš biti nagrađen.
Ako žudiš za srećom za jedan sat – odspavaj.
...
Ako žudiš za srećom za jedan dan – idi na pecanje.
Ako žudiš za srećom za jednu godinu – postani bogati nasljednik.
Ako žudiš za srećom za cijeli život – pomozi drugima.
Sreća je kao leptir. Što ga više juriš on te više izbjegava. Ali ako svoju pažnju posvetiš nečemu drugom, on će ti prići i fino sletiti na tvoje rame.◄------
Ako žudiš za srećom za jedan sat – odspavaj.
...
Ako žudiš za srećom za jedan dan – idi na pecanje.
Ako žudiš za srećom za jednu godinu – postani bogati nasljednik.
Ako žudiš za srećom za cijeli život – pomozi drugima.
Sreća je kao leptir. Što ga više juriš on te više izbjegava. Ali ako svoju pažnju posvetiš nečemu drugom, on će ti prići i fino sletiti na tvoje rame.◄------
------►Nađi vremena za rad, rad je cijena uspjeha.
Nađi vremena za razmišljanje, razmišljanje je ključ moći.
Nađi vremena za igru, igra je tajna vječne mladosti.
Nađi vremena za šutnju, šutnja je osnova mudrosti.
Nađi vremena za ljubaznost, ljubaznost otvara put ka sreći....
Nađi vremena za smijeh, smijeh je muzika duše.
Nađi vremena da voliš i budeš voljen, ljubav je privilegija bogova.
Nađi vremena da se osvrneš oko sebe, u samoživosti je dan kratak.◄------
Nađi vremena za razmišljanje, razmišljanje je ključ moći.
Nađi vremena za igru, igra je tajna vječne mladosti.
Nađi vremena za šutnju, šutnja je osnova mudrosti.
Nađi vremena za ljubaznost, ljubaznost otvara put ka sreći....
Nađi vremena za smijeh, smijeh je muzika duše.
Nađi vremena da voliš i budeš voljen, ljubav je privilegija bogova.
Nađi vremena da se osvrneš oko sebe, u samoživosti je dan kratak.◄------
------►Koliko ćeš daleko dogurati u životu zavisi od toga koliko si
Nježan prema mladima,
Saosjećajan prema starima,...
Solidaran prema ambicioznima i
Tolerantan prema slabima i jakima.
Jer, kada se jednog dana u starosti osvrneš iza sebe, shvatiti da si sve ovo bio u životu.◄------
Nježan prema mladima,
Saosjećajan prema starima,...
Solidaran prema ambicioznima i
Tolerantan prema slabima i jakima.
Jer, kada se jednog dana u starosti osvrneš iza sebe, shvatiti da si sve ovo bio u životu.◄------
------►Pokušaj zamisliti život bez mjerenja vremena. Vjerovatno ne možeš. Znaš mjesec, godinu, dan sedmice. Na zidu ti visi sat ili je na kontrolnoj tabli tvog automobila. Imaš raspored, kalendar, vrijeme za večeru ili kino.
Ipak, svuda oko tebe je mjerenje vremena nebitno. Ptice ne kasne. Pas ne provjerava koliko je sati. Jelen ne gunđa o rođendanima koji se gomilaju.
Samo čovjek mjeri vrijeme....
Samo čovjeku odzvanja svaki sat.
I baš zbog toga, čovjek jedini pati od parališućeg straha koje nijedno drugo stvorenje ne muči.
Strah od vremena koje ističe...◄------
Ipak, svuda oko tebe je mjerenje vremena nebitno. Ptice ne kasne. Pas ne provjerava koliko je sati. Jelen ne gunđa o rođendanima koji se gomilaju.
Samo čovjek mjeri vrijeme....
Samo čovjeku odzvanja svaki sat.
I baš zbog toga, čovjek jedini pati od parališućeg straha koje nijedno drugo stvorenje ne muči.
Strah od vremena koje ističe...◄------
------►Djed i baka su se posvađali.
Baka je bila toliko ljuta da nije htjela razgovarati sa svojim mužem.
Idućeg dana je djed zaboravio na svađu.
...
Ali se baka uopšte nije obazirala na djeda i nije htjela govoriti.
Što god bi on učinio da ona progovori, ostalo bi bez uspjeha.
Djed je napokon počeo prevrtati po policama i ladicama.
Trajalo je to nekoliko minuta, i baka se više nije mogla suzdržati: „Što to tražiš, zaboga?“
„Hvala Bogu! Našao sam“, odgovori djed s nestašnim smješkom.
„Tvoj glas!“◄------
Baka je bila toliko ljuta da nije htjela razgovarati sa svojim mužem.
Idućeg dana je djed zaboravio na svađu.
...
Ali se baka uopšte nije obazirala na djeda i nije htjela govoriti.
Što god bi on učinio da ona progovori, ostalo bi bez uspjeha.
Djed je napokon počeo prevrtati po policama i ladicama.
Trajalo je to nekoliko minuta, i baka se više nije mogla suzdržati: „Što to tražiš, zaboga?“
„Hvala Bogu! Našao sam“, odgovori djed s nestašnim smješkom.
„Tvoj glas!“◄------
------►Pisac i pesnik Džejms K. ostavio je svojim unučićima pismo sa brojnim savjetima koje je stekao tokom dugog životnog iskustva. Trećeg septembra 2012. on je iznenada preminuo od srčanog udara, a pismo je objavljeno uz dozvolu njegove ćerke Rejčel Kreigton.
Dragi Rajane, Konore, Brendone, Čarli i Meri Katarina,
Moja draga i mudra kćerka Rejčel tražila je od mene da zapišem neke savjete za vas..., one koje sam naučio u životu. Počinjem ovo pismo 8. aprila 2012, tačno na moj 72. rođendan.
1 Svako od vas je najljepši dar od Boga vašoj porodici i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, naročito kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni.
2 Ne plašite se nikoga i ničega i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo jer konstantno razmišljaju šta će drugi misliti ili reći.
I zapamtite još jednu bitnu stvar – ljudi koji vam ne donesu pileću supu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni!
3 Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali nije tako. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svijet.
4 Kad porastete i dobijete djecu, uvek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati!
5 Budite dobri i uvijek pomažite ljudima – naročito slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je vaše saosećanje.
6 Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način.
7 Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.
8 Uvijek budite iskreni.
9 Putujte kad god ste u mogućnosti, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne dešava.
10 Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, biće i teških momenata, ali posao mora da vam bude uživanje.
11 Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.
12 Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte da govorite „vidjećemo“ ako znate da je odgovor „ne“. Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.
13 Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.
14 Živite u harmoniji s prirodom: izađite napolje, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu.
15 Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.◄------
Dragi Rajane, Konore, Brendone, Čarli i Meri Katarina,
Moja draga i mudra kćerka Rejčel tražila je od mene da zapišem neke savjete za vas..., one koje sam naučio u životu. Počinjem ovo pismo 8. aprila 2012, tačno na moj 72. rođendan.
1 Svako od vas je najljepši dar od Boga vašoj porodici i cijelom svijetu. Sjetite se toga uvijek, naročito kad sumnjate u sebe i kad ste obeshrabreni.
2 Ne plašite se nikoga i ničega i živite punim plućima. Slijedite svoje želje i nade bez obzira na to koliko su teške i koliko se razlikuju od tuđih. Ljudi često ne rade ono što žele ili što bi trebalo jer konstantno razmišljaju šta će drugi misliti ili reći.
I zapamtite još jednu bitnu stvar – ljudi koji vam ne donesu pileću supu kad ste bolesni ili ako nisu pored vas kad ste u nevolji, nisu bitni!
3 Svi smo mi sasvim obični ljudi. Neki nose preskupu odjeću ili imaju velike titule ili moć i misle da su iznad svih ostalih, ali nije tako. Oni imaju iste sumnje, strahove i nade, jedu, piju, spavaju i prde, kao i sav normalan svijet.
4 Kad porastete i dobijete djecu, uvek imajte na umu staru irsku poslovicu: Hvalite djecu i ona će cvjetati!
5 Budite dobri i uvijek pomažite ljudima – naročito slabijima, onima koji su uplašeni i djeci. Svi oni nose neku svoju tugu i potrebno im je vaše saosećanje.
6 Nemojte se pridružiti vojsci ili bilo kojoj drugoj organizaciji koja vas trenira da ubijate. Rat je zlo. Sve ratove su započeli stari ljudi koji su prevarili mlade muškarce da mrze i ubijaju jedni druge. Starci prežive i kao što su započeli rat olovkom i papirom, završavaju ga na isti način.
7 Čitajte knjige koliko god možete. One su predivan izvor uživanja, mudrosti i inspiracije.
8 Uvijek budite iskreni.
9 Putujte kad god ste u mogućnosti, posebno dok ste mladi. Ne čekajte da imate dovoljno novca ili dok se sve kockice ne slože. To se nikada, ali nikada ne dešava.
10 Izaberite posao ili profesiju koju ćete voljeti. Naravno, biće i teških momenata, ali posao mora da vam bude uživanje.
11 Ne vičite! To nikad ne uspijeva, a povrjeđuje i vas i druge. Svaki put kad sam vikao, doživio sam neuspjeh.
12 Uvijek ispunjavajte obećanja koja ste dali djeci. Nemojte da govorite „vidjećemo“ ako znate da je odgovor „ne“. Djeca očekuju istinu, dajte im je s ljubavlju i dobrotom.
13 Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako.
14 Živite u harmoniji s prirodom: izađite napolje, obiđite šumu, planine, mora, pustinje. To je veoma važno za dušu.
15 Grlite ljude koje volite. Recite im sada koliko vam znače, ne čekajte da bude prekasno.◄------
------►Unuka je pitala svoju baku: “Koji je najbolji dan u životu.”
Baka se malo zamislila, vrteći film od više decenija, i kratko odgovorila:
“Draga moja, postoje tri vrste dana u životu:...
Dobri dani
Sjajni dani i
Fantastični dani
Samo od tebe zavisi kakav će biti tvoj dan.”◄------
Baka se malo zamislila, vrteći film od više decenija, i kratko odgovorila:
“Draga moja, postoje tri vrste dana u životu:...
Dobri dani
Sjajni dani i
Fantastični dani
Samo od tebe zavisi kakav će biti tvoj dan.”◄------
------►Jedna baka bila je na kasi velike samousluge na redu da plati. Iza nje u redu stojala je jedna mlađa žena sa nestašnim sinom od 9-10 godina.
Sin je stalno gurao majčina kolica koja su već nekoliko puta udarila baku po nogama.
Baka se okrenu ka malom dječaku i zamoli ga da je prestane udarati.
Pošto je mali nastavio da je udara, baka se okrenu njegovoj majci i reče:
...
“Zar ne možete narediti vašem sinu da me ne udara?”
Mlada gospođa odgovari: “Ne. Moja metoda odgoja mu dozvoljava slobodu da radi šta god poželi, sve dok do njegove svijesti ne dođe da to što radi drugima ne valja. Ta je metoda daleko efikasnija.”
U redu iza mlade žene sa djetetom stajao je jedan momak od nekih 20-ak godina, koji je sve to pažljivo slušao, a u ruci držao teglu džema od crvenih ribizli. Kad je dama završila svoje objašnjenje metode odgoja, on otvori poklopac od tegle i mirno istrese džem mladoj dami na glavu.
Sva bijesna žena se okrenu prema mladiću, a on hladnokrvno odgovari:
“Znate gospođo, ja sam odgajan u slobodi na isti način kao i vaš sin. I evo vidite rezultat!”
Starica se veselo okrenu blagajnici i reče:
“Molim vas stavite ovu teglu džema na moj račun.”◄------
Sin je stalno gurao majčina kolica koja su već nekoliko puta udarila baku po nogama.
Baka se okrenu ka malom dječaku i zamoli ga da je prestane udarati.
Pošto je mali nastavio da je udara, baka se okrenu njegovoj majci i reče:
...
“Zar ne možete narediti vašem sinu da me ne udara?”
Mlada gospođa odgovari: “Ne. Moja metoda odgoja mu dozvoljava slobodu da radi šta god poželi, sve dok do njegove svijesti ne dođe da to što radi drugima ne valja. Ta je metoda daleko efikasnija.”
U redu iza mlade žene sa djetetom stajao je jedan momak od nekih 20-ak godina, koji je sve to pažljivo slušao, a u ruci držao teglu džema od crvenih ribizli. Kad je dama završila svoje objašnjenje metode odgoja, on otvori poklopac od tegle i mirno istrese džem mladoj dami na glavu.
Sva bijesna žena se okrenu prema mladiću, a on hladnokrvno odgovari:
“Znate gospođo, ja sam odgajan u slobodi na isti način kao i vaš sin. I evo vidite rezultat!”
Starica se veselo okrenu blagajnici i reče:
“Molim vas stavite ovu teglu džema na moj račun.”◄------
------►Sreća je poput mišića koji se trebaju razviti i kada se fokusiramo na njih, oni rastu. Slično čini i razvoj optimističnog razmišljanja: srećni ljudi uvijek sve gledaju s vedrije strane. Ima stvari koje možemo učiniti da bismo povećali našu sreću kao što su provođenje više vremena sa osobama koje volimo, uživanje u pozitivnim životnim iskustvima, izražavanje zahvalnosti i uvažavanje dobrih s...tvari u životu.
Novac ima malo kapaciteta da nas učini srećnima i osjećaj sreće zasnovan na materijalnom bogatstvu brzo izblijedi. Ako već želite nešto učiniti sa novcem, pokušajte djelovati altrustički kao volonteri ili donatori humanitarnih organizacija. Pomozite svojim novcem onima koji nemaju mogućnosti kao vi.◄------
Novac ima malo kapaciteta da nas učini srećnima i osjećaj sreće zasnovan na materijalnom bogatstvu brzo izblijedi. Ako već želite nešto učiniti sa novcem, pokušajte djelovati altrustički kao volonteri ili donatori humanitarnih organizacija. Pomozite svojim novcem onima koji nemaju mogućnosti kao vi.◄------
------►Srećni ljudi imaju umjeren nivo očekivanja i težnji i žele ono što mogu postići, za razliku od nesrećnih koji nikad ne mogu ostvariti ono što žele. Srećni ljudi znaju kako izbjeći razočarenja i kako prirediti ugodna iznenađenja jer streme realističnim ciljevima i srećni su kad ih dostignu.
Da biste bili sretni, nužno je da uživate u onome što imate, a ne opsesivno tražite ono što nemate.◄------
Da biste bili sretni, nužno je da uživate u onome što imate, a ne opsesivno tražite ono što nemate.◄------
------►Većina ljudi misli da je osjećaj sreće posljedica uspjeha. Mi rezonujemo da ćemo postati srećniji kada ostvarimo napredak u karijeri ili kada zaradimo više novca. Međutim, uspjeh je pokretna meta – čim pogodite metu, istog trena vam treba nova – pa je i sreća koja je posljedica uspjeha relativna stvar. Suština je zapravo u obrnutom. Ljudi koji njeguju pozitivan odnos prema životu uspješnije rješavaju probleme u izazovnim situacijama.◄------
------►Niti je uspjeh konačan, niti je neuspjeh fatalan: hrabrost da se čini je ono što je bitno. ◄------
------►Sreća nije stvar srećne zvijezde ili materijalnog imetka. To je mentalni stav. On izvire iz poštovanja onoga što imamo umjesto da patimo zbog onoga što nemamo.To je tako prosto – a istovremeno tako teško ljudskom razumu da pojmi.
"Tajna sreće nije u tome da radimo šta volimo, nego da volimo to što radimo".Zadovoljstvo poslom koji radimo jedan je od važnih uslova sreće, posebno kada prioritet ima smislenost posla koji radimo umjesto velike plate. Srećni ljudi rade ono u čemu uživaju i uživaju što rade upravo svoj posao. Takođe, srećni ljudi planiraju i organizuju svoj život, imaju ciljeve i svrhu. Ono što želite ili za čim žudite možete dobiti samo ako znate šta želite.◄------
"Tajna sreće nije u tome da radimo šta volimo, nego da volimo to što radimo".Zadovoljstvo poslom koji radimo jedan je od važnih uslova sreće, posebno kada prioritet ima smislenost posla koji radimo umjesto velike plate. Srećni ljudi rade ono u čemu uživaju i uživaju što rade upravo svoj posao. Takođe, srećni ljudi planiraju i organizuju svoj život, imaju ciljeve i svrhu. Ono što želite ili za čim žudite možete dobiti samo ako znate šta želite.◄------
------►Pokušaj da se razbjesniš a da prethodno ne registruješ ljutite misli. Dobro, sada pokušaj osjećati se pod stresom bez razmišljanja o stresu – ili tužno bez tužnih misli – ili ljubomorno bez ljubomornih misli. Ne možeš to uraditi – nemoguće je. Stvar je u tome da ukoliko želiš da iskusiš neko osjećanje, moraš prvo u glavi razmotriti misao koja će stvoriti to osjećanje.
Osjećaj nesrećnosti ne postoji niti može postojati sam za sebe. Nesrećnost je osjećanje koje slijedi negativno razmišljanje o tvom životu. U nedostatku takvog razmišljanja, nesreća, ili stres, ili ljubomora, ne mogu postojati.
Osjećaj nesrećnosti ne postoji niti može postojati sam za sebe. Nesrećnost je osjećanje koje slijedi negativno razmišljanje o tvom životu. U nedostatku takvog razmišljanja, nesreća, ili stres, ili ljubomora, ne mogu postojati.
Ne postoji ništa što može zadržati tvoje negativne emocije u glavi sem tvog razmišljanja o njima.◄------
------►Danas ti je rođendan, ali to nije toliko važno, niti je važno koliko crtica stavljaš u svoj životni notes. Važno je ono šta čovjek postane u prostoru između prošlog i ovog rođendana. Ipak, najvažnije je šta čovjek može postati do sljedećeg rođendana. Razvijati se, znači živjeti punim plućima. Sve ostalo su zablude i izgovori.
Znam da ti je u glavi pregršt ideja, velikih želja i pitanja na ...koja nikako ne uspijevaš odgovoriti. To je dobro, čak i kad te zbunjuje ili frustrira. To je pouzdan znak da smo živi! Zamisli čovjeka koji to nema u sebi. Zamisli tu duhovnu pustaru od koje ne možeš pobjeći i koja te jutrima goni da se budiš bez želje da se budiš, jer te čeka život koji ne želiš. Mnogi tako dočekuju jutra. Većina, zapravo i obično svojom krivicom.
‘Znam’, reći ćeš, ‘ali’… I bićeš u pravu. Svi mi imamo svoja ‘ali’. Naša ‘ali’ nisu samo naša ograničenja, betonski blokovi oko naših gležnjeva, već reperi koji određuju šta ćemo napraviti od današnjeg do sljedećeg rođendana. Broj ‘ali’ u direktnoj je vezi sa mišićima naših krila. Ne znaš za to? Pa da, naravno, nisam ti rekao. Ljudi imaju krila, samo što su nas ubijedili da je za nas najbolje da živimo vezani za zemlju. Da nikad ne pokažemo sve što možemo pokazati. Da budemo kao i svi ostali, vezani poput onog cirkuskog slona nesposobnog da otrgne sićušni kolac uz koji je rastao. Ubijedili su nas da ne zaslužujemo slobodu.
No, to nije toliki problem. Problem je što većina nikad ne shvati da mogu razapeti krila i poletjeti. Znam da ti možeš. Znam i da sumnjaš u ovo što govorim. Znam da se duboko u sebi plašiš. Zato ti želim da savladaš najtežu od svih bitaka: samu sebe. I da, ne očekuj da će to biti do sljedećeg rođendana. Pa ni onog tamo iza. Neka to bude kada dođe vrijeme. Jer let nije cilj, cilj je slomiti ‘ali’ u sebi i pomoći drugima da postignu isto.◄------
Znam da ti je u glavi pregršt ideja, velikih želja i pitanja na ...koja nikako ne uspijevaš odgovoriti. To je dobro, čak i kad te zbunjuje ili frustrira. To je pouzdan znak da smo živi! Zamisli čovjeka koji to nema u sebi. Zamisli tu duhovnu pustaru od koje ne možeš pobjeći i koja te jutrima goni da se budiš bez želje da se budiš, jer te čeka život koji ne želiš. Mnogi tako dočekuju jutra. Većina, zapravo i obično svojom krivicom.
‘Znam’, reći ćeš, ‘ali’… I bićeš u pravu. Svi mi imamo svoja ‘ali’. Naša ‘ali’ nisu samo naša ograničenja, betonski blokovi oko naših gležnjeva, već reperi koji određuju šta ćemo napraviti od današnjeg do sljedećeg rođendana. Broj ‘ali’ u direktnoj je vezi sa mišićima naših krila. Ne znaš za to? Pa da, naravno, nisam ti rekao. Ljudi imaju krila, samo što su nas ubijedili da je za nas najbolje da živimo vezani za zemlju. Da nikad ne pokažemo sve što možemo pokazati. Da budemo kao i svi ostali, vezani poput onog cirkuskog slona nesposobnog da otrgne sićušni kolac uz koji je rastao. Ubijedili su nas da ne zaslužujemo slobodu.
No, to nije toliki problem. Problem je što većina nikad ne shvati da mogu razapeti krila i poletjeti. Znam da ti možeš. Znam i da sumnjaš u ovo što govorim. Znam da se duboko u sebi plašiš. Zato ti želim da savladaš najtežu od svih bitaka: samu sebe. I da, ne očekuj da će to biti do sljedećeg rođendana. Pa ni onog tamo iza. Neka to bude kada dođe vrijeme. Jer let nije cilj, cilj je slomiti ‘ali’ u sebi i pomoći drugima da postignu isto.◄------
------►“Ko sam ja?” – upita mladić Starca.
“Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasniću ti jednom pričom.”
“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”...
“To su tama i mama.” – misli nevino dijete.
“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.
“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.
“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.
“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.
“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.
“To su dvojica koji se bore na smrt.” – mislli ubica.
“Ko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek.
“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.
“Svako misli,” – zaključi Starac – “zavisno o sebi šta je. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome ko si nego tvoj učitelj.”◄------
“Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasniću ti jednom pričom.”
“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”...
“To su tama i mama.” – misli nevino dijete.
“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.
“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.
“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.
“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.
“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.
“To su dvojica koji se bore na smrt.” – mislli ubica.
“Ko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek.
“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.
“Svako misli,” – zaključi Starac – “zavisno o sebi šta je. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome ko si nego tvoj učitelj.”◄------
------►Biti čovjek. U današnje doba najviše se brinemo da djeci uguramo u glavu što više besmislenih podataka i da ih naučimo desetke beskorisnih vještina. Jedino se nitko ne brine kako dijete naučiti životu. “To ionako svatko nekako sam po sebi nauči i zna”, misle mnogi. Onda dođu prve životne nevolje i nastane raspad sustava: ljudi se drogiraju, opijaju, tuku, rastavljaju, mijenjaju poslove, blu...dniče i pokušavaju stotinu drugih stvari ne bi li riješili problem. Na kraju se još više zapetljaju i nesretni čekaju smrt misleći da nisu imali sreće u životu. Možda, nakon svega toga, shvate da i nije bilo baš tako samorazumljivo znati kako živjeti život.
Možeš biti pametan i puno znati, a još uvijek biti lud — jer znanje i pamet ne čine mudraca. Za biti mudar, nije potrebno znati puno i biti inteligentan. Mudrost znači znati kako živjeti život. Stoga se mudrost može skrivati u pastiru na livadi, u baki kraj ognjišta, u čistačici na filozofskom fakultetu. Jednako tako i ludost može carevati među profesorima i doktorima, pa makar ti isti znali napamet svu teologiju i filozofiju i govorili šesnaest stranih jezika.◄------
Možeš biti pametan i puno znati, a još uvijek biti lud — jer znanje i pamet ne čine mudraca. Za biti mudar, nije potrebno znati puno i biti inteligentan. Mudrost znači znati kako živjeti život. Stoga se mudrost može skrivati u pastiru na livadi, u baki kraj ognjišta, u čistačici na filozofskom fakultetu. Jednako tako i ludost može carevati među profesorima i doktorima, pa makar ti isti znali napamet svu teologiju i filozofiju i govorili šesnaest stranih jezika.◄------
------►Jedan čovjek od devedeset dvije godine, mali, dobrodržeći i ponosan, koji je svakog jutra bio kompletno obučen, sa kosom moderno namještenom i savršeno obrijan, iako je skoro slijep, danas se doselio u starački dom. Njegova 70-godišnja supruga nedavno je umrla, zbog čega je bilo neophodno da se preseli u dom.
Poslije mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmiješio kada su ...mu rekli da je njegova soba spremna. Dok je upravljao svojom šetalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i roletne koje su bile na prozoru.
“Sviđa mi se”, rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene.
“Gospodine, još niste vidjeli sobu. Sačekajte još malo!”
“To nema nikakve veze”, rekao je. “Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Da li će mi se dopasti soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj, već kako ja raspoređujem svoje misli. Već sam odlučio da mi se dopada. To je odluka koju donosim svakog jutra kada se probudim. Ja imam izbor: mogu da provedem dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima tijela koji više ne rade, ali mogu da ustanem iz kreveta srećan zbog onih koji još uvijek rade. Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene misliću na novi dan i na sve srećne uspomene koje sam odložio. Bar za ovo doba svog života.
Starost je kao bankovni račun: sa njega podižete ono što ste tu uložili. Moj savjet vam je da ulažete mnogo u banku sjećanja. Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem.” ◄------
Poslije mnogo sati strpljivog čekanja u holu doma, ugodno se nasmiješio kada su ...mu rekli da je njegova soba spremna. Dok je upravljao svojom šetalicom ka liftu, opisao sam mu njegovu malu sobu, uključujući i roletne koje su bile na prozoru.
“Sviđa mi se”, rekao je sa entuzijazmom osmogodišnjaka kome su upravo pokazali novo štene.
“Gospodine, još niste vidjeli sobu. Sačekajte još malo!”
“To nema nikakve veze”, rekao je. “Sreća je nešto o čemu odlučujete unaprijed. Da li će mi se dopasti soba ne zavisi od toga kako je raspoređen namještaj, već kako ja raspoređujem svoje misli. Već sam odlučio da mi se dopada. To je odluka koju donosim svakog jutra kada se probudim. Ja imam izbor: mogu da provedem dan u krevetu brojeći teškoće koje imam sa dijelovima tijela koji više ne rade, ali mogu da ustanem iz kreveta srećan zbog onih koji još uvijek rade. Svaki dan je poklon, i dok su mi oči otvorene misliću na novi dan i na sve srećne uspomene koje sam odložio. Bar za ovo doba svog života.
Starost je kao bankovni račun: sa njega podižete ono što ste tu uložili. Moj savjet vam je da ulažete mnogo u banku sjećanja. Hvala vam za vaš dio u banci sjećanja. Ja još uvijek ulažem.” ◄------
------►Bilo je brakova i muškaraca i ranije. I sve je to uglavnom, uspjelo da se sačuva. Kako? Mora da je nekada postojalo nešto čega danas nema. I jeste postojalo je. Mnogi će se ironično nasmijati na ove moje riječi, ali ja ću slobodno reći svoju misao: to je bio bračni krevet! … da, drage moje bračni krevet.
Dok je bilo bračnih kreveta bilo je i brakova. Dok su muž i žena dijelili postelju, dij...elili su i zlo i dobro. Brak se držao na bračnoj postelji.
Međutim danas smo se modernizovali. To danas nije komforno, nije higijenski. Muž i žena spavaju u odvojenim krevetima, pa, ako može i u zasebnim sobama.
Muž i žena nisu više zajedno čak ni noću. A noć i tjeskoba bračne postelje vezivale su ih bukvalno, fizički jedno za drugo. Nije bilo mrdanja. Sve je na tom malom prostoru moralo da se riješava.
A danas? Pretvorili smo kuće u motele, a muževe u goste. Svako ima svoju sobu, svoj krevet, svoj život. Dozivamo se ali se niko ne odziva.
Prema tome ako nam je brak uopće potreban, i važan i ako želimo da nam muževi nešto znače u životu vratimo se u one stare, sirotinjske, nehigijenske bračne postelje!
Molim vas sav problem je u tome!◄------
Dok je bilo bračnih kreveta bilo je i brakova. Dok su muž i žena dijelili postelju, dij...elili su i zlo i dobro. Brak se držao na bračnoj postelji.
Međutim danas smo se modernizovali. To danas nije komforno, nije higijenski. Muž i žena spavaju u odvojenim krevetima, pa, ako može i u zasebnim sobama.
Muž i žena nisu više zajedno čak ni noću. A noć i tjeskoba bračne postelje vezivale su ih bukvalno, fizički jedno za drugo. Nije bilo mrdanja. Sve je na tom malom prostoru moralo da se riješava.
A danas? Pretvorili smo kuće u motele, a muževe u goste. Svako ima svoju sobu, svoj krevet, svoj život. Dozivamo se ali se niko ne odziva.
Prema tome ako nam je brak uopće potreban, i važan i ako želimo da nam muževi nešto znače u životu vratimo se u one stare, sirotinjske, nehigijenske bračne postelje!
Molim vas sav problem je u tome!◄------
------►Učini svoje misli pozitivnim, jer tvoje misli postaju tvoje riječi.
Učini svoje riječi pozitivnim, jer tvoje riječi postaju tvoje akcije.
Učini svoje akcije pozitivnim, jer tvoje akcije postaju tvoje navike. ...
Učini svoje navike pozitivnim, jer tvoje navike postaju tvoj životni stil.
Učini svoj životni stil pozitivnim, jer tvoje životni stil postaje tvoja sudbina.◄------
Učini svoje riječi pozitivnim, jer tvoje riječi postaju tvoje akcije.
Učini svoje akcije pozitivnim, jer tvoje akcije postaju tvoje navike. ...
Učini svoje navike pozitivnim, jer tvoje navike postaju tvoj životni stil.
Učini svoj životni stil pozitivnim, jer tvoje životni stil postaje tvoja sudbina.◄------
------►Mnogo samuješ i dugo ćutiš,
sine moj, zastravljen si snovima,
izmoren putevima duha.
Lik ti je pognut i lice blijedo,
duboko spuštene vjeđe i glas...
kao škripa tamničkih vrata.
Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
*Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka
i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovijek.
*Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
*Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna,
koja se sastoji od nepravilne izmjene
grijeha i nesreće, da živjeti znači
slagati varku na varku.
*Hoćeš da usniš, sine moj?
Ne, oče, idem da živim.◄------
sine moj, zastravljen si snovima,
izmoren putevima duha.
Lik ti je pognut i lice blijedo,
duboko spuštene vjeđe i glas...
kao škripa tamničkih vrata.
Iziđi u ljetnji dan, sine moj!
*Šta si vidio u ljetnji dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka
i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovijek.
*Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
*Šta si vidio, sine moj, u ljetnji dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna,
koja se sastoji od nepravilne izmjene
grijeha i nesreće, da živjeti znači
slagati varku na varku.
*Hoćeš da usniš, sine moj?
Ne, oče, idem da živim.◄------
------►“Nesreće mogu donijeti rast i prosvjetljenje”, reče učitelj.
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suvim granama drveta koje je stajalo usred velike nenaseljene ravnice....
Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem – dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi:
“Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje.”◄------
To je obrazložio ovako:
Svaki bi dan ptica nalazila sklonište u suvim granama drveta koje je stajalo usred velike nenaseljene ravnice....
Jednog je dana orkanski vjetar iščupao drvo i prisilio sirotu pticu da leti stotine kilometara u potrazi za skloništem – dok napokon nije doletjela do šume bogate plodnim drvećem.
I zaključio bi:
“Da je osušeno drvo ostalo, ništa ne bi navelo pticu da ostavi svoju sigurnost i da leti dalje.”◄------
------►IZVINJENJE:Ne znači da si ti uvijek u krivu,
a druga osoba u pravu.
To samo znači da ti je važniji
odnos sa drugom osobom od tvog ega.◄------
a druga osoba u pravu.
To samo znači da ti je važniji
odnos sa drugom osobom od tvog ega.◄------
------►Ubacite u svoj svakodnevni riječnik sljedeće riječi i možda se desi čudo:◄------
Hvala
Opraštam ti...
Volim te
Pogriješio sam
Prelijepa si
U redu je
Razumijem
Sigurna si sa mnom
Divim ti se
Podržavam te
Možeš ti to
Biću uz tebe
Odlično si to uradila!
Nedostaješ mi
Stalo mi je do tebe
Izvini!
Hvala
Opraštam ti...
Volim te
Pogriješio sam
Prelijepa si
U redu je
Razumijem
Sigurna si sa mnom
Divim ti se
Podržavam te
Možeš ti to
Biću uz tebe
Odlično si to uradila!
Nedostaješ mi
Stalo mi je do tebe
Izvini!
------►Možeš sutra biti srećna. Možeš biti srećna kad završiš sa svim stvarima koje si isplanirala. Možeš biti srećna kad upoznaš onoga. Možeš biti srećna kad dobiješ pravi posao. Možeš biti srećna i kad dobiješ povišicu na poslu. Možeš biti srećna kada prestaneš kupovati stvari koje su ti potrebne i počneš kupovati stvari koje želiš. Možeš biti srećna kad se penzionišeš. Možeš biti srećna kad ti vrijeme odgovara. Možeš biti srećna u avionu. Možeš biti srećna na kiši. Ili možeš sve ovo prestati čitati, duboko udahnuti, i biti srećna od ovog trenutka.◄------
------►Što god smislim to nisi ti...
a nisam ni ja,jer u tvom imenu
ima mene,u mom tebe
a nikada nećemo biti MI.
No i dalje tražim......
priznajem,bezuspješno..
jer ti ostaješ Ti,a ja sam samo Ja.
Iako u meni ima toliko tebe,kao što u tebi ima dio mene◄------
a nisam ni ja,jer u tvom imenu
ima mene,u mom tebe
a nikada nećemo biti MI.
No i dalje tražim......
priznajem,bezuspješno..
jer ti ostaješ Ti,a ja sam samo Ja.
Iako u meni ima toliko tebe,kao što u tebi ima dio mene◄------
------►Niko te ne može spasiti osim tebe.
Naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim situacijama.
oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama i silom...
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i/ili tiho umreš iznutra.
Niko te ne može spasiti osim tebe
i biće dovoljno lako da ne uspiješ tako lako ali nemoj, nemoj.
Samo ih posmatraj.
Slušaj ih.
Zar želiš to da budeš?bezličan, bezdušan, bezosjećajan stvor?
Zar hoćeš da doživiš smrt prije smrti?
Niko te ne može spasiti osim tebe,ti si biće vrijedno spasa.
To je rat koji nije lako dobiti ali ako je išta vrijedno pobjede onda je to ovo.
Razmisli o tome...
Razmisli o spasavanju sebe.Tvog duhovnog sebe.Tvog hrabrog sebe.
Tvog pjevajućeg magičnog sebe i tvog prelijepog sebe.
Spasi ga.Ne priključuj se mrtvima u duši.
Održavaj sebe humorom i skladom i na kraju ako je neophodno
uloži i cijelog sebe u tu borbu,bez obzira na izglede,bez obzira na cijenu.
Samo ti možeš da spasiš sebe.
Učini to! učini!
I tada ćeš tačno znati o čemu govorim.◄------
Naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim situacijama.
oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama i silom...
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i/ili tiho umreš iznutra.
Niko te ne može spasiti osim tebe
i biće dovoljno lako da ne uspiješ tako lako ali nemoj, nemoj.
Samo ih posmatraj.
Slušaj ih.
Zar želiš to da budeš?bezličan, bezdušan, bezosjećajan stvor?
Zar hoćeš da doživiš smrt prije smrti?
Niko te ne može spasiti osim tebe,ti si biće vrijedno spasa.
To je rat koji nije lako dobiti ali ako je išta vrijedno pobjede onda je to ovo.
Razmisli o tome...
Razmisli o spasavanju sebe.Tvog duhovnog sebe.Tvog hrabrog sebe.
Tvog pjevajućeg magičnog sebe i tvog prelijepog sebe.
Spasi ga.Ne priključuj se mrtvima u duši.
Održavaj sebe humorom i skladom i na kraju ako je neophodno
uloži i cijelog sebe u tu borbu,bez obzira na izglede,bez obzira na cijenu.
Samo ti možeš da spasiš sebe.
Učini to! učini!
I tada ćeš tačno znati o čemu govorim.◄------
------►Cesta, opet jedna cesta!
Uvijek ih je preda mnom
U izobilju bilo.
Cesta svakojakih –
Krivudavih i pravih...
I strmih i ravnih.
A volio sam ceste
I uvijek su me ceste mamile
Ljepotom svojom i horizontom dalekim.
Tajanstvom i neostvarenom čežnjom.
Uvijek sam žudio ceste
Eda bi ih što više bilo,
I nikada ih ne bih pitao
Kuda me svojom ljepotom i tajnom,
Života stazama maglenim
Vode i mame.
Samo sam želio
Da bi ih što više bilo –
Pa makar se platno beskrajno
Dalekih cesta u tami krilo,
Pa makar se o pravoj ljubavi
Tek u snu – na časak bar snilo.
Al ja ga volim, ona mi ga ubra
u rano jutro, tek svitaše dan,
i znam u duši – on još uvijek cvjeta
crveni cvijet moj – lijep i radostan.◄------
Uvijek ih je preda mnom
U izobilju bilo.
Cesta svakojakih –
Krivudavih i pravih...
I strmih i ravnih.
A volio sam ceste
I uvijek su me ceste mamile
Ljepotom svojom i horizontom dalekim.
Tajanstvom i neostvarenom čežnjom.
Uvijek sam žudio ceste
Eda bi ih što više bilo,
I nikada ih ne bih pitao
Kuda me svojom ljepotom i tajnom,
Života stazama maglenim
Vode i mame.
Samo sam želio
Da bi ih što više bilo –
Pa makar se platno beskrajno
Dalekih cesta u tami krilo,
Pa makar se o pravoj ljubavi
Tek u snu – na časak bar snilo.
Al ja ga volim, ona mi ga ubra
u rano jutro, tek svitaše dan,
i znam u duši – on još uvijek cvjeta
crveni cvijet moj – lijep i radostan.◄------
------►“Muškarci i žene se slažu samo u jednom – ni oni ni one ne vjeruju ženama.” ◄------
------►Razmislila sam i oslobodila se nekih zabluda. Volim te ali ti ne vjerujem, nemam u tebe povjerenja.
Pošto ovo među nama nije stvarnost, znači da je igra. A pošto je igra, potrebna su pravila.
Razmislila sam i smatram da je to najbolje rješenje : da radim isto što i ti, da živim za svoj račun i da te volim, ali izdaleka.
Ne želim da čekam tvoje telefonske pozive, ne želim da sebe spriječi...m da se zaljubim.
Ja sam drugačije gledala na stvari. Ali, na kraju krajeva, zašto da ne? Želim da pokušam.
Šta, uostalom, imam da izgubim? Jednog muškarca kukavicu?
A šta mogu da dobijem? Zadovoljstvo da ponekad spavam u tvom zagrljaju.
Razmislila sam, želim da probam. Na tebi je da odlučiš.
Uzmi ili ostavi…◄------
Pošto ovo među nama nije stvarnost, znači da je igra. A pošto je igra, potrebna su pravila.
Razmislila sam i smatram da je to najbolje rješenje : da radim isto što i ti, da živim za svoj račun i da te volim, ali izdaleka.
Ne želim da čekam tvoje telefonske pozive, ne želim da sebe spriječi...m da se zaljubim.
Ja sam drugačije gledala na stvari. Ali, na kraju krajeva, zašto da ne? Želim da pokušam.
Šta, uostalom, imam da izgubim? Jednog muškarca kukavicu?
A šta mogu da dobijem? Zadovoljstvo da ponekad spavam u tvom zagrljaju.
Razmislila sam, želim da probam. Na tebi je da odlučiš.
Uzmi ili ostavi…◄------
------►Uzmi osmijeh i
daruj ga onome ko ga nikad nije imao.
Uzmi zraku sunca i
učini da odleti tamo gdje vlada noć.
Otkrij izvor i...
okupaj onoga ko živi u blatu.
Uzmi suzu i
položi je na lice onoga ko nikad nije plakao.
Uzmi hrabrost i
stavi je u dušu onoga ko se ne smije boriti.
Otkrij život i
pripovijedaj o njemu onome ko ga ne može shvatiti.
Uzmi nadu i
živi u njezinoj svjetlosti.
Uzmi dobrotu i
daruj je onome ko ne zna darivati.
Otkrij ljubav i
pokaži je čitavom svijetu.◄------
daruj ga onome ko ga nikad nije imao.
Uzmi zraku sunca i
učini da odleti tamo gdje vlada noć.
Otkrij izvor i...
okupaj onoga ko živi u blatu.
Uzmi suzu i
položi je na lice onoga ko nikad nije plakao.
Uzmi hrabrost i
stavi je u dušu onoga ko se ne smije boriti.
Otkrij život i
pripovijedaj o njemu onome ko ga ne može shvatiti.
Uzmi nadu i
živi u njezinoj svjetlosti.
Uzmi dobrotu i
daruj je onome ko ne zna darivati.
Otkrij ljubav i
pokaži je čitavom svijetu.◄------
------►Ljudi mogu biti čudni.
Oduševljeno započnu put do velikog cilja,
Puni nade jurišaju na životne zadatke.
Osjećaju se jakima,
ali sve dok ne naiđu na probleme,...
razočarenja, nenadane udarce.
Kad se smrkne i sve izgleda crno,
mnogi se uplaše i prestanu.
“Ne, ne mogu više.”
“Dosadilo mi je.”
“Zašto ja, a ne neko drugi?”
“Ja tu ništa ne mogu, drugi su krivi,
roditelji, društvo, odnosi.”…
Ljudima nedostaje KIČMA!
Kičma je stalnost, otpornost,
samosvijest, samopouzdanje,
vjera u sopstvene snage,
u svoju vrijednost, u svoje bližnje.
Kičma drži glavu uspravnom,
visoko iznad svih negativnih raspoloženja.
Kičma je sposobnost izdržavanja.
Potrebna nam je kičma za uspravan hod,
za uspravno držanje glave,
za preuzimanje odgovornosti,
za lakše podnošenje tereta i briga,
za da nikad ne puzimo pred novcem.
Potrebna nam je kičma da bi izdržali,
da bi nastavili pravo,
da bi nastavili svojim vlastitim putem.
Samo ćemo s kičmom stvoriti bolji svijet.◄------
Oduševljeno započnu put do velikog cilja,
Puni nade jurišaju na životne zadatke.
Osjećaju se jakima,
ali sve dok ne naiđu na probleme,...
razočarenja, nenadane udarce.
Kad se smrkne i sve izgleda crno,
mnogi se uplaše i prestanu.
“Ne, ne mogu više.”
“Dosadilo mi je.”
“Zašto ja, a ne neko drugi?”
“Ja tu ništa ne mogu, drugi su krivi,
roditelji, društvo, odnosi.”…
Ljudima nedostaje KIČMA!
Kičma je stalnost, otpornost,
samosvijest, samopouzdanje,
vjera u sopstvene snage,
u svoju vrijednost, u svoje bližnje.
Kičma drži glavu uspravnom,
visoko iznad svih negativnih raspoloženja.
Kičma je sposobnost izdržavanja.
Potrebna nam je kičma za uspravan hod,
za uspravno držanje glave,
za preuzimanje odgovornosti,
za lakše podnošenje tereta i briga,
za da nikad ne puzimo pred novcem.
Potrebna nam je kičma da bi izdržali,
da bi nastavili pravo,
da bi nastavili svojim vlastitim putem.
Samo ćemo s kičmom stvoriti bolji svijet.◄------
------►Zašto jutrom ne ustajemo sa osmjehom na licu?
Zašto nismo zahvalni za novi dan?
Zašto smo lijeni?
Zašto krećemo u školu, na posao, na pijacu kao da nosimo teret na leđima?
Zašto smo srećni i ispunjeni kada pričamo o drugima?...
Zašto smo ljubomorni?
Zašto ulazimo u konflikte sa članovima porodice, prijateljima, kolegama, poznanicima?
Zašto se trujemo cigarama i alkoholom?
Zašto osuđujemo?
Zašto toliko težimo materijalnim a ne duhovnim vrijednostima?
Zašto smo nesrećni?
Zato što nam fali ljubav. Nisam ja sa ovim odgovorom otkrio „toplu vodu“, ovaj odgovor je voda koja ruši sve brane pred sobom, voda koja vodi do istine. Problem je što mi ni ne znamo šta je ljubav, imamo pogrešnu sliku ljubavi.Pogledajte ljude oko sebe, pogledajte današnje brakove, pogledajte odnose u porodicama, pogledajte našu omladinu, naše škole, bolnice, pogledajte sebe… Budite iskreni i odgovorite sebi koliko srećnih osoba i iskrenih odnosa vidite?! Jako malo, nažalost. Ali sve može biti lijepo i jednostavno, samo kad bi voljeli. Naš problem je što mi svi čekamo da budemo voljeni, složili se ili ne sa mnom, nije sreća u tome kad si voljen, sreća je kad voliš. Voli Boga. Voli sebe onakvog kakav si, nemoj se nikada, ni u jednom trenutku sramiti sebe, ti si jedinstven, ti si vrijedan. Voli svoje roditelje, ma kakvi oni bili. Ako ti nanose zlo, oprosti im i još ih više voli. Voli svoju braću i sestre, svoje prijatelje, kolege… Nemoj nikome od njih suditi, ne znaš šta je u njihovoj glavi. Jednostavno ih prihvati takve kakvi jesu, i oni su jedinstveni kao i ti. Smisao našeg života je da volimo, a kad volimo tad smo srećni.
Ljubav koju nosiš u sebi posmatraj kao sjemenke a Boga, roditelje, prijatelje, one koji vas ne vole, prirodu, životinje i sve ostalo na ovome svetu posmatraj kao plodno zemljište. Samo jedna mala sjemenka kad se posije donosi mnogo plodova ljubavi i sreće. Ti imaš bezbroj sjemenki u sebi, zemljište je ogromno, pa šta čekaš, počni da siješ!◄------
Zašto nismo zahvalni za novi dan?
Zašto smo lijeni?
Zašto krećemo u školu, na posao, na pijacu kao da nosimo teret na leđima?
Zašto smo srećni i ispunjeni kada pričamo o drugima?...
Zašto smo ljubomorni?
Zašto ulazimo u konflikte sa članovima porodice, prijateljima, kolegama, poznanicima?
Zašto se trujemo cigarama i alkoholom?
Zašto osuđujemo?
Zašto toliko težimo materijalnim a ne duhovnim vrijednostima?
Zašto smo nesrećni?
Zato što nam fali ljubav. Nisam ja sa ovim odgovorom otkrio „toplu vodu“, ovaj odgovor je voda koja ruši sve brane pred sobom, voda koja vodi do istine. Problem je što mi ni ne znamo šta je ljubav, imamo pogrešnu sliku ljubavi.Pogledajte ljude oko sebe, pogledajte današnje brakove, pogledajte odnose u porodicama, pogledajte našu omladinu, naše škole, bolnice, pogledajte sebe… Budite iskreni i odgovorite sebi koliko srećnih osoba i iskrenih odnosa vidite?! Jako malo, nažalost. Ali sve može biti lijepo i jednostavno, samo kad bi voljeli. Naš problem je što mi svi čekamo da budemo voljeni, složili se ili ne sa mnom, nije sreća u tome kad si voljen, sreća je kad voliš. Voli Boga. Voli sebe onakvog kakav si, nemoj se nikada, ni u jednom trenutku sramiti sebe, ti si jedinstven, ti si vrijedan. Voli svoje roditelje, ma kakvi oni bili. Ako ti nanose zlo, oprosti im i još ih više voli. Voli svoju braću i sestre, svoje prijatelje, kolege… Nemoj nikome od njih suditi, ne znaš šta je u njihovoj glavi. Jednostavno ih prihvati takve kakvi jesu, i oni su jedinstveni kao i ti. Smisao našeg života je da volimo, a kad volimo tad smo srećni.
Ljubav koju nosiš u sebi posmatraj kao sjemenke a Boga, roditelje, prijatelje, one koji vas ne vole, prirodu, životinje i sve ostalo na ovome svetu posmatraj kao plodno zemljište. Samo jedna mala sjemenka kad se posije donosi mnogo plodova ljubavi i sreće. Ti imaš bezbroj sjemenki u sebi, zemljište je ogromno, pa šta čekaš, počni da siješ!◄------
------►DESET PRSTIJU – JEDANAEST SAVJETA◄------
Da ne bi izgovarao previše ludosti, Bog je čovjeku dao deset prstiju
i na svakome od njih po jedan mudar savjet
...
Prvi, tvoja riječ neka bude DOBRA.
Drugi, tvoja riječ neka bude ISTINITA.
Treći, tvoja riječ neka bude PRAVEDNA.
Četvrti, tvoja riječ neka bude VELIKODUŠNA.
Peti, tvoja riječ neka bude HRABRA.
Šesti, tvoja riječ neka bude NJEŽNA.
Sedmi, tvoja riječ neka bude UTJEŠNA.
Osmi, tvoja riječ neka bude ULJUDNA.
Deveti, tvoja riječ neka bude PUNA POŠTOVANJA.
Deseti, tvoja riječ neka bude MUDRA.
I ONDA – ZAĆUTA !!
Da ne bi izgovarao previše ludosti, Bog je čovjeku dao deset prstiju
i na svakome od njih po jedan mudar savjet
...
Prvi, tvoja riječ neka bude DOBRA.
Drugi, tvoja riječ neka bude ISTINITA.
Treći, tvoja riječ neka bude PRAVEDNA.
Četvrti, tvoja riječ neka bude VELIKODUŠNA.
Peti, tvoja riječ neka bude HRABRA.
Šesti, tvoja riječ neka bude NJEŽNA.
Sedmi, tvoja riječ neka bude UTJEŠNA.
Osmi, tvoja riječ neka bude ULJUDNA.
Deveti, tvoja riječ neka bude PUNA POŠTOVANJA.
Deseti, tvoja riječ neka bude MUDRA.
I ONDA – ZAĆUTA !!
------►Gora smrt od psihološke ne postoji. Smrt tijela je smrt staništa, ne stanara. Ali kad stanar umre, kuća je sablasno prazna.
Nepripremljen čovjek ne bi mogao da izdrži ni jedan jedini trenutak suočavanja sa stvarnim stanjem stvari. Mi se smijemo majmunima zbog toga što su nam fizički i po ponašanju toliko slični. Kada kažem daje velika većina čovječanstva potpuno mrtva, ja samo iznosim činje...nicu. Ponekad bih i sam volio da je to tek mišljenje, prolazno kao i svako drugo. Mišljenje nam uliva snagu da vjerujemo da će se situacija izmijeniti nabolje, ali mi ne razumijemo da smo zbog mehaničkog mišljenja obustavili napredak ka ljepšem i boljem, da smo izvršili samoubistvo i postali tek bespomoćne mašine koje očekuju pomoć od spolja – kao da su životne okolnosti automehaničari!?
Situacija zavisi od čovjeka, a mašina od situacije. To je razlika između lica i maske. Skinuti masku možemo svjesnošću. Voljom. Srcem. Posmatraj svoj svakodnevni život što pažljivije možeš, ostani tih iza misli, slika, emocija, sjećanja. To je svjesnost. Primijetićeš da je većina onoga što smatraš “sobom” samo mozaik sastavljen od kamenčića – roditelja, društva, poznanika, škole, statusa i slično. Shvatićeš da je rad na sebi borba za sebe. To je volja.
I konačno, kad se mehanizmi odstrane, vidjećeš svijet oko sebe u pravom svijetlu, i nećeš osjetiti strah već samo ljubav i saosjećanje.
To je srce.◄------
Nepripremljen čovjek ne bi mogao da izdrži ni jedan jedini trenutak suočavanja sa stvarnim stanjem stvari. Mi se smijemo majmunima zbog toga što su nam fizički i po ponašanju toliko slični. Kada kažem daje velika većina čovječanstva potpuno mrtva, ja samo iznosim činje...nicu. Ponekad bih i sam volio da je to tek mišljenje, prolazno kao i svako drugo. Mišljenje nam uliva snagu da vjerujemo da će se situacija izmijeniti nabolje, ali mi ne razumijemo da smo zbog mehaničkog mišljenja obustavili napredak ka ljepšem i boljem, da smo izvršili samoubistvo i postali tek bespomoćne mašine koje očekuju pomoć od spolja – kao da su životne okolnosti automehaničari!?
Situacija zavisi od čovjeka, a mašina od situacije. To je razlika između lica i maske. Skinuti masku možemo svjesnošću. Voljom. Srcem. Posmatraj svoj svakodnevni život što pažljivije možeš, ostani tih iza misli, slika, emocija, sjećanja. To je svjesnost. Primijetićeš da je većina onoga što smatraš “sobom” samo mozaik sastavljen od kamenčića – roditelja, društva, poznanika, škole, statusa i slično. Shvatićeš da je rad na sebi borba za sebe. To je volja.
I konačno, kad se mehanizmi odstrane, vidjećeš svijet oko sebe u pravom svijetlu, i nećeš osjetiti strah već samo ljubav i saosjećanje.
To je srce.◄------
------►Tvoj život je tvoj život.
Ne daj da utone u bolesnu vlagu pokornosti.
Budi na oprezu.
Uvijek postoje izlazi.
Negdje ima svjetla....
Možda nema mnogo svjetla, ali bolje i to nego mrak.
Budi na oprezu.
Bogovi će ti ponuditi šanse.
Spoznaj ih, ostvari ih.
Ne možeš da pobijediš smrt, ali
možeš pobijediti smrt u životu ... ponekada.
I što češće to činiš biće više svjetla.
Tvoj život je tvoj život.
Znaj to dok ga imaš.
Ti si čudo.◄------
Ne daj da utone u bolesnu vlagu pokornosti.
Budi na oprezu.
Uvijek postoje izlazi.
Negdje ima svjetla....
Možda nema mnogo svjetla, ali bolje i to nego mrak.
Budi na oprezu.
Bogovi će ti ponuditi šanse.
Spoznaj ih, ostvari ih.
Ne možeš da pobijediš smrt, ali
možeš pobijediti smrt u životu ... ponekada.
I što češće to činiš biće više svjetla.
Tvoj život je tvoj život.
Znaj to dok ga imaš.
Ti si čudo.◄------
------►Put koji si prešla nije prav već pun raskrsnica. Na svakom koraku bio je po jedan putokaz koji je označavao različite pravce; na jednu stranu vodi puteljak, na drugu travnata staza koja se gubi u šumi. Jedan od tih puteva izabrala si nasumice, neke druge nisi ni vidjela; ne znaš kuda bi te odveli oni kojima si okrenula leđa, da li na neko bolje ili gore mjesto; ne znaš, ali u svakom slučaju... se kaješ. Mogla si nešto da učiniš a nisi, vratila si se umjesto da kreneš naprijed. ..sjećaš se društvene igra poput “Ne ljuti se čoveče”.
Život se manje-više odvija na isti način.
Duž raskršća tvog puta srešćes i druge sudbine: da li ćeš ih upoznati ili ne, proživjeti ih do kraja ili ih napustiti, zavisi samo od odluke koju moraš donijeti u jednom trenu. I mada to tada ne znaš, od toga da li ćeš nastaviti pravo ili negdje skrenuti, zavisi često i tvoj život, kao i životi tvojih najbližih.◄------
Život se manje-više odvija na isti način.
Duž raskršća tvog puta srešćes i druge sudbine: da li ćeš ih upoznati ili ne, proživjeti ih do kraja ili ih napustiti, zavisi samo od odluke koju moraš donijeti u jednom trenu. I mada to tada ne znaš, od toga da li ćeš nastaviti pravo ili negdje skrenuti, zavisi često i tvoj život, kao i životi tvojih najbližih.◄------
------►I još nekoliko logičnih životnih pravila koja niko ne bi trebao ignorisati, a uglavnom ih zaboravljamo i dovodimo se u stanje stalnog stresa:◄------
Manje TV-a, više čitanja
Manje kupovanja u šoping centrima, više vremena na otvorenom
Manje nepotrebnih stvari, više prozračnog prostora...
Manje žurbe, više usporenosti
Manje trošenja, više stvaranja
Manje brze hrane, više prirodne hrane
Manje neproduktivnog rada, više uticaja na okolinu
Manje vožnje, više šetnje
Manje buke, više osamljenosti
Manje razmišljanja o budućnosti, više života u sadašnjosti
Manje rada, više igre
Manje briga, više osmijeha
Više dubokog, laganog disanja.
Manje TV-a, više čitanja
Manje kupovanja u šoping centrima, više vremena na otvorenom
Manje nepotrebnih stvari, više prozračnog prostora...
Manje žurbe, više usporenosti
Manje trošenja, više stvaranja
Manje brze hrane, više prirodne hrane
Manje neproduktivnog rada, više uticaja na okolinu
Manje vožnje, više šetnje
Manje buke, više osamljenosti
Manje razmišljanja o budućnosti, više života u sadašnjosti
Manje rada, više igre
Manje briga, više osmijeha
Više dubokog, laganog disanja.
------►Na žalost, nismo bića koja lebde u mjehurima od sapunice, srećne lutalice u vazduhu: postoji jedno prije i poslije u našim životima, i to prije i poslije jeste klopka u koju smo uhvaćeni kao plijen u mreži. Kažu da krivicu očeva ispaštaju sinovi, krivica djedova pada na unuke, a ona pradjedova na praunuke. Ima nekih istina čiji je smisao oslobođenje, i onih drugih koje nas užasavaju. Ova mo...ja, pripada drugoj kategoriji.
Gdje se završava taj lanac krivice? Kod Kaina? Mora li da se ide tako daleko? Šta se krije iza toga? U jednoj indijskoj knjizi sam pročitala da je sve u moći sudbine, dok je snaga volje samo privid. To me je umirilo, ali listajući dalje pronašla sam da naša sudbina nije ništa drugo do rezultat naših prošlih radnji, što znači da, ipak, sami određujemo svoju sudbinu. Opet sam bila na početku. Gdje je rješenje, pitala sam se. Koju nit treba razmrsiti? I da li je u pitanju nit ili niz? Može li da se presiječe, da se prekine, ili smo zarobljeni zauvijek?◄------
Gdje se završava taj lanac krivice? Kod Kaina? Mora li da se ide tako daleko? Šta se krije iza toga? U jednoj indijskoj knjizi sam pročitala da je sve u moći sudbine, dok je snaga volje samo privid. To me je umirilo, ali listajući dalje pronašla sam da naša sudbina nije ništa drugo do rezultat naših prošlih radnji, što znači da, ipak, sami određujemo svoju sudbinu. Opet sam bila na početku. Gdje je rješenje, pitala sam se. Koju nit treba razmrsiti? I da li je u pitanju nit ili niz? Može li da se presiječe, da se prekine, ili smo zarobljeni zauvijek?◄------
------►Ako odete na bilo kakve i bilo čije forume vidjećete da svako nekog mrzi i da je svako nekom kriv; pedere, Srbe, Bošnjake, Hrvate, izbjeglice, povratnike, one iz drugog kraja sopstvenog grada ili države… Ljudi izbjegavaju da sagledaju sebe, svoje mane i sopstveni nezavidan položaj i da počnu da ’’popravljaju’’ od tih malih stvari, već im je lakše da krive nekog drugog, pa čak i čuveni polit...ičari koje se stalno kritikuje, ali isprazno kritikuje, ni oni ne bi imali toliku moć i mogli manifestovati toliku samovolju da ljudi kod nas pokazuju svijest i spremnost da i sami utiču na stvari koje ih se debelo tiču. Političarima je ta kolektivna apatija i ’’lov na krivca’’ dobrodošla, na račun toga uvijek mogu dobijati poene na izborima jer je važno markirati krivca za svu našu nevolju.◄------
***Nama uvijek treba krivac***
***Nama uvijek treba krivac***
------►Ponekad se, bez vidljivog povoda, dešavaju sa nama nagle i čudne promjene, neočekivani udarci iznutra. To što mi u našem gradskom životu gledamo oko sebe i čime se stalno služimo, što nazivamo zid, kuća, krov, namještaj, prostirka ili pod počne brzo i tajanstveno da se preobražava , da se mijenja i vraća u prvobitno stanje i da postaje opet samo kamen, drvo, vuna ili bezoblična bezimena mat...erija. Ljudi koje sada susrećemo takođe su izmijenjeni likom, govorom i postupcima, pa i samo vrijeme i podjela vremena u kom živimo i krećemo se. Tako nam se priviđa svijet oko nas dok u stvari, to mi brzo umiremo u sebi. Sve to traje svega sekund-dva, koliko čovjek može da zaustavi dah, pa se opet zajedno sa svim oko sebe vraćamo u svakidašnjicu koju smatramo svojim redovnim životom. ◄------
------►Koliko ćeš daleko dogurati u životu zavisi od toga koliko si
Nježan prema mladima,
Saosjećajan prema starima,
Solidaran prema ambicioznima i
Tolerantan prema slabima i jakima.
Jer, kada se jednog dana u starosti osvrneš iza sebe, shvatit ćeš da si sve ovo bio u životu.◄------
Nježan prema mladima,
Saosjećajan prema starima,
Solidaran prema ambicioznima i
Tolerantan prema slabima i jakima.
Jer, kada se jednog dana u starosti osvrneš iza sebe, shvatit ćeš da si sve ovo bio u životu.◄------
------►Neka ti više ništa ne kažem...
Bolje je samo da budeš tu.
Daleko.
Ali ovdje…...
Znaš ti dobro gdje živiš!
Moj život je tvoj jedini pravi dom.
Tako si blizu da ne znam gdje
između nas stane sve što smo rekli
i ono što nikad nećemo.
Jer tvoj svijet nije svijet riječi,
već svijet neizrecivog.
Nekad su moje riječi svima bile toliko jasne.
Sada ih niko ne razumije.
Ali ne pišem ja ovo nikome drugom
do sebi.
I pomalo tebi.
Sebi pišem sve,
A tebi koliko budeš uspio razumjeti.
Znam, riječi onoga ko ćuti
uvijek se cijene više od onoga ko mnogo govori.
A ja kažem:
Dabogda zauvijek zaćutala,
samo da na tren osjetiš
koliko te volim.◄------
Bolje je samo da budeš tu.
Daleko.
Ali ovdje…...
Znaš ti dobro gdje živiš!
Moj život je tvoj jedini pravi dom.
Tako si blizu da ne znam gdje
između nas stane sve što smo rekli
i ono što nikad nećemo.
Jer tvoj svijet nije svijet riječi,
već svijet neizrecivog.
Nekad su moje riječi svima bile toliko jasne.
Sada ih niko ne razumije.
Ali ne pišem ja ovo nikome drugom
do sebi.
I pomalo tebi.
Sebi pišem sve,
A tebi koliko budeš uspio razumjeti.
Znam, riječi onoga ko ćuti
uvijek se cijene više od onoga ko mnogo govori.
A ja kažem:
Dabogda zauvijek zaćutala,
samo da na tren osjetiš
koliko te volim.◄------
------►Slomiće vam srce i vi ćete slamati drugima srca. Posvađaćete se s najboljim prijateljem ili se čak zaljubiti u njega. Kukaćete zbog vremena koje leti brže nego što ga možete uhvatiti. Nikad ga nećete moći zaustaviti. Zato fotografišite sve što stignete, smijte se do suza kad god možete, opraštajte ljudima njihove greške i volite kao da nikad niste bili povrijeđeni. Činite dobro jer je to je...dino mjerilo pametno proživljenog života. U životu ništa nije garantovano, nema predaha sa problemima i najčešće nema druge šanse koju ćete dobiti. Sve što možete je da živite život punim plućima, da kažete ljudima koje volite koliko su vam dragi, da otkačite one koji vas guše i crpe energiju. Jedino vrijeme kad možete uraditi nešto totalno blesavo i neponovljivo je sada. Zato prestanite ovo čitati i uradite baš to.◄------
------►Svako od nas ima mogućnost za dva različita izbora o tome šta će učiniti sa svojim životom.
Prvi izbor je da postanemo manje nego što možemo. Da zarađujemo manje. Da imamo manje. Da čitamo manje i mislimo manje. Da pokušavamo manje i da se disciplinujemo manje. To su izbori koji vode do praznog života.
A drugi izbor? Da uradiš sve! Da postaneš sve moguće što možeš. Da pročitaš svaku knjig...u koju možeš. Da zarađuješ maksimalno koliko možeš. Da daješ i dijeliš što više možeš. Da težiš i stvaraš i postižeš što je više moguće. Svako od nas ima izbora. Da uradi ili da ne uradi. Da bude ili da ne bude. Da bude sve ili da bude manje, ili ništa.
Kao drvo, za sve nas bi bio vrijedan izazov da se ispružimo (razgranamo) i gore i dolje i lijevo i desno, do punih mjera naših sposobnosti. Zašto da ne uradimo sve što možemo, svakog momenta koji možemo, najbolje što možemo, i što duže možemo?
Naš krajnji cilj u životu bi trebao da bude da ostvarimo što više našeg talenta i sposobnosti i volje. Zadovoljiti se manjim nego što možemo, znači pasti u bezvrijedne poduhvate.
Rezultati su najbolja mjera ljudskog napretka. Ne pričanje o dostignućima. Ne objašnjenja. Ne pravdanja. Rezultati! A ako su naši rezultati manje nego što nam naše mogućnosti pružaju, onda moramo težiti da postanemo više danas, nego što bi bili sutra. Najveća nagrada je rezervisana za one koji donose dosta
Prvi izbor je da postanemo manje nego što možemo. Da zarađujemo manje. Da imamo manje. Da čitamo manje i mislimo manje. Da pokušavamo manje i da se disciplinujemo manje. To su izbori koji vode do praznog života.
A drugi izbor? Da uradiš sve! Da postaneš sve moguće što možeš. Da pročitaš svaku knjig...u koju možeš. Da zarađuješ maksimalno koliko možeš. Da daješ i dijeliš što više možeš. Da težiš i stvaraš i postižeš što je više moguće. Svako od nas ima izbora. Da uradi ili da ne uradi. Da bude ili da ne bude. Da bude sve ili da bude manje, ili ništa.
Kao drvo, za sve nas bi bio vrijedan izazov da se ispružimo (razgranamo) i gore i dolje i lijevo i desno, do punih mjera naših sposobnosti. Zašto da ne uradimo sve što možemo, svakog momenta koji možemo, najbolje što možemo, i što duže možemo?
Naš krajnji cilj u životu bi trebao da bude da ostvarimo što više našeg talenta i sposobnosti i volje. Zadovoljiti se manjim nego što možemo, znači pasti u bezvrijedne poduhvate.
Rezultati su najbolja mjera ljudskog napretka. Ne pričanje o dostignućima. Ne objašnjenja. Ne pravdanja. Rezultati! A ako su naši rezultati manje nego što nam naše mogućnosti pružaju, onda moramo težiti da postanemo više danas, nego što bi bili sutra. Najveća nagrada je rezervisana za one koji donose dosta
vrijednosti sebi i svijetu oko njih, kao rezultat onoga ko su i šta su postali.◄------
------►Jedan je čovjek izgubio sjekiru na koju je posebno bio naviknut. Odmah je posumnjao da mu je sjekiru ukrao susjedov sin.
I pod tim je dojmom nekoliko dana pratio mladića i sve je više bivao uvjeren – jedino mu je on mogao ukrasti omiljenu sjekiru.
Ovako je zaključivao:
“Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve to ga odaje da je lopov. U to nema sumnje.”
...
Čisteći jednog dana slučajno blato u jarku ispred kuće, slučajno pronađe nestalu sjekiru.
Odonda iznova poče posmatrati susjedovog sina, koji se vladao normalno kao i uvijek. Tada prizna samome sebi:
“Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve to ga odaje da je pošten i plemenit čovjek.”
__________________________
Zar ovo nije jedna od onih situacija u kojima se zatičemo skoro svaki dan?! – Naša mišljenja o drugima.◄------
I pod tim je dojmom nekoliko dana pratio mladića i sve je više bivao uvjeren – jedino mu je on mogao ukrasti omiljenu sjekiru.
Ovako je zaključivao:
“Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve to ga odaje da je lopov. U to nema sumnje.”
...
Čisteći jednog dana slučajno blato u jarku ispred kuće, slučajno pronađe nestalu sjekiru.
Odonda iznova poče posmatrati susjedovog sina, koji se vladao normalno kao i uvijek. Tada prizna samome sebi:
“Njegov način hodanja, izgled, govor, kretnje, upravo sve to ga odaje da je pošten i plemenit čovjek.”
__________________________
Zar ovo nije jedna od onih situacija u kojima se zatičemo skoro svaki dan?! – Naša mišljenja o drugima.◄------
------►Pokušaj stvaranja raja na zemlji neizbježno stvara pakao.
Vodi u netoleranciju.
Vodi u religijske ratove i spašavanje duša putem inkvizicije. I to je, ubijeđen sam, zasnovano na potpunom nerazumijevanju naših moralnih dužnosti. Naša je dužnost da pomažemo onima kojima je pomoć potrebna; ali naša dužnost ne može biti da druge učinimo srećnima, jer to ne zavisi od nas, i jer isuviše često to znači uplitanje u privatnost onih prema kojima imamo tako prijateljske namjere.◄------
Vodi u netoleranciju.
Vodi u religijske ratove i spašavanje duša putem inkvizicije. I to je, ubijeđen sam, zasnovano na potpunom nerazumijevanju naših moralnih dužnosti. Naša je dužnost da pomažemo onima kojima je pomoć potrebna; ali naša dužnost ne može biti da druge učinimo srećnima, jer to ne zavisi od nas, i jer isuviše često to znači uplitanje u privatnost onih prema kojima imamo tako prijateljske namjere.◄------
------►„Bože, nešto sam razmišljala…“ reče Eva jednog dana.
„Šta ti je na umu Evo?“ reče Bog.
„Pa, znam da sam tvojih ruku djelo kao i ova prelijepa bašta i sva ova bića oko mene, ali u posljednje vrijeme osjećam da život nije samo to.“...
„Dobro, nastavi…“ reče Bog.
„Ponekad mi bude dosadno – rado bih se malo zabavila. I malo mi je dosadilo sve ovo podizanje i nošenje tereta, i čuvanje bašte od mamuta i dugozubih tigrova, da ne pominjem tu prokletu zmiju. Ova bašta zna biti opasno mjesto.“
„Razumijem,“ reče Bog, napravivši kratku pauzu.
„Evo, imam lukav plan,“ reče Bog, „samo za tebe ću stvoriti muškarca.“
„Muškarca?“ upita Eva, „Šta je muškarac?“
„Muškarac je…“ reče Bog, „nesavršeno stvorenje. Imaće mnogo slabosti i odvratnih navika. Muškarac će lagati, varati i ponašati se poput idiota – zapravo on će uglavnom biti pravi gnjavež. Ali s druge strane, on će biti veliki i snažan i moći ćete zaštititi, loviti i ubijati stvari, što može ponekad biti korisno. Biće sklon gubljenju kontrole uma i tijela kada je uzbuđen, ali uz malo usmjeravanja može dostići prihvatljiv standard u spavaćem odjelu. Mislim da razumiješ šta hoću da kažem.“
„Hmm,“ reče Eva, „Čini mi se da je ova muškarac ideja vrijedna truda. No, reci mi Bože, ima li išta drugo što moram da znam?“
„Samo ovo,“ reče Bog, „Muškarca možeš dobiti uz jedan uslov. Muškarac će, u skladu sa svojim arogantnim, poremećenim, samobitnim karakterom, vjerovati da je on prirodno prvi stvoren, a i sama znaš da svi imamo pametnije stvari u životu od prepiranja, pa ovo moraš čuvati kao veliku tajnu između nas, ako nemaš ništa protiv. Znaš ono, žena ženi u povjerenju.“◄------
„Šta ti je na umu Evo?“ reče Bog.
„Pa, znam da sam tvojih ruku djelo kao i ova prelijepa bašta i sva ova bića oko mene, ali u posljednje vrijeme osjećam da život nije samo to.“...
„Dobro, nastavi…“ reče Bog.
„Ponekad mi bude dosadno – rado bih se malo zabavila. I malo mi je dosadilo sve ovo podizanje i nošenje tereta, i čuvanje bašte od mamuta i dugozubih tigrova, da ne pominjem tu prokletu zmiju. Ova bašta zna biti opasno mjesto.“
„Razumijem,“ reče Bog, napravivši kratku pauzu.
„Evo, imam lukav plan,“ reče Bog, „samo za tebe ću stvoriti muškarca.“
„Muškarca?“ upita Eva, „Šta je muškarac?“
„Muškarac je…“ reče Bog, „nesavršeno stvorenje. Imaće mnogo slabosti i odvratnih navika. Muškarac će lagati, varati i ponašati se poput idiota – zapravo on će uglavnom biti pravi gnjavež. Ali s druge strane, on će biti veliki i snažan i moći ćete zaštititi, loviti i ubijati stvari, što može ponekad biti korisno. Biće sklon gubljenju kontrole uma i tijela kada je uzbuđen, ali uz malo usmjeravanja može dostići prihvatljiv standard u spavaćem odjelu. Mislim da razumiješ šta hoću da kažem.“
„Hmm,“ reče Eva, „Čini mi se da je ova muškarac ideja vrijedna truda. No, reci mi Bože, ima li išta drugo što moram da znam?“
„Samo ovo,“ reče Bog, „Muškarca možeš dobiti uz jedan uslov. Muškarac će, u skladu sa svojim arogantnim, poremećenim, samobitnim karakterom, vjerovati da je on prirodno prvi stvoren, a i sama znaš da svi imamo pametnije stvari u životu od prepiranja, pa ovo moraš čuvati kao veliku tajnu između nas, ako nemaš ništa protiv. Znaš ono, žena ženi u povjerenju.“◄------
------►Neki slijepi čovjek sjedio je na stepenicima jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome
je pisalo:
“Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića....
Savio se da bi mu pružio novac i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka i ugledao da je šešir pun novčića i novčanica.
Prepoznavši ga po koracima, slijepi prosjak ga je upitao da nije on nešto napisao na kartonu i šta je napisao.
Prolaznik mu je odgovoro:
“Nisam napisao neistinu – samo sam napisao tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi.
I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:
“Danas je proljeće … a ja ga ne mogu vidjeti”.
*****************
Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjećeš da će stvari krenuti na bolje.◄------
je pisalo:
“Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića....
Savio se da bi mu pružio novac i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka i ugledao da je šešir pun novčića i novčanica.
Prepoznavši ga po koracima, slijepi prosjak ga je upitao da nije on nešto napisao na kartonu i šta je napisao.
Prolaznik mu je odgovoro:
“Nisam napisao neistinu – samo sam napisao tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi.
I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:
“Danas je proljeće … a ja ga ne mogu vidjeti”.
*****************
Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjećeš da će stvari krenuti na bolje.◄------
------►Molim te, budi svjestan da u SVOM životu, MORAŠ napraviti neke promjene. Te promjene moraju biti dovršene, tako da bih Ja mogao ispuniti Svoje obećanje tebi – da ti podarim mir, radost i sreću u ovom životu.
1. PRESTANI BRINUTI
Život ti je zadao udarac, a sve što ti radiš jeste da sjediš i brineš. Jesi li zaboravio da sam Ja ovdje, da bih nosio sav teret za tebe? Ili uživaš u gunđanju pre...ma svakoj sitnici koja ti dođe u život?
2. STAVI NA LISTU
Nešto treba napraviti ili pobrinuti se za nešto. Stavi to na popis. Ne, ne na TVOJ popis. Stavi to na MOJU listu. Neka budem Ja taj koji će se pobrinuti za problem. Ne mogu ti pomoći, sve dok to ne predaš Meni. I, premda je Moja lista dugačka, Ja sam na kraju krajeva, Bog… Mogu se pobrinuti za bilo šta, što staviš u moje ruke. Zapravo, istinu govoreći, brinem o puno stvari o kojima ti uopšte ne razmišljaš.
3. VJERUJ MI
Kada si jednom predao Meni svoj teret, prestani stalno pokušavati da ga uzmeš nazad. Vjeruj Mi. Imaj vjere da ću Ja brinuti o svim tvojim potrebama, problemima i iskušenjima. Problemi sa djecom? Stavi ih na Moj popis. Problemi sa finansijama? Problemi sa emocionalnim padovima…- za Mene, stavi na moju listu. Želim ti pomoći. Sve što ti trebaš napraviti je – pitati.
4. OSTAVI PO STRANI
Nemoj se probuditi jednog jutra i reći : “Ha, sada se osjećam puno snažnije, mislim da mogu izaći na kraj sa tim.” Zašto misliš da se sada osjećaš jačim? Jednostavno. Predao si mi svoj teret i sada Ja brinem o tome. Ja takođe obnavljam tvoju snagu i darujem ti mir. Zar ne znaš, kada bih ti vratio nazad tvoje probleme, bio bi ponovo na samom početku? Ostavi svoje probleme sa Mnom i zaboravi na njih. Pusti Mene da radim Svoj posao.
5. RAZGOVARAJ SA MNOM
Želim da zaboraviš na mnoge stvari. Zaboravi ono što te je izluđivalo. Zaboravi brigu i iskušenja, jer znaš da Ja imam kontrolu. No, jednu stvar te molim – nikada ne zaboravi – molim te, nemoj zaboraviti razgovarati sa mnom- ČESTO ! Ja te volim ! Želim čuti tvoj glas. Želim biti uključen u sve što se događa u tvome životu. Želim slušati o tvojim prijateljima i o tvojoj porodici. Molitva je jednostavno razgovor sa mnom. Želim biti tvoj najdraži prijatelj.
6. IMAJ VJERE
Odozgo vidim puno stvari, koje ti odozdo ne možeš da vidiš. Imaj vjere u Mene da znam šta radim. Vjeruj Mi, ne bi želio imati pogled kakav imam ja. Nastaviću se brinuti o tebi, paziti te i zadovoljavati tvoje potrebe. Samo Mi trebaš vjerovati. Iako imam mnogo veću zadaću nego ti, čini se da ti imaš mnogo problema u izvršavanju samo svog jednostavnog dijela. Koliko teško može biti da Mi vjeruješ?
7. DIJELI
U dobi od dvije godine, naučio si kako dijeliti. Kada si to zaboravio? To pravilo i sada vrijedi. Dijeli sa onima koji su manje sretni od tebe. Dijeli radost sa onima, kojima je potrebno ohrabrenje. Dijeli smijeh sa onima, koji se jako dugo nisu nasmijali. Dijeli svoje suze sa onima, koji su zaboravili kako plakati. Dijeli vjeru sa onima koji je nemaju.
8. BUDI STRPLJIV
U samo jednom životu , stvorio sam mogućnosti da iskusiš različita iskustva. Rasteš od djeteta do odraslog čovjeka, imaš djecu, mnogo puta mijenjaš poslove, učiš mnoge zanate, putuješ na puno mjesta, srećeš se sa mnogo ljudi i toliko toga iskusiš. Kako onda možeš biti tako nestrpljiv kada Mi je potrebno malo više vremena od onog što ti očekuješ, da bih rješio nešto sa Svoje liste? Vjeruj u moju tačnost, jer je moje tempiranje savršeno. Samo zato što sam stvorio Svemir, u šest dana, svi misle da Ja uvijek žurim, žurim, žurim, žurim.
9. BUDI DOBAR
Budi dobar prema drugima, jer i njih volim jednako, kao što volim i tebe. Oni se možda i ne oblače kao ti, možda i ne govore kao ti, možda i ne žive na način kao što ti živiš…, ali ipak, ja vas sve volim. I zato vas sve molim, pokušajte se slagati – zbog Mene. Svakog sam od vas stvorio različitog u nečemu. Bilo bi dosadno kada biste svi bili isti. Molim te, znaj da volim svaku tvoju razliku.
10. VOLITE SEBE
Tako mnogo volim tebe, kako onda ti možeš ne voljeti sebe? Stvorio sam te samo iz jednog razloga – da bi bio voljen i da zauzvrat voliš. Ja sam Bog Ljubavi. Voli Me. Voli svoje susjede, ali voli i sebe. Moje je srce prepuno bola kada vidim tebe kako se ljutiš na sebe, kada stvari ne idu kako si ti očekivao. Jako si mi dragocjen. NIKADA TO NE ZABORAVI…◄------
1. PRESTANI BRINUTI
Život ti je zadao udarac, a sve što ti radiš jeste da sjediš i brineš. Jesi li zaboravio da sam Ja ovdje, da bih nosio sav teret za tebe? Ili uživaš u gunđanju pre...ma svakoj sitnici koja ti dođe u život?
2. STAVI NA LISTU
Nešto treba napraviti ili pobrinuti se za nešto. Stavi to na popis. Ne, ne na TVOJ popis. Stavi to na MOJU listu. Neka budem Ja taj koji će se pobrinuti za problem. Ne mogu ti pomoći, sve dok to ne predaš Meni. I, premda je Moja lista dugačka, Ja sam na kraju krajeva, Bog… Mogu se pobrinuti za bilo šta, što staviš u moje ruke. Zapravo, istinu govoreći, brinem o puno stvari o kojima ti uopšte ne razmišljaš.
3. VJERUJ MI
Kada si jednom predao Meni svoj teret, prestani stalno pokušavati da ga uzmeš nazad. Vjeruj Mi. Imaj vjere da ću Ja brinuti o svim tvojim potrebama, problemima i iskušenjima. Problemi sa djecom? Stavi ih na Moj popis. Problemi sa finansijama? Problemi sa emocionalnim padovima…- za Mene, stavi na moju listu. Želim ti pomoći. Sve što ti trebaš napraviti je – pitati.
4. OSTAVI PO STRANI
Nemoj se probuditi jednog jutra i reći : “Ha, sada se osjećam puno snažnije, mislim da mogu izaći na kraj sa tim.” Zašto misliš da se sada osjećaš jačim? Jednostavno. Predao si mi svoj teret i sada Ja brinem o tome. Ja takođe obnavljam tvoju snagu i darujem ti mir. Zar ne znaš, kada bih ti vratio nazad tvoje probleme, bio bi ponovo na samom početku? Ostavi svoje probleme sa Mnom i zaboravi na njih. Pusti Mene da radim Svoj posao.
5. RAZGOVARAJ SA MNOM
Želim da zaboraviš na mnoge stvari. Zaboravi ono što te je izluđivalo. Zaboravi brigu i iskušenja, jer znaš da Ja imam kontrolu. No, jednu stvar te molim – nikada ne zaboravi – molim te, nemoj zaboraviti razgovarati sa mnom- ČESTO ! Ja te volim ! Želim čuti tvoj glas. Želim biti uključen u sve što se događa u tvome životu. Želim slušati o tvojim prijateljima i o tvojoj porodici. Molitva je jednostavno razgovor sa mnom. Želim biti tvoj najdraži prijatelj.
6. IMAJ VJERE
Odozgo vidim puno stvari, koje ti odozdo ne možeš da vidiš. Imaj vjere u Mene da znam šta radim. Vjeruj Mi, ne bi želio imati pogled kakav imam ja. Nastaviću se brinuti o tebi, paziti te i zadovoljavati tvoje potrebe. Samo Mi trebaš vjerovati. Iako imam mnogo veću zadaću nego ti, čini se da ti imaš mnogo problema u izvršavanju samo svog jednostavnog dijela. Koliko teško može biti da Mi vjeruješ?
7. DIJELI
U dobi od dvije godine, naučio si kako dijeliti. Kada si to zaboravio? To pravilo i sada vrijedi. Dijeli sa onima koji su manje sretni od tebe. Dijeli radost sa onima, kojima je potrebno ohrabrenje. Dijeli smijeh sa onima, koji se jako dugo nisu nasmijali. Dijeli svoje suze sa onima, koji su zaboravili kako plakati. Dijeli vjeru sa onima koji je nemaju.
8. BUDI STRPLJIV
U samo jednom životu , stvorio sam mogućnosti da iskusiš različita iskustva. Rasteš od djeteta do odraslog čovjeka, imaš djecu, mnogo puta mijenjaš poslove, učiš mnoge zanate, putuješ na puno mjesta, srećeš se sa mnogo ljudi i toliko toga iskusiš. Kako onda možeš biti tako nestrpljiv kada Mi je potrebno malo više vremena od onog što ti očekuješ, da bih rješio nešto sa Svoje liste? Vjeruj u moju tačnost, jer je moje tempiranje savršeno. Samo zato što sam stvorio Svemir, u šest dana, svi misle da Ja uvijek žurim, žurim, žurim, žurim.
9. BUDI DOBAR
Budi dobar prema drugima, jer i njih volim jednako, kao što volim i tebe. Oni se možda i ne oblače kao ti, možda i ne govore kao ti, možda i ne žive na način kao što ti živiš…, ali ipak, ja vas sve volim. I zato vas sve molim, pokušajte se slagati – zbog Mene. Svakog sam od vas stvorio različitog u nečemu. Bilo bi dosadno kada biste svi bili isti. Molim te, znaj da volim svaku tvoju razliku.
10. VOLITE SEBE
Tako mnogo volim tebe, kako onda ti možeš ne voljeti sebe? Stvorio sam te samo iz jednog razloga – da bi bio voljen i da zauzvrat voliš. Ja sam Bog Ljubavi. Voli Me. Voli svoje susjede, ali voli i sebe. Moje je srce prepuno bola kada vidim tebe kako se ljutiš na sebe, kada stvari ne idu kako si ti očekivao. Jako si mi dragocjen. NIKADA TO NE ZABORAVI…◄------
------►Tako dakle, živimo svoj život. Koliko god dubok i koban bio gubitak, koliko god bila važna stvar koju su nam istrgnuli iz ruku, čak i ako se nakon toga skroz promijenimo, tako da nam ostane samo vanjski sloj stare kože, u tišini. Postojano se sve više bližimo kraju života koji nam je dodijeljen i opraštamo se od njega dok se gubi iza nas. I ponavljamo, često vrlo vješto, beskrajne radnje svakidašnjice. I ostavljamo za sobom osjećaj neizmjerne praznine.◄------
------►Svi ljudi stvaraju svoju priču sa sopstvenog stanovišta. Zašto bi pokušavao da drugim ljudima nametneš svoju priču, kad ona za njih nije istinita? Kada to shvatimo, više nemamo potrebu da branimo svoja uvjerenja. Nije važno biti u pravu, niti ubijediti druge da nisu u pravu. Umjesto toga, treba posmatrati svakoga kao umjetnika, kao pripovjedača. Znaš da je sve u šta oni vjeruju samo njihovo stanovište. To nema nikakve veze s tobom.◄------
------►Toliko divnih ljudskih bića hoda oko nas, toliko neotkrivenih anđela koje neko treba samo da otkrije, potvrdi i da im pruži šansu!Moramo da pomognemo jedni drugima, moramo da potvrdimo ono što je najbolje kako bi i nas neko potvrdio? Moramo da se borimo za dobro kako bi dobro pobijedilo? Moramo da olakšamo naše živote, da se udružimo, radujemo, da ublažimo patnju pažnjom i brigom za druge l...jude…
Svako od nas treba da razvije to divno osjećanje da rukama zagrli čitav svijet, da zavoli sebe i sve oko sebe! Ne možemo samo da se sklanjamo u stranu i da posmatramo iz mišijih rupa šta se dešava?! I još da se naslađujemo tuđim bolom.
Čovjek što više pronalazi ljubav u drugim ljudima pronalazi je i u sebi! Ljudi su naša ogledala!Što smo okruženiji boljim ljudima i sami smo bolji! Svako od nas treba da pronađe tu svjetlost u sebi, nevažno gdje se nalazi i njome treba da zrači! Čovjek svojom posebnošću treba da nadvisi ambijent u kome se nalazi! U protivnom biće u potpunosti usisan.
Jer nema tog mraka koji ne može da razbije ljudska svetlost!
Nema tu neke velike mudrosti, samo treba da se fokusiramo jedni na druge i biće nam lakše! Emotivna stabilnost je osnova svega, osjećaj da vrijedimo, osjećaj da smo potrebni nekome! Ukoliko krenemo u svijet osujećeni, nesrećni – šta mi dobro možemo da uradimo?!
Ništa!
Možemo samo dodatno da zamutimo močvaru koja je sve mutnija◄-----
Svako od nas treba da razvije to divno osjećanje da rukama zagrli čitav svijet, da zavoli sebe i sve oko sebe! Ne možemo samo da se sklanjamo u stranu i da posmatramo iz mišijih rupa šta se dešava?! I još da se naslađujemo tuđim bolom.
Čovjek što više pronalazi ljubav u drugim ljudima pronalazi je i u sebi! Ljudi su naša ogledala!Što smo okruženiji boljim ljudima i sami smo bolji! Svako od nas treba da pronađe tu svjetlost u sebi, nevažno gdje se nalazi i njome treba da zrači! Čovjek svojom posebnošću treba da nadvisi ambijent u kome se nalazi! U protivnom biće u potpunosti usisan.
Jer nema tog mraka koji ne može da razbije ljudska svetlost!
Nema tu neke velike mudrosti, samo treba da se fokusiramo jedni na druge i biće nam lakše! Emotivna stabilnost je osnova svega, osjećaj da vrijedimo, osjećaj da smo potrebni nekome! Ukoliko krenemo u svijet osujećeni, nesrećni – šta mi dobro možemo da uradimo?!
Ništa!
Možemo samo dodatno da zamutimo močvaru koja je sve mutnija◄-----
------►Pustiti neke ljude iz svog života često nije jednostavno. Međutim, ponekad je neophodno. A zašto ih treba pustiti ili čak izbrisati iz svog života?
Prošlost nam može ukrasti budućnost, ako joj to dozvolimo tako što ćemo se stalno vraćati stvarima koje se nisu odigrale na najbolji način. Pustite to i nastavite svoj život.
Neki ljudi se samo pojave i nestanu iz naših života. Ponekad nam uk...ažu na naše mane, ponekad nas osnaže, ali ne moraju ostati stalno vezani za nas.
Osjećaj sreće nije posljedica nepostojanja problema, već naša sposobnost da se s njima izborimo. Uvijek se fokusirajte na stvari koje imate, a ne one koje ste izgubili.
Naučite da volite sebe i greške koje ste napravili. Griješiti znači pokušavati. Pokušavati znači živjeti.
Možemo kontrolisati samo jednu osobu na svijetu – sami sebe. Ne možete u potpunosti uticati na druge ljude i zato ne očekujte da ćete u tome ikad uspjeti.
Ono što mi smatramo ispravnim može biti potpuno pogrešno iz ugla druge osobe. Zato trebamo živjeti svoj život onako kako mi mislimo da treba.
Neki ljudi nas nikad neće prihvatiti onakve kakvi smo. Pa šta? Ne živimo zbog drugih, već zbog sebe.
Čovjek može donositi odluke ili smišljati izgovore. Život nije ništa drugo do kreativno rješavanje problema. Greška nije i neuspjeh, dok god ne odustanemo od pokušavanja da greške ispravljamo.
Ne dozvolite da negativni komentari drugih ljudi sahrane vaše životne snove. Ako drugi ne mogu nešto postići, reći će i vama da ne možete. Učinite sebi uslugu: nemojte im vjerovati.◄-----
Prošlost nam može ukrasti budućnost, ako joj to dozvolimo tako što ćemo se stalno vraćati stvarima koje se nisu odigrale na najbolji način. Pustite to i nastavite svoj život.
Neki ljudi se samo pojave i nestanu iz naših života. Ponekad nam uk...ažu na naše mane, ponekad nas osnaže, ali ne moraju ostati stalno vezani za nas.
Osjećaj sreće nije posljedica nepostojanja problema, već naša sposobnost da se s njima izborimo. Uvijek se fokusirajte na stvari koje imate, a ne one koje ste izgubili.
Naučite da volite sebe i greške koje ste napravili. Griješiti znači pokušavati. Pokušavati znači živjeti.
Možemo kontrolisati samo jednu osobu na svijetu – sami sebe. Ne možete u potpunosti uticati na druge ljude i zato ne očekujte da ćete u tome ikad uspjeti.
Ono što mi smatramo ispravnim može biti potpuno pogrešno iz ugla druge osobe. Zato trebamo živjeti svoj život onako kako mi mislimo da treba.
Neki ljudi nas nikad neće prihvatiti onakve kakvi smo. Pa šta? Ne živimo zbog drugih, već zbog sebe.
Čovjek može donositi odluke ili smišljati izgovore. Život nije ništa drugo do kreativno rješavanje problema. Greška nije i neuspjeh, dok god ne odustanemo od pokušavanja da greške ispravljamo.
Ne dozvolite da negativni komentari drugih ljudi sahrane vaše životne snove. Ako drugi ne mogu nešto postići, reći će i vama da ne možete. Učinite sebi uslugu: nemojte im vjerovati.◄-----
------►Ljudi sve više gube osjećaj za druge ljude! Kao da se gubi sposobnost da se voli, suosjeća, učestvuje u emotivnoj razmjeni! Svjedoci smo emotivne kataklizme koja razdire sve pred sobom! Svi se žale na usamljenost, sebičnost, apatiju a rijetko ko napušta svoju usamljeničku tvrđavu i pruža ruku drugom čovjeku!
Ljudi ne primjećuju ljude! Čovjek je zaboravio na čovjeka! Suosjećajnosti je sve m...anje, solidarnost je obesmišljena…
Posmatram ljude kako čeznu za toplinom, pažnjom, riječima podrške, zagrljajem, što više traže kao da sve više pate! Zaboravlja se na blagost koja ublažava patnju!
Kako je moguće da toliko ne obraćamo pažnju na druge opterećeni sobom?!
Ljudi smo, nismo zvijeri!
Ljudi smo, nismo strojevi!?◄------
Ljudi ne primjećuju ljude! Čovjek je zaboravio na čovjeka! Suosjećajnosti je sve m...anje, solidarnost je obesmišljena…
Posmatram ljude kako čeznu za toplinom, pažnjom, riječima podrške, zagrljajem, što više traže kao da sve više pate! Zaboravlja se na blagost koja ublažava patnju!
Kako je moguće da toliko ne obraćamo pažnju na druge opterećeni sobom?!
Ljudi smo, nismo zvijeri!
Ljudi smo, nismo strojevi!?◄------
------►Pravi ratnik je uvijek svjestan za šta se vrijedi boriti. Ne upušta se u bitke koje ničemu ne vode i neda se na bilo šta nahuškati.
Pravi ratnik zna prihvatiti poraz. Ne pravi se da je prema njemu ravnodušan, niti ga pokušava pretvoriti u pobjedu. Osjeća gorčinu zbog gubitka, pati zbog bezosjećajnosti i očajava zbog besmisla.
Nakon što prođe kroz sve to, obliže svoje rane i počne ispočetka....
Ratnik zna da se rat sastoji od mnogo bitaka, ali on ipak ide dalje.
Tragedije se događaju. Možemo se truditi da im otkrijemo razlog, možemo kriviti druge, zamišljati kako bi nam život bio drugačiji da njih nije bilo. Ali ništa od toga nema smisla. Nesreća se već dogodila i to je iza nas. Od toga trenutka moramo zaboraviti strah i užas koji je u nama izazvala i krenuti u nešto bolje.◄------
Pravi ratnik zna prihvatiti poraz. Ne pravi se da je prema njemu ravnodušan, niti ga pokušava pretvoriti u pobjedu. Osjeća gorčinu zbog gubitka, pati zbog bezosjećajnosti i očajava zbog besmisla.
Nakon što prođe kroz sve to, obliže svoje rane i počne ispočetka....
Ratnik zna da se rat sastoji od mnogo bitaka, ali on ipak ide dalje.
Tragedije se događaju. Možemo se truditi da im otkrijemo razlog, možemo kriviti druge, zamišljati kako bi nam život bio drugačiji da njih nije bilo. Ali ništa od toga nema smisla. Nesreća se već dogodila i to je iza nas. Od toga trenutka moramo zaboraviti strah i užas koji je u nama izazvala i krenuti u nešto bolje.◄------
------►Ako na kraju završiš sa dosadnim, jadnim životom
zato što si slušao svoju mamu,
svog tatu,svog učitelja,...
svog sveštenika ili nekog tipa na televiziji
koji ti govori kako da radiš svoje usrane stvari,onda to i zaslužuješ.◄-----
zato što si slušao svoju mamu,
svog tatu,svog učitelja,...
svog sveštenika ili nekog tipa na televiziji
koji ti govori kako da radiš svoje usrane stvari,onda to i zaslužuješ.◄-----
------►Postoje ljudi koji su kao od kamena...
To su samo oni koji imaju čvrsto mišljenje o životu i radu i koji žele da stvaraju i rade, čak i nevažne stvari. Uspijeva im da očvrsnu nevidljive mišiće srca, baš kao što im uspijeva i da očvrsnu mišiće svojih ruku. A kada im se nešto desi, to nekako prežive, bog zna kako, i žive dalje, bez ikakvih posljedica.
Kada je čovjek dobre volje duševno povri...jeđen, pretrpi svoje bolove i otjera ih.
Ali mislim, da to ne može uspjeti nekome ko je rastao u uvjerenju da je najvažniji na svijetu!
Čim se takvom čovjeku nešto desi, on ne može ništa drugo nego da se zatvori sa svojim bolom i da ga njeguje… on nema zašto da se brani od njega. Kada vam uspije da povjerujete da je svejedno da li ste srećni ili ne, a to vam vjerovatno uspijeva, kada shvatite koliko je mnogo ljudi kojima je gore nego vama i koliko ljudi ne bi imalo vremena ni para da njeguje samosažaljenje i da se odaje svojim razmaženostima, naći ćete u sebi volju za životom i volju za zdravljem.
Čim ta volja postoji, pojaviće se i ostale, instinktivno kao kod životinje koja se, kada je ranjena, liječi sama – tajnom zemaljskom mudrošću. Nekada nešto uhvatite i to sredite, i prođe neko vrijeme i još nekoliko uspjelih pobjeda nad sobom da čak i ne znate kako, ali od vas je postao čvrst čovek koji voli život i ne bježi od njega u magareću klupu!◄------
To su samo oni koji imaju čvrsto mišljenje o životu i radu i koji žele da stvaraju i rade, čak i nevažne stvari. Uspijeva im da očvrsnu nevidljive mišiće srca, baš kao što im uspijeva i da očvrsnu mišiće svojih ruku. A kada im se nešto desi, to nekako prežive, bog zna kako, i žive dalje, bez ikakvih posljedica.
Kada je čovjek dobre volje duševno povri...jeđen, pretrpi svoje bolove i otjera ih.
Ali mislim, da to ne može uspjeti nekome ko je rastao u uvjerenju da je najvažniji na svijetu!
Čim se takvom čovjeku nešto desi, on ne može ništa drugo nego da se zatvori sa svojim bolom i da ga njeguje… on nema zašto da se brani od njega. Kada vam uspije da povjerujete da je svejedno da li ste srećni ili ne, a to vam vjerovatno uspijeva, kada shvatite koliko je mnogo ljudi kojima je gore nego vama i koliko ljudi ne bi imalo vremena ni para da njeguje samosažaljenje i da se odaje svojim razmaženostima, naći ćete u sebi volju za životom i volju za zdravljem.
Čim ta volja postoji, pojaviće se i ostale, instinktivno kao kod životinje koja se, kada je ranjena, liječi sama – tajnom zemaljskom mudrošću. Nekada nešto uhvatite i to sredite, i prođe neko vrijeme i još nekoliko uspjelih pobjeda nad sobom da čak i ne znate kako, ali od vas je postao čvrst čovek koji voli život i ne bježi od njega u magareću klupu!◄------
------►“Lako je reći “volim te”, ništa posebno, i manje-više svaki muškarac koga poznajem čini to stalno. Ja sam u par navrata glumio kako nisam u stanju da to kažem, mada nisam siguran zašto. Možda stoga što sam želio da time taj trenutak koji liči na otrcane romanse sa Doris Dej bude vrijedniji pomena nego što bi inače bio.
Znate ono – s nekim ste u vezi i počnete nešto da govorite, a onda se z...austavite, a ona pita: “Šta?”, a vi kažete: “Ništa”, pa ona insistira: “Molim te, reci”, a vi i dalje odbijate: “Ne, zvučaće glupo”, i potom vas ona natjera da to ipak izreknete, iako ste sve vrijeme upravo to i namjeravali, a onda ona smatra da je to vrijednije zato što je teško izvojevano. Možda je i znala da ste se folirali, ali vam ipak ne zamjera.”◄------
Znate ono – s nekim ste u vezi i počnete nešto da govorite, a onda se z...austavite, a ona pita: “Šta?”, a vi kažete: “Ništa”, pa ona insistira: “Molim te, reci”, a vi i dalje odbijate: “Ne, zvučaće glupo”, i potom vas ona natjera da to ipak izreknete, iako ste sve vrijeme upravo to i namjeravali, a onda ona smatra da je to vrijednije zato što je teško izvojevano. Možda je i znala da ste se folirali, ali vam ipak ne zamjera.”◄------
------►Ako ja ne želim ono što ti želiš, ne trudi se, molim te, da mi dokažeš da je ono što ja želim pogrešno,ili, ako ne vjerujem ono što ti vjeruješ, zastani malo prije nego što počneš da me ubjeđuješ;
ili, ako osjećanja pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama, dopusti mi da to ipak učinim onako kako mi odgovara;
ili, ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina na ko...ji ti radiš to isto, dozvoli mi.
Ne zahtijevam od tebe da me potpuno razumiješ, bar ne sada; to ću, možda, tražiti tek kad osjetim da od mene hoćeš načiniti kopiju sebe.
I dok ostvarujem svoje želje, pokazujem svoja osjećanja ili izražavam vjeru, ti otvori svoje srce i dopusti da u njega uđe i razvija se saznanje da nije sve pogrešno što je različito od tvoga. Prihvati me onakvu kakva jesam – to je prvi korak koji možeš učiniti ako hoćeš da me razumiješ.
Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatiš, vidjećeš da u tome kakva sam postoji mnogo lijepog. I tada ćeš, nadam se, osjetiti snažnu potrebu: ne da me mijenjaš da bi bila kao ti, nego da me cijeniš, priznaš, podržiš i voliš.◄------
ili, ako osjećanja pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama, dopusti mi da to ipak učinim onako kako mi odgovara;
ili, ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina na ko...ji ti radiš to isto, dozvoli mi.
Ne zahtijevam od tebe da me potpuno razumiješ, bar ne sada; to ću, možda, tražiti tek kad osjetim da od mene hoćeš načiniti kopiju sebe.
I dok ostvarujem svoje želje, pokazujem svoja osjećanja ili izražavam vjeru, ti otvori svoje srce i dopusti da u njega uđe i razvija se saznanje da nije sve pogrešno što je različito od tvoga. Prihvati me onakvu kakva jesam – to je prvi korak koji možeš učiniti ako hoćeš da me razumiješ.
Jednog dana, ako me ikada stvarno shvatiš, vidjećeš da u tome kakva sam postoji mnogo lijepog. I tada ćeš, nadam se, osjetiti snažnu potrebu: ne da me mijenjaš da bi bila kao ti, nego da me cijeniš, priznaš, podržiš i voliš.◄------
------►Jednom su ljudi pitali čuvenog kineskog mudraca Konfučija:
“Šta je najznačajnije za dobru državu?”
“Hrana, oružje i povjerenje naroda”, odgovorio je Konfučije....
“A kada bi država morala nečeg da se liši, šta bi bilo prvo?”
“Oružje.”
“A zatim?”
“Hrana?”
“Ali narod može početi da umire bez hrane!” Na to je Konfučije odgovorio.
“Smrt je oduvijek neizbježna sudbina ljudskih bića, ali narod koji nema povjerenja u svoje državnike zaista je izgubljen.”◄-----
“Šta je najznačajnije za dobru državu?”
“Hrana, oružje i povjerenje naroda”, odgovorio je Konfučije....
“A kada bi država morala nečeg da se liši, šta bi bilo prvo?”
“Oružje.”
“A zatim?”
“Hrana?”
“Ali narod može početi da umire bez hrane!” Na to je Konfučije odgovorio.
“Smrt je oduvijek neizbježna sudbina ljudskih bića, ali narod koji nema povjerenja u svoje državnike zaista je izgubljen.”◄-----
------►Kad tvoje ime pređe preko mojih usana
Osjetim da nisi tu a ponestaje mi vremena
Da te vratim to je samo želja izgubljenog čovjeka
Koji luta od misli odaja do pustih ulica
...
Gdje je ključ naših sudbina?
Ko je taj što nam duše uzima?
Šta je to život, a šta je smrt? Šta je tu istina?
Borba ili predaja
Gušim se u svojim mislima
Pokušavam izroniti iz mora sjećanja
Gdje sam sad to je tajna anđela
Koji čuva me od lažnog imena
Jer to nisam ja, to je neka druga osoba
U svijetu laganja i kajanja
Osjećam da me grli umorna obala
Zvuk valova srce opušta, gledam ta krila galeba
Budim se i dižem do neba
Postajem dio bijelih oblaka
Gdje sam sad to je tajna anđela.◄-----
Osjetim da nisi tu a ponestaje mi vremena
Da te vratim to je samo želja izgubljenog čovjeka
Koji luta od misli odaja do pustih ulica
...
Gdje je ključ naših sudbina?
Ko je taj što nam duše uzima?
Šta je to život, a šta je smrt? Šta je tu istina?
Borba ili predaja
Gušim se u svojim mislima
Pokušavam izroniti iz mora sjećanja
Gdje sam sad to je tajna anđela
Koji čuva me od lažnog imena
Jer to nisam ja, to je neka druga osoba
U svijetu laganja i kajanja
Osjećam da me grli umorna obala
Zvuk valova srce opušta, gledam ta krila galeba
Budim se i dižem do neba
Postajem dio bijelih oblaka
Gdje sam sad to je tajna anđela.◄-----
------►Čovjek želi moć. Zato što živi, što se kreće, što se sudara s ljudima. A želi da nešto ostavi iza sebe, da nešto stvori, da ne bi samo bitisao, kao drvo. I izgleda mu da je nešto postigao, da je snažan i važan, da može mnogo. Ali bog učini da odjednom progleda i vidi, ne ovim očima, već onim drugim, vidovitijim, da je samo zrnce pijeska u nesagledljivoj pustinji ovoga svijeta, sitan i nevaž...an koliko i mrav u mravinjaku. Da li mravi žele moć? Žele li da budu snažniji i značajniji od drugih? Imaju li svojih briga, muka, nesanica, očajanja? Ne znamo, i ne tiče nas se, suviše su sitni za nas. Zar onda ne bi mogao da postoji neko veći i od nas, kome su beznačajne naše brige i nevolje? Mi ga ne vidimo, jer je neuhvatljiv za našu misao, osjetimo ga samo kad nam se u nečemu pokaže njegova volja. Ni, mrav ne vidi čovjeka cijelog, zbog svoje veličine čovjek i ne postoji za mrava, vidjeće samo prst, ili grančicu, ako mu prepriječimo put, osjetiće potres ako rasturimo mravinjak. A čovjek prema vasioni sitniji je nego mrav. I zašto bi postojao samo čovjek i njegov način mišljenja? Svijet je postojao i prije nas, postoji i mimo nas, postojaće i bez nas. Hoće li svega nestati ako svi ljudi pomru? Neće. Sve će ostati, i ono što znamo i što ne znamo, samo nas neće biti. Mnogo je tajni kojima se ne možemo ni približiti, a kamoli ih razjasniti. A možda je najveća tajna smrt, tajna i užas. I kad ne mislimo na nju, ona misli na nas. Sačekuje nas na nekom ćošku, uvijek nespremne, i sve što je bilo, više nije. Uzalud smo prošli ovim zemaljskim putem, uzalud se nadali, uzalud tugovali zbog gubitaka, uzalud se radovali zbog uspjeha, sve uzalud. Smrt čini besmislenim i život i ono što se u životu stvara. A iza te strašne kobi, nepoznata tama. Znaš kraj, a ne znaš ništa o njemu. Pomiriti se s njim ne možeš, a ništa ne možeš izmijeniti. Po našoj volji to se ne dešava, jer bi malo ko htio da umre, već po nekoj svemoćnoj volji o kojoj ništa ne znamo, osim da je neumoljiva i do kraja dosljedna, možda je neki sveopšti duh, nimalo sličan našem, a nesaznatljiv, jer je van našeg iskustva. Ako ga ne možemo saznati, ne znači da ga nema. On ga ne zamišlja po ljudskoj slici, već kao nadnaravnu snagu, i nadnaravni um, koji hladno ravna vidljivim i nevidljivim svijetom. Uzaludno ga je moliti, uzaludno preklinjati, jer njegove mjere i razlozi nisu ljudski, a kakvi su, ne možemo čak ni naslutiti. Eto, i sam kaže: on i njegov, jer ne znamo šta je, niti je naš jezik sposoban da izrazi ono što naša misao ne može dokučiti. A ako je tako, a sigurno jest, nemoguće je zamisliti da taj svemirski duh igra nedostojnu igru s ljudima, puštajući ih da protrče kroz život, dolazeći iz ničega i nepovratno odlazeći u ništa. Bilo bi to besmisleno traćenje tolike snage. Mnogo je vjerovatnije, i logičnije, i manje uvredljivo, da je tijelo smrtno a duša besmrtna, duša je djelić sveopšte svemirske energije, poklonjen nam, privremeno ustupljen, na rođenju, koja će živjeti svojim nepoznatim životom i poslije smrti tijela, ili će se useliti u novorođenče, da nastavi svoje vječno kretanje. Ni kap vode se ne gubi, samo se mijenja, kako se može izgubiti sve čovjekovo? Mora biti da život postoji po nekom višem načelu, a ne samo po besmislu, po zlu, po ludilu! ◄------
------►Kao da ima išta razumnije od načina na koji potok traži put kroz kamenjar, kojim se cvijeće okreće suncu, talasi sustižu, kiše s neba vraćaju, a jata ptica selica drevnim gnjezdištima svakog proljeća lete? Kao da je išta razumnije od stanja u kome se između života i smrti postire razlika, simbioze u kojoj život sahranjuje smrt, a smrt održava život?
Možda se ludilo u tome i sadrži? U prist...anku na mimosvijet, u tome da se čovjek samo u njemu dobro osjeća. U svijetu u kome osim njega nema nikog. Nikog mimo tvorevina slobodne i suverene imaginacije.
Ogledalo je manje tu da nam pokaže ono što je ispred njega koliko da sakrije ono što je iza njega.
Povijest se ne ostvaruje. Ona je u prirodi. Ona se samo materijalizuje u događaje. Ništa ne živi vječno, i vrijeme ništa ne znači ako je kao šagrinska koža, ako nije nepotrošivo. Onome ko život voli – i malo mu od njega sve znači, ali mu, na žalost, ništa neće značiti ni mnogo ako nije – SVE.◄------
Možda se ludilo u tome i sadrži? U prist...anku na mimosvijet, u tome da se čovjek samo u njemu dobro osjeća. U svijetu u kome osim njega nema nikog. Nikog mimo tvorevina slobodne i suverene imaginacije.
Ogledalo je manje tu da nam pokaže ono što je ispred njega koliko da sakrije ono što je iza njega.
Povijest se ne ostvaruje. Ona je u prirodi. Ona se samo materijalizuje u događaje. Ništa ne živi vječno, i vrijeme ništa ne znači ako je kao šagrinska koža, ako nije nepotrošivo. Onome ko život voli – i malo mu od njega sve znači, ali mu, na žalost, ništa neće značiti ni mnogo ako nije – SVE.◄------
------►DJEČIJE PISMO BOGU◄-----
Dragi Bože, pišem Ti pismo… jer bih htio da mi se javiš…
Neki ljudi misle da ne postojiš. Zato, ako postojiš, bolje ti je da na brzinu nešto učiniš....
Molim Te, pošalji mi ponija. Do sada od tebe nisam ništa tražio – možeš provjeriti.
Molim Te, da mi odgovoriš koja je korist od toga što sam dobar, ako to niko ne zna?
Volio bih živjeti 900 godina kao onaj tip iz Biblije!
Ljudi iz susjednog stana se stalno svađaju.
Trebao bi dopustiti da se samo dobri prijatelji žene!
Želio bih znati kud to ljudi nestaju? Nadam se da ćeš mi to bolje objasniti od moga tate.
Želio bih da mi odgovoriš ko je bolji: dječaci ili djevojčice?
Znam da si ti dječak, ali budi pravedan.
Želio bih znati jesi li bogat ili samo poznat.
Da te pitam: Možeš li napisati još koju priču? Stalno čitamo iste.
Biblija je dobra knjiga, jesi li napisao još neku drugu?
Zašto uopšte moramo umrijeti kad ćemo živjeti i nakon smrti?
Znaš, nisam znao da narandžasta boja može postati purpurna sve dok to ti nisi učinio sa zalaskom sunca. Bilo je stvarno cool!
Dragi Bože, pišem Ti pismo… jer bih htio da mi se javiš…
Neki ljudi misle da ne postojiš. Zato, ako postojiš, bolje ti je da na brzinu nešto učiniš....
Molim Te, pošalji mi ponija. Do sada od tebe nisam ništa tražio – možeš provjeriti.
Molim Te, da mi odgovoriš koja je korist od toga što sam dobar, ako to niko ne zna?
Volio bih živjeti 900 godina kao onaj tip iz Biblije!
Ljudi iz susjednog stana se stalno svađaju.
Trebao bi dopustiti da se samo dobri prijatelji žene!
Želio bih znati kud to ljudi nestaju? Nadam se da ćeš mi to bolje objasniti od moga tate.
Želio bih da mi odgovoriš ko je bolji: dječaci ili djevojčice?
Znam da si ti dječak, ali budi pravedan.
Želio bih znati jesi li bogat ili samo poznat.
Da te pitam: Možeš li napisati još koju priču? Stalno čitamo iste.
Biblija je dobra knjiga, jesi li napisao još neku drugu?
Zašto uopšte moramo umrijeti kad ćemo živjeti i nakon smrti?
Znaš, nisam znao da narandžasta boja može postati purpurna sve dok to ti nisi učinio sa zalaskom sunca. Bilo je stvarno cool!
------► 1. NOVAC NE MOŽE KUPITI SREĆU
ali ipak je nekako ljepše plakati u Poršeu nego na biciklu.
2. OPROSTI SVOM NEPRIJATELJU.
Ali upamti ime tog seronje....
3. POMOZI PRIJATELJU KAD JE U NEVOLJI.
I on će te se sjetiti kad se opet nađe u nevolji.
4. MNOGI LJUDI SU ŽIVI
samo zato što je nezakonito ubiti.
5. ALKOHOL NEĆE RIJEŠITI NIJEDAN PROBLEM,
ali isto tako neće ni mlijeko.◄-----
ali ipak je nekako ljepše plakati u Poršeu nego na biciklu.
2. OPROSTI SVOM NEPRIJATELJU.
Ali upamti ime tog seronje....
3. POMOZI PRIJATELJU KAD JE U NEVOLJI.
I on će te se sjetiti kad se opet nađe u nevolji.
4. MNOGI LJUDI SU ŽIVI
samo zato što je nezakonito ubiti.
5. ALKOHOL NEĆE RIJEŠITI NIJEDAN PROBLEM,
ali isto tako neće ni mlijeko.◄-----
------►Ovi patuljasti duhovi ne mogu da shvate da ova civilizacija nudi sve za čim moje srce i duša ne žude.
Oni ne mogu da žive praznih ruku, a ja ne mogu da živim prazne glave.
Da bih bio duhovno slobodan, pristao sam na materijalne žrtve....
Da bi imao punu dušu, morao sam imati prazne ruke.
Pune ruke ne mogu biti vječna zamjena za praznu dušu.◄-----
Oni ne mogu da žive praznih ruku, a ja ne mogu da živim prazne glave.
Da bih bio duhovno slobodan, pristao sam na materijalne žrtve....
Da bi imao punu dušu, morao sam imati prazne ruke.
Pune ruke ne mogu biti vječna zamjena za praznu dušu.◄-----
------►Uspjeh uvijek predstavlja veliku odgovornost jer, nakon što ga postignete, možete poći jednim od dva puta: putem novca, slave, ili putem sopstvene stvaralačke potrage.
Predavanje bolu bez udubljivanja znači da tako zaustavljate svoj život, a ako smognete snage da do kraja zaronite u svoj bol, onda uvijek postoji mogućnost da se povratite iz tih dubina.
Kada se suočimo sa nekim iznenadnim ...bolom, ne možemo se više povlačiti pred pitanjem: Ko je Bog? I kakav on uticaj ima na naše živote? Smatram da nas je zvanična religija navikla na prilično odbojnu sliku Boga, jer kada ga zamišljamo kao svemogućeg, ne možemo a da ne osjetimo da nam je dalek. S druge strane, predstava Boga koji bi dijelio našu krhkost djeluje mi mnogo prihvatljivije, bliže, mnogo prijemčivije za razgovor sa nama.
Predajemo se u trenutku kada shvatimo da sve što nam se dešava, dešava se kako bi nas dovelo u dublju dimenziju spoznaje.
__________________________
Smatram da bi solidarnost trebalo staviti u centar ljudskog obrazovanja, da novac bude samo sredstvo, umjesto cilj. ◄-----
Predavanje bolu bez udubljivanja znači da tako zaustavljate svoj život, a ako smognete snage da do kraja zaronite u svoj bol, onda uvijek postoji mogućnost da se povratite iz tih dubina.
Kada se suočimo sa nekim iznenadnim ...bolom, ne možemo se više povlačiti pred pitanjem: Ko je Bog? I kakav on uticaj ima na naše živote? Smatram da nas je zvanična religija navikla na prilično odbojnu sliku Boga, jer kada ga zamišljamo kao svemogućeg, ne možemo a da ne osjetimo da nam je dalek. S druge strane, predstava Boga koji bi dijelio našu krhkost djeluje mi mnogo prihvatljivije, bliže, mnogo prijemčivije za razgovor sa nama.
Predajemo se u trenutku kada shvatimo da sve što nam se dešava, dešava se kako bi nas dovelo u dublju dimenziju spoznaje.
__________________________
Smatram da bi solidarnost trebalo staviti u centar ljudskog obrazovanja, da novac bude samo sredstvo, umjesto cilj. ◄-----
------►“Zaboravite novac, jer ako kažete da je zarađivanje novaca najvažnija stvar, potpuno ćete protraćiti svoj život. Radićete stvari koje ne volite kako biste životarili – drugim riječima, stalno ćete raditi stvari koje ne volite. A to je prosto glupavo.”
Iako je većina ljudi svjesna istinitosti ovakvog rezonovanja, većina ipak iz straha neće uraditi ništa po tom pitanju. Stvar je u našoj kult...uri, održavanju statusa kvo i medijskom ispiranja mozga koje nam sugeriše da pratimo potpuno drugačiji obrazac življenja. Umjesto da živimo kako priželjkujemo, prihvatili smo pomodarstvo koje možemo platiti samo novcem. Umjesto da žive kako osjećaju da je potrebno, mnogi radije oponašaju poznate, bogate i “lijepe” ljude. Mnogi su prihvatili obmanu da su bogatstvo, status i fantastična fizička pojava najvažnije dostignuće kojem svi trebamo stremiti. Umjesto da radimo ono što želimo, radimo ono što su nam drugi rekli da trebamo raditi. Godinama radimo poslove koje ne volimo, kompletnu zaradu trošimo na stvaranje lažnih identiteta, svim se silama upinjemo da izgledamo bogato, privlačno i bitno u očima drugih. U očima drugih je ključna stvar. Zbog toga kupujemo sve one stvari koje nam nisu potrebne jer su nam rekli da ćemo biti srećniji sa njima. A nećemo. Bićemo i dalje duboko u sebi nezadovoljni i frustrirani.
Novac ne kupuje sreću.
Sreća je u onome što iskreno volimo da radimo.◄------
Iako je većina ljudi svjesna istinitosti ovakvog rezonovanja, većina ipak iz straha neće uraditi ništa po tom pitanju. Stvar je u našoj kult...uri, održavanju statusa kvo i medijskom ispiranja mozga koje nam sugeriše da pratimo potpuno drugačiji obrazac življenja. Umjesto da živimo kako priželjkujemo, prihvatili smo pomodarstvo koje možemo platiti samo novcem. Umjesto da žive kako osjećaju da je potrebno, mnogi radije oponašaju poznate, bogate i “lijepe” ljude. Mnogi su prihvatili obmanu da su bogatstvo, status i fantastična fizička pojava najvažnije dostignuće kojem svi trebamo stremiti. Umjesto da radimo ono što želimo, radimo ono što su nam drugi rekli da trebamo raditi. Godinama radimo poslove koje ne volimo, kompletnu zaradu trošimo na stvaranje lažnih identiteta, svim se silama upinjemo da izgledamo bogato, privlačno i bitno u očima drugih. U očima drugih je ključna stvar. Zbog toga kupujemo sve one stvari koje nam nisu potrebne jer su nam rekli da ćemo biti srećniji sa njima. A nećemo. Bićemo i dalje duboko u sebi nezadovoljni i frustrirani.
Novac ne kupuje sreću.
Sreća je u onome što iskreno volimo da radimo.◄------
------►Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog dječaka iz mog razreda kako ide kući. Zvao se Kajl. Izgledalo je, kao da nosi kući sve knjige. Pomislio sam:
“Zašto bi neko nosio sve svoje knjige kući u petak? Ovaj zaista mora biti da je štreber.”
Sam sam imao lijepo isplaniran vikend (slavlja i fudbalska utakmica s prijateljima sutra popodne), zato sam samo slegnuo ram...enima i produžio dalje.
Hodajući, vidio sam da prema onom dječaku ide grupa djece. Potrčali su k njemu, srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato. Njegove naočare su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak koraka od njega. U očima mu se vidjela tuga.
U srcu sam saosećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočare, vidio sam da plače. Dodajući mu naočare, rekao sam:
“Oni dječaci su budale. Zaista bi već morali da odrastu.”
Pogledao me i rekao:
“Hej, hvala!” – na njegovom je licu bio velik osmijeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost. Pomogao sam mu da pokupi knjige i upitao ga gdje živi. Pokazalo se da živi blizu mene, pa sam ga upitao, kako to da ga nisam ranije viđao. Rekao je, da je prije išao u privatne škole. Prije toga se ne bih nikada družio s nekim ko je pohađao privatnu školu. Cijelim putem do kuće išli smo pješke i pomogao sam mu da nosi dio knjiga.
Pokazalo se da je zanimljiv dječak. Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima da igra fudbal. Pristao je. Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kajla, sve više mi se sviđao. Moji
prijatelji bili su istog mišljenja.
Došao je ponedeljak jutro i tamo je opet bio Kajl s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao:
“Ti ćeš zaista da nabildaš mišiće s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!”
Samo se nasmijao i dao mi polovinu knjiga.
Kroz sljedeće četiri godine Kajl i ja postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo da razmišljamo o faksu. Kajl se odlučio za Džordžtaun a ja za Djuk. Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti problem.On je htio da postane ljekar, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć fudbalske stipendije.
Kajl je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Sve vrijeme zezao sam ga da je štreber.
Radovao sam se što ja nisam morao da idem na binu i govorim. Na dan mature vidio sam Kajla. Izgledao je fantastično. On je bio jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao sa naočarima. Imao je više sudara od mene i djevojke su ga obožavale, tako da sam ponekad bio ljubomoran.
Danas je bio jedan od tih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog govora.
Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
“Hej, veliki čoveče, bićeš odličan!”
Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmejao se.
“Hvala”, rekao je.
Nakašljao se i počeo govor.
“Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali tokom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima, braći, sestrama, možda treneru … ali najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi može da se pokloni. Ispričaću vam priču.”
Gledao sam ga u nevjerici, dok je on pričao priču o danu našeg prvog susreta. Preko vikenda je namjeravao da se ubije. Ispričao je kako je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala da dođe i nosi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi smiješak.
“Hvala bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj me je spasao od smrti.”
Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dječak pričao o svom najgorem trenutku. Video sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smiješe mi se onim istim zahvalnim osmijehom. Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.
Nikad ne potcenjuj moć svojih djela. Jednim malim gestom možeš nekome da promijeniš život. Na bolje ili na gore. Bog nas “pušta” u naše živote, da na neki način utičemo jedni na druge.
Tražite Boga u drugima.◄------
“Zašto bi neko nosio sve svoje knjige kući u petak? Ovaj zaista mora biti da je štreber.”
Sam sam imao lijepo isplaniran vikend (slavlja i fudbalska utakmica s prijateljima sutra popodne), zato sam samo slegnuo ram...enima i produžio dalje.
Hodajući, vidio sam da prema onom dječaku ide grupa djece. Potrčali su k njemu, srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u blato. Njegove naočare su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju desetak koraka od njega. U očima mu se vidjela tuga.
U srcu sam saosećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći tražio svoje naočare, vidio sam da plače. Dodajući mu naočare, rekao sam:
“Oni dječaci su budale. Zaista bi već morali da odrastu.”
Pogledao me i rekao:
“Hej, hvala!” – na njegovom je licu bio velik osmijeh, jedan od onih koji izražavaju iskrenu zahvalnost. Pomogao sam mu da pokupi knjige i upitao ga gdje živi. Pokazalo se da živi blizu mene, pa sam ga upitao, kako to da ga nisam ranije viđao. Rekao je, da je prije išao u privatne škole. Prije toga se ne bih nikada družio s nekim ko je pohađao privatnu školu. Cijelim putem do kuće išli smo pješke i pomogao sam mu da nosi dio knjiga.
Pokazalo se da je zanimljiv dječak. Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima da igra fudbal. Pristao je. Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kajla, sve više mi se sviđao. Moji
prijatelji bili su istog mišljenja.
Došao je ponedeljak jutro i tamo je opet bio Kajl s ogromnom hrpom knjiga. Zaustavio sam ga i rekao:
“Ti ćeš zaista da nabildaš mišiće s tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!”
Samo se nasmijao i dao mi polovinu knjiga.
Kroz sljedeće četiri godine Kajl i ja postali smo najbolji prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo da razmišljamo o faksu. Kajl se odlučio za Džordžtaun a ja za Djuk. Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće biti problem.On je htio da postane ljekar, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć fudbalske stipendije.
Kajl je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Sve vrijeme zezao sam ga da je štreber.
Radovao sam se što ja nisam morao da idem na binu i govorim. Na dan mature vidio sam Kajla. Izgledao je fantastično. On je bio jedan od onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao sa naočarima. Imao je više sudara od mene i djevojke su ga obožavale, tako da sam ponekad bio ljubomoran.
Danas je bio jedan od tih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog govora.
Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
“Hej, veliki čoveče, bićeš odličan!”
Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmejao se.
“Hvala”, rekao je.
Nakašljao se i počeo govor.
“Matura je vrijeme da zahvalimo svima onima koji su nam pomagali tokom ovih teških godina. Svojim roditeljima, učiteljima, braći, sestrama, možda treneru … ali najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi može da se pokloni. Ispričaću vam priču.”
Gledao sam ga u nevjerici, dok je on pričao priču o danu našeg prvog susreta. Preko vikenda je namjeravao da se ubije. Ispričao je kako je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi morala da dođe i nosi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio mi smiješak.
“Hvala bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj me je spasao od smrti.”
Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni dječak pričao o svom najgorem trenutku. Video sam njegovu majku i oca kako me gledaju i smiješe mi se onim istim zahvalnim osmijehom. Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.
Nikad ne potcenjuj moć svojih djela. Jednim malim gestom možeš nekome da promijeniš život. Na bolje ili na gore. Bog nas “pušta” u naše živote, da na neki način utičemo jedni na druge.
Tražite Boga u drugima.◄------
------► Vremenom ćeš se naviknuti na rastajanje. Naučićeš da se sjećaš. A sjećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš naviknuti da voliš mnoga bića u uspomeni. Kao što dio sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš vidjeti da si ti pomalo svi koje si nekad voljela.
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš. Da liječiš dodirom. Da zadaje...š mali, da bi ublažila veliki bol.
- Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sjećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka. Vrlina je biti potpuno živ.
- Ljubav se stječe polako – od jednog po jednog čovjeka. Jedan i jedan čovjek nikada nisu dva, a samo ponekad su par…
- Ne možeš dati sebe,
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš. Da liječiš dodirom. Da zadaje...š mali, da bi ublažila veliki bol.
- Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sjećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka. Vrlina je biti potpuno živ.
- Ljubav se stječe polako – od jednog po jednog čovjeka. Jedan i jedan čovjek nikada nisu dva, a samo ponekad su par…
- Ne možeš dati sebe,
ako mogu da te zamjene nečim drugim.◄------
------►Bila jednom jedna rajska ptica, vesela i prekrasne unutrašnje ljepote. Činilo se da njeno perje sjaji upravo zbog slobode u kojoj uživa i zbog vrijednosti koje posjeduje. Mnogi su njome bili zadivljeni i očarani, no bilo je i onih zavidnih. To joj, međutim, nije jako smetalo jer je posjedovala unutrašnji mir i znala šta je u životu važno.
Jednog je dana naišla na zlatni kavez koji je svojo...m ljepotom bio dostojan njenoj i on joj predloži da ostane. Rajsku je pticu privlačio taj kavez, ta mirnoća koja je bila suprotnost njenoj živosti, a kako je čeznula za trajnim domom pristala je da ostane pod uslovom da vrata uvijek ostanu otvorena. Kavez nije imao ništa protiv i bio je srećan da može pružiti dom ovoj predivnoj ptici.
Zajedničke su godine prolazile i rajska se ptica brzo navikla na život u novom domu. S vremena na vrijeme uživala je još uvijek u izletima kroz šumu, ali je ipak većinu vremena provodila uređujući svoj dom. Nakon nekog vremena i sama je imala svoju malu rajsku pticu o kojoj se trebalo brinuti. Sve je više vremena provodila brinući se o svom potomku i njeni su izleti postali sve rjeđi. Vrata su sve češće ostajala zatvorena i polako su počela rđati.
Na početku se veselila svom novom životu i nije osjećala da joj nešto nedostaje. Imala je svoj zlatni kavez i svog potomka. Ali, kako su godine prolazile i njena mala ptica sve više rasla i postajala samostalnija, tako se kod nje sve češće javljao osjećaj da joj nešto nedostaje, no nije znala tačno šta.
Jednog je dana u prolazu, slučajno dotakla vrata, ali ona su ostala zatvorena. Tek nakon nekoliko pokušaja ona su se otvorila i odjednom je na krilima osjetila topli vazduh. Činilo se kao da je tog trenutka njeno perje zasjalo.
„Sad znam šta mi je nedostajalo!“ povikala je radosno. U tom je trenutku kavez zapitao:
„Šta to radiš?“
„Želim videti da li još uvijek mogu letjeti, da li me svijet još uvijek voli i da li sam još uvijek onakva kakva sam nekada bila.” – odgovorila je ptica.
„Ali tebi to nije potrebno, ti imaš mene. Ja te volim i prihvatam ovakvu kakva jesi.” – pokušavao je kavez spriječiti njen let. Bilo ga je strah da je ne izgubi.
„To mi više nije dovoljno. Ja nisam stvorena samo da bi bila u tvom kavezu, koliko god u njemu lijepo bilo.” – rekla je mirno.
„Molim te ostani. Bez tebe će biti pusto i ne znam da li ću moći živjeti sam.” – rekao je kavez tužno.
„I ti si meni još uvijek potreban. Ne želim tražiti novi dom, ali ne mogu ni biti samo sa tobom.” – odgovorila je ptica i dodala: „Vratiću se…”
Još neko vrijeme su tako u tišini stajali, tražeći riječi koje ne bi ono drugo povrijedile, a opet bile dovoljno jasne. Tek u sumrak kada je nebo počelo mijenjati boje, kavez reče jedva čujnim glasom:„Znam da te silom ne mogu zadržati. Ljubav je dijete koje se rađa iz slobode. Zato leti prijatelju. U mislima ću biti uvijek sa tobom.” U tom su se trenutku vrata još malo otvorila i posljednja zraka sunca obasjala je perje rajske ptice i odjednom se vratio onaj izgubljeni sjaj.
„Vratiću se jer si i ti meni potreban.” – tim se riječima oprostila i uzdigla visoko u vazduh. Njeno je perje zasjalo hiljadu puta ljepše nego prije jer je osim slobode sada našla i vjernog prijatelja.◄------
Jednog je dana naišla na zlatni kavez koji je svojo...m ljepotom bio dostojan njenoj i on joj predloži da ostane. Rajsku je pticu privlačio taj kavez, ta mirnoća koja je bila suprotnost njenoj živosti, a kako je čeznula za trajnim domom pristala je da ostane pod uslovom da vrata uvijek ostanu otvorena. Kavez nije imao ništa protiv i bio je srećan da može pružiti dom ovoj predivnoj ptici.
Zajedničke su godine prolazile i rajska se ptica brzo navikla na život u novom domu. S vremena na vrijeme uživala je još uvijek u izletima kroz šumu, ali je ipak većinu vremena provodila uređujući svoj dom. Nakon nekog vremena i sama je imala svoju malu rajsku pticu o kojoj se trebalo brinuti. Sve je više vremena provodila brinući se o svom potomku i njeni su izleti postali sve rjeđi. Vrata su sve češće ostajala zatvorena i polako su počela rđati.
Na početku se veselila svom novom životu i nije osjećala da joj nešto nedostaje. Imala je svoj zlatni kavez i svog potomka. Ali, kako su godine prolazile i njena mala ptica sve više rasla i postajala samostalnija, tako se kod nje sve češće javljao osjećaj da joj nešto nedostaje, no nije znala tačno šta.
Jednog je dana u prolazu, slučajno dotakla vrata, ali ona su ostala zatvorena. Tek nakon nekoliko pokušaja ona su se otvorila i odjednom je na krilima osjetila topli vazduh. Činilo se kao da je tog trenutka njeno perje zasjalo.
„Sad znam šta mi je nedostajalo!“ povikala je radosno. U tom je trenutku kavez zapitao:
„Šta to radiš?“
„Želim videti da li još uvijek mogu letjeti, da li me svijet još uvijek voli i da li sam još uvijek onakva kakva sam nekada bila.” – odgovorila je ptica.
„Ali tebi to nije potrebno, ti imaš mene. Ja te volim i prihvatam ovakvu kakva jesi.” – pokušavao je kavez spriječiti njen let. Bilo ga je strah da je ne izgubi.
„To mi više nije dovoljno. Ja nisam stvorena samo da bi bila u tvom kavezu, koliko god u njemu lijepo bilo.” – rekla je mirno.
„Molim te ostani. Bez tebe će biti pusto i ne znam da li ću moći živjeti sam.” – rekao je kavez tužno.
„I ti si meni još uvijek potreban. Ne želim tražiti novi dom, ali ne mogu ni biti samo sa tobom.” – odgovorila je ptica i dodala: „Vratiću se…”
Još neko vrijeme su tako u tišini stajali, tražeći riječi koje ne bi ono drugo povrijedile, a opet bile dovoljno jasne. Tek u sumrak kada je nebo počelo mijenjati boje, kavez reče jedva čujnim glasom:„Znam da te silom ne mogu zadržati. Ljubav je dijete koje se rađa iz slobode. Zato leti prijatelju. U mislima ću biti uvijek sa tobom.” U tom su se trenutku vrata još malo otvorila i posljednja zraka sunca obasjala je perje rajske ptice i odjednom se vratio onaj izgubljeni sjaj.
„Vratiću se jer si i ti meni potreban.” – tim se riječima oprostila i uzdigla visoko u vazduh. Njeno je perje zasjalo hiljadu puta ljepše nego prije jer je osim slobode sada našla i vjernog prijatelja.◄------
------►Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom – nakratko ili za cijeli život.
Kad budeš znao o kome se radi, znaćeš šta učiniti za tu osobu.
Kad neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je to stoga da ti pomogne ispuniti želju.
Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.
Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno....
Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu.
Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.
Ponekad umru. Ponekad odu.
Ponekad te prisile da zauzmeš novi stav.
Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.
Molitva koju si poslao je uslišena, a sad je vrijeme da kreneš dalje.
Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko, jer je na tebe došlo vrijeme da daješ, rasteš i učiš.
Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmiju.
Mogu te naučiti nešto što još nikada nisi učinio.
Obično ti pruže nevjerovatnu količinu radosti.
Vjeruj, stvarno je. Ali samo nakratko.
Odnosi za cijeli život uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu.
Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primijeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i poljima svog života.
Rečeno je da je ljubav slijepa, a prijateljstvo da je vidovito.
Kaže se da anđeli postoje, samo što nemaju uvijek krila…mi ih zovemo – PRIJATELJI.◄------
Kad budeš znao o kome se radi, znaćeš šta učiniti za tu osobu.
Kad neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je to stoga da ti pomogne ispuniti želju.
Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.
Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno....
Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu.
Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.
Ponekad umru. Ponekad odu.
Ponekad te prisile da zauzmeš novi stav.
Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.
Molitva koju si poslao je uslišena, a sad je vrijeme da kreneš dalje.
Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko, jer je na tebe došlo vrijeme da daješ, rasteš i učiš.
Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmiju.
Mogu te naučiti nešto što još nikada nisi učinio.
Obično ti pruže nevjerovatnu količinu radosti.
Vjeruj, stvarno je. Ali samo nakratko.
Odnosi za cijeli život uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu.
Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primijeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i poljima svog života.
Rečeno je da je ljubav slijepa, a prijateljstvo da je vidovito.
Kaže se da anđeli postoje, samo što nemaju uvijek krila…mi ih zovemo – PRIJATELJI.◄------
------►Godina je sve više – prijatelja sve manje. Prijatelji se gube tako što ih ukradu žene (posljednji put smo ih vidjeli na momačkoj večeri), krade ih posao, kradu ih godine, vrijeme, krade ih smrt, kradu ih neke druge, strane zemlje, kradu ih nam njihova djeca,njihovo ime u novinama, njihovo lice na televiziji, kradu ih nam naše riječi o njima koje su čuli od trećih prijatelja. Održavamo panič...no neka klimava prijateljstva, krijući sopstvenu slabost i strah da ostanemo sami. Najveći broj naših prijateljstava su neka vrsta bijednog sporazuma sa savješću, bjekstvo od samoće. Kako samo zavidim prijateljstvima starim pedeset godina! Koliko je samo bilo potrebno ljubavi, strpljenja, mirenja sa greškama, pristajanja na slabost; koliko lukavstva da se godinama krade vrijeme od posla, od ambicija, od porodice i poslijepodnevnog sna – koliko mnogo razumjevanja da se održi ta slabašna, krhka biljka prijateljstva između dva starca što se duže od jednog ljudskog vijeka nalaze u “Mažestiku”, u podne, poslije svih dobrih i loših godina – dva preko noći ostarjela dječaka što poznaju neke samo njima znane prolaze kroz zabranjene kapije kojih više nema, rupe u tarabi, i tajanstvene tunele u iščezlim vrtovima, sada posle svega i druže se svakoga dana u podne: jedanput kavu plaća jedan, drugi put – drugi. Zanimljivo, za kraj nekog prijateljstva uvjek okrivljujemo druge, nikad sebe. Rijetko ko od nas pomisli za sebe da ima možda tešku narav ili sklonost ka novim prijateljstvima. Što se mene tiče, stari prijatelji su mi prave dragocjenosti u životu. Naravno, kao i ostali, sklapam nova poznanstva ali više od svega čuvam prijateljstva sa onima koji me pamte dok sam još imao tamnu kosu i bio sklon ludorijama.◄------
------►Jednom davno sve boje svijeta počele su se prepirati. Sve su tvrdile da su baš one najbolje. Najvažnije. Najkorisnije. Najomiljenije.
Zelena je rekla: “Jasno je da sam ja najvažnija. Znak sam života i nade. Mene su izabrali za travu, drveće i listove. Bez mene bi sve životinje umrle. Pogledajte bilo koje selo i vidjećete da sam ja u većini.”
Plava je prekinula: “Ti samo razmišljaš o zemlj...i, ali zaboravljaš nebo i mora. Voda je osnova života koju povlače oblaci iz dubina mora. Nebo pruža prostor, mir i spokoj. Bez mog spokoja vi biste bili niko i ništa.”
Žuta se zakašljucala: “Svi ste tako ozbiljni. Ja donosim smijeh, zabavu, Mjesec je žut, zvijezde su žute. Kad god pogledate u suncokret cijeli se svijet počinje smijati. Bez mene svijet ne bi bio zabavan.”
Narandžasta se potom ubacila: “Ja sam boja zdravlja i snage. Mene možda nema u izobilju, ali sam dragocjena jer služim ljudskom životu. Ja nosim najvažnije vitamine. Sjetite se samo mrkve, tikve, narandži, manga i papaje. Ja nisam na sve strane kao vi, ali kada nebo popunim kod izlaska i zalaska sunca nijedna od vas mi nije ni do koljena.”
Crvena je ovdje poludjela: “Ja sam vladar svim bojama. Ja sam krv – životna krv. Ja sam boja opasnosti i hrabrosti. Ja sam uvijek spremna da se borim za pravi razlog. Ja pretvaram vatru u krv. Bez mene bi Zemlja bila prazna kao što je Mjesec. Ja sam boja strasti i iljubavi, crvene ruže i maka.”
Ljubičasta se pridigla, onako visoka i nadmena: “Ja sam boja aristokratije i moći. Kraljevi, generali i biskupi su mene uvijek birali jer sam znak autoriteta i mudrosti. Ljudi se ne usuđuju da meni protivrječe. Slušaju i pokoravaju se.”
Indigo je na koncu progovorila, mnogo tiše od ostalih, ali podjednako odlučno: “Razmislite malo o meni. Ja sam boja tišine. Jedva da me primjećujete, ali bez mene je svaka od vas suvišna. Ja označavam misao i promišljanje, sumrak i duboku vodu. Svi me trebate za ravnotežu i suprotnosti, za molitvnu i unutrašnji mir.”
I tako su boje nastavile da se prepiru jer je svaka bila ubijeđena da je baš ona nadmoćnija od drugih. Njihova svađa je postajala sve glasnija i glasnija. Odjednom je počelo da grmi i sijeva, ogroman pljusak se sručio na sve njih. Boje su se preplašile i zbile se jedna u drugu. Kada je oluja dostigla maksimum začuo se glas kiše:
“Vi glupave boje, prepirete se i pokušavate druge pokoriti. Zar ne znate da ste sve vi stvorene sa određenom svrhom, jedinstvene kakve jeste i različite? Uhvatite se za ruke i dođite mi.”
Tako su boje i učinile. Kiša je nastavila:
“Od sada, kada počne padati kiša, svaka od vas će se protegnuti po nebu u velikom luku boja koje će vas podsjećati da možete živjeti zajedno. Duga je znak nade u bolju budućnost.”
I tako, kad god ugledate dugu na nebu, prisjetite se da svi mi imamo svrhu zbog koje smo ovdje, neki više, neki manje važnu. Važnije od svega je da jedni druge poštujemo.
BOJE PRIJATELJSTVA.◄------
Zelena je rekla: “Jasno je da sam ja najvažnija. Znak sam života i nade. Mene su izabrali za travu, drveće i listove. Bez mene bi sve životinje umrle. Pogledajte bilo koje selo i vidjećete da sam ja u većini.”
Plava je prekinula: “Ti samo razmišljaš o zemlj...i, ali zaboravljaš nebo i mora. Voda je osnova života koju povlače oblaci iz dubina mora. Nebo pruža prostor, mir i spokoj. Bez mog spokoja vi biste bili niko i ništa.”
Žuta se zakašljucala: “Svi ste tako ozbiljni. Ja donosim smijeh, zabavu, Mjesec je žut, zvijezde su žute. Kad god pogledate u suncokret cijeli se svijet počinje smijati. Bez mene svijet ne bi bio zabavan.”
Narandžasta se potom ubacila: “Ja sam boja zdravlja i snage. Mene možda nema u izobilju, ali sam dragocjena jer služim ljudskom životu. Ja nosim najvažnije vitamine. Sjetite se samo mrkve, tikve, narandži, manga i papaje. Ja nisam na sve strane kao vi, ali kada nebo popunim kod izlaska i zalaska sunca nijedna od vas mi nije ni do koljena.”
Crvena je ovdje poludjela: “Ja sam vladar svim bojama. Ja sam krv – životna krv. Ja sam boja opasnosti i hrabrosti. Ja sam uvijek spremna da se borim za pravi razlog. Ja pretvaram vatru u krv. Bez mene bi Zemlja bila prazna kao što je Mjesec. Ja sam boja strasti i iljubavi, crvene ruže i maka.”
Ljubičasta se pridigla, onako visoka i nadmena: “Ja sam boja aristokratije i moći. Kraljevi, generali i biskupi su mene uvijek birali jer sam znak autoriteta i mudrosti. Ljudi se ne usuđuju da meni protivrječe. Slušaju i pokoravaju se.”
Indigo je na koncu progovorila, mnogo tiše od ostalih, ali podjednako odlučno: “Razmislite malo o meni. Ja sam boja tišine. Jedva da me primjećujete, ali bez mene je svaka od vas suvišna. Ja označavam misao i promišljanje, sumrak i duboku vodu. Svi me trebate za ravnotežu i suprotnosti, za molitvnu i unutrašnji mir.”
I tako su boje nastavile da se prepiru jer je svaka bila ubijeđena da je baš ona nadmoćnija od drugih. Njihova svađa je postajala sve glasnija i glasnija. Odjednom je počelo da grmi i sijeva, ogroman pljusak se sručio na sve njih. Boje su se preplašile i zbile se jedna u drugu. Kada je oluja dostigla maksimum začuo se glas kiše:
“Vi glupave boje, prepirete se i pokušavate druge pokoriti. Zar ne znate da ste sve vi stvorene sa određenom svrhom, jedinstvene kakve jeste i različite? Uhvatite se za ruke i dođite mi.”
Tako su boje i učinile. Kiša je nastavila:
“Od sada, kada počne padati kiša, svaka od vas će se protegnuti po nebu u velikom luku boja koje će vas podsjećati da možete živjeti zajedno. Duga je znak nade u bolju budućnost.”
I tako, kad god ugledate dugu na nebu, prisjetite se da svi mi imamo svrhu zbog koje smo ovdje, neki više, neki manje važnu. Važnije od svega je da jedni druge poštujemo.
BOJE PRIJATELJSTVA.◄------
------►Razgovarali jedan dan Ljubav i Prijateljstvo.
U jednom trenutku Ljubav upita Prijateljstvo:
“Zašto postojiš ti, kad već postojim ja?”...
Na to Prijateljstvo odgovori:
“Ja nosim osmijeh tamo gdje ti nosiš suze.”◄------
U jednom trenutku Ljubav upita Prijateljstvo:
“Zašto postojiš ti, kad već postojim ja?”...
Na to Prijateljstvo odgovori:
“Ja nosim osmijeh tamo gdje ti nosiš suze.”◄------
------►Prijatelj nikada ne stanuje daleko. I kada pođeš do njega, a ne nađeš ga kod kuće, neće ti biti žao tvog vremena, zato što si ga posvetio prijatelju. U namjeri da odeš k njemu ne mogu te spriječiti ni najžešće oborine, ni žega, ni studen. Za prijatelja ćeš imati vremena i uvijek ćeš imati šta da mu kažeš. Ništa od onoga što on govori i želi za tebe nije beznačajno. Prijatelju ne moraš puno ...tumačiti niti se opravdavati zašto nešto jesi ili nisi učinio, jer imaš povjerenja u njega da će te razumjeti.
Nastojaćeš da prijatelja nikada ne povrijediš ili pred njim nikada ne prećutiš nešto što bi za njega moglo biti važno. Prijatelj je onaj kome dopuštaš da se mijenja, da tebe mijenja i da te iznenađuje. Prijatelju dopuštaš da se osami kada mu je to potrebno, a i da podijeli svoje prijateljstvo s drugima. Prijatelju uvijek imaš šta pokloniti. I, nikada ne odmjeravaš vrijednost njegovih poklona, jer ti on ne može pokloniti ništa što bi bilo veće, a jednako tako ni nešto bilo manje od vašeg prijateljstva. S prijateljem možeš cijeli dan provesti u ćutanju i u suton prepoznati da je pred tobom izlio cijelog sebe.
Prijatelj je onaj ko ti je važniji od tebe. Noć koju si probdio zbog njega silno te odmori. A dogodi se i da iznenada ostaviš sve i žurno pođeš k njemu ili da sjedneš da mu napišeš pismo – i na kraju se ispostavi da mu baš to i trebalo.
Zbog prijatelja ćeš se odreći puta na koji si naumio poći jer znaš da si na najboljem putu kada si s njim i da ćeš najdalje stići ostaneš li s njim.
S prijateljem se voliš zajednički brinuti o drugima. Kad pjevaš s prijateljem, glas ti je odmah nekako ljepši, sigurniji. Kad govoriš o njemu, oči su ti sjajnije. U prijatelja se nikada ne možeš razočarati jer će ga tvoje prijateljsko srce uvijek opravdati. I kada klone, i kada padne, ne dvoumiš se hoće li smoći snage da se uspravi. Ti znaš da hoće.
Prijatelj je onaj koji uvijek može na tebe računati i na koga ti uvijek možeš računati.
Prijatelj je onaj koga više ne možeš razlikovati od sebe. Blago tvojim prijateljima ako ih tako vidiš. A BLAGO I TEBI!!
***Vrlo jednostavno:***
“Prijatelj je onaj koji u svom srcu nosi tvoju pjesmu i pjeva je tebi kada ti sam zaboraviš njenu melodiju.”◄------
Nastojaćeš da prijatelja nikada ne povrijediš ili pred njim nikada ne prećutiš nešto što bi za njega moglo biti važno. Prijatelj je onaj kome dopuštaš da se mijenja, da tebe mijenja i da te iznenađuje. Prijatelju dopuštaš da se osami kada mu je to potrebno, a i da podijeli svoje prijateljstvo s drugima. Prijatelju uvijek imaš šta pokloniti. I, nikada ne odmjeravaš vrijednost njegovih poklona, jer ti on ne može pokloniti ništa što bi bilo veće, a jednako tako ni nešto bilo manje od vašeg prijateljstva. S prijateljem možeš cijeli dan provesti u ćutanju i u suton prepoznati da je pred tobom izlio cijelog sebe.
Prijatelj je onaj ko ti je važniji od tebe. Noć koju si probdio zbog njega silno te odmori. A dogodi se i da iznenada ostaviš sve i žurno pođeš k njemu ili da sjedneš da mu napišeš pismo – i na kraju se ispostavi da mu baš to i trebalo.
Zbog prijatelja ćeš se odreći puta na koji si naumio poći jer znaš da si na najboljem putu kada si s njim i da ćeš najdalje stići ostaneš li s njim.
S prijateljem se voliš zajednički brinuti o drugima. Kad pjevaš s prijateljem, glas ti je odmah nekako ljepši, sigurniji. Kad govoriš o njemu, oči su ti sjajnije. U prijatelja se nikada ne možeš razočarati jer će ga tvoje prijateljsko srce uvijek opravdati. I kada klone, i kada padne, ne dvoumiš se hoće li smoći snage da se uspravi. Ti znaš da hoće.
Prijatelj je onaj koji uvijek može na tebe računati i na koga ti uvijek možeš računati.
Prijatelj je onaj koga više ne možeš razlikovati od sebe. Blago tvojim prijateljima ako ih tako vidiš. A BLAGO I TEBI!!
***Vrlo jednostavno:***
“Prijatelj je onaj koji u svom srcu nosi tvoju pjesmu i pjeva je tebi kada ti sam zaboraviš njenu melodiju.”◄------
------►ŠTA NOVCEM NE MOŽEŠ KUPITI?◄------
Prvi poljubac – Osjećaj poludjelih leptirića u stomaku kad poljubiš nekog posebnog po prvi put.
Spoznaju prave ljubavi – kad nakon više godina od prvog poljupca shvatiš da si sa pravom osobom u životu....
Iskreno prijateljstvo – sa pravim prijateljima ćeš proći kroz dobro i loše, a oni će biti kraj tebe. Oni su ljudi koje imaš kraj sebe, kada više ništa nemaš.
Spokojan san – samo čisto srce može imati spokojan san.
Početničke greške – sve nakon toga je iskustvo i nemoguće je da ponovo stvari vidiš na naivan način kao prvi put.
Iznenadni susret sa davnašnjim prijateljima – to su oni trenuci kad susretneš ljude koje nisi vidio godinama i mislio si da ih nikad više nećeš vidjeti. Odjednom, tu su sa tobom i uživaš u njihovom prisustvu.
Osjećaj samoostvarenja – kad zacrtaš cilj i ostvariš ga, bez obzira kako mali i naizgled beznačajan bio. To je trenutak za slavlje.
Bebin smijeh – bebama ništa od našeg svijeta odraslih nije bitno. Njima samo treba nježnost, ljubav i da žive od trenutka do trenutka. Bebin smijeh se ničim ne može kupiti.
Zvuk kiše napolju – ušuškan na kauču, sa knjigom kraj sebe. Skoro da ne postoji zvuk koji više može umiriti napete živce.
Prvi poljubac – Osjećaj poludjelih leptirića u stomaku kad poljubiš nekog posebnog po prvi put.
Spoznaju prave ljubavi – kad nakon više godina od prvog poljupca shvatiš da si sa pravom osobom u životu....
Iskreno prijateljstvo – sa pravim prijateljima ćeš proći kroz dobro i loše, a oni će biti kraj tebe. Oni su ljudi koje imaš kraj sebe, kada više ništa nemaš.
Spokojan san – samo čisto srce može imati spokojan san.
Početničke greške – sve nakon toga je iskustvo i nemoguće je da ponovo stvari vidiš na naivan način kao prvi put.
Iznenadni susret sa davnašnjim prijateljima – to su oni trenuci kad susretneš ljude koje nisi vidio godinama i mislio si da ih nikad više nećeš vidjeti. Odjednom, tu su sa tobom i uživaš u njihovom prisustvu.
Osjećaj samoostvarenja – kad zacrtaš cilj i ostvariš ga, bez obzira kako mali i naizgled beznačajan bio. To je trenutak za slavlje.
Bebin smijeh – bebama ništa od našeg svijeta odraslih nije bitno. Njima samo treba nježnost, ljubav i da žive od trenutka do trenutka. Bebin smijeh se ničim ne može kupiti.
Zvuk kiše napolju – ušuškan na kauču, sa knjigom kraj sebe. Skoro da ne postoji zvuk koji više može umiriti napete živce.
------►Imajte vremena...
Za rad, jer je to cijena uspjeha.
Za razmišljanje, jer je to izvor moći.
Za igru, jer je to tajna mladosti....
Za čitanje, jer je to osnova mudrosti.
Za smijeh, jer je to muzika duše.
Za sanjarenje, jer je to put ka zvijezdama.
Za brigu o drugima, jer je dan kratak za sebičnost.
Za prijateljstvo, jer je to put do sreće.
Imajte vremena da volite i da budete voljeni, jer je to privilegija bogova.◄------
Za rad, jer je to cijena uspjeha.
Za razmišljanje, jer je to izvor moći.
Za igru, jer je to tajna mladosti....
Za čitanje, jer je to osnova mudrosti.
Za smijeh, jer je to muzika duše.
Za sanjarenje, jer je to put ka zvijezdama.
Za brigu o drugima, jer je dan kratak za sebičnost.
Za prijateljstvo, jer je to put do sreće.
Imajte vremena da volite i da budete voljeni, jer je to privilegija bogova.◄------
------►Mnogi ljudi nažalost tek u nesreći otkrivaju
da su prije bili srećni.◄------
da su prije bili srećni.◄------
------►Uhvatili su nekog lava i bacili ga u koncentracioni logor gdje je, na svoje iznenađenje, našao druge lavove koji su tamo bili godinama, neki od njih cijeli život, jer su se tamo i okotili. Brzo je upoznao društvene aktivnosti lavljeg logora. Bili su podijeljeni u tabore. Jedan se tabor sastojao od onih koji su privatno vlasništvo htjeli pretvoriti u opšte; drugi je bio poslovni tabor; treći... kulturni imao je za cilj da vjerno čuva običaje, predanja i istoriju onih vremena kad su lavovi bili slobodni; četvrti tabor je bio religiozni – njegovi članovi su se sastajali uglavnom da pjevaju dirljive pjesme o budućoj džungli u kojoj neće biti ograde; neki tabori su privukli one koji su po prirodi bili umjetnici; neki su bili revolucionari i sastajali su se da planiraju pobunu protiv onih koji su ih uhvatili ili protiv drugih revolucionarnih grupa. Povremeno bi izbila revolucija i tada bi jedna grupa uništila drugu, ili bi čuvari bili pobijeni, a zatim bi na njihovo mjesto došli drugi.
Kako je istraživao okolinu, novopečeni zarobljenik lav opazi lava koji je izgledao uvijek uronjen u svoje misli, samac koji nije pripadao nijednom taboru i od svakog se držao po strani. Bilo je nešto neobično u tom lavu što je u drugima budilo divljenje i neprijateljstvo, jer je njegova prisutnost budila strah i sumnju u samog sebe.
On reče pridošlici:
“Nemoj pristupiti ni jednom taboru. Te bijedne budale bave se svim i svačim, samo ne bitnim.”
“A šta je to?” upita pridošlica.
“Ispitati prirodu ograde.”◄------
Kako je istraživao okolinu, novopečeni zarobljenik lav opazi lava koji je izgledao uvijek uronjen u svoje misli, samac koji nije pripadao nijednom taboru i od svakog se držao po strani. Bilo je nešto neobično u tom lavu što je u drugima budilo divljenje i neprijateljstvo, jer je njegova prisutnost budila strah i sumnju u samog sebe.
On reče pridošlici:
“Nemoj pristupiti ni jednom taboru. Te bijedne budale bave se svim i svačim, samo ne bitnim.”
“A šta je to?” upita pridošlica.
“Ispitati prirodu ograde.”◄------
------►Neka je žena sanjala da je ušla u veliku trgovinu i tu je, na svoje ogromno iznenađenje, vidjela Boga za pultom.
“Šta prodaješ?” upitala je.
“Sve što ti srce zaželi” odgovori Bog....
Žena je jedva povjerovala u ono što je čula
i odluči tražiti ono najbolje što ljudsko srce može zaželjeti.
“Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost,
i slobodu od straha”, reče.
Potom, nakon kratkog razmišljanja, doda:
“Ali ne samo za mene, već za svakoga na svijetu.”
Bog se nasmijao. “Mislim da si me pogrešno shvatila, draga moja”,
reče Bog.
“Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme.“◄------
“Šta prodaješ?” upitala je.
“Sve što ti srce zaželi” odgovori Bog....
Žena je jedva povjerovala u ono što je čula
i odluči tražiti ono najbolje što ljudsko srce može zaželjeti.
“Hoću mir za dušu, i ljubav, i sreću, i mudrost,
i slobodu od straha”, reče.
Potom, nakon kratkog razmišljanja, doda:
“Ali ne samo za mene, već za svakoga na svijetu.”
Bog se nasmijao. “Mislim da si me pogrešno shvatila, draga moja”,
reče Bog.
“Ovdje ne prodajemo plodove. Samo sjeme.“◄------
------►Strah od ljubavi jednak je strahu od života, a oni koji se boje života,
već su napola mrtvi.◄------
------►U jednoj zemlji koja bijaše u ratu, vladao je strašan i okrutan kralj.
S ratnim zarobljenicima postupao je ovako:
Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani bila četa strijelaca,a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih zatvorenika.
...
Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im:
“Možete birati: umrijeti izbodeni strijelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo ostati zatvoreni zauvijek.”
Uvijek su svi izabirali umrijeti od strijela.
Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita svog vladara:
Šta je iza ovih strašnih vrata?
“Otvori, i pogledaj!” odgovorio je kralj.
Vojnik je skupio hrabrost. Teškom mukom otvorio je vrata, a tada ga je obasjala zraka sunca i zabljesnula mu oči. Kad ih je uspio otvoriti posve iznenađen uvjeri se da su vrata vodila u SLOBODU!!!
Vojnik, ne vjerujući, pogleda kralja i reče:
“Uvijek ste zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voljeli umrijeti nego rizikovati da otvore ova vrata!”
--------------------------
Koliko puta se bojimo rizikovati? Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo vrata; vrata naših snova, vrata našeg spasenja, vrata koja nas vode u pravu slobodu?◄------
S ratnim zarobljenicima postupao je ovako:
Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani bila četa strijelaca,a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih zatvorenika.
...
Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im:
“Možete birati: umrijeti izbodeni strijelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo ostati zatvoreni zauvijek.”
Uvijek su svi izabirali umrijeti od strijela.
Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita svog vladara:
Šta je iza ovih strašnih vrata?
“Otvori, i pogledaj!” odgovorio je kralj.
Vojnik je skupio hrabrost. Teškom mukom otvorio je vrata, a tada ga je obasjala zraka sunca i zabljesnula mu oči. Kad ih je uspio otvoriti posve iznenađen uvjeri se da su vrata vodila u SLOBODU!!!
Vojnik, ne vjerujući, pogleda kralja i reče:
“Uvijek ste zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voljeli umrijeti nego rizikovati da otvore ova vrata!”
--------------------------
Koliko puta se bojimo rizikovati? Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo vrata; vrata naših snova, vrata našeg spasenja, vrata koja nas vode u pravu slobodu?◄------
------►Tišina je vaša istinska priroda. Šta je tišina? Unutrašnji prostor ili svijest u kojoj opažate rijeiči na ovoj stranici i u kojoj one postaju misli. Kad ne bi bilo te svijesti, ne bi bilo ni opažaja, ni misli, ni svijeta. Vi ste ta svijest prerušena u osobu.
Kad izgubite dodir s unutrašnjom tišinom, izgubili ste i dodir sa sobom. Kad izgubite dodir sa sobom, izgubili ste sebe u svijetu. Va...š najskriveniji osjećaj vlastitog ja, onog ko vi jeste, neodvojiv je od tišine. To je onaj Ja Jesam koji leži dublje od imena i oblika.
Unutrašnja buka razmišljanja ekvivalent je vanjske buke. Ekvivalent vanjske tišine unutrašnji je mir.
Kad god vas okružujc tišina, osluhnite je. Jednostavno je primijetite. Obratite pažnju na nju. Osluškivanje tišine budi u vama dimenziju mira, jer tišine možete postati svjesni samo kad ste mirni.
Obratite pažnju na to da u trenutku opažanja tišine koja vas okružuje vi ne razmišljate. Svjesni ste, ali ne razmišljate.
Kad postanete svjesni tišine, tu je odmah i stanje unutrašnje, mirne budnosti. Prisutni ste. Iskoračili ste iz hiljadu godina starog kolektivnog ljudskog uslovljavanja.
Pogledajte stablo, cvijet, biljku. Usmjerite svijest prema njima. Koliko su samo mirni, koliko duboko ukorijenjeni u Postojanju! Dopustite prirodi da vas poduči miru.
Dok posmatrate stablo i opažate njegov mir, i sami postajete mirni. Povezujete se s njim na jako dubokom nivou. U tišini i kroz tišinu osjećate jedinstvo s onim što opažate. Osjećaj sjedinjenosti sa svime jeste ljubav.
Tišina je korisna, ali vam nije potrebna da biste pronašli mir. Čak i kad je oko vas buinq možete biti svjesni mira u temelju buke, prostora u kojem se čuje buka. To je unutrašnji prostor čiste svijesti, sama svjesnost.
Svjesnosti možete postati svjesni kao pozadine svih svojih čula i sveukupnog svog razmišljanja. Kad postanete svjesni svjesnosti, budi se vaš unutrašnji mir.
Svaka buka može biti jednako korisna kao i tišina. Kako? Ako odbacite unutrašnji otpor prema buci, ako joj dopustite da bude takva kakva jeste, to vas prihvatanje takode odvodi u carstvo unutrašnjeg mira.
Kad zaista prihvatite ovaj trenutak takvim kakav jest, bez obzita na to u kakvom se obliku pojavio, tada ste mirni, tada ste u miru.
Obratite pažnju na prazninu između dviju misli, na onaj kratki, tihi prostor između riječi u razfovoru, izmedu nota klavira ili flaute, na prazninu između udaha i izdaha. Kad obratite pažnju na te praznine, svijest o “nečemu” postaje tek svijest sama za sebe. Iz vaše unutrašnjosti izranja bezoblična dimenzija čiste svijesti i poistovjećenost zamjenjuje oblikom.
Istinska inteligencija djeluje u tišini. Tek u tišini možete otkriti stvaralačku silu i rješenje problema.
]e li mir samo odsutnost buke i sadržaja? Ne, on je čista inteligencija, temeljna svijest iz koje se rađa svaki oblik. Kako bi takva svijest mogla biti odvojena od onog ko vi jeste? Oblik kakvim se smatrate izronio je iz nje i ona ga podržava. Taj je mir bit svih galaksija i vlati trave, svega cvijeća, stabala, ptica i svih drugih oblika.
Mir je ono jedino na ovom svijetu što nema oblika. No, on zapravo i nije stvar, a nije ni od ovog svijeta.
Kad u miru pogledate stablo ili ljudsko biće, ko to gleda? Neki dublji nivo od ličnog. Svijest promatra vlastitu tvorevinu. U Bibliji piše da je Bog stvorio svijet i vidio da je to dobro. To je ono što i vi vidite kad pogledate s mirom, oslobođeni misli.
Je li vam potrebno više znanja? Hoće li veća količina informacija spasiti svijet, hoće li ga spasiti brži kompjuteri, veći broj naučnih ili intelektualnih analiza? Nije li mudrost ono što je u ovom razdoblju najpotrebnije čovječanstvu?
No što je to mudrost i gdje je možemo pronaći? Mudrost izvire iz sposobnosti da budemo mirni. Samo gledajte, samo slušajte. Ništa drugo nije potrebno. Mirnoća, posmatranje
i osluškivanje u vama bude nekonceptualnu inteligenciju. Neka vašim riječima i djelima upravlja mirnoća.◄------
Kad izgubite dodir s unutrašnjom tišinom, izgubili ste i dodir sa sobom. Kad izgubite dodir sa sobom, izgubili ste sebe u svijetu. Va...š najskriveniji osjećaj vlastitog ja, onog ko vi jeste, neodvojiv je od tišine. To je onaj Ja Jesam koji leži dublje od imena i oblika.
Unutrašnja buka razmišljanja ekvivalent je vanjske buke. Ekvivalent vanjske tišine unutrašnji je mir.
Kad god vas okružujc tišina, osluhnite je. Jednostavno je primijetite. Obratite pažnju na nju. Osluškivanje tišine budi u vama dimenziju mira, jer tišine možete postati svjesni samo kad ste mirni.
Obratite pažnju na to da u trenutku opažanja tišine koja vas okružuje vi ne razmišljate. Svjesni ste, ali ne razmišljate.
Kad postanete svjesni tišine, tu je odmah i stanje unutrašnje, mirne budnosti. Prisutni ste. Iskoračili ste iz hiljadu godina starog kolektivnog ljudskog uslovljavanja.
Pogledajte stablo, cvijet, biljku. Usmjerite svijest prema njima. Koliko su samo mirni, koliko duboko ukorijenjeni u Postojanju! Dopustite prirodi da vas poduči miru.
Dok posmatrate stablo i opažate njegov mir, i sami postajete mirni. Povezujete se s njim na jako dubokom nivou. U tišini i kroz tišinu osjećate jedinstvo s onim što opažate. Osjećaj sjedinjenosti sa svime jeste ljubav.
Tišina je korisna, ali vam nije potrebna da biste pronašli mir. Čak i kad je oko vas buinq možete biti svjesni mira u temelju buke, prostora u kojem se čuje buka. To je unutrašnji prostor čiste svijesti, sama svjesnost.
Svjesnosti možete postati svjesni kao pozadine svih svojih čula i sveukupnog svog razmišljanja. Kad postanete svjesni svjesnosti, budi se vaš unutrašnji mir.
Svaka buka može biti jednako korisna kao i tišina. Kako? Ako odbacite unutrašnji otpor prema buci, ako joj dopustite da bude takva kakva jeste, to vas prihvatanje takode odvodi u carstvo unutrašnjeg mira.
Kad zaista prihvatite ovaj trenutak takvim kakav jest, bez obzita na to u kakvom se obliku pojavio, tada ste mirni, tada ste u miru.
Obratite pažnju na prazninu između dviju misli, na onaj kratki, tihi prostor između riječi u razfovoru, izmedu nota klavira ili flaute, na prazninu između udaha i izdaha. Kad obratite pažnju na te praznine, svijest o “nečemu” postaje tek svijest sama za sebe. Iz vaše unutrašnjosti izranja bezoblična dimenzija čiste svijesti i poistovjećenost zamjenjuje oblikom.
Istinska inteligencija djeluje u tišini. Tek u tišini možete otkriti stvaralačku silu i rješenje problema.
]e li mir samo odsutnost buke i sadržaja? Ne, on je čista inteligencija, temeljna svijest iz koje se rađa svaki oblik. Kako bi takva svijest mogla biti odvojena od onog ko vi jeste? Oblik kakvim se smatrate izronio je iz nje i ona ga podržava. Taj je mir bit svih galaksija i vlati trave, svega cvijeća, stabala, ptica i svih drugih oblika.
Mir je ono jedino na ovom svijetu što nema oblika. No, on zapravo i nije stvar, a nije ni od ovog svijeta.
Kad u miru pogledate stablo ili ljudsko biće, ko to gleda? Neki dublji nivo od ličnog. Svijest promatra vlastitu tvorevinu. U Bibliji piše da je Bog stvorio svijet i vidio da je to dobro. To je ono što i vi vidite kad pogledate s mirom, oslobođeni misli.
Je li vam potrebno više znanja? Hoće li veća količina informacija spasiti svijet, hoće li ga spasiti brži kompjuteri, veći broj naučnih ili intelektualnih analiza? Nije li mudrost ono što je u ovom razdoblju najpotrebnije čovječanstvu?
No što je to mudrost i gdje je možemo pronaći? Mudrost izvire iz sposobnosti da budemo mirni. Samo gledajte, samo slušajte. Ništa drugo nije potrebno. Mirnoća, posmatranje
i osluškivanje u vama bude nekonceptualnu inteligenciju. Neka vašim riječima i djelima upravlja mirnoća.◄------
------►Jednog dana otac, inače jako bogat čovjek, odlučio je povesti svog malog sina na selo s ciljem da mu pokaže kako žive siromašni ljudi. Proveli su mjesec dana kod jedne porodice koja bi se mogla opisati kao siromašna. Kad su se vraćali kući, otac je upitao sina:
„Kako ti se svidjelo na selu?“ – na šta je dječak odgovorio:
„Bilo je super tata!“
„Razumiješ li sada kako žive siromašni ljudi?...“ – upitao ga je otac.
„Da, razumijem“ – odgovorio je sin.
„Reci mi onda, šta si naučio na ovom putovanju?“
„Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri.
Naš bazen se proteže do sredine dvorišta, a njihovoj rječici se ne nazire kraj.
Mi imamo kineske svjetiljke u dvorištu, a oni imaju beskrajno zvjezdano nebo.
Naš vidik seže do ograde, a oni ispred sebe imaju cijeli horizont. ◄------
„Kako ti se svidjelo na selu?“ – na šta je dječak odgovorio:
„Bilo je super tata!“
„Razumiješ li sada kako žive siromašni ljudi?...“ – upitao ga je otac.
„Da, razumijem“ – odgovorio je sin.
„Reci mi onda, šta si naučio na ovom putovanju?“
„Vidio sam da mi imamo jednog psa, a oni četiri.
Naš bazen se proteže do sredine dvorišta, a njihovoj rječici se ne nazire kraj.
Mi imamo kineske svjetiljke u dvorištu, a oni imaju beskrajno zvjezdano nebo.
Naš vidik seže do ograde, a oni ispred sebe imaju cijeli horizont. ◄------
------►Možeš li naučiti dušu da obuhvati Jedno
a da se ne rasprši?
Možeš li zadobiti jedinstvenu moć
a da zadržiš blagost djeteta?...
Može li se tvoj unutrašnji vid
pročistiti od svih nečistoća?
Možeš li voljeti ljude i vladati zemljom
a da te niko poznaje?
Možeš li, kad se otvore vrata Neba,
uzletjeti poput golubice?
Možeš li jasnoćom i čistoćom u sebi
proniknuti sve ne čineći ništa?
Stvarati i hraniti,
hraniti a ne posjedovati,
činiti, a ne vezati se,
rasti, a ne gospodariti:
u tome se krije tajna života.◄------
a da se ne rasprši?
Možeš li zadobiti jedinstvenu moć
a da zadržiš blagost djeteta?...
Može li se tvoj unutrašnji vid
pročistiti od svih nečistoća?
Možeš li voljeti ljude i vladati zemljom
a da te niko poznaje?
Možeš li, kad se otvore vrata Neba,
uzletjeti poput golubice?
Možeš li jasnoćom i čistoćom u sebi
proniknuti sve ne čineći ništa?
Stvarati i hraniti,
hraniti a ne posjedovati,
činiti, a ne vezati se,
rasti, a ne gospodariti:
u tome se krije tajna života.◄------
------►Kada bih svoj život mogao ponovo da proživim.
Pokušao bih u sljedećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se
više.
...
Bio bih gluplji nego što sam bio, zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatio,
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima, više bih putovao,
više sutona posmatrao, na više planina popeo,
više rijeka preplivao.
Išao bih na još više mjesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
svaki minut svog života. Imao sam, jasno, i trenutaka
radosti.
Ali kada bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
dobrim trenucima.
Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od
trenutaka samo;
nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikad nigdje nisu išli bez
toplomjera,
termofora, kišobrana i padobrana;
kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim,
s proljeća bih počeo bosonog da hodim i tako išao do
kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao
i
sa više djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom
imao.
Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem.◄------
Pokušao bih u sljedećem da napravim više grešaka,
ne bih se trudio da budem tako savršen, opustio bih se
više.
...
Bio bih gluplji nego što sam bio, zaista,
vrlo malo stvari bih ozbiljno shvatio,
Bio bih manji čistunac.
Više bih se izlagao opasnostima, više bih putovao,
više sutona posmatrao, na više planina popeo,
više rijeka preplivao.
Išao bih na još više mjesta na koja nikad nisam otišao,
jeo manje boba a više sladoleda, imao više stvarnih
a manje izmišljenih problema.
Ja sam bio od onih što razumno i plodno prožive
svaki minut svog života. Imao sam, jasno, i trenutaka
radosti.
Ali kada bih mogao nazad da se vratim, težio bih samo
dobrim trenucima.
Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od
trenutaka samo;
nemoj propuštati sada.
Ja sam bio od onih što nikad nigdje nisu išli bez
toplomjera,
termofora, kišobrana i padobrana;
kada bih opet mogao da živim, lakši bih putovao.
Kada bih ponovo mogao da živim,
s proljeća bih počeo bosonog da hodim i tako išao do
kraja jeseni.
Više bih se na vrtešci okretao, više sutona posmatrao
i
sa više djece igrao, kada bih život ponovo pred sobom
imao.
Ali vidite, imam 85 godina i znam da umirem.◄------
------►Ne zaboravi da je svakome ponekad teško. Nevjerovatno je iznurujuće kad svakog dana radiš nešto u čemu ne uživaš ili za šta te je baš briga. Ali ako slijediš svoje snove, bar ćeš se izmoriti onim što najviše voliš. Dobro, možda će ti se činiti da to baš i nije veliki doprinos sveopštoj ravnoteži. Ipak, veruj mi da jeste.
Ako iscijediš ono najbolje iz svog života i uživaš u svakoj kapi sve... obično oko tebe postaće neobično. Kad radiš ono što voliš, svakog se jutra izmigoljiš ispod ćebeta i drago ti je što je svanuo još jedan dan i ispuni te iskrena radost koja je strašno zarazna.
Baš kao kad prsneš u smijeh, pa onda još neko počne da se smije sa tobom, i još neko, dok na kraju svi ne počnete da se valjate od smijeha, i ne zaboli vas stomak, i ne ostanete bez daha, toliko da ne možete ni da ustanete.
Ali ipak je od svega najbolje to što kad radiš ono od čega ti se brkovi ukovrdžaju (naravno, pod pretpostavkom da imas brkove) time ohrabruješ i druge da slijede svoje snove, i tako ti, prijatelju, mijenjas svijet!
Znaš šta? Čak i da debelo omaneš i sve živo zabrljaš, svejedno ćeš uživati u toj nevjerovatno zabavnoj životnoj pustolovini, i uveče ćeš zaspati znajući da si dao sve od sebe i učinio nešto, a ujutru ćeš se radovati budućnosti koja je divna i uzbudljiva koliko god poželiš.
A znaš šta još? Ako samo oslušneš srce i mućneš glavom, nikad nećeš omanuti!◄------
Ako iscijediš ono najbolje iz svog života i uživaš u svakoj kapi sve... obično oko tebe postaće neobično. Kad radiš ono što voliš, svakog se jutra izmigoljiš ispod ćebeta i drago ti je što je svanuo još jedan dan i ispuni te iskrena radost koja je strašno zarazna.
Baš kao kad prsneš u smijeh, pa onda još neko počne da se smije sa tobom, i još neko, dok na kraju svi ne počnete da se valjate od smijeha, i ne zaboli vas stomak, i ne ostanete bez daha, toliko da ne možete ni da ustanete.
Ali ipak je od svega najbolje to što kad radiš ono od čega ti se brkovi ukovrdžaju (naravno, pod pretpostavkom da imas brkove) time ohrabruješ i druge da slijede svoje snove, i tako ti, prijatelju, mijenjas svijet!
Znaš šta? Čak i da debelo omaneš i sve živo zabrljaš, svejedno ćeš uživati u toj nevjerovatno zabavnoj životnoj pustolovini, i uveče ćeš zaspati znajući da si dao sve od sebe i učinio nešto, a ujutru ćeš se radovati budućnosti koja je divna i uzbudljiva koliko god poželiš.
A znaš šta još? Ako samo oslušneš srce i mućneš glavom, nikad nećeš omanuti!◄------
------►Bilo jednom jedno drvo, Dobro drvo, puno ljubavi za jednog malog Dječaka. Dječak je dolazio svakog dana i vrijedno sakupljao opalo lišće. I isplevši lisnatu krunu, zamišljao je da je šumski kralj. Peo bi se uz stablo Dobrog drveta i njihao se na njegovim granama. Jeo je njegove slatke plodove, jabuke. Dobro drvo i Dječak bi se ponekad igrali žmurke i kad bi se umorio, Dječačić bi zaspao u s...jenci drveta. Mali Dječak je puno volio drvo. I Dobro drvo bilo je srećno. Ali, vrijeme je neumitno prolazilo i Dječak je odrastao. Dobro drvo je sada često ostajalo samo. A onda, jednog dana, Dječak ponovo dođe i Dobro drvo mu reče:
„Hajde, Dječače, popni se na mene i poljuljaj se na mojim granama, najedi se mojih jabuka i odmori se u mojoj sjenci. I budi srećan.“
„Ali, suviše sam veliki da bih se peo na tebe i igrao se s tobom“, odgovori Dječak Dobrom drvetu. „Želim da kupim toliko stvari i da se zabavljam… Ali, znaš, potreban mi je novac. Možeš li mi dati malo para?“
„Žao mi je“, odgovori Dobro drvo „ali para nemam. Sve što imam jesu lišće i jabuke… Ipak, Dječače, mogao bi da ubereš moje jabuke i prodaš ih u gradu… Tako ćeš doći do para i biti srećan.“
I Dječak se uzvera na drvo i pobra njegove jabuke, potom ih odnese sa sobom. I Dobro drvo se opet osjeti srećnim. Dugo je vremena opet prošlo, a Dječak nije navraćao.
I Dobro je drvo bilo jako tužno.
A onda, jednoga dana, Dječak ponovo stiže i drvo radosno zašumori.
„Hajde, Dječače,” reče mu ono “popni se uz moje stablo i poljuljaj se na mojim granama.
I uživaj!”
“Nemam vremena za to, imam previše posla,” Odgovori Dječak.
“Želim kuću, u kojoj će mi biti toplo,” objasni on, “Želio bih da imam ženu i djecu i zato mi je potrebna kuća. Možeš li mi ti nabaviti jednu kuću?”
“Ni ja nemam kuću, odgovori drvo. U stvari, čitava šuma je moja kuća. Ali, evo možeš posjeći moje grane i od njih sebi sagraditi kuću. I tako ćeš biti sretan.”
I tako Dječak posiječe grane Dobrog drveta i odnese ih, i od njih sagradi sebi kuću.
I Dobro drvo ponovno se osjećalo jako srećnim.
Još podosta vremena prođe, ali Dječak nije navraćao. I kada se ponovno pojavio, Dobro drvo je bilo toliko srećno da je jedva bilo u stanju riječ izustiti.
“Hajde, Dječače,” pozove ga drvo šaptavim glasom, “dođi i poigraj se.”
“Previše sam star i tužan da bih se igrao,” Odgovori Dječak. “Ali želio bih jedan čamac, koji bi me odvezao daleko, daleko odavde. Možeš li mi naći jedan čamac?”
“Pa, posijeci moje stablo i načini sebi čamac,” odgovori Dobro drvo. “Tako ćeš moći odjedriti daleko, daleko odavde i biti srećan.”
I tako Dječak posiječe stablo Dobrog drveta, napravi čamac i odjedri daleko, daleko.
I Dobro je drvo bilo srećno ali ne i presrećno.
Dosta je vremena minulo i Dječak se najzad ponovno pojavi.
“Žao mi je, Dječače,” dočeka ga drvo, ”ali zaista nemam ništa više što bih ti mogao dati. Znaš ne rađam više jabuke.”
“Zubi su mi se već davno istrošili i ne mogu više jesti jabuke.” reče Dječak.
“Nemam više ni grana” nastavi Dobro drvo, ”na kojima bi se mogao ljuljati.”
“Previše sam star za takve stvari, mislim za ljuljanje na granama.” primijeti Dječak.
“Nemam više ni deblo,” reče Dobro drvo “na koje bi se mogao popeti.”
“Suviše sam umoran da bih se pentrao po drveću.” zaklima glavom Dječak.
“Žao mi je,” uzdahnu Dobro drvo. “Volio bih da ti mogu bilo što dati, ali ništa mi više nije ostalo.
Sad sam ti samo jedan stari panj. Žao mi je, zaista.”
“Pa više mi mnogo ni ne treba” uzdahnu Dječak. “Tek neko mirno mjestašce gdje mogu
mirno sjesti i predahnuti. Znaš jako sam umoran.”
“U redu onda” odvrati Dobro drvo, “istežući se što mu je više bilo moguće: ”stari panj je pravo mjesto da se na njemu sjedi i odmara. Dođi Dječače, i sjedi. Sjedi i odmori se.”
I Dječak postupi kako mu je rečeno.
I Dobro drvo se osjeti beskrajno srećnim.◄------
„Hajde, Dječače, popni se na mene i poljuljaj se na mojim granama, najedi se mojih jabuka i odmori se u mojoj sjenci. I budi srećan.“
„Ali, suviše sam veliki da bih se peo na tebe i igrao se s tobom“, odgovori Dječak Dobrom drvetu. „Želim da kupim toliko stvari i da se zabavljam… Ali, znaš, potreban mi je novac. Možeš li mi dati malo para?“
„Žao mi je“, odgovori Dobro drvo „ali para nemam. Sve što imam jesu lišće i jabuke… Ipak, Dječače, mogao bi da ubereš moje jabuke i prodaš ih u gradu… Tako ćeš doći do para i biti srećan.“
I Dječak se uzvera na drvo i pobra njegove jabuke, potom ih odnese sa sobom. I Dobro drvo se opet osjeti srećnim. Dugo je vremena opet prošlo, a Dječak nije navraćao.
I Dobro je drvo bilo jako tužno.
A onda, jednoga dana, Dječak ponovo stiže i drvo radosno zašumori.
„Hajde, Dječače,” reče mu ono “popni se uz moje stablo i poljuljaj se na mojim granama.
I uživaj!”
“Nemam vremena za to, imam previše posla,” Odgovori Dječak.
“Želim kuću, u kojoj će mi biti toplo,” objasni on, “Želio bih da imam ženu i djecu i zato mi je potrebna kuća. Možeš li mi ti nabaviti jednu kuću?”
“Ni ja nemam kuću, odgovori drvo. U stvari, čitava šuma je moja kuća. Ali, evo možeš posjeći moje grane i od njih sebi sagraditi kuću. I tako ćeš biti sretan.”
I tako Dječak posiječe grane Dobrog drveta i odnese ih, i od njih sagradi sebi kuću.
I Dobro drvo ponovno se osjećalo jako srećnim.
Još podosta vremena prođe, ali Dječak nije navraćao. I kada se ponovno pojavio, Dobro drvo je bilo toliko srećno da je jedva bilo u stanju riječ izustiti.
“Hajde, Dječače,” pozove ga drvo šaptavim glasom, “dođi i poigraj se.”
“Previše sam star i tužan da bih se igrao,” Odgovori Dječak. “Ali želio bih jedan čamac, koji bi me odvezao daleko, daleko odavde. Možeš li mi naći jedan čamac?”
“Pa, posijeci moje stablo i načini sebi čamac,” odgovori Dobro drvo. “Tako ćeš moći odjedriti daleko, daleko odavde i biti srećan.”
I tako Dječak posiječe stablo Dobrog drveta, napravi čamac i odjedri daleko, daleko.
I Dobro je drvo bilo srećno ali ne i presrećno.
Dosta je vremena minulo i Dječak se najzad ponovno pojavi.
“Žao mi je, Dječače,” dočeka ga drvo, ”ali zaista nemam ništa više što bih ti mogao dati. Znaš ne rađam više jabuke.”
“Zubi su mi se već davno istrošili i ne mogu više jesti jabuke.” reče Dječak.
“Nemam više ni grana” nastavi Dobro drvo, ”na kojima bi se mogao ljuljati.”
“Previše sam star za takve stvari, mislim za ljuljanje na granama.” primijeti Dječak.
“Nemam više ni deblo,” reče Dobro drvo “na koje bi se mogao popeti.”
“Suviše sam umoran da bih se pentrao po drveću.” zaklima glavom Dječak.
“Žao mi je,” uzdahnu Dobro drvo. “Volio bih da ti mogu bilo što dati, ali ništa mi više nije ostalo.
Sad sam ti samo jedan stari panj. Žao mi je, zaista.”
“Pa više mi mnogo ni ne treba” uzdahnu Dječak. “Tek neko mirno mjestašce gdje mogu
mirno sjesti i predahnuti. Znaš jako sam umoran.”
“U redu onda” odvrati Dobro drvo, “istežući se što mu je više bilo moguće: ”stari panj je pravo mjesto da se na njemu sjedi i odmara. Dođi Dječače, i sjedi. Sjedi i odmori se.”
I Dječak postupi kako mu je rečeno.
I Dobro drvo se osjeti beskrajno srećnim.◄------
------►Svaka naša misao teži da ima svoj neki smisao. Tek kada neka misao u našoj glavi pronađe svoj smisao onda dobijemo motiv da uradimo nešto. Nekad ne vidimo smisao u mnogim stvarima. Kada ne vidimo smisao, kad ne znamo koja je poenta onda vrlo lako izgubimo motivaciju uraditi bilo šta.
Često nam je preteško prihvatiti motive nečijih postupaka, jer nikako ne možemo razumjeti kako nekom nešto ...može imati smisla. Mučimo se da shvatimo ali je svakako moguće da nije poenta uspjeti nešto shvatiti nego znati to prihvatiti.
Kad upoznamo nekog novog vrlo lako se možemo zaljubiti da bi nakon nekog vremena mogli čak otići u drugu krajnost i zamrziti tu istu osobu. Možemo imati stav kako smo prevareni, kako je neko nešto samo dobro odglumio i zavarao nas iz nekih svojih sebičnih interesa. To naravno može biti istina, ali može postojati neka sasvim druga priča.
Kad upoznamo nekog novog vrlo lako idealizujemo i postavljamo nekom atribute koje on zaista nema. Svjesno ili nesvjesno težimo da nekog podredimo sebi i onda lako zatvorimo oči pa prepustimo mašti da motri na stvarnost.
Da bi prihvatili bilo koga onakvim kakav on zaista jeste potrebna je potpuna sloboda. Ako nekog prihvatamo ali sve to uslovljavamo izgovorom da ćemo ga mi rafinirati, da će tako postati bolji postavlja se pitanje: bolji, kome !?
Ako na to pitanje brzo odgovorimo… pa meni, mislim sebi… odnosno svima, jesmo li to upravo sami sebe uhvatili kako pretjerujemo ?
Svi mi volimo biti u pravu i imponuje nam svako odobravanje od drugih. To je prihvatljivo sve dok ne počnemo drugima nametati svoje kao jedino ispravno. Možemo to relativno lako primijetiti kada uhvatimo sami sebe kako nekom izgovaramo: “tako treba”. Ako je to upućeno nekom djetetu kojem zaista treba pomoći i usmjeravanja, onda takvo nešto svakako ima smisla, ali ako identične rečenice upućujemo odraslim zrelim ljudima “tako treba” ima i svoj skriveni dio koji glasi… “jer ja tako hoću, jer ja to očekujem”.
Obrnimo situaciju i upitajmo se, kako je biti s druge strane. Da li se u nama javlja bunt kad neko od nas nešto očekuje a mi sami to od srca ne želimo, ako nam to nešto nije ugodno. Da li nam više odgovara kad nam neko uputi svoju želju kao molbu nasuprot kad nam neko uputi svoje očekivanje kao zahtjev?
Ako prema drugim ljudima imamo drugačije aršine onda ipak nismo na strani istine ma koliko mi vjerovali u to. Dvostruki aršini su odraz vrijednosti koje dajemo sebi u odnosu na druge. Što je ta disproporcija veća, toliko mi sami bježimo od svoje slobode i uskraćujemo istu drugima.
Ljubav je dijete slobode gdje je zanimljivo da ćemo nekad zavoljeti i nekog ko se ne uklapa u naš san o Onom pravom. Zaljubićemo se tako u nečiji osmijeh iako nema svakog zuba. Zavoljećemo nečije načine iako ne razumijemo nečije motive. Pažljivo ćemo saslušati nečiju misao iako u startu ne naziremo njen smisao.
Ako nam se nekad desi da u nečemu ne vidimo smisao, to ne znači da ga zasigurno ni nema.◄------
Često nam je preteško prihvatiti motive nečijih postupaka, jer nikako ne možemo razumjeti kako nekom nešto ...može imati smisla. Mučimo se da shvatimo ali je svakako moguće da nije poenta uspjeti nešto shvatiti nego znati to prihvatiti.
Kad upoznamo nekog novog vrlo lako se možemo zaljubiti da bi nakon nekog vremena mogli čak otići u drugu krajnost i zamrziti tu istu osobu. Možemo imati stav kako smo prevareni, kako je neko nešto samo dobro odglumio i zavarao nas iz nekih svojih sebičnih interesa. To naravno može biti istina, ali može postojati neka sasvim druga priča.
Kad upoznamo nekog novog vrlo lako idealizujemo i postavljamo nekom atribute koje on zaista nema. Svjesno ili nesvjesno težimo da nekog podredimo sebi i onda lako zatvorimo oči pa prepustimo mašti da motri na stvarnost.
Da bi prihvatili bilo koga onakvim kakav on zaista jeste potrebna je potpuna sloboda. Ako nekog prihvatamo ali sve to uslovljavamo izgovorom da ćemo ga mi rafinirati, da će tako postati bolji postavlja se pitanje: bolji, kome !?
Ako na to pitanje brzo odgovorimo… pa meni, mislim sebi… odnosno svima, jesmo li to upravo sami sebe uhvatili kako pretjerujemo ?
Svi mi volimo biti u pravu i imponuje nam svako odobravanje od drugih. To je prihvatljivo sve dok ne počnemo drugima nametati svoje kao jedino ispravno. Možemo to relativno lako primijetiti kada uhvatimo sami sebe kako nekom izgovaramo: “tako treba”. Ako je to upućeno nekom djetetu kojem zaista treba pomoći i usmjeravanja, onda takvo nešto svakako ima smisla, ali ako identične rečenice upućujemo odraslim zrelim ljudima “tako treba” ima i svoj skriveni dio koji glasi… “jer ja tako hoću, jer ja to očekujem”.
Obrnimo situaciju i upitajmo se, kako je biti s druge strane. Da li se u nama javlja bunt kad neko od nas nešto očekuje a mi sami to od srca ne želimo, ako nam to nešto nije ugodno. Da li nam više odgovara kad nam neko uputi svoju želju kao molbu nasuprot kad nam neko uputi svoje očekivanje kao zahtjev?
Ako prema drugim ljudima imamo drugačije aršine onda ipak nismo na strani istine ma koliko mi vjerovali u to. Dvostruki aršini su odraz vrijednosti koje dajemo sebi u odnosu na druge. Što je ta disproporcija veća, toliko mi sami bježimo od svoje slobode i uskraćujemo istu drugima.
Ljubav je dijete slobode gdje je zanimljivo da ćemo nekad zavoljeti i nekog ko se ne uklapa u naš san o Onom pravom. Zaljubićemo se tako u nečiji osmijeh iako nema svakog zuba. Zavoljećemo nečije načine iako ne razumijemo nečije motive. Pažljivo ćemo saslušati nečiju misao iako u startu ne naziremo njen smisao.
Ako nam se nekad desi da u nečemu ne vidimo smisao, to ne znači da ga zasigurno ni nema.◄------
------►“Čovječji rod udaljen je od sreće zato što stalno živi u istim pravilima i istom jednoličnom ritmu. Ko uspije da istupi iz svoje ljušture, polupa kalupe i nađe svoj put pod vedrim nebom taj zasigurno nalazi i sreću.”◄------
------►Nije lako pronaći riječi kada treba opisati prijateljstvo kao što je naše, što je čudno kad se uzme u obzir koliko smo postali bliski. Toliko nam je puta oboma bilo potrebno rame za plakanje ili draga njuška… ili već tako nešto. Živo me zanima možemo li uopšte iskazati koliko su prijatelji vrijedni. Šta jedno prijateljstvo, a posebno ovakvo kao što je naše, čini toliko posebnim?
Uprkos u...važenom vjerovanju, zapravo je moguće opstati i bez prijatelja. Štaviše, samoća ima ozbiljnih prednosti, a ima i nekih aktivnosti koje se, budimo iskreni, ni sa kim ne mogu podijeliti. Naučno je dokazano da je vrijeme provedeno u miru, tišini i razmišljanju o životu od vitalnog značaja za mentalno zdravlje, sve dok u tome ne pretjeramo. Na kraju krajeva, mi jesmo društvena bića koja uživaju u okupljanjima i druženjima. Ima jedna zanimljiva činjenica o prijateljstvu koje smo oduvijek svjesni, ali rijetko o njoj razmišljamo: Razumijevanjem drugih bolje razumijemo sebe. Kvaliteti koje tražimo od svojih prijatelja isti su oni na koje smo najponosniji ili bismo željeli da budu uočljivii kod nas. Tako nam, na neki način, prijatelji mnogo govore o tome ko smo i ko nismo.
Svi mi imamo razne prijatelje – od onih kojima se samo nasmiješimo i bacimo kosku kraj aparata za vodu do starih drugara iz detinjstva. Tu je i “ekipa” s kojom s vremena na vreme visimo u gradu kao i pajtaši s kojima uz pićence ili Seks i grad (ili oboje!) razglabamo o protekloj nedjelji. Tu su i srećnici s
kojima smo posebno bliski pa čak i naši izmišljeni prijatelji. Prava prijateljstva zasnovana su na zajedničkom pogledu na svijet i uvjerenju da nam je život ljepši upravo zato što su u njemu i određene osobe. Uprkos brojnim razlikama, pravi prijatelji o svemu mogu da razgovaraju oči u oči. Zajednički nazori, strasti, brige i uzajamno poštovanje oplemenjuju čitavo naše životno iskustvo.
Prijatelji iskreno brinu jedni o drugima. Uvijek možemo računati da će nam drugari čuvati leđa i voditi računa šta je za nas najbolje. Ta vjera u prijatelje raste dok jedni drugima pomažemo da napravimo korak naprijed. Upravo na to povjerenje računamo kada im poveravamo tajne, kad ih pitamo da li nam je kravata na mestu, ili kad nam treba razmrsiti kosu. Prijatelj je tu kad nas po svaku cenu treba natjerati da držimo glavu gore. Prijatelj zna kada nam je potreban zagrljaj ili opuštajuća masaža. Prijatelj zna kad da ponudi ozbiljan razgovor i promišljen, iskren savjet, ali i kad da kaže:
“Šta si oklembesio nos? Živni malo!” A što je najvažnije, prijatelj zna kad treba samo da sjedne kraj nas i ne progovori ni riječ. Naravno, najbolje je kod prijatelja što se zajedno možemo zabavljati i to više nego dobro. Možemo se zajedno otisnuti u pustolovinu, dernjati se na koncertu Bon Džovija, ili se uvaliti u pomalo čudne ali nevjerovatno zabavne situacije koje bi svakom drugom izgledale sumanuto.
Naravno, svako prijateljstvo ima svoju cijenu. Nekim prijateljima treba toliko podrške da nam se na kraju popnu na glavu. Čak se ni srodne duše ne mogu slagati u svemu. S tim prosto moramo da se pomirimo. U stvar, dešava se da naši prijatelji, iako nas izuzetno dobro poznaju, ponašaju kao da namjerno žele da nas izlude. Ponekad razviju bolesno obožavane prema našem načinu oblačenja ili
imaju neke ružne navike kojih se nikako ne mogu otresti. Čak te i nabliži prijatelji mogu izbezumiti namještanjem sastanka na slijepo, i to sa žarom koji se može mjeriti jedino sa promašenošću nihovog izbora, ili kad u pogrešnom trenutku razjape gubicu, i odjednom svi u kancelarii znaju da uvijek na treći sudar nosiš srećne gaće s dezenom leoparda. A opet, kad se na neko vrijeme povučemo u dobrovoljno izgananstvo izvrištimo se dok nam se krajnici ne raspuknu, na kraju ipak slegnemo ramenima, oprostimo im, i sve opet bude kao prije.
Jer prijatelji upravo to i rade. Ipak je najgore kad prijatelji odlaze. Bilo da se sele u drugi grad ili državu, to su najteži rastanci, a posebno kad znamo da ih vidimo poslednji put. Razmišljanje o gubljenu prijatelja jeste nevjerovatno tužno, ali je zapravo veoma korisno, pošto nas podsjeća koliko nam prijatelji znače i koliko su nezamjenljivi. Možeš proći čitav svijet tražeći prijateljstvo kao što je
naše, ali pronaći ćeš samo žuljeve na tabanima. Nikakav zli naučnik ne može stvoriti prijateljstvo u laboratoriji. Prijatelja ne možemo naručiti kao picu ili skinuti sa interneta. Međutim, na svakom koraku ima ljudi koji bi nam možda mogli biti dobri prijatelji. Možemo ih naći na poslu, ili naletjeti na njih u
parku; a možda ih upoznati na mirnoj sjedeljci. Ko zna? Obično je nemoguće na prvi pogled reći hoćemo li se slagati sa nekim ili ne. “Instant savršeni prijatelj” ne postoji. Ima onih pred kojima možemo otvoriti srce i onih pred kojima ne možemo. Neki u nama bude polet i nadahnuće a neki su pak smrtno dosasni. S jednima nam je udobno a drugi nas ljute, sekiraju i izbezumljuju do ivice ludila. Pravo prijateljstvo je nešto što se gradi udvoje ili put na koji smo zajedno pošli. Za početak, najvažnije je ne pokušavati nikog da zadiviš. Niko se ne može dovijeka pretvarati i zato komotno od prvog dana budi ono što jesi, a kome se ne sviđa – neka ide. Upoznajte se na tenane. Čemu žurba?
Savršeno je pronaći prijatelja koji će vam s godinama biti sve bliskiji, tako da ima smisla utrošiti nešto vremena i truda da se zaista upoznamo. Možda ćeš poslije nekoliko razgovora shvatiti da uprkos svemu nemate ništa zajedničko. Možda ćeš otkriti ružnu stranu njihove ličnosti,koja se isprva nije
primijećivala. Možda će se ispostaviti da je to blazirani folirant, nepodnošljiva primadona ili siledžija koji će htjeti da ti otkine glavu čim nešto nije po njegovom. Možda je to neko nepouzdan ko zaboravlja da se javi ili te pusti da izvisiš kad zbog njega otkažeš sve ostale planove, što izaziva pad tvog samopoštovanja u neslućene dubine. A možda će te, opet, voljeti toliko da će na kraju početi da te guši tolikom pažnjom ili neće moći da shvati da u tvom životu postoji još poneka važna osoba. I odjednom ništa više nije zabavno kao preij.
Ne mogu sva prijateljstva biti “ono pravo”, ali ko ti je kriv ako zbog nekakvog smrada žrtvujes nešto što ti je bilo zaista bitno. Ko nije za sebe nije ni za drugog. Svi mi želimo i zaslužujemo pravog prijatelja za kojeg ćemo se istinski vezati. Neko ko bez osude prihvata naše strahove i ograničenja
i bodri nas da dosegnemo dalje nego što bismo ikada povjerovali da možemo. Prijatelja s kojim ćemo podijeliti ono što nam je najdragocjenije: iskreni smijeh ali i tugu. Prijatelja koji će uvidjeti naše skrivene kvalitete, i bezrezervno nas voljeti takve kakvi smo, čime će nam pomoći da ispoljimo svoje nevjerovatne mogućnosti. Pravom prijatelju ćemo se nasmiješiti čim vidimo da nam maše s drugog
kraja prostorije. On nam razgali srce čak i kad se ne trudi. Stoga je vrijeme provedeno s njim mali
praznik. S pravim prijateljem ne moramo da razgovaramo da bismo znali šta misli. Taj odnos je jedinstven. Na trenutke se čak osjetimo kao da smo jedini na svijetu. Prijateljstvo je poseban vid partnerstva, zasnovan na iskrenoj spoznaji da u zajedništvu nemoguće postaje moguće. To je prećutni ali obavezujući sporazum da ćemo jedno dugome pomagati da u potpunosti uživamo u životu.
Znam koliko sam srećan što imam takvog prijatelja, i samo bih da kažem da, ma šta se desilo, nikad nećeš biti sam jer ćeš uvijek biti moj prijatelj. Zauvijek.”◄------
Uprkos u...važenom vjerovanju, zapravo je moguće opstati i bez prijatelja. Štaviše, samoća ima ozbiljnih prednosti, a ima i nekih aktivnosti koje se, budimo iskreni, ni sa kim ne mogu podijeliti. Naučno je dokazano da je vrijeme provedeno u miru, tišini i razmišljanju o životu od vitalnog značaja za mentalno zdravlje, sve dok u tome ne pretjeramo. Na kraju krajeva, mi jesmo društvena bića koja uživaju u okupljanjima i druženjima. Ima jedna zanimljiva činjenica o prijateljstvu koje smo oduvijek svjesni, ali rijetko o njoj razmišljamo: Razumijevanjem drugih bolje razumijemo sebe. Kvaliteti koje tražimo od svojih prijatelja isti su oni na koje smo najponosniji ili bismo željeli da budu uočljivii kod nas. Tako nam, na neki način, prijatelji mnogo govore o tome ko smo i ko nismo.
Svi mi imamo razne prijatelje – od onih kojima se samo nasmiješimo i bacimo kosku kraj aparata za vodu do starih drugara iz detinjstva. Tu je i “ekipa” s kojom s vremena na vreme visimo u gradu kao i pajtaši s kojima uz pićence ili Seks i grad (ili oboje!) razglabamo o protekloj nedjelji. Tu su i srećnici s
kojima smo posebno bliski pa čak i naši izmišljeni prijatelji. Prava prijateljstva zasnovana su na zajedničkom pogledu na svijet i uvjerenju da nam je život ljepši upravo zato što su u njemu i određene osobe. Uprkos brojnim razlikama, pravi prijatelji o svemu mogu da razgovaraju oči u oči. Zajednički nazori, strasti, brige i uzajamno poštovanje oplemenjuju čitavo naše životno iskustvo.
Prijatelji iskreno brinu jedni o drugima. Uvijek možemo računati da će nam drugari čuvati leđa i voditi računa šta je za nas najbolje. Ta vjera u prijatelje raste dok jedni drugima pomažemo da napravimo korak naprijed. Upravo na to povjerenje računamo kada im poveravamo tajne, kad ih pitamo da li nam je kravata na mestu, ili kad nam treba razmrsiti kosu. Prijatelj je tu kad nas po svaku cenu treba natjerati da držimo glavu gore. Prijatelj zna kada nam je potreban zagrljaj ili opuštajuća masaža. Prijatelj zna kad da ponudi ozbiljan razgovor i promišljen, iskren savjet, ali i kad da kaže:
“Šta si oklembesio nos? Živni malo!” A što je najvažnije, prijatelj zna kad treba samo da sjedne kraj nas i ne progovori ni riječ. Naravno, najbolje je kod prijatelja što se zajedno možemo zabavljati i to više nego dobro. Možemo se zajedno otisnuti u pustolovinu, dernjati se na koncertu Bon Džovija, ili se uvaliti u pomalo čudne ali nevjerovatno zabavne situacije koje bi svakom drugom izgledale sumanuto.
Naravno, svako prijateljstvo ima svoju cijenu. Nekim prijateljima treba toliko podrške da nam se na kraju popnu na glavu. Čak se ni srodne duše ne mogu slagati u svemu. S tim prosto moramo da se pomirimo. U stvar, dešava se da naši prijatelji, iako nas izuzetno dobro poznaju, ponašaju kao da namjerno žele da nas izlude. Ponekad razviju bolesno obožavane prema našem načinu oblačenja ili
imaju neke ružne navike kojih se nikako ne mogu otresti. Čak te i nabliži prijatelji mogu izbezumiti namještanjem sastanka na slijepo, i to sa žarom koji se može mjeriti jedino sa promašenošću nihovog izbora, ili kad u pogrešnom trenutku razjape gubicu, i odjednom svi u kancelarii znaju da uvijek na treći sudar nosiš srećne gaće s dezenom leoparda. A opet, kad se na neko vrijeme povučemo u dobrovoljno izgananstvo izvrištimo se dok nam se krajnici ne raspuknu, na kraju ipak slegnemo ramenima, oprostimo im, i sve opet bude kao prije.
Jer prijatelji upravo to i rade. Ipak je najgore kad prijatelji odlaze. Bilo da se sele u drugi grad ili državu, to su najteži rastanci, a posebno kad znamo da ih vidimo poslednji put. Razmišljanje o gubljenu prijatelja jeste nevjerovatno tužno, ali je zapravo veoma korisno, pošto nas podsjeća koliko nam prijatelji znače i koliko su nezamjenljivi. Možeš proći čitav svijet tražeći prijateljstvo kao što je
naše, ali pronaći ćeš samo žuljeve na tabanima. Nikakav zli naučnik ne može stvoriti prijateljstvo u laboratoriji. Prijatelja ne možemo naručiti kao picu ili skinuti sa interneta. Međutim, na svakom koraku ima ljudi koji bi nam možda mogli biti dobri prijatelji. Možemo ih naći na poslu, ili naletjeti na njih u
parku; a možda ih upoznati na mirnoj sjedeljci. Ko zna? Obično je nemoguće na prvi pogled reći hoćemo li se slagati sa nekim ili ne. “Instant savršeni prijatelj” ne postoji. Ima onih pred kojima možemo otvoriti srce i onih pred kojima ne možemo. Neki u nama bude polet i nadahnuće a neki su pak smrtno dosasni. S jednima nam je udobno a drugi nas ljute, sekiraju i izbezumljuju do ivice ludila. Pravo prijateljstvo je nešto što se gradi udvoje ili put na koji smo zajedno pošli. Za početak, najvažnije je ne pokušavati nikog da zadiviš. Niko se ne može dovijeka pretvarati i zato komotno od prvog dana budi ono što jesi, a kome se ne sviđa – neka ide. Upoznajte se na tenane. Čemu žurba?
Savršeno je pronaći prijatelja koji će vam s godinama biti sve bliskiji, tako da ima smisla utrošiti nešto vremena i truda da se zaista upoznamo. Možda ćeš poslije nekoliko razgovora shvatiti da uprkos svemu nemate ništa zajedničko. Možda ćeš otkriti ružnu stranu njihove ličnosti,koja se isprva nije
primijećivala. Možda će se ispostaviti da je to blazirani folirant, nepodnošljiva primadona ili siledžija koji će htjeti da ti otkine glavu čim nešto nije po njegovom. Možda je to neko nepouzdan ko zaboravlja da se javi ili te pusti da izvisiš kad zbog njega otkažeš sve ostale planove, što izaziva pad tvog samopoštovanja u neslućene dubine. A možda će te, opet, voljeti toliko da će na kraju početi da te guši tolikom pažnjom ili neće moći da shvati da u tvom životu postoji još poneka važna osoba. I odjednom ništa više nije zabavno kao preij.
Ne mogu sva prijateljstva biti “ono pravo”, ali ko ti je kriv ako zbog nekakvog smrada žrtvujes nešto što ti je bilo zaista bitno. Ko nije za sebe nije ni za drugog. Svi mi želimo i zaslužujemo pravog prijatelja za kojeg ćemo se istinski vezati. Neko ko bez osude prihvata naše strahove i ograničenja
i bodri nas da dosegnemo dalje nego što bismo ikada povjerovali da možemo. Prijatelja s kojim ćemo podijeliti ono što nam je najdragocjenije: iskreni smijeh ali i tugu. Prijatelja koji će uvidjeti naše skrivene kvalitete, i bezrezervno nas voljeti takve kakvi smo, čime će nam pomoći da ispoljimo svoje nevjerovatne mogućnosti. Pravom prijatelju ćemo se nasmiješiti čim vidimo da nam maše s drugog
kraja prostorije. On nam razgali srce čak i kad se ne trudi. Stoga je vrijeme provedeno s njim mali
praznik. S pravim prijateljem ne moramo da razgovaramo da bismo znali šta misli. Taj odnos je jedinstven. Na trenutke se čak osjetimo kao da smo jedini na svijetu. Prijateljstvo je poseban vid partnerstva, zasnovan na iskrenoj spoznaji da u zajedništvu nemoguće postaje moguće. To je prećutni ali obavezujući sporazum da ćemo jedno dugome pomagati da u potpunosti uživamo u životu.
Znam koliko sam srećan što imam takvog prijatelja, i samo bih da kažem da, ma šta se desilo, nikad nećeš biti sam jer ćeš uvijek biti moj prijatelj. Zauvijek.”◄------
------►Bila u jednom gradu jedna ulica u kojoj su se nalazili samo dućani. Vlasnici dućana su živjeli i radili u dobrim odnosima. Svakog dana su u isto vrijeme svi zajedno otvarali i zatvarali svoje dućane a zatim odlazili svojim kućama.
Jedan od vlasnika je svake večeri, dok je zatvarao dućan, govorio:
- Zagubih još jedan dan.
Kako se ponavljalo iz večeri u veče, njegove kolege su zaključile da... mu trgovina slabo ide, i sa namjerom da pomognu svom kolegi, dogovore se da sutradan svi šalju mušterije u njegov dućan, ne bi li i njemu malo krenulo.
Tako je i bilo. Sutradan, kako bi ko naišao da kupi nešto, svi vlasnici su ga slali u taj dućan.
Kad je došlo vrijeme da se dućani zatvaraju, taj isti vlasnik je ponovo zatvarajući vrata svog dućana izgovorio:
– Zagubih još jedan dan.
- Pa, sad si pretjerao, povikaše u isti glas ostali vlasnici.
- Cijelog dana smo sve mušterije slali da pazare samo kod tebe, a tebi opet malo iako si zaradio koliko svi mi zaradimo nekim drugim danom zajedno!
- E, prijatelji moji odgovori im stari prodavac, imam ja novaca da kupim i vas i vaše dućane, nije stvar u parama. Para je bilo i biće ih, ali ovaj, ovakav današnji dan koji se završio, nikad se neće ponovo vratiti.◄------
Jedan od vlasnika je svake večeri, dok je zatvarao dućan, govorio:
- Zagubih još jedan dan.
Kako se ponavljalo iz večeri u veče, njegove kolege su zaključile da... mu trgovina slabo ide, i sa namjerom da pomognu svom kolegi, dogovore se da sutradan svi šalju mušterije u njegov dućan, ne bi li i njemu malo krenulo.
Tako je i bilo. Sutradan, kako bi ko naišao da kupi nešto, svi vlasnici su ga slali u taj dućan.
Kad je došlo vrijeme da se dućani zatvaraju, taj isti vlasnik je ponovo zatvarajući vrata svog dućana izgovorio:
– Zagubih još jedan dan.
- Pa, sad si pretjerao, povikaše u isti glas ostali vlasnici.
- Cijelog dana smo sve mušterije slali da pazare samo kod tebe, a tebi opet malo iako si zaradio koliko svi mi zaradimo nekim drugim danom zajedno!
- E, prijatelji moji odgovori im stari prodavac, imam ja novaca da kupim i vas i vaše dućane, nije stvar u parama. Para je bilo i biće ih, ali ovaj, ovakav današnji dan koji se završio, nikad se neće ponovo vratiti.◄------
------►Razni autori, mnogih knjiga govore o putu ka vrhu...
Govore o načinu, tehnici, motivu, kako stići na te visine, veličajući i smatrajući uspješnim svakog ko dosegne vrh. Govore o tome šta će vas dočekati tamo gore, ubjeđujući vas da je sreća, radost i blagostanje nešto što vas očekuje kao nagrada.
Nisu u pravu!
Na vrhu nema ništa...vjerujte mi na riječ, bio sam tamo!
Na vrhu će vas samo doč...ekati praznina ali predivan osjećaj zahvalnosti. Sve što možete na vrhu je da sagledate one male stvari koje su vas činile srećnim dok ste se penjali. Isto tako postaćete svjesni da ste prošli pored predivnih cvjetova koji su nicali na skoro golom kamenu a vi ste ih ignorisali ne skidajući pogled sa cilja koji je se nalazio na vrhu.
Sva ljepota je u usponu a ne u stajanju na vrhu.
Često sam sa vrha posmatrao, za mene sa te visine gledano, male ljude u podnožiju koji su se kupali u toplini sunčevih zraka i uživali i mirisu livadskih trava. Za to vrijeme ja sam stajao na ogoljenim stijenama gde sunce nema toplinu, gde vjetar nosi sve što stigne, sa sobom noseći hladnoću i oblake.
Vrhovi su u vama, a ne na mjesta na kojima stojite. Vrhovi se dostižu srcem i ljubavlju a ne gazeći i ostavljajući druge iza sebe.
Sve što su me usponi naučili jeste zahvalnosti.
Postao sam svestan topline i ljubavi koja se nalazi u podnožju. Postao sam svjestan jednostavnosti i veličine sadašnjeg trenutka jer upravo taj trenutak nosi svu ljepotu našeg postojanja.
Krenite ka svom vrhu ne gubeći iz vida svaki korak koji na tom putu napravite. Vrh je uvijek gore, nema potrebe gledati ga dok se penješ. Gledaj gdje gaziš, i ne gubi iz vida svu ljepotu pored koje prolaziš.
Govore o načinu, tehnici, motivu, kako stići na te visine, veličajući i smatrajući uspješnim svakog ko dosegne vrh. Govore o tome šta će vas dočekati tamo gore, ubjeđujući vas da je sreća, radost i blagostanje nešto što vas očekuje kao nagrada.
Nisu u pravu!
Na vrhu nema ništa...vjerujte mi na riječ, bio sam tamo!
Na vrhu će vas samo doč...ekati praznina ali predivan osjećaj zahvalnosti. Sve što možete na vrhu je da sagledate one male stvari koje su vas činile srećnim dok ste se penjali. Isto tako postaćete svjesni da ste prošli pored predivnih cvjetova koji su nicali na skoro golom kamenu a vi ste ih ignorisali ne skidajući pogled sa cilja koji je se nalazio na vrhu.
Sva ljepota je u usponu a ne u stajanju na vrhu.
Često sam sa vrha posmatrao, za mene sa te visine gledano, male ljude u podnožiju koji su se kupali u toplini sunčevih zraka i uživali i mirisu livadskih trava. Za to vrijeme ja sam stajao na ogoljenim stijenama gde sunce nema toplinu, gde vjetar nosi sve što stigne, sa sobom noseći hladnoću i oblake.
Vrhovi su u vama, a ne na mjesta na kojima stojite. Vrhovi se dostižu srcem i ljubavlju a ne gazeći i ostavljajući druge iza sebe.
Sve što su me usponi naučili jeste zahvalnosti.
Postao sam svestan topline i ljubavi koja se nalazi u podnožju. Postao sam svjestan jednostavnosti i veličine sadašnjeg trenutka jer upravo taj trenutak nosi svu ljepotu našeg postojanja.
Krenite ka svom vrhu ne gubeći iz vida svaki korak koji na tom putu napravite. Vrh je uvijek gore, nema potrebe gledati ga dok se penješ. Gledaj gdje gaziš, i ne gubi iz vida svu ljepotu pored koje prolaziš.
Na kraju ne zaboravite da na vrhu nema ništa, niti vas išta gore čeka, osim onog što ste sami sa sobom ponijeli penjući se.◄------
------►Najsrećniji ljudi su uvijek u potrazi za novim iskustvima, zahvaljujući prirodnoj žudnji za životom. Da biste pokrenuli svoje unutrašnje strasti, napravite svakog dana po jednu grešku. To će vas ohrabrivati da isprobavate nova iskustva koja biste u suprotnom izbjegavali zbog straha od neuspjeha.◄------
------►Imati saosjećanje za ljude u svom životu i saznanje da vam je stalo do nekog, najveći je preduslov za sreću. Bilo da je u pitanju uzbuđenje zbog romantične ljubavi ili pak brižne roditeljske ljubavi, osjećaj zajedništva obezbijediće vam osjećaj pripadnosti i znatno povećati nivo životne radosti. Dijelite svaki slobodan trenutak sa dragim osobama.◄------
------►Prihvatanje svih životnih iskustava, čak i onih bolnih, sa idejom da nešto dobro mora da proiziđe iz svega toga, jeste način na koji funkcionišu optimisti.Osobe koje su nesrećnim slučajem paralizovane su punije nade od dobitnika lutrije. Razlog tome jeste činjenica da tragedija omogućava ljudima da shvate da većina stvari u životu nije vrijedna da se smatra problemima. Kako biste razmišljali o “polupunoj čaši”, pokušajte da loša iskustva iz prošlosti pretvorite u svoje prednosti na duže staze.◄------
------►“Smisao života nije u pobjedi, već u borbi. Znaćeš da si pobjeđen tek kad prestaneš da se boriš.”◄------
------►Imam tu divnu ljudsku privilegiju da mi već evo i treću godinu za redom ljudi pišu o sebi, o svojim životima, usponima i padovima,
nadanjima. Imam tu čast da mi vjeruju, da mi se otvaraju i da samim tim neposredno učestvujem u mnogim životima, da pratim sreću i nesreću kako se neizmjenično smjenjuju, da budem primjer nekome…
Mnoge od tih ljudi nikada nisam sreo, neke jesam, sa nekima sam se... i zbližio…
Pišu mi uglavnom o bolu, svakodnevnoj patnji koju osjećaju, nedostatku smisla, nemogućnostima da se izraze i o životnim raskrsnicama na kojima se nalaze. Najčešće spominju neprihvatanje sredine, nemanje pravih sagovornika, usamljenost, nesposobnost da kažu ono što imaju i da iskorače iz stanja u kojima se nalaze! Gotovo svima nedostaje iskrenost, ljubav, topla ljudska riječ, bliskost, pažnja!
Gotovo svima pa i meni…
Suština svih mojih odgovora je da se čovjek ne preda, da istraje na svom putu, da ne izda sebe, da nauči da poštuje život, da pronađe ljepotu i mogućnost napretka u svemu! A prije svega da prihvati realnost onakvu kakva jeste jer će tek onda, tek tada, moći da je promijeni! U protivnom neće ni biti svjestan ponora u kome se nalazi…
ČOVJEK TREBA DA IZNESE SVOJU ISTINU, DA JE KAŽE GLASNO, DA SE NE STIDI SEBE I ONOGA ŠTO JESTE! Nema druge! Jer čim glasno kažemo ono što nas muči bol je neuporedivo manja!
Uvjek kada osjećam strah kažem sebi – šta god da se desi, preživjećeš! Takve stvari koje te muče ne ubijaju! Nikoga nisu ubile, pa neće ni tebe! Pa i ako ne preživiš, pa šta?! Bar si živjeo?! Bar si se radovao trešnjama u maju, bar si se radovao aprilu, junu, decembru?! Bar si voljeo, ljubio, patio, radovao se filmovima, muzici, drugim ljudima, sebi! BAR SI ŽIVJEO?!
A koliko je onih kojima je i to bilo onemogućeno?!
Život je toliko lijep da je lijep i kad nije! Život je toliko bogat da je bogat i kad je siromašan! Najveća ljepota je upravo u tome što nam je omogućeno da učestvujemo u svemu tome! U tom fenomenalnom nestvarnom prostranstvu koje uvjek iznova rađa nove životne oblike i raduje!
I zato svako od nas treba da razvije to divno osjećanje da zagrli rukama čitav svijet, da zavoli sebe i sve oko sebe?! Da zavoli svako stanje u kome se nalazi i da u njima prepozna pulsiranje života, odjeke vremena,povijest, slobodu. Ili bar da prihvati, da pokuša da razumije, ukoliko ne može sve da voli?!
I na kraju, gdje ćeš veći motiv za život od samog života?! Nema ga, ne postoji…◄------
nadanjima. Imam tu čast da mi vjeruju, da mi se otvaraju i da samim tim neposredno učestvujem u mnogim životima, da pratim sreću i nesreću kako se neizmjenično smjenjuju, da budem primjer nekome…
Mnoge od tih ljudi nikada nisam sreo, neke jesam, sa nekima sam se... i zbližio…
Pišu mi uglavnom o bolu, svakodnevnoj patnji koju osjećaju, nedostatku smisla, nemogućnostima da se izraze i o životnim raskrsnicama na kojima se nalaze. Najčešće spominju neprihvatanje sredine, nemanje pravih sagovornika, usamljenost, nesposobnost da kažu ono što imaju i da iskorače iz stanja u kojima se nalaze! Gotovo svima nedostaje iskrenost, ljubav, topla ljudska riječ, bliskost, pažnja!
Gotovo svima pa i meni…
Suština svih mojih odgovora je da se čovjek ne preda, da istraje na svom putu, da ne izda sebe, da nauči da poštuje život, da pronađe ljepotu i mogućnost napretka u svemu! A prije svega da prihvati realnost onakvu kakva jeste jer će tek onda, tek tada, moći da je promijeni! U protivnom neće ni biti svjestan ponora u kome se nalazi…
ČOVJEK TREBA DA IZNESE SVOJU ISTINU, DA JE KAŽE GLASNO, DA SE NE STIDI SEBE I ONOGA ŠTO JESTE! Nema druge! Jer čim glasno kažemo ono što nas muči bol je neuporedivo manja!
Uvjek kada osjećam strah kažem sebi – šta god da se desi, preživjećeš! Takve stvari koje te muče ne ubijaju! Nikoga nisu ubile, pa neće ni tebe! Pa i ako ne preživiš, pa šta?! Bar si živjeo?! Bar si se radovao trešnjama u maju, bar si se radovao aprilu, junu, decembru?! Bar si voljeo, ljubio, patio, radovao se filmovima, muzici, drugim ljudima, sebi! BAR SI ŽIVJEO?!
A koliko je onih kojima je i to bilo onemogućeno?!
Život je toliko lijep da je lijep i kad nije! Život je toliko bogat da je bogat i kad je siromašan! Najveća ljepota je upravo u tome što nam je omogućeno da učestvujemo u svemu tome! U tom fenomenalnom nestvarnom prostranstvu koje uvjek iznova rađa nove životne oblike i raduje!
I zato svako od nas treba da razvije to divno osjećanje da zagrli rukama čitav svijet, da zavoli sebe i sve oko sebe?! Da zavoli svako stanje u kome se nalazi i da u njima prepozna pulsiranje života, odjeke vremena,povijest, slobodu. Ili bar da prihvati, da pokuša da razumije, ukoliko ne može sve da voli?!
I na kraju, gdje ćeš veći motiv za život od samog života?! Nema ga, ne postoji…◄------
------►Nemoj da si neodgovoran prema životu, jer život može da ti da nešto, ali uvijek i da ti uzme ono što ti je dao. Znaš, čim nešto dobiješ, istovremeno gubiš i pomalo od sreće.◄------
------►Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad ...sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smješiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mijenjamo. I opet se vraćamo, smireni, utješljivo prevareni.
- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš.’◄------
- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš.’◄------
------►Ljudi vas svakodnevno zajebavaju. Upadaju vam u život, jeftino vas iskoriste, a zatim nestanu. Gledaju vas snishodljivo sa visokih zgrada i tjeraju vas da se osjećate beznačajno. Oni vam dobacuju neozbiljne komentare iz autobusa koji znače da niste dovoljno seksi i da se prava zabava događa negdje drugdje. Oni su na TV-u i zbog njih se vaša djevojka osjeća nedovoljno dobrom. Oni imaju prist...up najsofisticiranijoj tehnologiji koju je svijet ikada vidio i s njom vas zastrašuju. Oni su oglašivači, i smiju vam se u brk. Vi ih, međutim, ne smijete dirati. Trgovačke marke, prava intelektualnog vlasništva i autorskih prava znače da oglašivači mogu reći sve što im se sviđa kad god im se sviđa i da prođu potpuno nekažnjeno. Jebeš to! Svaki oglas u javnom prostoru koji vam ne daje izbora hoćete li ga vidjeti ili nećete vama pripada. Možete ga uzeti, iznova organizovati i ponovo koristiti. S njim možete raditi šta god želite. Tražiti dozvolu od njih je kao da pitate da li možete zadržati kamen koji vam je neko upravo bacio na glavu. Ništa ne dugujete kompanijama. Manje nego ništa, posebno im ne dugujete bilo kakvu ljubaznost. Oni vama duguju. Oni su uredili svijet tako da su sebe stavili ispred vas. Nikad nisu tražili odobrenje za to i zato nemojte čak ni početi tražiti njihovo.◄------
Moj muž je imao naviku uvijek slati poruke i dogovarati spojeve sa svojim starim prijateljima, uključujući svoje bivše. Nikada nisam mislila da postoji problem s takvim sve dok se nije emocionalno povukao od mene i počeo ponašati nenormalno prema meni i mojoj kćeri. U tom sam trenutku znao da mi hitno treba pomoć jer ga nikad nisam želio izgubiti. Dr Isikolo me je spasio i problem je riješen. Jedna bivša moga muža obećala je da će ga uzeti od njega i počela je manipulirati njime da napusti mene i moju kćer, što bi se na kraju i dogodilo da dr. Isikolo nije uskočio da mi pomogne. Samo nakon 48 sati nakon rješavanja problema, sve je postalo fantastično između mene i mog muža i sada se on ispričao za sve i opet smo dobri. Obratite se Dr Isikolo i vjerujte da će on sigurno riješiti taj problem za vas. Pošaljite mu e-poruku na: isikolosolutionhome@gmail.com ili WhatsApp na +2348133261196
OdgovoriIzbrišiNisam znala da mogu vratiti svog zaručnika dok nisam kontaktirala dr. Isikoloa koji mi je pomogao. Imala sam užasan nesporazum sa svojim čovjekom i različito smo krenuli. Bio sam emocionalno potišten i nisam znao što učiniti da pomognem situaciji. Tako sam saznao za dr. Isikolo. Kontaktirao sam ga i zamolio ga da mi pomogne oko mojih problema. Rekao mi je sve što sam trebala znati i razumjeti i poštovala sam procedure i na kraju mi je riješio problem i sada smo ja i moj zaručnik ponovno zajedno i znam da ćemo se uskoro vjenčati. To ne bi bilo moguće da mi dr. Isikolo nije pomogao kako je obećao. Rezultat njegovog rada sigurno se očituje nakon 48 sati i to 100% zajamčeno. Vidljivo mi je vidjeti učinak rezultata svega što je učinio za mene i doista su se ljubav i privrženost između mene i mog zaručnika u potpunosti vratili i drago mi je što ga nisam izgubila ni s kim vani. On vam također može pomoći ako mu se sada obratite. Pošaljite mu poruku na WhatsApp/Viber na +2348133261196 ili na e-mail: isikolosolutionhome@gmail.com
OdgovoriIzbrišiKriza u braku kroz koju sam prolazio došla je i završila kada se dr. Isikolo uključio. Baš kao i svi drugi parovi vani, imali smo svoje razlike i siguran sam da sam dao sve od sebe da je vodim kako treba, brinem za nju i svoju djecu i također ih štitim. Oboje smo se žrtvovali kako bismo osigurali da preživimo zajednicu sve dok ona nije počela glumiti i namjerno se toliko svađala sa mnom. Dom je postao neugodan za sve ostale, uključujući moju djecu. Manipulirala je prijateljica koja je bila razvedena i također je htjela uništiti moj brak. Morao sam kontaktirati dr. Isikoloa i on je reagirao i dao sve od sebe da riješi probleme. Obnovio je ljubav i povezanost između nas i sada mogu reći da je iluzija pod kojom je bila moja žena nestala i da je sada bolja žena. Rezultat onoga što je dr. Isikolo učinio za mene koji se pokazao nakon dva dana bio je ono što me zadivilo. Ja i moje kućanstvo ostajemo zahvalni. Apeliram na sve koji trebaju pomoć da poprave svoje veze i bračne probleme da se jave dr. Isikolo jer je rješenje sigurno. Njegov email: isikolosolutionhome@gmail.com ili mu pošaljite poruku na WhatsApp/Viber na +2348133261196
OdgovoriIzbrišiBok ljudi. Moje ime je Dijana Budimir i imala sam teška i užasna iskustva u prošlim vezama i doista sam čekala da upoznam svog muža i nakon što smo se upoznali, zaljubili smo se i vjenčali. Nakon dvije godine naše zajednice promijenio se i počeo se čudno ponašati te je na kraju ostavio mene i našeg sina. Učinio sam sve što sam mogao da ga vratim, ali sve je bilo uzalud. Došao sam u kontakt s komentarima i onim što su svi govorili o dr. Isikolu. Obratila sam mu se i on je odgovorio i dao mi sve od sebe i podršku da moj brak ponovno funkcionira. On je bio taj koji mi je dao do znanja da mi je mog muža oduzela druga žena i bacio je čaroliju ponovnog susreta koja nas je ponovno ujedinila i vratio se kući meni i mom sinu. Zaista nitko tamo nije lagao o dr. Isikolu i njegovim dobrim djelima. Moj muž se vratio kući 48 sati nakon što je obavio posao kako je obećao. Obratite mu se sada i budite sigurni da će vam pomoći. Sada ćete mu morati poslati e-poruku putem: isikolosolutionhome@gmail.com ili mu poslati poruku na WhatsApp/Viber na +2348133261196
OdgovoriIzbrišiMoj muž s kojim sam gradila život 23 godine ostavio je mene i djecu bez riječi. Sve se srušilo na mene i došla sam do naših najmilijih i nitko nije mogao pomoći. Došlo je vrijeme kad je podnio zahtjev za razvod čak i kad nismo imali nikakvih problema niti smo se ikada svađali oko nečega katastrofalnog. Dr Isikolo mi je priskočio u pomoć i riješio problem koji sam imala sa svojim čovjekom. Ponovno nas je okupio i vratio nam se kući. Život je doista tajanstven i nikad nisam mislio da ću doživjeti ono što sam prošao, ali sve zahvaljujući dr. Isikolu koji je radio za mene i uvjeravao me u pozitivne rezultate nakon 48 sati koji su se i ostvarili kao što je obećao. On također može riješiti vaše probleme ako ga sada kontaktirate. Pošaljite mu poruku na WhatsApp ili Viber putem: +2348133261196 ili e-pošte: isikolosolutionhome@gmail.com
OdgovoriIzbrišiNakon što smo se ja i moj suprug vjenčali, preselili smo se u drugi grad i oboje smo dobili posao te počeli sretno raditi i živjeti zajedno. Nikada nismo imali nikakvih problema sve dok jedna njegova kolegica nije počela činiti sve da privuče pažnju mog supruga. Cijelo vrijeme nisam znala što se događa dok nije počeo spavati vani i smišljati isprike. Stvari su izmakle kontroli i on je na kraju prestao brinuti o mojim potrebama. U tom sam trenutku znao da mi treba pomoć pa sam kontaktirao dr. Isikolo i sve mu objasnio. Ispričao mi je sve što se događalo i obećao da će mi riješiti probleme, što je i učinio. Bacio je ljubavnu čaroliju za mene koja je ponovno ujedinila mene i mog supruga i on je postao čovjek kakvog sam ga oduvijek voljela samo nakon 48 sati koliko je dr. Isikolo radio za mene. Sada smo oboje sretni i to ne bi bilo moguće da nije bilo dr. Isikolo. Obratite mu se ako trebate pomoć. Njegov email: isikolosolutionhome@gmail.com ili mu pošaljite poruku na WhatsApp na +2348133261196
OdgovoriIzbrišiNakon što smo se ja i moj suprug vjenčali, preselili smo se u drugi grad i oboje smo dobili posao te počeli sretno raditi i živjeti zajedno. Nikada nismo imali nikakvih problema sve dok jedna njegova kolegica nije počela činiti sve da privuče pažnju mog supruga. Cijelo vrijeme nisam znala što se događa dok nije počeo spavati vani i smišljati isprike. Stvari su izmakle kontroli i on je na kraju prestao brinuti o mojim potrebama. U tom sam trenutku znao da mi treba pomoć pa sam kontaktirao dr. Isikolo i sve mu objasnio. Ispričao mi je sve što se događalo i obećao da će mi riješiti probleme, što je i učinio. Bacio je ljubavnu čaroliju za mene koja je ponovno ujedinila mene i mog supruga i on je postao čovjek kakvog sam ga oduvijek voljela samo nakon 48 sati koliko je dr. Isikolo radio za mene. Sada smo oboje sretni i to ne bi bilo moguće da nije bilo dr. Isikolo. Obratite mu se ako trebate pomoć. Pošaljite mu poruku na WhatsApp/Viber na +2348133261196 ili na njegovu e-poštu: isikolosolutionhome@gmail.com
OdgovoriIzbrišiSrce mi je drago što sam ovdje da kažem riječi zahvale dr. Isikolu.
OdgovoriIzbrišiNikad nisam mislio da ću ponovno moći vidjeti kako moj brak funkcionira unatoč činjenici da je sve već radilo protiv mene, dr. Isikolo mi je priskočio u pomoć. Imala sam problem u kući zbog kojeg je moj muž otišao, a ja sam već bila trudna i postalo mi je teško izdržati bez njega u životu. Njegova me obitelj cijelo vrijeme podržavala, ali nitko nije mogao pomoći da nas ponovno ujedinimo osim dr. Isikoloa koji je odgovorio u trenutku kada mi je pomoć bila najpotrebnija. On je riješio problem i moj suprug mi se vratio kući tek nakon 48 sati jer je još uvijek živio u istom gradu sa mnom. Prilično je nevjerojatno kada pronađete pomoć tamo gdje ste najmanje mislili da je možete dobiti. Još jednom hvala dr. Isikolo na svemu što činite kako biste pomogli ljudima kojima je pomoć prijeko potrebna. Pošaljite mu e-poruku putem: isikolosolutionhome@gmail.com ili WhatsApp na +2348133261196
Kriza u braku kroz koju sam prolazio došla je i završila kad se dr. Isikolo uključio. Baš kao i svi drugi parovi vani, imali smo svoje razlike i siguran sam da sam dao sve od sebe da je vodim kako treba, brinem za nju i svoju djecu i također ih štitim. Oboje smo se žrtvovali kako bismo osigurali da preživimo zajednicu sve dok nije počela glumiti i namjerno se toliko svađala sa mnom. Dom je postao neugodan za sve ostale, uključujući moju djecu. Manipulirala je prijateljica koja je bila razvedena i također je htjela uništiti moj brak. Morao sam kontaktirati dr. Isikoloa i on je reagirao i dao sve od sebe da riješi probleme. Obnovio je ljubav i povezanost između nas i sada mogu reći da je iluzija pod kojom je bila moja žena nestala i da je sada bolja žena. Rezultat onoga što je dr. Isikolo učinio za mene koji se pokazao nakon dva dana bio je ono što me zadivilo. Ja i moje kućanstvo ostajemo zahvalni. Apeliram na sve koji trebaju pomoć da poprave svoje veze i bračne probleme da se jave dr. Isikolo jer je rješenje sigurno. Njegov email: isikolosolutionhome@gmail.com ili mu pošaljite poruku na WhatsApp/Viber putem: +2348133261196
OdgovoriIzbriši