Poštovani posjetitelju uzmi pouke iz ovih poučnih priča jer su sa razumom obdarene...
------►“Šta ljudsko biće može učiniti – šta ti i ja možemo učiniti – da stvorimo potpuno drugačije društvo?!
Mi ovdje sebi postavljamo veoma ozbiljno pitanje. Može li išta biti učinjeno, uopšte? Šta može biti učinjeno? Hoće li nam neko reći?
Ljudi su nam govorili. Takozvane duhovne vođe, koji tobože razumiju ove stvari bolje od nas, govorili su nam pokušavajući da nas saviju i ukalupe u neki novi ...obrazac, i to nas nije odvelo daleko; sposobni i obrazovani ljudi su nam takođe govorili i ni to nas nije odvelo daleko.
Rečeno nam je da svi putevi vode ka istini – vi imate svoj put kao Hindu, neko drugi ima svoj put kao Kršćanin, a neko treći kao Musliman, i svi se oni prepliću na istim vratima – što je, kada razmislite, očigledan apsurd. Istina nema puta, i u tome i jeste ljepota istine, to i jeste život. Mrtve stvari imaju put jer su statične, ali istina je nešto živo, pokretno, nešto što ne počiva na određenom mjestu, nešto što nije hram, što nije džamija ili crkva, mjesto gdje vas nijedna religija, učitelj, filozof, ni bilo ko, ne može odvesti.
Tada ćete uvidjeti da je ova živa stvar ustvari ono što vi zaista jeste – vaš bijes, vaša okrutnost, vaše nasilje, vaš očaj, vaša patnja i tuga u kojoj živite. U razumijevanju svega ovoga je istina, i to možete razumjeti jedino ako znate kako da gledate na sve ove stvari u životu. A ne možete ih gledati kroz ideologiju, kroz prozor riječi, kroz nade i strahove.”◄------
------►Svaki sekund koji proživimo je nov i jedinstven trenutak u svemiru, trenutak koji se više nikad neće vratiti.
A čemu mi učimo našu djecu?
Učimo ih da su dva i dva četiri i da je Pariz glavni grad Francuske. A kada ćemo ih učiti onome što oni jesu? Trebali bismo svakom od njih reći:...
„Znaš li ko si ti? Ti si čudo. Ti si jedinstven. Kroz sve prohujale godine nije se rodilo dijete slično tebi. Tvoje noge, tvoje ruke, način na koji se krećeš. Možda postaneš Šekspir, Mikelanđelo, Betoven. Ti imaš kapacitet za sve to. Da, ti si pravo čudo. I kada jednom odrasteš, možeš li povrijediti drugoga, ko je, kao i ti, čudo?“
Ti moraš raditi, svi mi moramo raditi, na tome da stvorimo svijet dostojan njegove djece.◄------
------►“Šta biste voljeli da radite kada novac ne bi bio vaš cilj? Kako biste stvarno uživali u svom životu?”. Kako bi izgledala naša budućnost bez novca. Da li bi trebali raditi samo ono što nam obezbjeđuje sigurnost, nešto što ne podrazumijeva nikakav rizik?“Zaboravite novac, jer ako kažete da je zarađivanje novaca najvažnija stvar, potpuno ćete protraćiti svoj život. Radićete stvari koje ne vol...ite kako biste životarili – drugim riječima, stalno ćete raditi stvari koje ne volite. A to je prosto glupavo.”
Iako je većina ljudi svjesna istinitosti ovakvog rezonovanja, većina ipak iz straha neće uraditi ništa po tom pitanju. Stvar je u našoj kulturi, održavanju statusa kvo i medijskom ispiranja mozga koje nam sugeriše da pratimo potpuno drugačiji obrazac življenja. Umjesto da živimo kako priželjkujemo, prihvatili smo pomodarstvo koje možemo platiti samo novcem. Umjesto da žive kako osjećaju da je potrebno, mnogi radije oponašaju poznate, bogate i “lijepe” ljude. Mnogi su prihvatili obmanu da su bogatstvo, status i fantastična fizička pojava najvažnije dostignuće kojem svi trebamo stremiti. Umjesto da radimo ono što želimo, radimo ono što su nam drugi rekli da trebamo raditi. Godinama radimo poslove koje ne volimo, kompletnu zaradu trošimo na stvaranje lažnih identiteta, svim se silama upinjemo da izgledamo bogato, privlačno i bitno u očima drugih. U očima drugih je ključna stvar. Zbog toga kupujemo sve one stvari koje nam nisu potrebne jer su nam rekli da ćemo biti srećniji sa njima. A nećemo. Bićemo i dalje duboko u sebi nezadovoljni i frustrirani.
Novac ne kupuje sreću...
Sreća je u onome što iskreno volimo da radimo.◄------
------►Dvije konkurentne firme za obuću osjetile su da mogu da prošire svoju prodaju iz Evrope u Afriku.
Svaka firma poslala je svog najboljeg prodavača da ispita teren, dajući im pritom titulu „Direktor prodaje za afrički sektor.“
Nakon nekoliko dana, jedan od prodavaca javlja se generalnom direktoru u Evropskoj centrali i kaže:
„Nećete mi vjerovati, ali ovdje niko ne nosi cipele. Ovo je čisto g...ubljenje vremena. Vraćam se nazad.“
Rival iz druge firme istoga dana zove svoju glavnu centralu u Evropi i kaže:“ Nećete mi vjerovati, ali ovdje
niko ne nosi cipele. Pošaljite mi što je moguće više pari cipela.“◄------
------►Dragi prijatelji, danas smo se ovdje okupili da ispratimo “NE MOGU”. Dok je bio sa nama na zemlji, uticao je na živote svakog od nas, na neke više, na neke manje. Na nesreću, njegovo ime spominje se na svakom javnom mjestu, u školi, gradskoj skupštini, državnim organima, pa čak i u Bijeloj kući.
Položili smo “Ja ne mogu“ u njegovu vječnu kuću i obezbijedili smo mu nadgrobnu ploču sa epitaf...om. Nadživjeli su ga njegova braća “Ja mogu”, i “Namjeravam to odmah da uradim”. Oni nisu čuveni kao njihov poznati rođak, a ni tako jaki i moćni. Možda će, jednog dana, uz vašu pomoć, postati značajniji na ovom svijetu.
Neka “Ja ne mogu” počiva u miru i neka svi prisutni požive i uznapreduju u njegovom odsustvu. Amen.
Dok sam slušao posmrtni govor, shvatio sam da ti đaci nikada neće zaboraviti taj dan. Čitav taj čin je bio simboličan, neka vrste metafore za život. To se urezuje u pamćenje i zauvijek će ostati u svijesti i podsvijesti. Ispisivanje rečenica koje počinju sa “Ja ne mogu”, njihovo sahranjivanje i posmrtni govor – to je bio učiteljičin nevjerovatan trud. Ali, to nije sve. Kada je završila posmrtni govor, napravila je krug sa učenicima i vratila ih u učionicu. Proslavili su odlazak “Ja ne mogu” uz keks, kokice i sokove. Kao dio proslave, Dona je izrezala veliku nadgrobnu ploču od papirne kese. Ispisala je riječi “Ja ne mogu” na vrhu i “Počivaj u miru” u sredini. Datum je bio na dnu. Nadgrobna ploča visila je u Doninoj učionici do kraja školske godine. Kada je neki đak , mada se to rijetko dešavalo, zaboravi i kaže “Ja ne mogu”, Dona bi samo pokazala na natpis “Počivaj u miru”. Đaci bi se tada sjetili da je “Ja ne mogu” mrtav i preformulisali bi svoju izjavu.
Nisam bio Donin đak. Ona je bila moj đak. Ipak, toga dana od nje sam naučio tu lekciju. I danas, mnogo godina poslije, kad god čujem rečenicu koja počinje sa “ja ne mogu”, vidim sliku sahrane i učenike četvrtog razreda. Tako se, kao i đaci, sjetim da je “JA NE MOGU” mrtav.◄------
------►On je bio ljudina, jakog glasa i odlučnih pokreta. Ona je bila nježna i osjetljiva. Vjenčali su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… uobičajena priča.
Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pal...a je u bolesničku postelju.
Njezin muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili ljekari i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slegali ramenima i mrmljali:
“Hm, hm…” Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo:
“Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život”.
Čovjek nije ništa odgovorio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku… njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao:
“Ti nećeš umrijeti!”
“Zašto?” upita ona jedva čujnim glasom.
“Zato jer si mi potrebna!”
“A zašto mi to ranije nisi rekao?”
Od toga dana ženi je pošlo nabolje. Danas se vrlo dobro osjeća. Ljekari se i dalje pitaju od koje je to bolesti bolovala i koji su je lijekovi tako brzo izliječili.
Pouka:
Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah! Nemoj reći:
”Moja majka, moj sin, moja žena… to već ionako zna”. Možda i zna. No, bi li se ti ikad umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci:
”Ej ćao ja sam. Želim ti reći da te volim”. Stisni ruku osobi koju voliš i reci:
”Trebam te! Volim te, volim…”.
Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi.
Jedino se razlikuju po ljubavi.◄------
------►S mirom koračaj posred sve te buke i žurbe; sjeti se koliko se mira može naći i u samoj šutnji.
Do kraja strpljenja budi dobar sa svima, ali ne odstupaj.
Kazuj svoju istinu mirno i jasno; i saslušaj druge, čak glupe i neznalice; i oni imaju svoju priču....
Kloni se bučnih i nasrtljivih ljudi, oni nisu ugodni duši.
Mjeriš li se s drugima, lako ćeš postati isprazan i gorak; uvijek će biti i većih i manjih od tebe.
Raduj se onome što si postigao i onome što misliš učiniti.
Ustraj u svojoj službi, koliko god skromna bila; to je jedino što imaš od prevrtljive i vremenite sreće.
S pažnjom obavljaj posao kojim se baviš, jer svijet je prepun prevara.
Ali, neka te to ne učini slijepim za vrline; mnogi ljudi stremi visokim idealima i život je posvuda prepun junaštva.
Ostani sabran.
Nikad ne budi izvještačen.
Ne budi bestidan u ljubavi; unatoč svakoj nevolji i razočarenju ona je ustrajna poput trave.
Prihvati s mirom misli što ti donesu godine, zahvalan pusti ono što pripada mladosti.
Održi snagu duha to će te zakriliti u iznenadnoj nevolji. Ali, ne muči sebe izmišljotinama.
Mnogo je strahova rođeno samo iz umora i samoće.
Makar je red blagotvoran, budi popustljiv prema sebi.
Ti si dijete svijeta ništa manje nego drveće i zvijezde, ti imaš pravo biti ovdje.
Bilo ti to jasno ili ne, sve u svemiru, bez ikakve sumnje, odvija se baš onako kako samo hoće.
Zato, budi u miru s Bogom, što god bi on po tvom shvatanju mogao biti, i kakve god bile tvoje namisli i dvojbe u ovoj zaglušujućoj zbrci života pomiri se sa sobom u duši.
Uz sve svoje prevare, napasti i sve neostvarene snove, ovaj svijet je i dalje predivan.
Čuvaj se.
TEŽI KA SREĆI.◄------
------►Kad mi patimo zbog žena, to je gotovo redovno zbog toga što žene nisu onakve kakve bismo mi želeli da su. Kad žene pate zbog nas, to je uvek stoga što smo ovakvi kakvi jesmo.◄------
------►Nema te poteškoće koju dovoljno ljubavi neće pobijediti,
nema te bolesti koju dovoljno ljubavi neće izliječiti,
ni vrata koja dovoljno ljubavi neće otvoriti,...
ni ponora koje dovoljno ljubavi neće premostiti,
ni zida koje dovoljno ljubavi neće srušiti,
ni grijeha koje dovoljno ljubavi neće iskupiti.
Nije važno koliko je nevolja strašna a izgledi beznadni,
koliko je zapetljana ta velika greška.
Dovoljno ljubavi riješiće sve, pa ako možete dovoljno voljeti bićete najsrećnija i najmoćnija osoba na svijetu.◄------
------►Ako dvoje ljudi koji su bili stranci, kao što svi mi jesmo, iznenada dopustе da se zid između njih sruši, osjete bliskost, sjedinjenost, taj trenutak sjedinjenja jedan je od najblaženijih, najuzbudljivijih doživljaja u životu.
Nema gotovo nijedne aktivnosti, ili poduhvata, koji, kao ljubav, započinju s tako velikim nadama i očekivanjima, a koji se ipak tako redovno izjalovljuju.
Uprkos duboko ukorijenjenoj žudnji za ljubavlju, gotovo se sve drugo smatra važnijim od ljubavi: uspjeh, prestiž, novac, vlast — gotovo svu svoju energiju upotrebljavamo da saznamo kako da postignemo te ciljeve, a vrlo se malo trudimo da ovladamo umijećem ljubavi.◄------
------►Tokom cijelog mog djetinjstva roditelji su držali goleme puzle na posebnom stolu u dnevnom boravku. Moj otac, koji je sve to započeo, uvijek je skrivao poklopac kutije. Zamisao je bila da složimo sliku, a da ju prethodno nismo vidjeli. Različiti članovi porodice i prijatelji koji su nas posjećivali radili su na tome, ponekad samo nekoliko minuta, da bi nakon nekoliko sedmica stotine i stoti...ne komadića pronašlo svoje mjesto u ovoj igri.
S godinama, složili smo desetke takvih puzla. Na kraju sam postala prilično dobra u tome, pa sam čak osjećala posebno zadovoljstvo kada bih prva shvatila gdje određeni komad slike pripada ili kako spojiti dvije grupe komadića. Posebno sam voljela kada bi se otkrio ključ nekog uzorka i kada bih uvidjela što se na tom mjestu sve vrijeme skrivalo.
Sto za slaganje puzla moj je otac za rođendan darovao mami. Još uvijek vidim kako ga sastavlja i ushićen vadi iz kutije komadiće prvih puzla i stavlja ih na sto. Imala sam tri ili četiri godine i nisam shvatala radost moje majke. Tu mi igru nisu objasnili, nesumnjivo uvjereni kako sam premala da bih sudjelovala. Ali već sam tada željela s njima slagati sliku.
Sama u dnevnom boravku, rano ujutro, popela sam se na stolicu i raširila stotine nesparenih komadića po stolu. Bili su omaleni; neki raznobojni, a drugi pak tamni i sivi. Tamni su djelovali poput paukova i buba, ružni i pomalo zastrašujući. U meni su budili nelagodu. Skupivši njih nekoliko, sišla sam sa stolice i sakrila ih ispod jastuka sofe. Tokom nekoliko sedmica, kad god bih bila sama u sobi, popela bih se na stolicu, uzela još nekoliko tamnih komadića i dodala ih u zbirku ispod jastuka.
Zato je porodici trebalo puno vremena da dovrše ovu sliku. Frustrirana, moja je majka na kraju izbrojila komadiće i shvatila da ih nedostaje više od stotinu. Upitala me jesam li ih vidjela. Rekla sam joj tada što sam učinila s komadićima koji mi se nisu sviđali i ona ih je pronašla te složila sliku. Sjećam se da sam je posmatrala dok je to činila. Kako je na mjesto stavljala jedan tamni komad za drugim, polako se otkrivala slika a ja sam ostala bez riječi. Nisam imala pojma da ćemo na kraju dobiti sliku. Zaista je bila lijepa – spokojan prizor napuštene plaže. Bez komadića koje sam sakrila, slika nije imala smisla.
Možda je preduslov za pobjedu da igru volimo bezuslovno. Život nam pruža sve komadiće. Kad sam prihvatala određene dijelove života i poricala te zanemarivala ostatak, mogla sam vidjeti tek djelić svog života istovremeno – sreću zbog uspjeha ili vrijeme slavlja, ili ružnoću i bol gubitka ili neuspjeha koje sam svih silama pokušavala zaboraviti. Ali poput tamnih komadića puzla, ti tužniji događaji, ma koliko bili bolni, pokazali su se kao dio nečeg puno većeg, što bez njih nije potpuno. Čini se da uvidi u djeliće nečeg skrivenog zahtijevaju da svaki prihvatimo kao dar.
Mi uvijek slažemo puzle, a nismo unaprijed svjesni slike koju ćemo dobiti.◄------
------►Ja mislim da smo svi mi slijepi; slijepci koji mogu da vide,
ali iz nekog razloga ne vide.
Kakav je ovo svijet gdje čovjek može i mašine poslati na Mars,
a ne može učiniti ništa da zaustavi ubijanje drugih ljudi?!...
Nije teško živjeti sa drugima, teško ih je razumjeti.
Ljudski vokabular još uvijek nije u stanju, a vjerovatno nikada neće ni biti,
da sazna, prepozna i komunicira sa svime što čovjek može da doživi i osjeti.
Amerikanci su izumjeli strah.
Sve spletke i zavjere ovoga svijeta neće se pokazati kao trajne i transcedentne.
Sve što je autentično, istinsko, pojaviće se u obliku poklona. Pa makar nam izgledalo
i slučajno.
Postoji mnogo razloga da ne trpimo svijet ovakav kakav jeste.
Mnogi ljudi prožive cijele svoje živote čitajući, ali nikada ne tragajući za smislom iza napisanih riječi, oni ne shvataju da su riječi ustvari samo kamenje postavljeno da bismo prešli preko brze rijeke, a razlog zbog čega je to kamenje tamo, je taj da možemo da se dočepamo druge obale…druga obala je ono što je bitno.
Riječi nisu date čovjeku da bi prikrile misli.
Ja nisam loš čovjek. Ja samo vrijeđam jezikom.
Unutar nas postoji nešto što nema svoje ime;
to nešto je ono što mi zaista jesmo.◄------
------►Profesor filozofije stoji ispred svog razreda i ispred sebe ima nekoliko predmeta. Kada je čas počeo, bez riječi uzima veliku praznu teglu i počinje je puniti kamenjem. Zatim upita studente : «Da li je tegla puna?» Oni su se složili da jeste. Profesor onda uzima kutiju sa šljunkom i sipa u teglu. Šljunak je popunio prostor između kamenja. Na pitanje da ‘Da li je tegla sada puna’, studenti s...u se složili da jeste. Onda je pak uzeo pijesak i popunio teglu između šupljina od šljunka i kamena.
-”A sada hoću da zamislite da je ovo vaš život! Kamenje predstavlja važne stvari, vašu porodicu, vašeg patnera, vaše zdravlje, vašu djecu – sve ono što bi vaš život činilo punim i onda kad bi sve druge stvari nestale. Šljunak su sve druge stvari koje su važne kao što je posao, kuća, auto. Pijesak je sve ono što preostane. Sitnice.
Ako u teglu prvo stavite pijesak, za kamenje i šljunak neće ostati mjesta.
Isto važi i u životu. Ako svo vrijeme trošite na nevažne stvari, nećete imati prostora za ono što vam je važno.
Obratite pažnju na one stvari koje su ključne za vašu sreću.
Igrajte se sa djecom.
Izvedite svog partnera na ples.
Otiđite kod doktora na kontrolne preglede.
Uvijek će biti vremena za posao, da se kuća očisti, pozovu prijatelji na večeru.
Pobrinite se prvo za kamenje tj. za ono što je zaista važno. Postavite svoje prioritete. Sve ostalo je samo pijesak!”◄------
------►Možeš me potražiti u šumi kraj potoka.
Skrivena sam u magli koja u praskozorja prekriva usnule obale.
Tada sam ono što jesam. Niko me ne vidi. Svako me može čuti. Niko me ne može naći....
Ja zapravo ne postojim. Možda bih htela da budem zrak svjetlosti u tami, eho vječnosti u prolaznom svijetu. Nisam sumnjiva, ali sumnjam da će me neko otkriti.
Kada spokojni san savlada dijete, čuvam njegovu mirnoću, jer duh praznine vazda vreba svoj plijen. Moje je da ga obuzdam i pokažem mu njegovo pravo lice.
Ja nemam lice, ali imam izraz.
Ne mogu da se pokrenem, ali pokrećem druge.
U stvarnosti ne postojim, ali me prizivaju da bi stvarnost zavarali.
Ponekad, u pričama kraj tople peći, budim dremljive slušaoce zanesene ljepotom izraza.
Nikad me niko nije video, ali me naslućuju.
Nikad me niko neće naći, ali me i dalje traže.
Sudbina mi je odredila samoću. Prihvatam je kao razumno dijete neispunjene želje.
Većina ljudi misli da mi je ime Tuga. Ne opirem se jer gomila uvijek griješi. Moje ime ću saopštiti samo Tebi i onom ko uspije da se uspne na vrh grebena sa kojeg se vide more i pustinja.
Tragaoci plove, ili lutaju. Jedni se uljuljkuju znanjem. Drugima je znanje poljuljano. Za sve mene krive.
Čekam da se probude oni što znaju i oni što misle da ne znaju, a znaju.
Tamo gdje se more i pustinja spajaju prepoznaćeš vječnu obalu. Ja sam tanka lelujava linija koja se stalno pomjera.
Sada je trenutak da Ti otkrijem svoje ime.
Ali prije toga, još samo ovo da Ti kažem: “Ja sam ona što nestaje i postaje”.
Zovu me Mašta. ◄------
------►Svejedno je volimo li jednom, dvaput ili deset puta u životu – uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo.
Ljubav nas može odvesti i u pakao i u raj, ali uvijek će nas bar negdje odvesti.
Treba je kao takvu prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja.
Ako je odbacimo, umrijećemo od gladi gledajući bremenite grane na stablu života,
bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove....
TREBA IĆI ZA LJUBAVLJU MA GDJE ONA BILA,čak i kada to znači provoditi sate, dane ili sedmice razočarenja i tuge.
Jer u trenu kad krenemo mi u susret ljubavi, i ljubav kreće u susret nama.◄------
------►Vjerujem u ružičasto.
Vjerujem da smijeh najbolje izgara kalorije.
Vjerujem u ljubljenje, u mnogo ljubljenja....
Vjerujem da treba biti snažan kada sve krene naopako.
Vjerujem da su sretne djevojke najljepše djevojke.
Vjerujem da je sutra novi dan i
Vjerujem u čuda.◄------
------►Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da se vole oni koji bi htjeli da prestanu? Naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo i rado se lišavaju zbog ljubavi nečeg čega se nikada nisu htjeli odreći i nose svoju ljubav kao bolest i okov i žive u strahu da ne izgube samo onog kog vole.◄------
------►U ljubavi ne postoje pravila. Možemo pokušavati da se pridržavamo priručnika, da vladamo svojim srcem, da izgradimo strategiju ponašanja, ali sve su to koještarije.
Srce odlučuje i to što ono odluči jedino i važi.◄------
------►Možeš da plačeš zbog toga što je otišla
a možeš i da se smiješ zbog toga što si je imala!
Možeš da zatvoriš oči i da se moliš da ti se vrati
A možeš i da otvoriš oči i vidiš sve što ti je ostavila!...
Srce ti može biti prazno, zato što nisi u stanju da je vidiš
A možeš i da ga ispuniš ljubavlju koju si uvijek dijelila.
Možeš okrenuti leđa svome sutra i živjeti u svome juče
a možeš biti i srećna što ti dolazi tvoje sutra zato što si imala to juče!
Možeš se stalno podsjećati da je više nema
a možeš i njegovati uspomenu na nju i pustiti da sve ide svojim tokom.
Možeš da plačeš i da zatvoriš um za sve
a možeš i da učiniš ono što je ona oduvijek od tebe tražila:
“Smij se, otvori oči, voli i produži naprijed.”
Ljubav te neće učiniti jakom.
Treba prvo da budeš jaka da bi uopće i započela da voliš!◄------
------►Jedno od najvažnijih ljudskih osjećanja je ljubomora, zavist. Zato se ne treba hvaliti. Ljudi suviše zavide. Oni više vole sažaljenje nego nečiji uspjeh. Čak ne treba govoriti ni neku istinu o sebi koja vas ističe. Sažaljenje izaziva simpatije, a uspjeh neprijateljstvo. Na svim nivoima društva, kod bogatih i kod siromašnih to je jednako. Nesreća nekog prijatelja vas ne pogađa onoliko koliko... to izgleda. Treba se stalno paziti, biti obazriv da bi čovjek preživio i izbjegao nesreće. Nikada se, znači, ne treba hvaliti ni najmanjim uspjehom, čak ni u vrlo rafiniranom društvu. Čim neko napusti društvo, odmah postaje meta razgovora. Nije se čak radilo o osobnim stvarima, gdje se neko zamjerio nekom, ne, to je jednostavno ono da čovjek mrzi čoveka. To nisu bili zli ljudi, ali instinkt da umanje drugog su sačuvali kao neophodnu potrebu. Ja mislim da je čovjek uvijek takav.◄------
------►Da mogu,
Sunce bih toplo
u život tvoj dozivala
i tmurne oblake razmicala.
...
Da mogu,
radost bih ti
na lice milo pisala
a tugu s njega brisala.
Da mogu,
pored rijeke bih
s tobom s večeri sjedila
i lik tvoj u odsjaju
zalazećeg sunca tražila.
Da mogu,
obraz bih tvoj s jeseni
s jabukama ubrala
i cijelu zimu ga milovala.
Da mogu,
u oku bih se tvom bistrom
srećna kupala
i s tvojim snovima
slatko zaspala.
Da mogu,
svu ovu LJUBAV nježnu
tebi bih, dušo mila
poklonila.◄------
------►Ljudi koji ne mogu vladati svojim srcem,
još manje mogu vladati svojim jezikom.
Ljudi koji ne mogu stvoriti mir u srcu svom,
još manje mogu stvoriti mir u državi....
Ljudi koji ne mogu vidjeti svijet u sebi,
još manje mogu vidjeti sebe u svijetu.
Ljudi koji ne mogu sudjelovati u tuđem bolu,
još manje mogu sudjelovati u tuđoj radosti.◄------
------►Jednom je nekom čovjeku koji se vozio zabačenim putem kroz pustinju, iznenada pukla guma. Uz zaprepašćenje je konstatovao da nema dizalicu kojom bi podigao auto i promijenio točak. Zatim se sjetio da je prošao pored jedne radionice, od koje je sada bio udaljen oko osam kilometara, i krenuo je pješke nazad. Počeo je da misli:
“Odavde do kraja pustinje nema druge radionice. Ako vlasnik ne bu...de spreman da mi pomogne nemam drugog izbora. Prepušten sam mu na milost i nemilost. Samo za pozajmljivanje dizalice može dobro da me odere… Može da mi naplati deset dolara. Može da mi naplati 20 dolara. Može da mi naplati 50 dolara, a ja neću moći ništa da uradim. Gospode, kako neki ljudi iskorišćavaju druge.”
Stigao je do radionice.
Vlasnik je izašao i prijateljski ga upitao:
“Šta mogu da učinim za vas?”
A naš prijatelj uzviknu:
“Možete da uzmete vašu prokletu dizalicu! ”◄------
------►Zvala se gospođa Tompson. Prvog dana školske godine svojim đacima petog razreda je ispričala jednu laž. Poput većine učiteljica rekla je djeci da ih sve podjednako voli. Ali to je nemoguće jer je u prvom redu poguren za klupom na svom mjestu sjedio dječak, po imenu Tedi Stodard.
Gospođa Tompson je posmatrala Tedija prethodne godine i primijetila da se rijetko igra sa ostalom djecom, odjeća... mu je neuredna i da se ne kupa redovno. Tedi je takođe znao da bude neprijatan. Došlo je dotle da je gospođa Tomson zaista uživala da piše velike masne jedinice crvenom hemijskom olovskom na njegovim zadacima. U školi gdje je gospođa Tomson predavala, nastavnik je na kraju godine bio dužan da prije nego što napiše svoje mišljenje o svakom đaku, pročita mišljenja ostalih nastavnika od prethodnih godina. Gospođa Tomson je ostavila Tedijev izvještaj za kraj. Kada ga je pročitala doživjela je veliko iznenađenje.
U prvom razredu, za Tedija je pisalo, “Tedi je bistro dijete i uvijek se smije. Uredan je i lijepo vaspitan. Pravo je zadovoljstvo poznavati ga.”
U drugom razredu, “Tedi je odličan đak, svi ga vole, ali ima problema kod kuće jer mu je majka neizlječivo bolesna.”
U trećem razredu, “Teško je podnio smrt svoje majke. Trudi se koliko može, ali njegov otac uopšte ne obraća pažnju i ako se nešto ne promijeni, to će loše da se odrazi po njega.”
U četvrtom razredu, “Tedi se povukao u sebe i ne pokazuje interes za školu. Nema mnogo drugova i ponekad spava na času.”
Gospođa Tompson je sada shvatila u čemu je problem i postidjela se. Još joj je gore bilo kada su joj đaci donijeli božićne poklone umotane u ukrasne papire, svi osim Tedija koji je svoj poklon donio nespretno umotan u običnu braon papirnatu kesu.
Gospođa Tompson je uz veliki napor otvorila baš njegov poklon između svih ostalih. Neka djeca su počela da se smiju kada je otkrila ogrlicu od plastične imitacije kamenja, gdje su neki vidno nedostajali, kao i do pola ispunjenu bočicu parfema. Utišala je dječiji smijeh tako što je rekla
da je ogrlica predivna i stavila je oko vrata, a parfem je kanula sebi na nadlanicu. Tedi je ostao poslednji posle škole da bi joj rekao:
“Gospođo Tompson, danas ste mirisali kao nekada moja majka.”
Pošto su djeca otišla, plakala je skoro sat. Od tog dana je prestala da predaje djeci gramatiku i matematiku. Umjesto toga počela je da ih uči. Gospođa Tompson je obratila posebnu pažnju na Tedija. Kako je radila sa njim, tako je živnuo. Što ga je više podsticala, brže je napredovao. Na
kraju godine Tedi je postao jedan od najboljih đaka u razredu, pored toga što je slagala da podjednako voli svu djecu Tedi je postao njen omiljeni đak. Sljedeće godine je pronašla poruku ispod vrata od Tedija, da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu.
Šest godina je prošlo prije nego što je dobila novu poruku od Tedija. Napisao joj je da je završio srednju školu, treći u generaciji, ali da je ona i dalje najbolja učiteljica u njegovom životu. Poslije četiri godine, dobila je još jedno pismo da mu je ponekad bilo teško, ali je završio fakultet sa najboljim ocjenama. Uvjeravao je gospođu Tompson da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu. Poslije četiri godine stiglo je još jedno pismo u kome je pisao da je odlučio da I dalje nastavi sa studiranjem. Pismo je bilo potpisano sa Dipl. Ing. Teodor F. Stodard.
Ali ovdje nije kraj priči. Stiglo je još jedno pismo tog proljeća. Tedi je rekao da je upoznao jednu djevojku i da će se vjenčati. Objasnio joj je da mu je otac umro prije nekolko godina i pitao je gospođu Tompson da li bi pristala da na vjenčanju uzme mjesto obično rezervisano za mladoženjinu majku. Naravno da je gospođa Tompson pristala. I kao što već pogađate, stavila je onu ogrlicu i onaj parfem.
Zagrlili su se i Dr. Stodard joj je šapnuo:
“Hvala gospođo Tompson što ste vjerovali u mene. Hvala vam mnogo što ste mi omogućili da se osjećam posebnim i da mogu da postigem nešto u životu.”
Gospođa Tompson, je sa suzama u očima, šapnula:
“Tedi, griješiš, ti si taj koji mi je omogućio da postignem nešto u životu. Prije tebe ja nisam znala kako da učim druge.”◄------
------►Nedavno sam od prijatelja čuo priču o slavnom naučniku iz područja medicine. Neki ga je novinar upitao zašto je on toliko kreativniji od prosječnih osoba. Šta ga je to toliko uzdiglo od svih drugih?
Odgovorio je da je, po njegovom mišljenju, uzrok tome jedan događaj koji se desio u njegovoj drugoj godini.
Naime, pokušavao je da dohvati plastičnu bocu mlijeka iz frižidera, ali boca je bila k...lizava, pa mu je ispala iz ruku, a sve se mlijeko prolilo po podu. Čitavo more mlijeka!
Kada je mama ušla u kuhinju, umjesto da viče ili ga kazni, samo je rekla: “Roberte, kakav si veliki i prekrasan nered napravio! No, šteta je već učinjena. Želiš li da se malo poigraš u mlijeku prije nego što ga počistimo?!”
To je i učinio. Nakon nekoliko minuta mama je opet predložila: “Znaš, Roberte, svaki put kada napraviš ovakav nered, moraš ga i počistiti i sve vratiti kako je i bilo. Šta misliš da to sada i uradimo? Uzećemo sunđer, peškir ili krpu. Šta bi ti najviše volio?”
On je izabrao sunđer, pa su zajedno počistili nered.
Mama je zatim rekla: “Znaš, ovo što smo vidjeli je propali pokušaj nošenja velike boce mlijeka dvjema malenim ručicama. Hajdemo sada u dvorište da napunimo bocu vodom i da vidimo da li možeš da otkriješ kako da je nosiš bez prolivanja.”
Maleni je dječak naučio da je to moguće ukoliko objema rukama uhvati bocu pri vrhu.
KAKVA DIVNA LEKCIJA!
Naučnik je dodao da je još u tom trenutku shvatio da se ne treba bojati grešaka. Već suprotno od toga – da su greške samo dobra prilika za saznavanje nečega novog.
To je i suština naučnih eksperimenata. Čak i ukoliko eksperiment “ne upali”, uvijek možemo naučiti nešto vrijedno iz toga.◄------
------►Kada mu se približio posljednji čas, stari otac pozva svojih pet sinova i reče im:
- “Djeco moja draga, ja vas sada napuštam. Moj put na zemlji ovdje završava. Ali poslušajte još kakvu ću vam priču ispričati, prije nego što konačno sklopim oči. Dobro me slušajte, zašto što želim da mi je protumačite.”
Sinovi prikovaše poglede ka ocu. Starac ih pogleda jednog po jednog i započe priču: – “Jed...nom u jednoj šumi izrastao jedan hrast. Ogromno drvo. Žirevi su poput kiše padali iz njegove krošnje. Korijeni mu sisali sok duboko iz zemljine utrobe. Oluje ga lomile, ali mu ništa nisu mogle. Jednog dana u šumu stiže drvosječa. Izmjeri očima hrast, zavrnu rukave, zamahnu sjekirom i započe da ga sječe. Do noći ga obori na zemlju. Podreza mu grane, a deblo odvuče kod stolara gdje ga ovaj izreza u daske. Na jesen u stolarsku radnju uđe jedan bačvar. On natovari daske na kola i odveze ih kući. U svojoj radionici bačvar izobla daske u bačvarske duge, napravi dno, postavi obruče i sastavi jednu veliku bačvu. U tu bačvu svake jeseni je sipao mlado, kipeće vino i prodavao ga seljacima za svadbe, slave i sahrane. Tako je bilo sve dok je bačva bila zdrava. Ali po nesreći, jednog dana mu puče jedan obruč i duge se rastaviše. Vino se proli i bačva propade. Dok se je bačvar dosjetio da stavi novi obruč, duge više nisu bile za upotrebu. Djeca se dočepaše metalnih obruča i počeše da ih kotrljaju po ulici, a domaćica naloži duge i dno bačve.”
- “Možete li mi sada protumačiti ovu priču?” – upita otac sinove.
Zamisli se petoro braće, no nijedan nije uspio da odgonetne smisao.
Tada stari otac odmahnu glavom i odgovori im:
- “Mladi ste još, zato je i ne možete protumačiti. Reći ću vam šta sam mislio sa ovom pričom: šuma sa velikim drvećem je naša država. To je čvrsta planina. Bačva je porodica, duge smo mi, obruči su sloga, a vino je radost i poštenje u životu. Gdje ima sloge u porodici, tu ima i poštenja. Kuća, u kojoj ne vlada sloga bolje da izgori do temelja. ZATO ČUVAJTE OBRUČEVE TE BAČVE, DJECO MOJA.”◄------
------►Visina tvoje plate ne određuje koliko si dobra osoba.
Stvari koje je teško prevaliti preko jezika su obično najvažnije stvari.
Imaš slabu stranu ako si dovoljno dobar samo u jednoj stvari....
Niko ti neće ispuniti želje; bolje bi bilo da se sam pokreneš i da ih ispuniš.
To što razbijaš glavu oko nekog problema ne znači da ćeš ga lakše riješiti.
“Zdravo!” je najmoćnija riječ protiv usamljenosti.
Ne možeš se osloboditi svojih strahova, ali možeš naučiti živjeti sa njima.
Osjećaj krivice je beskoristan.
Svakog dana postavi pred sebe jedan dodatan izazov.◄------
------►Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. Nije važno. Voli ga!
Ako činiš dobro, pripisaće to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno. Čini dobro!
Ako ostvariš svoje ciljeve, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje. Nije važno. Ostvaruj svoje ciljeve!...
Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno. Nije važno. Čini dobro!
Poštenje i Iskrenost učiniće te ranjivim. Nije važno. Budi Pošten i Iskren!
Ono što si stvarao godinama, u času bi moglo biti razrušeno. Nije važno. Stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći. Nije važno. Pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on ti uzvraća udarcima. Nije važno. Daj najbolje od sebe!
_-_-_-_-_-_-_-_-_-
Zapis sa zida Dječijeg doma u Shishu Bahvani, koji je osnovala Majka Tereza.◄------
------►Strah može biti velika smetnja pri posmatranju. On poprima najrazličitije oblike, iako ne mora biti isključivo vizuelan; može biti i taktilan, auditivan, iracionalan, konkretan ili apstraktan, ali strah je strah, bez obzira na nivo i način ispoljavanja.
Pri običnom posmatranju, nas uopšte ne zanima kvalitet i estetska vrijednost posmatranog. Međutim, ako istinski posmatramo ne ostaje nam... vremena da vrednujemo, analiziramo i kategorizujemo, jer kroz sve ove procese počinje poistovećivanje, a prestaje posmatranje… Ukoliko je to moguće, poželjno je posmatrati i strah, posmatrati analitične misli, emocionalne reakcije, sve. To je meditacija: registrujem sve, ne reagujem ni na šta.
Ako ipak reaguješ onda si slobodan da registruješ reakciju, tj. da prekineš beskonačan niz besmislenih psiholoških reakcija na sve i svašta. Kad ti se pri posmatranju vlastitih reakcija pojavi silno nezadovoljstvo i nesigurnost, onda se nezadovoljstvo i nesigurnost silno posmatraju. Ljepota življenja prirodna je posljedica življenja koje je svjesno, bujno i cjelovito.
Unutrašnji sukobi, kao odraz spoljašnjih, predstavljaju prekid u posmatranju. Kada se sukob voljno ili spontano prekine, ljepota je opet vidljiva onom ko može da je posmatra. Ljepota je u posmatraču, ne u posmatranom. Život je u posmatraču, ne u onom što se životom smatra.
Ljepota nije kraj. Nastavi s posmatranjem.◄------
------►Svaka je filozofija tužna. Ako govorite duže o sreći, vi ćete se naposljetku osjećati pomalo nesrećnim. Nema nijedne velike istine čovjekove o kojoj se smije do kraja misliti bez opasnosti za svoju misao: ni o religiji, ni o ljubavi, ni o smrti.
Sve što je duboko, izgleda na dnu tamno i neveselo; i ni u jedan se ponor ne da dugo gledati bez vrtoglavice i užasa. Koliko više razmišljate o ži...votu, sve se više otvaraju njegove zasjede i pokazuju njegova bespuća. Zato ako puno govorite o nesrećama u životu, najzad više ne vidite život nego nesreće. Odista, čovjek živi cijelog vijeka u nebrojnim opasnostima, ali ipak se događa da veliki broj ljudi prožive cijeli život ne dočekavši nikakve naročite nesreće. Čak mnogim ljudima proteče život kao lijepa rijeka Aretuza, koja je najprije imala svoj izvor u Peloponezu, a zatim nesmetano pronijela svoje slatke vode kroz cijelo more do Sicilije, da isto tako slatka izbije onamo iz novog izvora. Užasi života postanu jednim dijelom naše sudbine samo ako su u njih naročito udubljujemo. Ima blaženog svijeta koji ne vjeruje u zlo, a ima i drugih ljudi koji nisu nikad vjerovali ni u nesreću; međutim, ni jedni ni drugi nisu tim izgubili više nego oni koji su sva zla premjerili i sve nesreće prebrojali. Naprotiv, mnoge nesreće ne bismo možda ni izbjegli da smo na njih dugo mislili, kao što je slučaj da čovjek dobije baš onu bolest na koju najviše misli. Mnogi se ljudi tuže da im prođe cijeli vijek tražeći životu njegov smisao, koji, ako uopće postoji, i nije drugdje nego u samom traženju. Ko smisao života nije tražio, taj nije živio; ali ko ga je tražio, taj nikad nije bio dovoljno srećan.◄------
------►Činjenica je kako je istina život, a život nije trajan. Život se mora otkrivati iz trenutka u trenutak, iz dana u dan. Mora biti otkriven. Ne mora ga se smatrati sigurnim. Ukoliko smatrate pouzdanim da znate živjeti, onda ne živite. Tri obroka dnevno, odjeća, stan, seks, vaš posao, vaša zabava i vaš proces mišljenja – taj dosadni, ponavljajući proces nije život.
Život je nešto što treba otk...riti. A vi ga ne možete otkriti ukoliko niste izgubili, odbacili stvari koje ste pronašli. Eksperimentišite s onim što sam rekao. Zanemarite vaše filozofije, vaše religije, vaše običaje, vaše rasističke tabue i sve ostalo. Oni nisu život. Ako ste zarobljeni time, nikada nećete otkriti život.
Čovjek koji kaže da zna, već je mrtav. Ali čovjek koji misli ”Ja ne znam”, koji otkriva, pronalazi, koji ne traži cilj, ne misli u terminima dostizanja i postajanja – takav čovjek živi, a to življenje je istina.◄------
------►Sudbina je za gubitnike...
Ona je samo glupi izgovor da čekamo da se stvari dogode,
umjesto da se postaramo da se dogode.◄------
------► Kada ljudi odlaze iz tvog života,pusti ih da idu.
Tvoja sudbina nije vezana za ljude koji odlaze od tebe,
niti to znači da su oni loši ljudi....
To samo znači da je njihova uloga
u tvom životu završena.
PUSTI IH DA IDU!◄------
------►Kada čovjek dublje zagleda u dušu svijeta
lako shvati da na svijetu uvijek postoji
jedna osoba koja čeka onu drugu,
bilo to nasred neke pustinje
ili nasred nekog velikog grada....
I kada se te osobe sretnu
i njihovi pogledi se ukrste,
sva prošlost i sva budućnost
gube svaki značaj…
i samo postoji taj trenutak.◄------
------►Životna ograničenja svakog od nas ne određuje to:
Koga znate,
Gdje ste rođeni,...
Kakav vam je genetski materijal,
Koliko novca imate,
Koliko godina imate,
Koliko ste obrazovani,
Šta ste do sada radili u životu,
Kao nijedan drugi izgovor koje ljudi obično koriste kako bi opravdali sopstveni životni neuspjeh.
Jedina konstanta koja će vas izdići iznad svih ostalih koji stalno kukaju i ništa ne rade jeste vaša odlučnost da iskoristite ogromne prilike koje su vam nadomak ruke.◄------
------►Ako očekuješ da će svijet biti pošten prema tebi zato što si ti pošten, grdno se varaš.
To je kao očekivati da te lav neće pojesti jer ti njega nisi pojeo.◄------
------►Što sam stariji, manje brinem o tome šta ljudi misle o meni. I zato što sam stariji sve više uživam u životu.◄------
------►Zaboravi juče. Ono je tebe uveliko zaboravilo. Ne brini se zbog sutra. Još se niste ni upoznali. Umjesto toga, otvori svoje oči i srce ka istinski neprocjenjivom poklonu: danas.◄------
------►SAVJET ZA ŽIVOT...
Plaši se manje,
nadaj se više,
jedi manje,...
žvači više,
kukaj manje,
diši više,
pričaj manje,
kaži više,
mrzi manje,
voli više,
i sve dobro će ti doći u ruke.◄------
------►Jedan vremešni čovjek kojem je saopćeno da je terminalno bolestan, zapisao je sljedeću poruku:
“Da imam priliku da svoj život ponovo proživim, pokušao bih napraviti više grešaka. Ne bih pokušavao da budem tako savršen. Više bih se opustio i smijao. Bio bih fleksibilniji. Više bih rizikovao, popeo bih se na više planina, preplivao više rijeka, otišao na mjesta koja nikad nisam posjetio, jeo ...više sladoleda i manje žitarica! Imao bih više stvarnih nevolja i manje izmišljenih.”
Znate, ja sam bio jedan od onih ljudi koji su živjeli promišljeno, sa osjećajem i razumno iz sata u sat, iz dana u dan.
“Da imam mogućnost da ponovo sve proživim, više bih se puta zavrtio na ringišpilu, gledao bih više izlazaka sunca, više bih se igrao sa svojom djecom, bio bih srećniji i ne bih tako uporno gunđao o svemu. No, znate, nemam tu mogućnost.”
_-_-_-_-_-_-_-
Nemojmo prekasno shvatiti da nemamo drugu šansu. ◄------
------►PORUKA ...
Voli i služi čitavom čovječanstvu.
Pomaži svima.
Budi srećan. Budi hrabar.
Budi pokretač neodoljivog užitka....
Prepoznaj boga i božansko u svakom licu.
Ne postoji svetac bez prošlosti ni grešnik
bez budućnosti.
Hvali svakoga. Ako nekoga ne možeš hvaliti
pusti ga/ju iz svog života.
Budi originalan. Budi inventivan.
Budi hrabar. Budi hrabar iznova i iznova.
Ne oponašaj. Budi jak. Budi uspravan.
Ne oslanjaj se na tuđe štake.
Misli svojom glavom. Budi svoj.
Svo savršenstvo i sve božanske vrline su
skrivene u tebi, obznani ih svijetu.
Mudrost je, također, u tebi neka sjaji dalje.
Neka ti život bude ružin cvijet u tišini,
on govori jezikom mirisnim.◄------
------►Život ima tri pravila:
Životno pravilo:1
Radi ono što TEBE čini srećnim....
Životno pravilo:2
Nikad nemoj odustajati.
Životno pravilo:3
Nikad nemoj zaboraviti pravilo 2.◄------
------►Ljudi mogu biti čudni.
Oduševljeno započnu put do velikog cilja,
Puni nade jurišaju na životne zadatke.
Osjećaju se jakima,
ali sve dok ne naiđu na probleme,...
razočarenja, nenadane udarce.
Kad se smrkne i sve izgleda crno,
mnogi se uplaše i prestanu.
“Ne, ne mogu više.”
“Dosadilo mi je.”
“Zašto ja, a ne neko drugi?”
“Ja tu ništa ne mogu, drugi su krivi,
roditelji, društvo, odnosi.”…
Ljudima nedostaje KIČMA!
Kičma je stalnost, otpornost,
samosvijest, samopouzdanje,
vjera u sopstvene snage,
u svoju vrijednost, u svoje bližnje.
Kičma drži glavu uspravnom,
visoko iznad svih negativnih raspoloženja.
Kičma je sposobnost izdržavanja.
Potrebna nam je kičma za uspravan hod,
za uspravno držanje glave,
za preuzimanje odgovornosti,
za lakše podnošenje tereta i briga,
za da nikad ne puzimo pred novcem.
Potrebna nam je kičma da bi izdržali,
da bi nastavili pravo,
da bi nastavili svojim vlastitim putem.
Samo ćemo s kičmom stvoriti bolji svijet.◄------
------►Mudrac je ispričao jednom sljedeću priču:
Jednog su dana razbojnici oteli petogodišnjeg dječaka i spalili selo u kome je živio. Kad se otac vratio, vidio je zgarište i učinilo mu se da je ugljenisano dječije tijelo njegov sin. Plačući i čupajući kosu spalio je dječije tijelo, sakupio pepeo u jednu vrećicu i stalno je nosio sa sobom.
Jednog je dana, međutim, njegov pravi sin pobjegao od razb...ojnika i vratio se kući. Pokucao je na očeva vrata.
Otac koji je još uvijek plakao i nosio vrećicu s pepelom sa sobom, upitao je:
“Ko je tamo?”
“Tata, ja sam, tvoj sin. Otvori vrata.”
Otac je pomislio da se neki obijesan dječak s njime šali. Viknuo mu je neka odlazi i nastavio je plakati. Dječak je uporno kucao, ali otac nije otvarao vrata. Nakon nekog vremena dječak je otišao. Otac i sin više se nikada nisu vidjeli.
Na kraju je mudrac dodao:
“Ako se previše držiš nečega što smatraš istinom, kada sama istina dođe na tvoja vrata, nećeš joj ih znati otvoriti”.◄------
------►Istina i laž su putovale u jedan grad. Narod koji ih je vidio govorio bi:
“Gledajte, Istina i Laž putuju zajedno!”
Narod ih je razlikovao po odjeći. Istina je nosila odjeću Istine, a Laž odjeću Laži. Prije nego što su stigle u grad u koji su namjeravale da dođu, obje odlučiše da plivaju u jezeru van grada. Poslije plivanja, Laž je izašla prva iz jezera. Umjesto da obuče svoju odjeću, ona ...je uzela odjeću Istine i obukla je. Ona je proračunala da će narod misliti da je ona Istina.
Tako, Laž je krenula sama prema gradu. Kasnije, Istina je izašla iz jezera i vidjela da nema njene odjeće. Shvatila je da je Laž zgrabila njenu odjeću i obukla se u nju tako da narod povjeruje da je ona Istina. Ali Istina nije htjela da obuče odjeću Laži jer nije htjela da narod misli da je ona Laž. Zbog toga Istina je pošla gola prema gradu. Kada je ušla u grad, vidjela je sav gradski svijet kako sluša Laž obučenu u odjeću Istine. I Istina je pomislila:
“Narod vjerovatno misli da sam ja Laž.” i pođe među narod da objasni stvar. Ali narod nije želio ni da čuje Istinu. Naprotiv, narod je bježao od nje. Istina je onda rekla sama sebi:
“To je jako čudno, ovaj svijet će prihvatiti Laž obučenu u odjeću istine ali neće prihvatiti golu Istinu.”◄------
------►Za čovjeka postoje samo tri događaja: roditi se, živjeti i umrijeti;
on ne osjeća kad se rodi, pati što mora umrijeti
i zaboravlja da živi.◄------
------►Koliko se često zapitate: “Šta je ono što zaista volim?” ili “Šta je ono što me zaista usrećuje?” Možete li se sjetiti trenutaka sa svojom porodicom ili prijateljima kada vam nije bilo važno ništa drugo do postojanja u tom trenutku? U velikoj većini slučajeva, optimističan odgovor će biti “rijetko”, a realno “skoro nikad”.
Možete li se sjetiti kada ste posljednji put rekli sebi:
Ja sam in...teligentna/an,
Ja sam kreativan/na,
Ja sam mudra/ra,
Ja sam moćan/na,
Ja sam pun/a energije,
Ja sam zdrav/a,
Ja sam meni super!
Jeste li se ikad zapitali kako bi izgledao razgovor sa samim sobom kada budete imali 99 godina? Čemu biste vi sa 99 godina, puni zdravlja i mudrosti, posavjetovali vas u sadašnjosti? Na šta biste trebali da se koncentrišete u narednim danima, godinama da proživite ispunjen život vrijedan pamćenja? Šta biste trebali sad početi raditi što će ostaviti najdublji pozitivan trag u vašem životu narednih godina?
Odmorite ponekad, postavite sebi važna pitanja, jer nakon toga ostaje samo kajanje.◄------
------►Možeš sutra biti srećna. Možeš biti srećna kad završiš sa svim stvarima koje si isplanirala. Možeš biti srećna kad upoznaš onoga. Možeš biti srećna kad dobiješ pravi posao. Možeš biti srećna i kad dobiješ povišicu na poslu. Možeš biti srećna kada prestaneš kupovati stvari koje su ti potrebne i počneš kupovati stvari koje želiš. Možeš biti srećna kad se penzionišeš. Možeš biti srećna kad ti vrijeme odgovara. Možeš biti srećna u avionu. Možeš biti srećna na kiši. Ili možeš sve ovo prestati čitati, duboko udahnuti, i biti srećna od ovog trenutka.◄------
------►Tačno prije pet stotina godina (1513) Nikolo Makijaveli je napisao da „ne postoji ništa teže, opasnije i sa neizvjesnijim uspjehom, nego prokrčiti put ka upoznavanju neke nove stvari.” On dodaje da pokretač nečeg novog uvijek ima za žestoke neprijatelje sve one koji bi ostvarili koristi zadržavanjem starog sistema i samo blage zagovornike u onima koji bi ostvarili korist u novom sistemu. Za...to je najteža misija među ljudima – promjena.
Ljudi se opiru promjenama iz više razloga kao što su strah, uviđanje da status quo zapravo ‘i nije tako loš’, kada im nije jasno šta će promjene donijeti, kada ne vjeruju onima koji ‘guraju’ promjene ili sami nemaju dovoljno samopouzdanja. Promjene su većini ljudi traumatična iskustva koja će radije preskočiti, ako im se pruži prilika. Na našim prostorima promjene su, skoro po pravilu, običnom čovjeku donosile još veće probleme pa nerado prihvatamo da krenemo u tom pravcu.
Međutim, promjene su prosto nužne. Promjene su jedina konstanta u našim životima. Ukoliko se ne mijenjamo – ili bolje reći prilagođavamo – posljedice uvijek osjećamo na svojoj koži. Ne možemo očekivati da nam bude dobro dok se cijeli svijet kreće u jednom pravcu, a mi ostajemo tu gdje jesmo, zatvoreni u iluziju o sopstvenoj važnosti. Umjesto da prkosno čekamo talase koji će nas prije ili kasnije polomiti, zar nije bolje da naučimo kako da ih ‘uzjašemo’ i iskoristimo najbolje što možemo? Ili da se makar postavimo tako da nas njihova ogromna snaga ne potroši. Naravno da jeste, no za tako nešto treba hrabrosti i upornosti. Mnogo je lakše kukati kako je sve oko nas loše, nego se pomjeriti i promijeniti nešto u sebi, a tako i u svijetu oko sebe. Zato većina i živi kako živi, dok društva grcaju u problemima.
Parafraziraćemo Gandija, želiš li promijeniti svijet, pokreni promjenu u sebi, a potom i budi ta promjena svijeta.◄------
------►Sposobnost da se budi osamljen je sposobnost da volimo. Možda zvuči paradoksalno, ali nije. To je egzistencijalna istina: samo oni koji su sposobni biti sami u stanju ljubavi, dijeliti, prodrijeti duboko u srž druge osobe – bez da je posjeduju, da postanu ovisni o njoj, bez potrebe da je svedu na običan predmet i da ne postanu opsjednuti njom. Oni dozvoljavaju drugoj osobi apsolutnu slobodu... jer znaju da ako je ona i ostavi, njihova sreća će ostati netaknuta. Njihova sreća ne može biti oduzeta od druge osobe, jer nije ni data drugoj osobi.
Samo osoba koja uživa u svom životu je u stanju uživati i u svojoj smrti. A ako si sposoban da uživaš u smrti, pobijedio si smrt. Stoga za tebe dovijeka nema potrebe da postoji ni rođenje ni smrt – jer si naučio sve što je potrebno.
Dok si živ, budi toliko živ da čak ni smrt koja dođe ne može da te ubije. Smrt se događa samo mrtvima. Da ponovimo: Smrt se događa samo mrtvima, samo oni koji su već mrtvi idu u smrt. Istinski živa osoba trascendira, prevazilazi smrt. Smrt dođe, ali promaši svoju metu. Kako možete ubiti osobu poput Alaha? Kako možete ubiti osobu kao što je Isus? Kako možete ubiti Krišnu sa flautom na usnama? – Nemoguće. Smrt sama počinje plesati oko njega. Njegov život je toliko bogat da se sama smrt zaljubi u njega.
Budi realan, planiraj čuda.
Samo idiotima i prosvijetljenima nikad nije dosadno.◄------
------►U svemu budi jednostavan. Ne nameći se i ne misli da je tvoje iskustvo svima potrebno. Pokušaj razumjeti druge ljude. I oni traže kao i ti. Pokušaj ih razumjeti i prihvatiti onakve kakvi jesu. Oni ne mogu biti po tvojoj mjeri. Istina je da ti gledaš ovaj svijet kroz svoje oči, ali ne zaboravi, i drugi gledaju kroz svoje. Njima je potrebno njihovo iskustvo, oni ne mogu život učiti iz tvoga i...skustva. I ma kako ti se činilo da griješe u životu, da padaju i da ne čine sebi dobro, najiskrenije im možeš pomoći samo ako ih razumiješ i ako im ispričaš svoje iskustvo ne tražeći od njih da ga primjene, već samo da ga poslušaju.
Ne možeš biti životni učitelj samo zato što misliš da mnogo znaš. Učitelji se ne reklamiraju, učitelje drugi pronalaze i prepoznaju ih kao takve. Ako i misliš da to jesi, budi tih i radi ono zbog čega si tu i došao. Ako te drugi prepoznaju – dobro, ako ne, opet dobro, i dalje budi tih i radi ono zbog čega si tu došao. Istina je da je i u tebi mudrost kao i u meni, kao i u mnogim drugim ljudskim bićima. Daj sebi vremena da se ta mudrost koju nosiš u sebi i koja je u tebi oduvijek bila, ispolji u tvome životu. Tek tada će to drugi prepoznati!◄------
------►Žensko srce se ne mijenja tokom vremena,
niti se preobražava s godišnjim dobima;
žensko srce dugo krvolipti, ali ne umire;
žensko srce je nalik na stepu koju čovjek uzima kao prostor za svoje ratovanje i klanje –
po njoj čupa drveće i spaljuje travu, stijenje joj boji krvlju, zemlju ispunjava kostima i lobanjama,
ali ona ostaje mirna i spokojna, ostaje sigurna, proljeće u njoj ostaje proljeće, a jesen je i dalje
jesen, sve do kraja vremena.◄------
------►Potrebno je vrijeme
da spoznaš razliku između isprepletenih ruku i okovanih duša.
Potrebno je vrijeme da saznaš,
da ljubav nije vječno nadanje, a osoba pored tebe ne mora biti sigurnost za cijeli život.
Potrebno je vrijeme da uvidiš,...
da poljupci nisu zapečaćeni ugovori, a pokloni ne znače obećanja.
Potrebno je vrijeme da se suočiš sa svim svojim porazima,
uzdignutog čela i smjelog pogleda, jak kao gorostas.
Potrebno je vrijeme da shvatiš,
da se putevi baš danas grade, zato što je zemlja baš sutra nesigurna za gradnju.
Potrebno je vrijeme da shvatiš,
da će te opeći sunčevi zraci ako stojiš dugo izložen njima.
I baš zato,
posadi SADA cvijeće u bašti svoje duše i ne čekaj slučajne bukete.
Na kraju ćeš da vidiš:
Da možeš da ozdraviš,
Da si zaista uporan,
Da si prirodno jak,
Da si voljen.
I naučićeš svaki put nešto novo kada kažeš ZBOGOM.◄------
------►Pokušaj zamisliti život bez mjerenja vremena. Vjerovatno ne možeš. Znaš mjesec, godinu, dan sedmice. Na zidu ti visi sat ili je na kontrolnoj tabli tvog automobila. Imaš raspored, kalendar, vrijeme za večeru ili bioskop.
Ipak, svuda oko tebe je mjerenje vremena nebitno. Ptice ne kasne. Pas ne provjerava koliko je sati. Jelen ne gunđa o rođendanima koji se gomilaju.
Samo čovjek mjeri vrije...me.
Samo čovjeku odzvanja svaki sat.
I baš zbog toga, čovjek jedini pati od parališućeg straha koje nijedno drugo stvorenje ne muči.
Strah od vremena koje ističe.◄------
------►O prirodi dosade umnogome su rаširene pogrešne predstave. Uopće se vjeruje da interesantnost i novina sadržine “ubijaju” vrijeme, to jest prekraćuju ga, a da monotonija i praznina koče njegov tok. Ovo nije bezuslovno točno. Praznina i monotonija mogu doduše da oduže i učine “dugim”, «”dosadnim”, trenutak i čas, ali velike i najveće mase vremena one i skraćuju i šta više sasvim uništavaju. O...bratno, kakva bogata i interesantna sadržina svakako je u stanju da čas, pa i sam dan skrati i ubrza, ali računajući u velikom, ona toku vremena ipak daje razvučenost, težinu i čvrstinu tako da godine pune događaja mnogo sporije prolaze nego godine siromašne, prazne, lake, kao prohuje vjetrom odpuhane.Ono što nazivamo dosadom – dugim vremenom – prije je upravo neko bolesno osjećanje razonode – skraćivanja vremena – usljed monotonije: veliki razmaci vremena, kad imaju neprekidno jednolik tok, skupe se na način koji do smrti zastraši srce, kad je jedan dan kao svi, onda su svi kao jedan, a u savršenoj jednolikosti i najduži život proživio bi se sasvim brzo i minuo za tren oka.◄------
------►Ponekad zastanete, poželite od svega da odustanete, ali nemojte.
Jer ako odbacite svoje snove, niko ih neće pokupiti.
Borite se za ono što vam je važno i do čega vam je stalo.
Ne dopustite da vam to oduzmu i sruše.
Uvijek gledajte naprijed i samo naprijed,...
jer nikada nije toliko loše da ne može biti gore,
niti toliko dobro da ne može biti bolje.
Ma na kraju krajeva, uvijek sve ispadne dobro,
JER AKO NIJE DOBRO – ONDA NIJE KRAJ.◄------
------►Dali ste ikad bili zaljubljeni??
Užasno, zar ne?
Učini te tako ranjivim...
Otvori ti grudi i otvoriti ti srce što znači da neko može ući u tebe i uništiti te. Podižeš sve te odbrane, izgrađuješ pravo odijelo od čelika, kako te ništa ne bi moglo raniti, a onda neka glupa osoba, koja nije ni na koji način različita od ostalih glupih osoba, uđe u tvoj glupi život… Onda im daš dio sebe. A on...i to nisu tražili. Oni su uradili nešto blesavo jednog dana, nešto tipa poljubili te ili ti se nasmijali, i onda odjednom tvoj život više nije tvoj. Ljubav uzima taoce. Ulazi u tebe. Izjeda te i ostavlja te ucviljenog u mraku kad čuješ neku jednostavnu frazu tipa “možda bismo trebali biti samo prijatelji” koja se pretvori u komad slomljenog stakla koje ti se zarije u srce. Ne samo u mašti. Ne samo u glavi. To je bol duše, bol koji te probada i rastače.
Mrzim zaljubljenost.◄------
------►Ljudi ne žive. Većina nas ne živi, samo održava život u svom tijelu. To nije život. Vi ne živite sve dok vam ne postane potpuno nevažno da li ćete živjeti ili umrijeti. Na toj tački počinjete da živite. Kada ste spremni da izgubite sopstveni život, tek tada ga živite. Međutim, ako neprestano štitite svoj život, vi ste mrtvi… da li ste spremni da sve stavite na kocku?
Nesvjestan život nije vrijedan da bude proživljen. Kada odbacite svoje iluzije I postanete svjesni sebe I svijeta oko vas, otkrićete svu ljepotu života na Zemlji.◄------
------►Jeste li se ikada usprotivili nasilniku?
Jeste li ikada pljunuli u lice ucjenjivaču?
Jeste li ikada ustali u odbranu slabijeg?
Jeste li ikada rekli da laže, moćniku koji je lagao?
Jeste li ikada uspjeli da posmatrate klevetnike?...
Jeste li ikada spriječili podlu intrigu?
Jeste li ikada ustali u odbranu nevinog?
Jeste li ikada učinili nešto dobro, stavljajući život na kocku?
Ako jeste, niste uzalud bili čovjek,
a ako niste, ne znam zašto ste se uopšte rodili kao čovjek,
mogli ste se roditi kao crv, miš ili muha.◄------
------►Ako čovjek popije malo, dobar je kao ovca; ako popije malo više, postaje hrabar kao lav; ako prevrši mjeru, okrutan je kao tigar, a ako mu piće postane strast, nalik je na svinju koja se valja po blatu.◄------
------►Uvijek treba biti pijan,
to je cijela mudrost;
to je jedino pitanje....
Da se ne osjeti užasan teret vremena
koji lomi vaša ramena
i naginje vas prema zemlji,
treba se opijati bez prestanka.
Ali čega?
Vina, poezije ili vrline,
čega god želite, no opijajte se!◄------
to je cijela mudrost;
to je jedino pitanje....
Da se ne osjeti užasan teret vremena
koji lomi vaša ramena
i naginje vas prema zemlji,
treba se opijati bez prestanka.
Ali čega?
Vina, poezije ili vrline,
čega god želite, no opijajte se!◄------
------►Jednom je jedna žena zalijevala svoju baštu, kada je ugledala trojicu staraca. Nije ih poznavala, no svejedno im je rekla:
“Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto. Starci su je upitali:
“Je li Vaš muž kod kuće? ”
“Ne “, odgovorila je, nije.”...
“Onda moramo otići,” rekli su.
Kada joj se muž naveče vratio kući, žena mu ispriča šta se dogodilo.
“Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih u kuću”, rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru.
“Na žalost, ne možemo svi prihvatiti vaš ljubazni poziv.” rekli su joj starci.
“Zašto ne ?” Upitala je iznenađeno žena.
Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: “Njegovo ime je Bogatstvo.”
Potom pokaza na drugoga i reče: “Ovome je ime Uspjeh.” “Meni je ime Ljubav.”
“Sada pođi mužu i skupa odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra.”
Žena se vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presrećan reče: “Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!”
Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom: “Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?”
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
“Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!”
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž reče ženi:
“Pođi napolje i zamoli Ljubav neka bude naš gost.”
Žena je pošla napolje i upitala:
“Ko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost.” Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
Druga dvojica staraca su krenula za njom. Zaprepašćena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili:“Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dvojica bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god ona ide, nas dvojica je slijedimo!”
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.◄------
“Mislim da vas ne poznajem, ali mi se čini da ste gladni. Molim vas uđite unutra i pojedite nešto. Starci su je upitali:
“Je li Vaš muž kod kuće? ”
“Ne “, odgovorila je, nije.”...
“Onda moramo otići,” rekli su.
Kada joj se muž naveče vratio kući, žena mu ispriča šta se dogodilo.
“Sada im možeš reći da sam se vratio i pozovi ih u kuću”, rekao je muž, i žena je otišla pozvati starce na večeru.
“Na žalost, ne možemo svi prihvatiti vaš ljubazni poziv.” rekli su joj starci.
“Zašto ne ?” Upitala je iznenađeno žena.
Jedan od staraca pokaza na jednog i reče: “Njegovo ime je Bogatstvo.”
Potom pokaza na drugoga i reče: “Ovome je ime Uspjeh.” “Meni je ime Ljubav.”
“Sada pođi mužu i skupa odlučite kojega biste od nas trojice pozvali unutra.”
Žena se vratila u kuću i sve ispričala mužu.
Muž presrećan reče: “Super! Pozovi Bogatstvo da sa svim i svačim napuni našu kuću!”
Ona pak nije bila zadovoljna s njegovim prijedlogom: “Zašto radije ne bih pozvala Uspjeh ?”
Razgovor između njih je slušala njihova kćer i sva oduševljena rekla:
“Zar ne bi bio bolje pozvati Ljubav ? Naš dom bi potom bio napunjen Ljubavlju!”
Poslušavši savjet njihove kćeri, muž reče ženi:
“Pođi napolje i zamoli Ljubav neka bude naš gost.”
Žena je pošla napolje i upitala:
“Ko je od vas Ljubav? Molim neka dođe i bude naš dragi gost.” Ljubav je sjedila u svojim invalidskim kolicima i skupa sa njima se odvezla u kuću.
Druga dvojica staraca su krenula za njom. Zaprepašćena žena je upitala zašto idu i Bogatstvo i Uspjeh, kada je ona pozvala samo Ljubav?
Starci su u jedan glas odgovorili:“Da si pozvala Bogatstvo ili Uspjeh, druga dvojica bi otišli. No, ti si pozvala Ljubav i gdje god ona ide, nas dvojica je slijedimo!”
Tamo gdje ima Ljubavi, tamo uvijek dolaze Bogatstvo i Uspjeh.◄------
-----►Jedan čovjek je dugo radio i štedio, i tako sakupio veliko bogatstvo, maštajući kako će lijepo da se provodi godinu dana, kada ništa neće da radi, već će samo da uživa i smišlja kako najbolje da uloži novac.
Najednom, pred njega je stupio Anđeo Smrti koji je došao po njegov život.
Čovjek je zaplakao, očajan, i naveo tisuću razloga da još malo produži svoje postojanje, ali Anđeo je bio neum...oljiv.
“Podari mi samo još tri dana i daću ti polovinu svog bogatstva”, preklinjao ga je čovjek, ali anđeo je ignorisao njegove riječi i povukao ga za ruku.
“Pokloni mi samo još jedan dan, molim te, i sve ono što sam stekao s toliko napora i znoja biće tvoje.”
Međutim, anđeo uopšte nije obraćao pažnju na njegove riječi.
Čovjek je na kraju uspio da izmoli za ustupak od nekoliko minuta da bi napisao sljedeću poruku:”Ko god nađe ovu poruku, ako ima dovoljno za život neka ne gubi vrijeme na gomilanju blaga, već neka uživa! S tolikim svojim bogatstvom nisam uspio da kupim ni jedan sat života!”
-_-_-_-_-_-_-_-_-_-_-
Kada umre milioner ljudi pitaju: “Koliko je ostavio para?”, logičan odgovor je: “ SVE“.◄------
Najednom, pred njega je stupio Anđeo Smrti koji je došao po njegov život.
Čovjek je zaplakao, očajan, i naveo tisuću razloga da još malo produži svoje postojanje, ali Anđeo je bio neum...oljiv.
“Podari mi samo još tri dana i daću ti polovinu svog bogatstva”, preklinjao ga je čovjek, ali anđeo je ignorisao njegove riječi i povukao ga za ruku.
“Pokloni mi samo još jedan dan, molim te, i sve ono što sam stekao s toliko napora i znoja biće tvoje.”
Međutim, anđeo uopšte nije obraćao pažnju na njegove riječi.
Čovjek je na kraju uspio da izmoli za ustupak od nekoliko minuta da bi napisao sljedeću poruku:”Ko god nađe ovu poruku, ako ima dovoljno za život neka ne gubi vrijeme na gomilanju blaga, već neka uživa! S tolikim svojim bogatstvom nisam uspio da kupim ni jedan sat života!”
-_-_-_-_-_-_-_-_-_-_-
Kada umre milioner ljudi pitaju: “Koliko je ostavio para?”, logičan odgovor je: “ SVE“.◄------
------►A Danas ... Ljubav, Vjernost, Vjera i Pravda otišli su na spavanje; kada se probude na svijetu će sve biti bolje.◄------
------►Osjećanja su pojave koje se zbivaju u nama i koje se zbog toga spolja ne mogu vidjeti. Kada nekoga volimo, mi znamo da je naša ljubav istinita jer je osjećamo, ali druga osoba ne može imati neposredno saznanje da je volimo. O tome da je volimo, osoba mora zaključiti na osnovu posrednih signala: onoga što joj kažemo i kako se ponašamo. Pa ni onda kada postoje svi ti posredni pokazatelji da p...ostoji osjećanje ljubavi osoba ne može biti sigurna da ljubav zaista postoji, zato što svi ti signali mogu biti lažni. Poznato je da se neko može dobro pretvarati da voli nekoga drugoga iako ga, u stvarnosti, ne voli.
Iz tih razloga ljubav i povjerenje jesu povezani. Kada nam neko kaže da nas voli, mi mu vjerujemo da je tako, naročito ako nema nikakvih signala koji ukazuju da to nije tako. Kada drugome kažemo da ga volimo, očekujemo da nam veruje da je to zaista tako.
Ali i onda kada smo potpuno sigurni da nas drugi voli, kada vjerujemo da to jeste zaista ljubav, ne znamo da li će nas ta osoba voljeti i u budućnosti. Da li će nas voljeti i za godinu dana, za pet ili petnaest godina? I zato je za odnos ljubavi koji postoji u sadašnjosti važno i to da vjerujemo da će nas drugi voljeti i u budućnosti. Povjerenje u stabilnost i trajnost ljubavi druge osobe je veoma važno u svakom ljubavnom odnosu.
Koliko je ovo poverenje veoma važno osjećanje vidimo u onim slučajevima u kojima jedan od partnera ne vjeruje, odnosno sumnja u ljubavnu vjernost svog partnera. Tada se pojavljuje osjećanje ljubomore koje snažno nagriza i destabilizuje sam temelj nečijeg odnosa ljubavi. Ljubomorna osoba teško može razvijati i graditi odnos sa partnerom upravo zbog toga što se neprestano bavi samim temeljem ovog odnosa.
Isto tako i ona osoba koja vjeruje da je partner voli u sadašnjosti, ali koja se plaši da bi on uskoro mogao da prestane da je voli, živi u stalnoj strijepnji. I ova osoba je preokupirana pitanjem opstanka svog odnosa ili braka, tako da se ni ona ne može posvetiti razvoju i izgradnji odnosa. Kao i ljubomorna osoba, i ova je stalno na početku.
Da bi ljudi mogli da zaključe da ih neko zaista voli, moraju imati takvo iskustvo u svom ranijem životu. Tu na prvom mjestu dolazi roditeljska ljubav kojom roditelji poručuju djetetu da ono jeste vrijedno ljudsko biće koje zaslužuje ljubav. Važna su i rana ljubavna iskustva, naročito zaljubljivanja u periodu puberteta. Kada nekoga volimo, kada mu pokazujemo ljubav mi mu poručujemo da je ona ili on za nas vrijedno ljudsko biće. Zbog toga oni koji nisu dobili ljubav u djetinjstvu mogu pogrešno misliti da je nisu dobili jer je nisu zaslužili. I zato je veoma važno pokazati našoj djeci da ih volimo i prihvatamo.◄------
Iz tih razloga ljubav i povjerenje jesu povezani. Kada nam neko kaže da nas voli, mi mu vjerujemo da je tako, naročito ako nema nikakvih signala koji ukazuju da to nije tako. Kada drugome kažemo da ga volimo, očekujemo da nam veruje da je to zaista tako.
Ali i onda kada smo potpuno sigurni da nas drugi voli, kada vjerujemo da to jeste zaista ljubav, ne znamo da li će nas ta osoba voljeti i u budućnosti. Da li će nas voljeti i za godinu dana, za pet ili petnaest godina? I zato je za odnos ljubavi koji postoji u sadašnjosti važno i to da vjerujemo da će nas drugi voljeti i u budućnosti. Povjerenje u stabilnost i trajnost ljubavi druge osobe je veoma važno u svakom ljubavnom odnosu.
Koliko je ovo poverenje veoma važno osjećanje vidimo u onim slučajevima u kojima jedan od partnera ne vjeruje, odnosno sumnja u ljubavnu vjernost svog partnera. Tada se pojavljuje osjećanje ljubomore koje snažno nagriza i destabilizuje sam temelj nečijeg odnosa ljubavi. Ljubomorna osoba teško može razvijati i graditi odnos sa partnerom upravo zbog toga što se neprestano bavi samim temeljem ovog odnosa.
Isto tako i ona osoba koja vjeruje da je partner voli u sadašnjosti, ali koja se plaši da bi on uskoro mogao da prestane da je voli, živi u stalnoj strijepnji. I ova osoba je preokupirana pitanjem opstanka svog odnosa ili braka, tako da se ni ona ne može posvetiti razvoju i izgradnji odnosa. Kao i ljubomorna osoba, i ova je stalno na početku.
Da bi ljudi mogli da zaključe da ih neko zaista voli, moraju imati takvo iskustvo u svom ranijem životu. Tu na prvom mjestu dolazi roditeljska ljubav kojom roditelji poručuju djetetu da ono jeste vrijedno ljudsko biće koje zaslužuje ljubav. Važna su i rana ljubavna iskustva, naročito zaljubljivanja u periodu puberteta. Kada nekoga volimo, kada mu pokazujemo ljubav mi mu poručujemo da je ona ili on za nas vrijedno ljudsko biće. Zbog toga oni koji nisu dobili ljubav u djetinjstvu mogu pogrešno misliti da je nisu dobili jer je nisu zaslužili. I zato je veoma važno pokazati našoj djeci da ih volimo i prihvatamo.◄------
------►Ljubav je jednostavna
Ljubav je slušanje. Slušanje ljudi. Ne čekaj na tvoj red da pričaš.
Samo slušaj.
Gledaj ljude u oči. Pokaži da ti je stalo do onoga što pričaju.
Ljubav je jednostavna....
Ljubav je prihvatanje. Prihvatanje ljudi onakvima kakvi su. A ne očekivanje onoga što ti želiš da oni budu.
Razmisli o svim ljudima koji su ti pomogli.
Tvoja mama. Tvoj tata. Tvoja supruga. Tvoji prijatelji. Prihvati ih.
Reci im koliko oni tvoj život čine posebnim.
Ne zaboravi da im to kažeš.
Pretvaraj se da ne znaš ono što je očigledno.
I reci očigledno kako nikad prije nije rečeno. Gledaj ih u oči i reci im koliko ih voliš, koliko su ti bitni, koliko su posebni…
Jer tvoj svijet ne čine neki slavni i nepoznati ljudi,
već ljudi koje voliš.◄------
Ljubav je slušanje. Slušanje ljudi. Ne čekaj na tvoj red da pričaš.
Samo slušaj.
Gledaj ljude u oči. Pokaži da ti je stalo do onoga što pričaju.
Ljubav je jednostavna....
Ljubav je prihvatanje. Prihvatanje ljudi onakvima kakvi su. A ne očekivanje onoga što ti želiš da oni budu.
Razmisli o svim ljudima koji su ti pomogli.
Tvoja mama. Tvoj tata. Tvoja supruga. Tvoji prijatelji. Prihvati ih.
Reci im koliko oni tvoj život čine posebnim.
Ne zaboravi da im to kažeš.
Pretvaraj se da ne znaš ono što je očigledno.
I reci očigledno kako nikad prije nije rečeno. Gledaj ih u oči i reci im koliko ih voliš, koliko su ti bitni, koliko su posebni…
Jer tvoj svijet ne čine neki slavni i nepoznati ljudi,
već ljudi koje voliš.◄------
------►Majka i dječak hodaju plažom.
U jednom trenutku dječak upita:
- Mama kako se čuva ljubav?
Mama ga pogleda i odgovori:
- Zgrabi malo pijeska i stisni u šaku....
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
- Ali mama pijesak mi bježi!
- Znam ali sad potpuno otvori šaku.
Dječak je posluša, ali u tom času dunu vjetar i odnese sav pijesak sa dlana.
- Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak.
Na to majka sa smješkom na licu reče:
- Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga zastitiš, a dovoljno otvoren da bude slobodan.
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostade na dlanu, dovoljno zaštićen od vjetra, a i slobodan da ne klizi kroz prste.
- Eto kako se čuva ljubav. ◄------
U jednom trenutku dječak upita:
- Mama kako se čuva ljubav?
Mama ga pogleda i odgovori:
- Zgrabi malo pijeska i stisni u šaku....
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
- Ali mama pijesak mi bježi!
- Znam ali sad potpuno otvori šaku.
Dječak je posluša, ali u tom času dunu vjetar i odnese sav pijesak sa dlana.
- Ni ovako ne uspijevam zadržati pijesak.
Na to majka sa smješkom na licu reče:
- Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga zastitiš, a dovoljno otvoren da bude slobodan.
Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostade na dlanu, dovoljno zaštićen od vjetra, a i slobodan da ne klizi kroz prste.
- Eto kako se čuva ljubav. ◄------
------►Svaki čovjek kojeg susretneš u životu se nečega boji, nešto voli i nešto je izgubio.
"Ljudi nisu protiv tebe; oni su za sebe".◄------
"Ljudi nisu protiv tebe; oni su za sebe".◄------
------►Ne vaspitavajte djecu da budu bogati. Vaspitavajte ih da budu srećni. Tako će kada odrastu znati vrijednost stvari, a ne njihovu cijenu.◄------
------►Ništa u životu ne moraš raditi, ali se ne žali kasnije kad shvatiš da si propustio dobre prilike.◄------
------►Ako hoćete izvještaj sa lica mjesta o tome zbog čega i kako nastaje mišljenje, obratite se maloj djeci, jedinim živim i autentičnim svjedocima onoga dramatičnog trenutka kada još nerazvijena čula i svijest prvi put sreću i upoznaju dio po dio velikog svijeta i prvi put mogu sama sebe da identifikuju.
Govor i simboli kojima se odrasli služe i komuniciraju zaboravili su lijepo i uzbudljivo dj...etinjstvo riječi. Izgubljeni raj ličnog upoznavanja i imenovanja, konkretnog, čulnog, životnog povoda za misao i riječ – ti slikoviti predjeli pripadaju dalekim i davnim danima ranog djetinjstva. Bez iskustva, bez pamćenja i znanja, prvi put ovdje, djeca pipaju očima, ušima, svim čulima, i tim neposrednim i burnim doživljajima daju svoja, autentična imena, vrijednosti i karakteristike.
Prvi susret i dodir, prvo iskustvo, prvi pokušaj imenovanja, odgonetanja i razumijevanja. Ta jedna mala riječ, to jedno, subjektivno i djelimično tumačenje – tu je sve bogatstvo svijeta i naših doživljaja. Samo još na početku otkrivanja i sazrijevanja naši doživljaji imaju temperature, toliko srećne proizvoljnosti, tu neograničenu raznovrsnost. Samo tih nekoliko prvih godina, dok još saznajemo i učimo sami, bez učitelja, škola i standarda.
Samo mladi i gladni radosti i začuđeni mogu toliko da vide i dožive. I niko sem njih ne zna toliko različitih imena za jednu stvar ili pojavu. Bogatstvo tih doživljaja i imena ove male neznalice u sprezi uvijek novih i drukčijih konkretnih okolnosti. Sve je za njih novo i sa novim imenom, ako se javi u novim okolnostima i novoj funkciji.
Oni najpre ne znaju ništa, a zatim dugo putuju, lutaju i otkrivaju dok ne saznaju “sve”.
I tu se završava najljepša čovjekova avantura, poslije svega nekoliko godina spontanog i nekoristoljubivog života bez smisla i cilja. Udaljimo se od djetinjstva a ne približimo cilju. Cilja nema, cilja života, ne sam život, i mi se nostalgično počinjemo vraćati dobu kada smo bili najbliže životu i sebi. Sva umjetnost je, čini mi se, pokušaj da se život ponovo doživi ali na onaj način, onim čulima i glađu, onako bogato, slobodno i nevino. Biti djetinjast i neozbiljan, jer je sve drugo manje ozbiljno i mudro.◄------
Govor i simboli kojima se odrasli služe i komuniciraju zaboravili su lijepo i uzbudljivo dj...etinjstvo riječi. Izgubljeni raj ličnog upoznavanja i imenovanja, konkretnog, čulnog, životnog povoda za misao i riječ – ti slikoviti predjeli pripadaju dalekim i davnim danima ranog djetinjstva. Bez iskustva, bez pamćenja i znanja, prvi put ovdje, djeca pipaju očima, ušima, svim čulima, i tim neposrednim i burnim doživljajima daju svoja, autentična imena, vrijednosti i karakteristike.
Prvi susret i dodir, prvo iskustvo, prvi pokušaj imenovanja, odgonetanja i razumijevanja. Ta jedna mala riječ, to jedno, subjektivno i djelimično tumačenje – tu je sve bogatstvo svijeta i naših doživljaja. Samo još na početku otkrivanja i sazrijevanja naši doživljaji imaju temperature, toliko srećne proizvoljnosti, tu neograničenu raznovrsnost. Samo tih nekoliko prvih godina, dok još saznajemo i učimo sami, bez učitelja, škola i standarda.
Samo mladi i gladni radosti i začuđeni mogu toliko da vide i dožive. I niko sem njih ne zna toliko različitih imena za jednu stvar ili pojavu. Bogatstvo tih doživljaja i imena ove male neznalice u sprezi uvijek novih i drukčijih konkretnih okolnosti. Sve je za njih novo i sa novim imenom, ako se javi u novim okolnostima i novoj funkciji.
Oni najpre ne znaju ništa, a zatim dugo putuju, lutaju i otkrivaju dok ne saznaju “sve”.
I tu se završava najljepša čovjekova avantura, poslije svega nekoliko godina spontanog i nekoristoljubivog života bez smisla i cilja. Udaljimo se od djetinjstva a ne približimo cilju. Cilja nema, cilja života, ne sam život, i mi se nostalgično počinjemo vraćati dobu kada smo bili najbliže životu i sebi. Sva umjetnost je, čini mi se, pokušaj da se život ponovo doživi ali na onaj način, onim čulima i glađu, onako bogato, slobodno i nevino. Biti djetinjast i neozbiljan, jer je sve drugo manje ozbiljno i mudro.◄------
------►Prestani kupovati nepotrebno.
Pobacaj pola svojih stvari.
Od preostalih ponovo pobacaj pola....
Smisli četiri ključne stvari u svom životu.
Koncentriši se na njih.
Prestani se zamajavati sa nebitnim stvarima.
Otkloni sve distrakcije, fokusiraj se na svaki trenutak.
Prestani se fokusirati na to da radiš i da imaš više.
Zaljubi se u ono manje.◄------
Pobacaj pola svojih stvari.
Od preostalih ponovo pobacaj pola....
Smisli četiri ključne stvari u svom životu.
Koncentriši se na njih.
Prestani se zamajavati sa nebitnim stvarima.
Otkloni sve distrakcije, fokusiraj se na svaki trenutak.
Prestani se fokusirati na to da radiš i da imaš više.
Zaljubi se u ono manje.◄------
------►Prestani se porediti s drugima.
Osredotoči se na sebe.
Opusti se....
Prepusti se trenutku i ne dozvoli da te iznerviraju nebitne stvari.
Voli sebe.
Ti si dar i ništa ne bi bilo isto da ti ne postojiš.
Budi pozitivan
i traži pozitivne stvari u svakoj situaciji.
Radi ono što voliš.
Život je suviše kratak da bi vrijeme bacao na bilo šta drugo.◄------
Osredotoči se na sebe.
Opusti se....
Prepusti se trenutku i ne dozvoli da te iznerviraju nebitne stvari.
Voli sebe.
Ti si dar i ništa ne bi bilo isto da ti ne postojiš.
Budi pozitivan
i traži pozitivne stvari u svakoj situaciji.
Radi ono što voliš.
Život je suviše kratak da bi vrijeme bacao na bilo šta drugo.◄------
------►Poljupci su kao ljubavna pisma. Mogu se pročitati, a mogu se baciti nepročitani.
Poljubac može da znači zdravo! Ili laku noć, zbogom ili dobro jutro!
On znači do viđenja, nosi izdaju i smrt, ili bolest, govori dobro došli, sjeti me se, ili srećan put!
Poljubac je zalog sreće, sjećanje, laž, obećanje ili dug sa kamatom.
Vjesnik radosti ili nesreće....
Kroz poljubac jedno naše tijelo odlazi u naše drugo tijelo.
P.s.
Ljubav, to je nešto što se uči i uvježbava. Takođe, ljubav je nešto što se mora ukrasti. Ako svaki dan ne ukradeš od samoga sebe malo snage i vremena za ljubav, ništa od ljubavi.◄------
Poljubac može da znači zdravo! Ili laku noć, zbogom ili dobro jutro!
On znači do viđenja, nosi izdaju i smrt, ili bolest, govori dobro došli, sjeti me se, ili srećan put!
Poljubac je zalog sreće, sjećanje, laž, obećanje ili dug sa kamatom.
Vjesnik radosti ili nesreće....
Kroz poljubac jedno naše tijelo odlazi u naše drugo tijelo.
P.s.
Ljubav, to je nešto što se uči i uvježbava. Takođe, ljubav je nešto što se mora ukrasti. Ako svaki dan ne ukradeš od samoga sebe malo snage i vremena za ljubav, ništa od ljubavi.◄------
------►Neuspjeh je nedostatk hrabrosti da se proba, ništa više i ništa manje. Jedina stvar koja dijeli većinu ljudi od njihovih snova jeste strah od neuspjeha. Međutim u bilo kakvim nastojanjima, neuspjeh je suštinski dio uspjeha. Neuspjeh nas testira i dozvoljava nam da se razvijamo. Nudi nam lekcije i vodi nas stazom prosvjetljenja. Učitelji na istoku kažu da je svaka strijela koja pogodi metu, rezultat stotine promašaja. To je osnovni prirodni zakon da se dobija kroz gubitak. Nikada se ne plaši neuspjeha. Neuspjeh je tvoj prijatelj.◄------
------►Jato roda, kao i svake godine, letjelo je na jug.
U jednoj porodici u jatu, jedno muško mladunče nije imalo dovoljno snage da izdrži cijeli put.
Otac uze mladunče na svoja leđa i nastaviše let.
...
Iznad okeana otac upita svoga sina.
- Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na svojim leđima, isto kao i ja tebe sada?
- Da, tata, nosiću te.
Otac se iznenada navi na jednu stranu i zbaci sina sa leđa. I pusti ga da sam leti.
Sljedeće godine ponovila se ista priča: mladunče rode nije opet imalo dovoljno snage da leti samo, i otac ga uze na svoja leđa.
Iznad okeana otac ponovo pita sina, da li će ga nositi na leđima kada otac ostari.
- Naravno, tata, da ću te nositi – odgovori mu sin.
Otac učini isto kao i prošle godine i zbaci ga sa leđa da leti samo.
Treće godine, ponovo krenuše na jug i otac opet uze sina na leđa kad su bili iznad okeana, pa ga još jednom upita:
- Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na leđima kao što i ja sada tebe nosim?
- Neću, tata.
- Zašto?
- Zato što ću tada nositi svoje dijete.◄------
U jednoj porodici u jatu, jedno muško mladunče nije imalo dovoljno snage da izdrži cijeli put.
Otac uze mladunče na svoja leđa i nastaviše let.
...
Iznad okeana otac upita svoga sina.
- Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na svojim leđima, isto kao i ja tebe sada?
- Da, tata, nosiću te.
Otac se iznenada navi na jednu stranu i zbaci sina sa leđa. I pusti ga da sam leti.
Sljedeće godine ponovila se ista priča: mladunče rode nije opet imalo dovoljno snage da leti samo, i otac ga uze na svoja leđa.
Iznad okeana otac ponovo pita sina, da li će ga nositi na leđima kada otac ostari.
- Naravno, tata, da ću te nositi – odgovori mu sin.
Otac učini isto kao i prošle godine i zbaci ga sa leđa da leti samo.
Treće godine, ponovo krenuše na jug i otac opet uze sina na leđa kad su bili iznad okeana, pa ga još jednom upita:
- Sine, kada ostarim, hoćeš li me nositi na leđima kao što i ja sada tebe nosim?
- Neću, tata.
- Zašto?
- Zato što ću tada nositi svoje dijete.◄------
------►Svaki sekund koji proživimo je nov i jedinstven trenutak u svemiru, trenutak koji se više nikad neće vratiti.
A čemu mi učimo našu djecu?
Učimo ih da su dva i dva četiri i da je Pariz glavni grad Francuske. A kada ćemo ih učiti onome što oni jesu? Trebali bismo svakom od njih reći:...
„Znaš li ko si ti? Ti si čudo. Ti si jedinstven. Kroz sve prohujale godine nije se rodilo dijete slično tebi. Tvoje noge, tvoje ruke, način na koji se krećeš. Možda postaneš Šekspir, Mikelanđelo, Betoven. Ti imaš kapacitet za sve to. Da, ti si pravo čudo. I kada jednom odrasteš, možeš li povrijediti drugoga, ko je, kao i ti, čudo?“
Ti moraš raditi, svi mi moramo raditi, na tome da stvorimo svijet dostojan njegove djece.◄------
A čemu mi učimo našu djecu?
Učimo ih da su dva i dva četiri i da je Pariz glavni grad Francuske. A kada ćemo ih učiti onome što oni jesu? Trebali bismo svakom od njih reći:...
„Znaš li ko si ti? Ti si čudo. Ti si jedinstven. Kroz sve prohujale godine nije se rodilo dijete slično tebi. Tvoje noge, tvoje ruke, način na koji se krećeš. Možda postaneš Šekspir, Mikelanđelo, Betoven. Ti imaš kapacitet za sve to. Da, ti si pravo čudo. I kada jednom odrasteš, možeš li povrijediti drugoga, ko je, kao i ti, čudo?“
Ti moraš raditi, svi mi moramo raditi, na tome da stvorimo svijet dostojan njegove djece.◄------
------►Nijedna droga, pa čak ni alkohol, ne izaziva fundamentalne bolesti društva.
Ako želimo da otkrijemo izvor naših nevolja, mi ne trebamo testirati ljude na droge, već trebamo testirati na:
glupost,...
neznanje,
pohlepu i
ljubav za moć.◄------
Ako želimo da otkrijemo izvor naših nevolja, mi ne trebamo testirati ljude na droge, već trebamo testirati na:
glupost,...
neznanje,
pohlepu i
ljubav za moć.◄------
------►Strašno je voljeti te na mjestu tako krhkom
kao što je svijet.
Mučno je voljeti te u tom kraju
punom nesavršenstva
Gdje nas sve lomi i ušutkuje
Gdje nas sve vara i rastavlja.◄------
kao što je svijet.
Mučno je voljeti te u tom kraju
punom nesavršenstva
Gdje nas sve lomi i ušutkuje
Gdje nas sve vara i rastavlja.◄------
------►Kada posiješ zelenu salatu koja ne naraste kako očekuješ, ne kriviš zelenu salatu. Tražiš razloge zbog kojih možda ne napreduje kako treba. Možda joj treba gnojivo, ili više vode ili manje sunca. Nikad ne kriviš zelenu salatu. Ipak, ako imamo probleme s našim prijateljima ili porodicom, mi krivimo drugu osobu. Ali ako znamo kako da se brinemo o njima, oni će se dobro razvijati, poput zelene... salate. Okrivljivanje drugih nema nikakav pozitivan efekat, niti pokušaji da se drugi ljudi nagovore da koriste zdrav razum i dobre argument. To mi govori moje iskustvo. Nema okrivljivanja, nema zdravorazumskog rezonovanja, nema kvalitetnih argumenata, već samo ima razumijevanje. Ako razumiješ i pokažeš da razumiješ, u stanju si da voliš i situacija će se promijeniti.◄------
------►Ovo je priča koju je jedan učitelj ispričao svojim učenicima da bi im pokazao kakvu štetu može da nanese čak i najmanja vezanost za stvari onome ko je duhovno uzdignut.
Stanovnik nekoga sela prolazio je pored pećine u planini baš u jednom od onih magičnih trenutaka kada se ona otvarala da pokaže svoja blaga onima koji bi željeli da se obogate. Čovjek je ušao u pećinu i otkrio gomile zlata,... nakita i dragog kamenja koje je odmah počeo da trpa u torbe koje je nosio njegov magarac, jer je znao za legendu po kojoj pećina veoma kratko ostaje otvorena i zato je trebalo brzo raditi.
Magarac je bio natovaren i čovjek je žurno pošao ka izlazu, radostan zbog sreće koja ga je snašla, kad se iznenada sjetio da je u pećini zaboravio svoj štap. Okrenuo se i pojurio natrag, ali nastupio je onaj momenat u kome je pećini bilo suđeno da iščezne i tako je i on iščezao zajedno s njom. Nakon dugog i uzaludnog čekanja da se čovjek pojavi, stanovnici sela prodali su blago koje su našli na magarcu i tako uživali u sreći tog sirotog bijednika.
_-_-_-_-_-_-_-_-_-_-
Kada vrabac gradi sebi gnijezdo u šumi, zauzme samo jednu granu. Kada jelen izađe na rijeku, pije samo onoliko koliko mu stane u stomak.
Ljudi gomilaju samo zbog praznine u svojim srcima.◄------
Stanovnik nekoga sela prolazio je pored pećine u planini baš u jednom od onih magičnih trenutaka kada se ona otvarala da pokaže svoja blaga onima koji bi željeli da se obogate. Čovjek je ušao u pećinu i otkrio gomile zlata,... nakita i dragog kamenja koje je odmah počeo da trpa u torbe koje je nosio njegov magarac, jer je znao za legendu po kojoj pećina veoma kratko ostaje otvorena i zato je trebalo brzo raditi.
Magarac je bio natovaren i čovjek je žurno pošao ka izlazu, radostan zbog sreće koja ga je snašla, kad se iznenada sjetio da je u pećini zaboravio svoj štap. Okrenuo se i pojurio natrag, ali nastupio je onaj momenat u kome je pećini bilo suđeno da iščezne i tako je i on iščezao zajedno s njom. Nakon dugog i uzaludnog čekanja da se čovjek pojavi, stanovnici sela prodali su blago koje su našli na magarcu i tako uživali u sreći tog sirotog bijednika.
_-_-_-_-_-_-_-_-_-_-
Kada vrabac gradi sebi gnijezdo u šumi, zauzme samo jednu granu. Kada jelen izađe na rijeku, pije samo onoliko koliko mu stane u stomak.
Ljudi gomilaju samo zbog praznine u svojim srcima.◄------
------►Dok svakodnevno razmišljate o finansijskim problemima, problemima u kući i na poslu, o svom nezadovoljstvu, regulisanju kilaže ili načinima da se zdravije hranite…razbijte monotoniju i odgovorite na pitanja, može se reći provokativna, a koja će vam u ruke staviti nešto drugačiji kompas i navesti vas da se drugačije zamislite nad svojim životom. Slijede pitanja:
Kada biste dobili priliku da... se obratite cijelom svijetu u 30 sekundi, šta biste rekli?
Da imate sav novac ovog svijeta i ipak morate da radite, čime biste se bavili?
Za čim do sada najviše žalite u životu?
I, kako biste tu lekciju mogli da primjenite DANAS?
Da li se bojite smrti? Ako se bojite, imate li razloga za strah?
Recimo da ćete sutra izgubiti sve što imate. Kome biste otrčali u naručje? Da li ta osoba zna koliko vam znači?
Šta biste promjenili da sada saznate da ste besmrtni?
Recimo da ste pred vratima raja i bog vas pita:”Zašto da te pustim unutra?”, šta biste odgovorili?
Kada ćete sami za sebe biti dovoljno dobri? Šta treba da se desi pa da sebe u potpunosti prihvatite?
Da li je zemlja u kojoj živite zemlja po vašoj mjeri?
Šta biste željeli da ljudi pričaju o vama na vašoj sahrani?
Šta biste promjenili kada biste saznali sa 100% sigurnosti da bog ne postoji? Ili, ako ne vjerujete u boga, šta biste promjenili da saznate da bog proverjeno postoji?
Treba da umrete u ponoć. Šta biste radili u 23.45h?
Šta mislite da stoji između VAS i potpune SREĆE?
Kako bilo šta ZNATE sa sigurnošću?
Šta to malo možete da uradite da danas nekome uljepšate dan?◄------
Kada biste dobili priliku da... se obratite cijelom svijetu u 30 sekundi, šta biste rekli?
Da imate sav novac ovog svijeta i ipak morate da radite, čime biste se bavili?
Za čim do sada najviše žalite u životu?
I, kako biste tu lekciju mogli da primjenite DANAS?
Da li se bojite smrti? Ako se bojite, imate li razloga za strah?
Recimo da ćete sutra izgubiti sve što imate. Kome biste otrčali u naručje? Da li ta osoba zna koliko vam znači?
Šta biste promjenili da sada saznate da ste besmrtni?
Recimo da ste pred vratima raja i bog vas pita:”Zašto da te pustim unutra?”, šta biste odgovorili?
Kada ćete sami za sebe biti dovoljno dobri? Šta treba da se desi pa da sebe u potpunosti prihvatite?
Da li je zemlja u kojoj živite zemlja po vašoj mjeri?
Šta biste željeli da ljudi pričaju o vama na vašoj sahrani?
Šta biste promjenili kada biste saznali sa 100% sigurnosti da bog ne postoji? Ili, ako ne vjerujete u boga, šta biste promjenili da saznate da bog proverjeno postoji?
Treba da umrete u ponoć. Šta biste radili u 23.45h?
Šta mislite da stoji između VAS i potpune SREĆE?
Kako bilo šta ZNATE sa sigurnošću?
Šta to malo možete da uradite da danas nekome uljepšate dan?◄------
------►Nekoliko logičnih životnih pravila koja niko ne bi trebao ignorisati, a uglavnom ih zaboravljamo i dovodimo se u stanje stalnog stresa:
1.Manje TV-a, više čitanja
2.Manje kupovanja u šoping centrima, više vremena na otvorenom
3.Manje nepotrebnih stvari, više prozračnog prostora...
4.Manje žurbe, više usporenosti
5.Manje trošenja, više stvaranja
6.Manje brze hrane, više prirodne hrane
7.Manje neproduktivnog rada, više uticaja na okolinu
8.Manje vožnje, više šetnje
9.Manje buke, više osamljenosti
10.Manje razmišljanja o budućnosti, više života u sadašnjosti
11.Manje rada, više igre
12.Manje briga, više osmijeha
13.Više dubokog, laganog disanja.◄------
1.Manje TV-a, više čitanja
2.Manje kupovanja u šoping centrima, više vremena na otvorenom
3.Manje nepotrebnih stvari, više prozračnog prostora...
4.Manje žurbe, više usporenosti
5.Manje trošenja, više stvaranja
6.Manje brze hrane, više prirodne hrane
7.Manje neproduktivnog rada, više uticaja na okolinu
8.Manje vožnje, više šetnje
9.Manje buke, više osamljenosti
10.Manje razmišljanja o budućnosti, više života u sadašnjosti
11.Manje rada, više igre
12.Manje briga, više osmijeha
13.Više dubokog, laganog disanja.◄------
------►Zapamtite da čak i najuspješniji životi sadrže epizode neuspjeha; baš kao što je i sa dobrim romanima, ali kako će knjiga završiti zavisi od nas samih. Mi smo tvorci svih naših godina i naši neuspjesi i porazi jedino su koraci ka nečem boljem. Život je igra koja ima svoja pravila koja se moraju slijediti da bi se do trijumfa stiglo.◄------
------►Znaš, svi smo mi iz neke ljubavi rodjeni. I tako je počelo.
Dat nam je ovaj život na poklon, kao listić za tombolu.
Možemo puno dobiti, ali i ne moramo.
Možemo sve izgubiti, ali i ne moramo.
Sreća uvijek ima dvije strane - sjaj i tugu....
Nikada još nisam sreo nekog ko je nenormalno bogat i bezgranično srećan....
Ali znam mnoge koji su tako siromašni, a imaju tako velike radosti...
Vidiš - Bog se uvijek potrudi da stvori ravnotežu.
Poslije velikih radosti obično dolaze velike tuge....
I obrnuto - poslije velikih, olovnih kiša - pojavi se sunce....
Ako stalno mislimo o nesrećama, patnjama i bolovima, o stvarima koje peku i guše, o nemirima koji nas muče...one ne mogu nestati, zacijeliti se i proći... Ne mogu, vjeruj mi...
One se hrane i rastu kad im pridaješ značaj. One te tada jos više obuzimaju. One se šire. One bujaju. I bivaju još gore nego što su inače. I jos veće. I još više peku.... I žele da nas dotuku... I uspjeće im - samo ako im dozvolimo. Ako im se predamo. Ako ih ne obuzdamo.
Svako ima nekog koga nema.... I koga žali. I bez koga mu je teško.
I koga ne može niko i ništa vratiti. I bez koga se život ponekad učini težak. I siv. I nemoguć. I uzaludan...
Ali ni to se ne da izmjeniti...
Mi moramo ići dalje.
Svaki dan odživjeti kao da je posljednji.
I praštati.
Kažu da je Bog svakom dao da ponese onoliko koliko može....
Ne zaboravi uvjek postoji neko ko te čeka na kraju puta. Na kraju dana, na kraju svega. Uvjek ...
Uvjek postoji neko kome si draga baš takva kakva jesi ... Uvjek postoji neko ko te želi saslušati, ko samo čeka da nešto kažeš.◄------
Dat nam je ovaj život na poklon, kao listić za tombolu.
Možemo puno dobiti, ali i ne moramo.
Možemo sve izgubiti, ali i ne moramo.
Sreća uvijek ima dvije strane - sjaj i tugu....
Nikada još nisam sreo nekog ko je nenormalno bogat i bezgranično srećan....
Ali znam mnoge koji su tako siromašni, a imaju tako velike radosti...
Vidiš - Bog se uvijek potrudi da stvori ravnotežu.
Poslije velikih radosti obično dolaze velike tuge....
I obrnuto - poslije velikih, olovnih kiša - pojavi se sunce....
Ako stalno mislimo o nesrećama, patnjama i bolovima, o stvarima koje peku i guše, o nemirima koji nas muče...one ne mogu nestati, zacijeliti se i proći... Ne mogu, vjeruj mi...
One se hrane i rastu kad im pridaješ značaj. One te tada jos više obuzimaju. One se šire. One bujaju. I bivaju još gore nego što su inače. I jos veće. I još više peku.... I žele da nas dotuku... I uspjeće im - samo ako im dozvolimo. Ako im se predamo. Ako ih ne obuzdamo.
Svako ima nekog koga nema.... I koga žali. I bez koga mu je teško.
I koga ne može niko i ništa vratiti. I bez koga se život ponekad učini težak. I siv. I nemoguć. I uzaludan...
Ali ni to se ne da izmjeniti...
Mi moramo ići dalje.
Svaki dan odživjeti kao da je posljednji.
I praštati.
Kažu da je Bog svakom dao da ponese onoliko koliko može....
Ne zaboravi uvjek postoji neko ko te čeka na kraju puta. Na kraju dana, na kraju svega. Uvjek ...
Uvjek postoji neko kome si draga baš takva kakva jesi ... Uvjek postoji neko ko te želi saslušati, ko samo čeka da nešto kažeš.◄------
------►“Šta ljudsko biće može učiniti – šta ti i ja možemo učiniti – da stvorimo potpuno drugačije društvo?!
Mi ovdje sebi postavljamo veoma ozbiljno pitanje. Može li išta biti učinjeno, uopće? Šta može biti učinjeno? Hoće li nam neko reći?
Ljudi su nam govorili. Takozvane duhovne vođe, koji tobože razumiju ove stvari bolje od nas, govorili su nam pokušavajući da nas saviju i ukalupe u neki novi... obrazac, i to nas nije odvelo daleko; sposobni i obrazovani ljudi su nam takođe govorili i ni to nas nije odvelo daleko.
Rečeno nam je da svi putevi vode ka istini – vi imate svoj put kao Hindu, neko drugi ima svoj put kao Kršćanin, a neko treći kao Musliman, i svi se oni prepliću na istim vratima – što je, kada razmislite, očigledan apsurd. Istina nema puta, i u tome i jeste ljepota istine, to i jeste život. Mrtve stvari imaju put jer su statične, ali istina je nešto živo, pokretno, nešto što ne počiva na određenom mjestu, nešto što nije hram, što nije džamija ili crkva, mjesto gdje vas nijedna religija, učitelj, filozof, ni bilo ko, ne može odvesti.
Tada ćete uvidjeti da je ova živa stvar ustvari ono što vi zaista jeste – vaš bijes, vaša okrutnost, vaše nasilje, vaš očaj, vaša patnja i tuga u kojoj živite. U razumijevanju svega ovoga je istina, i to možete razumjeti jedino ako znate kako da gledate na sve ove stvari u životu. A ne možete ih gledati kroz ideologiju, kroz prozor riječi, kroz nade i strahove.”◄------
Mi ovdje sebi postavljamo veoma ozbiljno pitanje. Može li išta biti učinjeno, uopće? Šta može biti učinjeno? Hoće li nam neko reći?
Ljudi su nam govorili. Takozvane duhovne vođe, koji tobože razumiju ove stvari bolje od nas, govorili su nam pokušavajući da nas saviju i ukalupe u neki novi... obrazac, i to nas nije odvelo daleko; sposobni i obrazovani ljudi su nam takođe govorili i ni to nas nije odvelo daleko.
Rečeno nam je da svi putevi vode ka istini – vi imate svoj put kao Hindu, neko drugi ima svoj put kao Kršćanin, a neko treći kao Musliman, i svi se oni prepliću na istim vratima – što je, kada razmislite, očigledan apsurd. Istina nema puta, i u tome i jeste ljepota istine, to i jeste život. Mrtve stvari imaju put jer su statične, ali istina je nešto živo, pokretno, nešto što ne počiva na određenom mjestu, nešto što nije hram, što nije džamija ili crkva, mjesto gdje vas nijedna religija, učitelj, filozof, ni bilo ko, ne može odvesti.
Tada ćete uvidjeti da je ova živa stvar ustvari ono što vi zaista jeste – vaš bijes, vaša okrutnost, vaše nasilje, vaš očaj, vaša patnja i tuga u kojoj živite. U razumijevanju svega ovoga je istina, i to možete razumjeti jedino ako znate kako da gledate na sve ove stvari u životu. A ne možete ih gledati kroz ideologiju, kroz prozor riječi, kroz nade i strahove.”◄------
------►Test napretka nije u tome da li dodajemo izobilju onih koji imaju mnogo, već u tome da li obezbjeđujemo dovoljno onima koji imaju malo.◄------
------►Svaki top koji je stvoren, svaki rat koji je pokrenut, svaka raketa koja je ispaljena označava, u krajnjoj liniji, krađu od onih koji gladuju i nisu nahranjeni, od onih kojima je hladno i koji nisu obučeni.◄------
------►Biti uvrijeđen nepravdom ljudi manje je nego biti u bijedi, a biti u bijedi manje je nego biti bolestan, biti bolestan još nije: umrijeti. Ali i kad je čovjek uvrijeđen nepravdom, teško bolestan, pa i na samrti, ne treba, tek tada ne treba “da pusti rđi na se”. Tada treba napregnuti sve sile i ne priznati tugu i malodušnost.
Izdržati trenutak, a već idućeg časa čovjek je ili na putu da prezdravi ili mrtav. A smrt je najveći i najsigurniji osvetnik.◄------
Izdržati trenutak, a već idućeg časa čovjek je ili na putu da prezdravi ili mrtav. A smrt je najveći i najsigurniji osvetnik.◄------
------►“Ko sam ja?” – upita mladić Starca.
“Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasniću ti jednom pričom.”
“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”...
“To su tama i mama.” – misli nevino dijete.
“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.
“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.
“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.
“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.
“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.
“To su dvojica koji se bore na smrt.” – mislli ubica.
“Ko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek.
“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.
“Svako misli,” – zaključi Starac – “zavisno o sebi šta je. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome ko si nego tvoj učitelj.”◄------
“Ti si ono što ti misliš.” – odgovori Starac. – “Objasniću ti jednom pričom.”
“Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle.”...
“To su tama i mama.” – misli nevino dijete.
“To su ljubavnici.” – misli čovjek pokvarene mašte.
“To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina.” – misli čovjek koji živi sam.
“To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao.” – misli čovjek pohlepan za novcem.
“To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata.” – misli žena nježne duše.
“To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta.” – misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
“To su zaljubljeni.” – misli djevojka koja sanja o ljubavi.
“To su dvojica koji se bore na smrt.” – mislli ubica.
“Ko zna zašto se grle?” – misli uskogrudi čovjek.
“Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle.” – misli čovjek Božji.
“Svako misli,” – zaključi Starac – “zavisno o sebi šta je. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome ko si nego tvoj učitelj.”◄------
------►Danas ti je rođendan, ali to nije toliko važno, niti je važno koliko crtica stavljaš u svoj životni notes. Važno je ono šta čovjek postane u prostoru između prošlog i ovog rođendana. Ipak, najvažnije je šta čovjek može postati do sljedećeg rođendana. Razvijati se, znači živjeti punim plućima. Sve ostalo su zablude i izgovori.
Znam da ti je u glavi pregršt ideja, velikih želja i pitanja na ...koja nikako ne uspijevaš odgovoriti. To je dobro, čak i kad te zbunjuje ili frustrira. To je pouzdan znak da smo živi! Zamisli čovjeka koji to nema u sebi. Zamisli tu duhovnu pustaru od koje ne možeš pobjeći i koja te jutrima goni da se budiš bez želje da se budiš, jer te čeka život koji ne želiš. Mnogi tako dočekuju jutra. Većina, zapravo i obično svojom krivicom.
‘Znam’, reći ćeš, ‘ali’… I bićeš u pravu. Svi mi imamo svoja ‘ali’. Naša ‘ali’ nisu samo naša ograničenja, betonski blokovi oko naših gležnjeva, već reperi koji određuju šta ćemo napraviti od današnjeg do sljedećeg rođendana. Broj ‘ali’ u direktnoj je vezi sa mišićima naših krila. Ne znaš za to? Pa da, naravno, nisam ti rekao. Ljudi imaju krila, samo što su nas ubijedili da je za nas najbolje da živimo vezani za zemlju. Da nikad ne pokažemo sve što možemo pokazati. Da budemo kao i svi ostali, vezani poput onog cirkuskog slona nesposobnog da otrgne sićušni kolac uz koji je rastao. Ubijedili su nas da ne zaslužujemo slobodu.
No, to nije toliki problem. Problem je što većina nikad ne shvati da mogu razapeti krila i poletjeti. Znam da ti možeš. Znam i da sumnjaš u ovo što govorim. Znam da se duboko u sebi plašiš. Zato ti želim da savladaš najtežu od svih bitaka: samu sebe. I da, ne očekuj da će to biti do sljedećeg rođendana. Pa ni onog tamo iza. Neka to bude kada dođe vrijeme. Jer let nije cilj, cilj je slomiti ‘ali’ u sebi i pomoći drugima da postignu isto.◄------
Znam da ti je u glavi pregršt ideja, velikih želja i pitanja na ...koja nikako ne uspijevaš odgovoriti. To je dobro, čak i kad te zbunjuje ili frustrira. To je pouzdan znak da smo živi! Zamisli čovjeka koji to nema u sebi. Zamisli tu duhovnu pustaru od koje ne možeš pobjeći i koja te jutrima goni da se budiš bez želje da se budiš, jer te čeka život koji ne želiš. Mnogi tako dočekuju jutra. Većina, zapravo i obično svojom krivicom.
‘Znam’, reći ćeš, ‘ali’… I bićeš u pravu. Svi mi imamo svoja ‘ali’. Naša ‘ali’ nisu samo naša ograničenja, betonski blokovi oko naših gležnjeva, već reperi koji određuju šta ćemo napraviti od današnjeg do sljedećeg rođendana. Broj ‘ali’ u direktnoj je vezi sa mišićima naših krila. Ne znaš za to? Pa da, naravno, nisam ti rekao. Ljudi imaju krila, samo što su nas ubijedili da je za nas najbolje da živimo vezani za zemlju. Da nikad ne pokažemo sve što možemo pokazati. Da budemo kao i svi ostali, vezani poput onog cirkuskog slona nesposobnog da otrgne sićušni kolac uz koji je rastao. Ubijedili su nas da ne zaslužujemo slobodu.
No, to nije toliki problem. Problem je što većina nikad ne shvati da mogu razapeti krila i poletjeti. Znam da ti možeš. Znam i da sumnjaš u ovo što govorim. Znam da se duboko u sebi plašiš. Zato ti želim da savladaš najtežu od svih bitaka: samu sebe. I da, ne očekuj da će to biti do sljedećeg rođendana. Pa ni onog tamo iza. Neka to bude kada dođe vrijeme. Jer let nije cilj, cilj je slomiti ‘ali’ u sebi i pomoći drugima da postignu isto.◄------
------►Odgađate završavanje posla.
Zar nije pametnije završiti svaki posao koji možete čim vam se pruži prilika. I to je to.
Teret iz prošlosti u sadašnjim odnosima s ljudima.
Novi ljudi vam nisu krivi za rane sa prethodnim ljudima. Dajte drugim ljudima šansu kakvu zaslužuju....
Negativnost.
Razmislite zbog čega sve možete biti zahvalni u životu i vidjećete da je čaša polupuna.
Osuđivanje drugih.
Ovo je luksuz koji imate zbog viška vremena. Posvetite se svojim snovima i pustite druge ljude da žive svoj život.
Ljubomora.
Sreća nije imati ono što želiš, već željeti ono što imaš. Prestanite se ljubomorno porediti s drugima. Svako lice ima i naličje i nikad ne možete znati kakvi su stvarni problemi drugih ljudi.
Nedovoljno samopouzdanje.
Prihvatite sebe u potpunosti i raditi na usavršavanju kad god vam se pruži prilika.
Prošlost.
To je stvarno prošlo. Pomirite se s tim i usredsredite se na sadašnji trenutak.
Potreba za kontrolom.
Ponekad je najbolje pustiti da se stvari same od sebe dešavaju u životu. Opustite se. Često tako najbolje ispadne.
Očekivanja.
Odbacite očekivanja i nikad nećete biti razočarani. Ne očekujte puno od ljudi i bićete iznenađeni kad dobijete ono što uopšte ne očekujete.◄------
Zar nije pametnije završiti svaki posao koji možete čim vam se pruži prilika. I to je to.
Teret iz prošlosti u sadašnjim odnosima s ljudima.
Novi ljudi vam nisu krivi za rane sa prethodnim ljudima. Dajte drugim ljudima šansu kakvu zaslužuju....
Negativnost.
Razmislite zbog čega sve možete biti zahvalni u životu i vidjećete da je čaša polupuna.
Osuđivanje drugih.
Ovo je luksuz koji imate zbog viška vremena. Posvetite se svojim snovima i pustite druge ljude da žive svoj život.
Ljubomora.
Sreća nije imati ono što želiš, već željeti ono što imaš. Prestanite se ljubomorno porediti s drugima. Svako lice ima i naličje i nikad ne možete znati kakvi su stvarni problemi drugih ljudi.
Nedovoljno samopouzdanje.
Prihvatite sebe u potpunosti i raditi na usavršavanju kad god vam se pruži prilika.
Prošlost.
To je stvarno prošlo. Pomirite se s tim i usredsredite se na sadašnji trenutak.
Potreba za kontrolom.
Ponekad je najbolje pustiti da se stvari same od sebe dešavaju u životu. Opustite se. Često tako najbolje ispadne.
Očekivanja.
Odbacite očekivanja i nikad nećete biti razočarani. Ne očekujte puno od ljudi i bićete iznenađeni kad dobijete ono što uopšte ne očekujete.◄------
------►Reći ću vam nešto što vjerovatno već znate. Svijet u kojem živimo nije med i mlijeko. Zapravo je upravo suprotno – zlokobno i nezgodno mjesto, i bez obzira na to koliko mislite da ste snažni, ako mu dopustite pokosiće vas do koljena i neće vam nikad dozvoliti da se oporavite. Ni vi, ni ja, niti bilo ko drugi vas neće tako jako udariti po glavi kao život. Ali nije kvaka u tome koliko vas jak...o udari. Kvaka je u tome koliko vas jako može udariti a da vi nastavite i dalje gurati naprijed. Stvar je u tome koliko možete izdržati i ne odustati. Tako se pobjeđuje!
Ako znate koliko vrijedite, prestanite se skrivati iza loših izgovora, suočite se sa životom i uzmite ono što vam pripada. Ali prije nego što krenete tim putem, znajte da morate biti spremni primiti udarce, bez upiranja prostom u njega ili nju koji su „krivi“ zato što niste ostvarili ono što ste mogli. To rade kukavice, a vi niste od te sorte. Vi ste bolji od toga!◄------
Ako znate koliko vrijedite, prestanite se skrivati iza loših izgovora, suočite se sa životom i uzmite ono što vam pripada. Ali prije nego što krenete tim putem, znajte da morate biti spremni primiti udarce, bez upiranja prostom u njega ili nju koji su „krivi“ zato što niste ostvarili ono što ste mogli. To rade kukavice, a vi niste od te sorte. Vi ste bolji od toga!◄------
------►Mislite šta misle drugi o vama. Zar je bitno?
Bijesni ste na nekoga. Zar ne možete oprostiti?
Gajite negativnu sliku o svom tijelu. Vi JESTE najbolji takvi kakvi ste....
Zanima vas samo savršen partner. Takvog nema, opustite se.
Zamišljate savršen život. Dobro jutro, ni toga nema.
Maštate da ćete biti milioner. Možda hoćete, ali šta i ako nećete?
Razmišljanje da će vam sreća sama pokucati na vrata. Neće, zato živite svaki dan kao da je posljednji.
Izgovori. Mislim, stvaaarno. Prestanite koristiti izgovore za svoje promašaje i počnite raditi.
Tvrdoglavost. Jeste, teško je priznati, ali ponekad prosto niste u pravu.Naučite živjeti s tom spoznajom.◄------
Bijesni ste na nekoga. Zar ne možete oprostiti?
Gajite negativnu sliku o svom tijelu. Vi JESTE najbolji takvi kakvi ste....
Zanima vas samo savršen partner. Takvog nema, opustite se.
Zamišljate savršen život. Dobro jutro, ni toga nema.
Maštate da ćete biti milioner. Možda hoćete, ali šta i ako nećete?
Razmišljanje da će vam sreća sama pokucati na vrata. Neće, zato živite svaki dan kao da je posljednji.
Izgovori. Mislim, stvaaarno. Prestanite koristiti izgovore za svoje promašaje i počnite raditi.
Tvrdoglavost. Jeste, teško je priznati, ali ponekad prosto niste u pravu.Naučite živjeti s tom spoznajom.◄------
------►Moram naučiti da volim tu budalu u sebi – nekoga ko osjeća previše, priča previše, rizikuje previše, ponekad dobija i često gubi, nedostaje mu samopouzdanja, voli i mrzi, povrijedi druge i biva povrijeđen, obećava i krši obećanja, smije se i plače. Samo ta osoba me može zaštititi od onog samokontrolisanog tiranina koji se takođe nalazi u meni i koji bi me rado uskratio za ljudsku živost, poniznost i dostojanstvo, ostavljajući samo budalu.
“Moramo pokazati spremnost da se riješimo života koji smo planirali kako bismo dobili život koji čeka na nas.”◄------
“Moramo pokazati spremnost da se riješimo života koji smo planirali kako bismo dobili život koji čeka na nas.”◄------
------►Ne postoje savršene porodice, postoji samo zbir ljubavi širok kao nebo u njima. Porodice u kojima je zbir ljubavi veći od zbira nesporazuma, zovu se srećne porodice. Lav Nikolajevič Tolstoj je briljantno zapisao da su sve srećne porodice nalik jedna na drugu, dok je svaka nesrećna na svoj način. Sve više nas poznaje takve slučajeve. Sigurno i vi znate usamljene ljude ili parove koji su se r...azveli u prethodnih nekoliko godina. Stručnjaci će reći da je objašnjenje u lošem ekonomskom stanju koje dovodi do egzistencijalne nesigurnosti i kronične nezaposlenosti mladih ljudi. Sve manji broj mladih se vjenčava, a sve više razvodi. U takvim okolnostima mnogi ljudi su izgubili elementarno samopouzdanje i ljudsko dostojanstvo. Pametno je rekao Linkoln, prazna vreća ne može stajati uspravno. Međutim, zar je zaista sve u punim džepovima? Zar naš porodični uspjeh – ili naš osobni uspjeh – zavisi isključivo od materijalnog?
Razmislimo malo o svojoj porodici. Koliko zaista poznajemo svoju porodicu? Koliko smo je poznavali prije nego što smo postali svjesni da je više nemamo? Koliko je kajanja ostalo iza nas zbog onoga što smo uradili ili što nismo uradili, a trebali smo? Frtalj krvi je važniji od kile prijateljstva, kaže španska poslovica. Ne vrijedi tražiti savršenstvo u našim porodicama jer ga nećemo pronaći, ali zato vrijedi pamtiti sjećanja vezana za njih. Izgrađivati budućnost na lijepim sjećanjima čvrstim kao stijena, а loše stvari puštati u vjetar. Ako ne uspijemo nabacati dovoljno lijepih sjećanja na tas porodične povijesti koji će prevagnuti nad svim nesporazumima, razmiricama i svađama koje svuda postoje, to je pouzdan znak da nikad nismo ni imali porodicu, već zbir ‘anonimnih jedinki’.
Zamislimo da je porodica čamac koji može ići naprijed samo ako svi zajedno veslamo. Potrudimo se i dajmo sve od sebe.
Veslajmo zajedno!◄------
Razmislimo malo o svojoj porodici. Koliko zaista poznajemo svoju porodicu? Koliko smo je poznavali prije nego što smo postali svjesni da je više nemamo? Koliko je kajanja ostalo iza nas zbog onoga što smo uradili ili što nismo uradili, a trebali smo? Frtalj krvi je važniji od kile prijateljstva, kaže španska poslovica. Ne vrijedi tražiti savršenstvo u našim porodicama jer ga nećemo pronaći, ali zato vrijedi pamtiti sjećanja vezana za njih. Izgrađivati budućnost na lijepim sjećanjima čvrstim kao stijena, а loše stvari puštati u vjetar. Ako ne uspijemo nabacati dovoljno lijepih sjećanja na tas porodične povijesti koji će prevagnuti nad svim nesporazumima, razmiricama i svađama koje svuda postoje, to je pouzdan znak da nikad nismo ni imali porodicu, već zbir ‘anonimnih jedinki’.
Zamislimo da je porodica čamac koji može ići naprijed samo ako svi zajedno veslamo. Potrudimo se i dajmo sve od sebe.
Veslajmo zajedno!◄------
------►Starac i sin radili na farmi.
Imali su samo jednog konja.
Jednog dana konj je pobjegao.
- Strašno! – saosjećale su komšije ...
– Kakva nesreća!
- Sreća? Nesreća? Ko bi ga znao…
– odgovarao bi starac.
Iduće sedmice konj se vratio
s planine, a s njim je došlo
još pet divljih kobila.
- Kakva sreća! – uzviknule su komšije.
- Sreća? Nesreća? Otkud da znam. - odgovarao je starac.
Sljedećeg dana sin je, pokušavajući pripitomiti jednu kobilu, pao s nje i slomio nogu.
- Kakva nesreća! – rekle su opet komšije.
- Sreća? Nesreća? Nikad se ne zna. – rekao je starac.
Počeo je rat, došla je vojska i odvela sve zdrave mladiće. Starčev sin sa slomljenom nogom nije im bio od koristi, pa su ga poštedjeli.
- Sreća? Nesreća? Ko to može znati !!◄------
Imali su samo jednog konja.
Jednog dana konj je pobjegao.
- Strašno! – saosjećale su komšije ...
– Kakva nesreća!
- Sreća? Nesreća? Ko bi ga znao…
– odgovarao bi starac.
Iduće sedmice konj se vratio
s planine, a s njim je došlo
još pet divljih kobila.
- Kakva sreća! – uzviknule su komšije.
- Sreća? Nesreća? Otkud da znam. - odgovarao je starac.
Sljedećeg dana sin je, pokušavajući pripitomiti jednu kobilu, pao s nje i slomio nogu.
- Kakva nesreća! – rekle su opet komšije.
- Sreća? Nesreća? Nikad se ne zna. – rekao je starac.
Počeo je rat, došla je vojska i odvela sve zdrave mladiće. Starčev sin sa slomljenom nogom nije im bio od koristi, pa su ga poštedjeli.
- Sreća? Nesreća? Ko to može znati !!◄------
------►Više čovjeku zagorčavaju život nesreće kojih se boji da ne dođu, nego one koje su već došle i od kojih već pati.
Nema nijedne velike istine čovjekove o kojoj se smije do kraja misliti bez opasnosti za svoju misao: ni o religiji, ni o ljubavi, ni o smrti. Sve što je duboko, izgleda na dnu tamno i neveselo; i ni u jedan se ponor ne daje dugo gledati bez vrtoglavice i užasa. Koliko više razmi...šljate o životu sve se više otvaraju njegove zasjede i pokazuju njegova bespuća. Zato ako puno govorite o nesrećama u životu, najzad više ne vidite život nego nesreće.
Ima ljudi koji mogu nesreću da trpe cijelog života i da se ne osjećaju nesrećnim, kao što drugi podlegnu pod prvim nesrećama. Najviše stradaju sujetni i loši, a dobri i iskreni lako podnose bol.
Izvor ljudske nesreće je u dvije stvari: u strahu od smrti i u strahu od Boga.
Nema nijedne velike istine čovjekove o kojoj se smije do kraja misliti bez opasnosti za svoju misao: ni o religiji, ni o ljubavi, ni o smrti. Sve što je duboko, izgleda na dnu tamno i neveselo; i ni u jedan se ponor ne daje dugo gledati bez vrtoglavice i užasa. Koliko više razmi...šljate o životu sve se više otvaraju njegove zasjede i pokazuju njegova bespuća. Zato ako puno govorite o nesrećama u životu, najzad više ne vidite život nego nesreće.
Ima ljudi koji mogu nesreću da trpe cijelog života i da se ne osjećaju nesrećnim, kao što drugi podlegnu pod prvim nesrećama. Najviše stradaju sujetni i loši, a dobri i iskreni lako podnose bol.
Izvor ljudske nesreće je u dvije stvari: u strahu od smrti i u strahu od Boga.
Ni smrti ni boga ne treba se plašiti, pošto ne postoji ni smrt ni bog drugačije nego u čovjekovom mračnom uobraženju.◄------
------►Ne možeš od ovce uspravljene na zadnje noge napraviti čovjeka. Ali ako stado ovaca staviš u taj položaj možeš dobiti gomilu ljudi. ◄------
------►Svakodnevno iskustvo pokazuje koliko je rijetka moralna hrabrost u odnosu na fizičku odvažnost. Tisuće ljudi će marširati na otvore topova dok će se jedan čovjek usuditi da prigrli nepopularnu ideju.◄------
------►Nikada nećeš razumjeti tu prazninu u mom srcu. Nikada je nećeš znati zagrliti, ispuniti.
Nikada nećeš znati razumjeti tu maglu u mom pogledu.
Kad odlutam, kad zastanem u pola riječi, u pola koraka. Uvjek ću ti ostati dalek....
Uvjek ću ti odgovoriti : “Nije mi ništa”. A svašta mi je.
Tu u mom srcu se kruni jedna bajka, tu u mom srcu se ruši jedan grad, tu u mom srcu fali jedan zagrljaj.
Postoje zemlje u koje nikada neću kročiti i ne žalim za tim. Žalim za jednom koja više ne postoji.
Postoje ljudi koje nikada neću sresti i ne žalim za tim. Žalim za onima koje sam sretao, a sada su daleko.
Ma, nije mi ništa…A svašta mi je.
Donesu dani neke čudne oblake u moju glavu. Sjenke mi igraju po zidovima. Sjećanja me ophode čitavog dana.
A srce ludo čuva te dragocjene suze duboko u džepu, suviše dragocjene da bi se prosipale uzaludno, suviše dragocjene da bi se poklanjale svakom.
Ne, nije mi ništa…A svašta mi je.
U mojoj glavi jedan maleni repati đavo stanuje.
Izokrene mi svaki trenutak, posije sumnju, uprlja svaku tuđu riječ i onda se kikoće kao nevaljalo dijete.
Šapuće mi pogrešne riječi na usne, povlači pogrešne konce mojim pokretima. Đavo je to, zna kako da mi pokvati trenutak.
Nije mi ništa…A svašta mi je.
Kada bi samo nekako znala kada da ćutiš, a kada da pričaš.
Kada bi samo nekako znala da je sve što trebam zagrljaj, onaj najduži, onaj najjači.
Kada bi samo nekako znala da je sav taj prkos u meni samo moga srca štit.
Kada bi samo znala da je moj dom u tvom srcu i ćutala dugo, dugo … i grlila me jako, jako … i voljela me ludo, ludo …
Zato me ne pitaj više šta mi je, kad nikada nećeš znati.
Nije mi ništa …◄------
Nikada nećeš znati razumjeti tu maglu u mom pogledu.
Kad odlutam, kad zastanem u pola riječi, u pola koraka. Uvjek ću ti ostati dalek....
Uvjek ću ti odgovoriti : “Nije mi ništa”. A svašta mi je.
Tu u mom srcu se kruni jedna bajka, tu u mom srcu se ruši jedan grad, tu u mom srcu fali jedan zagrljaj.
Postoje zemlje u koje nikada neću kročiti i ne žalim za tim. Žalim za jednom koja više ne postoji.
Postoje ljudi koje nikada neću sresti i ne žalim za tim. Žalim za onima koje sam sretao, a sada su daleko.
Ma, nije mi ništa…A svašta mi je.
Donesu dani neke čudne oblake u moju glavu. Sjenke mi igraju po zidovima. Sjećanja me ophode čitavog dana.
A srce ludo čuva te dragocjene suze duboko u džepu, suviše dragocjene da bi se prosipale uzaludno, suviše dragocjene da bi se poklanjale svakom.
Ne, nije mi ništa…A svašta mi je.
U mojoj glavi jedan maleni repati đavo stanuje.
Izokrene mi svaki trenutak, posije sumnju, uprlja svaku tuđu riječ i onda se kikoće kao nevaljalo dijete.
Šapuće mi pogrešne riječi na usne, povlači pogrešne konce mojim pokretima. Đavo je to, zna kako da mi pokvati trenutak.
Nije mi ništa…A svašta mi je.
Kada bi samo nekako znala kada da ćutiš, a kada da pričaš.
Kada bi samo nekako znala da je sve što trebam zagrljaj, onaj najduži, onaj najjači.
Kada bi samo nekako znala da je sav taj prkos u meni samo moga srca štit.
Kada bi samo znala da je moj dom u tvom srcu i ćutala dugo, dugo … i grlila me jako, jako … i voljela me ludo, ludo …
Zato me ne pitaj više šta mi je, kad nikada nećeš znati.
Nije mi ništa …◄------
------►Dan je kao sunčan
Ti si kao veseo
Prolaziš kao ne vide te
Svima je kao lijepo
Svima je kao dobro...
I ti si kao suton
Živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost je kao na dlanu
Savjest je kao čista
I sunce je kao jasno
I srce kao pjeva
Svi kao brinu o svima
Svatko je prijatelj kao
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta
I dan kao sviće
I ti se kao smiješiš
I ništa te kao ne boli.◄------
Ti si kao veseo
Prolaziš kao ne vide te
Svima je kao lijepo
Svima je kao dobro...
I ti si kao suton
Živi se kao u miru
ptice su kao slobodne
budućnost je kao na dlanu
Savjest je kao čista
I sunce je kao jasno
I srce kao pjeva
Svi kao brinu o svima
Svatko je prijatelj kao
Svima je kao stalo do tebe
i do svijeta
I dan kao sviće
I ti se kao smiješiš
I ništa te kao ne boli.◄------
------►- Strašno je za ženu kad ostane sama. Kad muž umre, još i nekako, boli je, tad se bar ne stidi. Kad je ostavi zbog druge, i boli je, i osramoćena je! Znači, našao je bolju, ona nije valjala. No za ženu nema veće nesreće nego da sahrani svoje dijete. To ne daj Bože ni dušmaninu! – govorila je moja baka Marica.
Ovim naravoučenijem, ovim općim zaključkom, završavala bi svoje duge, zanimljive ...priče. Priče istinite, potresne, upozoravajuće, kojima me pripremala za život. One su bile najvažniji dio mog vaspitnog prtljaga. Njih sam, odlazeći iz rodne kuće, ponijela umjesto djevojačke spreme, i nikada ih nisam odbacila. Nanizane poput blistavih perli neke raskošne ogrlice na istu nit našeg neprekinutog ženskog rodoslova, postale su mala ogledala u kojima neprestano tražim različite odraze svoje ženske suštine.◄------
Ovim naravoučenijem, ovim općim zaključkom, završavala bi svoje duge, zanimljive ...priče. Priče istinite, potresne, upozoravajuće, kojima me pripremala za život. One su bile najvažniji dio mog vaspitnog prtljaga. Njih sam, odlazeći iz rodne kuće, ponijela umjesto djevojačke spreme, i nikada ih nisam odbacila. Nanizane poput blistavih perli neke raskošne ogrlice na istu nit našeg neprekinutog ženskog rodoslova, postale su mala ogledala u kojima neprestano tražim različite odraze svoje ženske suštine.◄------
------►Hodao čovjek plažom i odjednom ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od pijeska, kad, koje li sreće, pojavi se duh i reče:
- Dobro, dobro, oslobodio si me iz lampe i znaš kako već ide dalje. Ali ovo je već treći put ovaj mjesec i već ste mi dosadili pa se možeš oprostiti od tri želje. Možeš tražiti samo jednu.
Čovjek se duboko zamisli i reče:...
- Evo već dvadeset godina živim u Americi i volio bih da posjetim svoj zavičaj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko okeana da mogu otići kolima.
Duh se nasmija:
- To je nemoguće. Zamisli samo koliko ljudi treba da se most izgradi. I kako uopšte da stubovi dohvate dno Atlantika!
Zamisli drugu želju.
Čovjek se opet duboko zamisli i reče:
- Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvijek govorile da ne marim za njih i da sam bezosjećajan. Volio bih da mogu da razumijem žene…da mogu da znam šta one osjećaju, šta misle kad iznenada zaćute…da znam zašto plaču…da znam šta one zbilja žele kad kažu “ma ništa”… da znam kako da ih usrećim.
Duh reče:
- Hoćeš li most sa dvije ili četiri trake?
*******************
Veliko pitanje na koje nikada nije odgovoreno i na koje ni ja nisam bio kadar da odgovorim, uprkos mom tridesetogodišnjem istraživanju ženske psihe glasi: ŠTA ŽENA HOĆE?! ◄------
- Dobro, dobro, oslobodio si me iz lampe i znaš kako već ide dalje. Ali ovo je već treći put ovaj mjesec i već ste mi dosadili pa se možeš oprostiti od tri želje. Možeš tražiti samo jednu.
Čovjek se duboko zamisli i reče:...
- Evo već dvadeset godina živim u Americi i volio bih da posjetim svoj zavičaj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko okeana da mogu otići kolima.
Duh se nasmija:
- To je nemoguće. Zamisli samo koliko ljudi treba da se most izgradi. I kako uopšte da stubovi dohvate dno Atlantika!
Zamisli drugu želju.
Čovjek se opet duboko zamisli i reče:
- Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvijek govorile da ne marim za njih i da sam bezosjećajan. Volio bih da mogu da razumijem žene…da mogu da znam šta one osjećaju, šta misle kad iznenada zaćute…da znam zašto plaču…da znam šta one zbilja žele kad kažu “ma ništa”… da znam kako da ih usrećim.
Duh reče:
- Hoćeš li most sa dvije ili četiri trake?
*******************
Veliko pitanje na koje nikada nije odgovoreno i na koje ni ja nisam bio kadar da odgovorim, uprkos mom tridesetogodišnjem istraživanju ženske psihe glasi: ŠTA ŽENA HOĆE?! ◄------
------►Budi jako oprezan da ne rasplačeš ženu
jer Bog broji njene suze.
Žena je nastala od muškarčevog rebra,...
a ne od njegovih stopala da se po njoj gazi.
Ne od njegove glave da se njome vlada,
nego od boka da mu bude jednaka.
Ispod ruke da bude zaštićena i
pokraj srca da bude voljena.◄------
jer Bog broji njene suze.
Žena je nastala od muškarčevog rebra,...
a ne od njegovih stopala da se po njoj gazi.
Ne od njegove glave da se njome vlada,
nego od boka da mu bude jednaka.
Ispod ruke da bude zaštićena i
pokraj srca da bude voljena.◄------
------►TI SVIJET MOŽEŠ NAPRAVITI BOLJIM...
Makar nekom ?!.◄------
Makar nekom ?!.◄------
------►Smirite se...
Samo jedan trenutak.
Oslušnite svijet oko sebe. Osjetite kako vam vazduh ulazi u pluća i izlazi napolje. Slušajte svoje misli. Osmotrite sitnice koji vas okružuju....
Prepustite se smirenosti.
U našem svijetu su aktivnost i kretanje normalan način funkcionisanja, a ako se ovo ne odnosi ne tjelesno, onda se sigurno odnosi na mentalno. Mi svakodnevno jurcamo, odrađujemo stvari, pričamo, šaljemo mejlove, primamo i čitamo poruke, klikćemo s jedne internet stranice na drugu, klikćemo na jedan link, pa na drugi, pa na treći…
Mi smo stalno uključeni, stalno povezani, stalno razmišljamo, stalno pričamo. Nemamo više vremena za smirenost. Sjedenje pred računarom i suludo brzom televizijom se ne računa u smirenost.
Za ovo plaćamo cijenu: vrijeme za kontemplaciju, osmatranje i osluškivanje trošimo na suvišne stvari. Gubimo svoj mir.
Što je još gore, sve to svakodnevno jurcanje je kontrproduktivno. Ponekad je previše aktivnosti koje radimo odjednom gore od potpune neaktivnosti. Možete jurcati naokolo koliko hoćete, ali posljedica toga nije nužno konkretan i smislen rezultat. A postoji i druga mogućnost – možete uraditi mnogo toga, ali ništa važno. Svojim postupcima možete pogoršati stvari više nego da niste ništa radili.
Osjećate li da postanete nervozni kada ste prisiljeni da budete mirni – dok čekate u redu, kod doktora, na sastanak – pa morate nešto raditi. Neki odmah uzmu mobilni telefon, drugi nose laptope, drugi se uzvrpolje. Na smirenost prosto nismo navikli.
Zastanite malo i razmislite kako vam prolaze dani – na poslu, poslije posla, dok se spremate za posao, vikendima i pred spavanje. Jurcate li stalno? Da li stalno čitate vaše mobilne uređaje, odgovarate, provjeravate najnovije informacije? Jeste li nabrušeni da stalno uradite još više i bolje, da stignete odraditi sve sa spiska zadataka? Da li ovako planirate provesti ostatak života?
Ako je to vaš izbor, srećno! Ako nije, smirite se na trenutak. Ne razmišljajte o tome šta treba da uradite, ili šta ste već uradili. Samo se prepustite sadašnjem trenutku.
A sada, kad ste se smirili, razmislite o svom životu i kako biste voljeli da on izgleda. Osmotrite život sa manje pokreta, sa manje rada, sa manje žurbe. Pogledajte ga staloženo, razborito, mirno.
A sada postanite ono što zaista želite.
Vježbajte ovo svaki dan: sjedite, zaustavite sve svoje aktivnosti, sklopite oči i prepustite se trenutku. Kada se naviknete na ovo, pokušajte da postepeno izbacite sve nepotrebne aktivnosti iz života. Kada osjetite da se sve dešava prebrzo, zaustavite se, predahnite i dišite duboko. Otkrijte da baš ovog trenutka već postoji vaša sreća. Uživajte u smirenosti. To je pravo blago i svima nam je dostupno, kad god poželimo.◄------
Samo jedan trenutak.
Oslušnite svijet oko sebe. Osjetite kako vam vazduh ulazi u pluća i izlazi napolje. Slušajte svoje misli. Osmotrite sitnice koji vas okružuju....
Prepustite se smirenosti.
U našem svijetu su aktivnost i kretanje normalan način funkcionisanja, a ako se ovo ne odnosi ne tjelesno, onda se sigurno odnosi na mentalno. Mi svakodnevno jurcamo, odrađujemo stvari, pričamo, šaljemo mejlove, primamo i čitamo poruke, klikćemo s jedne internet stranice na drugu, klikćemo na jedan link, pa na drugi, pa na treći…
Mi smo stalno uključeni, stalno povezani, stalno razmišljamo, stalno pričamo. Nemamo više vremena za smirenost. Sjedenje pred računarom i suludo brzom televizijom se ne računa u smirenost.
Za ovo plaćamo cijenu: vrijeme za kontemplaciju, osmatranje i osluškivanje trošimo na suvišne stvari. Gubimo svoj mir.
Što je još gore, sve to svakodnevno jurcanje je kontrproduktivno. Ponekad je previše aktivnosti koje radimo odjednom gore od potpune neaktivnosti. Možete jurcati naokolo koliko hoćete, ali posljedica toga nije nužno konkretan i smislen rezultat. A postoji i druga mogućnost – možete uraditi mnogo toga, ali ništa važno. Svojim postupcima možete pogoršati stvari više nego da niste ništa radili.
Osjećate li da postanete nervozni kada ste prisiljeni da budete mirni – dok čekate u redu, kod doktora, na sastanak – pa morate nešto raditi. Neki odmah uzmu mobilni telefon, drugi nose laptope, drugi se uzvrpolje. Na smirenost prosto nismo navikli.
Zastanite malo i razmislite kako vam prolaze dani – na poslu, poslije posla, dok se spremate za posao, vikendima i pred spavanje. Jurcate li stalno? Da li stalno čitate vaše mobilne uređaje, odgovarate, provjeravate najnovije informacije? Jeste li nabrušeni da stalno uradite još više i bolje, da stignete odraditi sve sa spiska zadataka? Da li ovako planirate provesti ostatak života?
Ako je to vaš izbor, srećno! Ako nije, smirite se na trenutak. Ne razmišljajte o tome šta treba da uradite, ili šta ste već uradili. Samo se prepustite sadašnjem trenutku.
A sada, kad ste se smirili, razmislite o svom životu i kako biste voljeli da on izgleda. Osmotrite život sa manje pokreta, sa manje rada, sa manje žurbe. Pogledajte ga staloženo, razborito, mirno.
A sada postanite ono što zaista želite.
Vježbajte ovo svaki dan: sjedite, zaustavite sve svoje aktivnosti, sklopite oči i prepustite se trenutku. Kada se naviknete na ovo, pokušajte da postepeno izbacite sve nepotrebne aktivnosti iz života. Kada osjetite da se sve dešava prebrzo, zaustavite se, predahnite i dišite duboko. Otkrijte da baš ovog trenutka već postoji vaša sreća. Uživajte u smirenosti. To je pravo blago i svima nam je dostupno, kad god poželimo.◄------
------►Da bi oslobodio potencijale svog uma, tijela i duše, moraš prvo da obogatiš svoju maštu. Vidiš, stvari se uvijek oblikuju dva puta: prvo u radionici uma a zatim, i samo tada, u stvarnosti. Ja to nazivam ‘indigo štampom’, pošto sve što stvoriš u svom spoljašnjem svijetu ima svoj začetak u tvom duhovnom svijetu na veoma slikovitom ekranu uma. Kada naučiš da kontrolišeš svoje misli i bujnu maš...tu, sve što na ovom svijetu poželiš u potpunosti, neiskorišćeni potenijali će probuditi u tebi. Počećeš da oslobađaš pravu
snagu svog uma da bi stvorio onu vrstu čarobnog života, koju vjerujem da zaslužuješ. Počevši od danas, zaboravi na prošlost. Osmjeli se i počni da misliš o sebi kao o nečem višem nego što je skup tvojih trenutnih okolnosti. Očekuj najbolje. Bićeš zadivljen rezultatima.
Osmjeli se da skineš prašinu sa svojih snova. Počni ponovo da poštuješ život i da slaviš sva njegova
čuda. Probudi moć svog uma da bi uticao na to da stvari počnu da se dešavaju. Jednom kad uspiješ u tome, univerzum će da se udruži sa tobom da bi činio čuda u tvom životu.◄------
snagu svog uma da bi stvorio onu vrstu čarobnog života, koju vjerujem da zaslužuješ. Počevši od danas, zaboravi na prošlost. Osmjeli se i počni da misliš o sebi kao o nečem višem nego što je skup tvojih trenutnih okolnosti. Očekuj najbolje. Bićeš zadivljen rezultatima.
Osmjeli se da skineš prašinu sa svojih snova. Počni ponovo da poštuješ život i da slaviš sva njegova
čuda. Probudi moć svog uma da bi uticao na to da stvari počnu da se dešavaju. Jednom kad uspiješ u tome, univerzum će da se udruži sa tobom da bi činio čuda u tvom životu.◄------
------►Hoćete li da promijenite svijet? Šta kažete da počnete od samog sebe? Šta kažete da budete prvi promijenjeni?
Ali kako se postiže promjena?
Posmatranjem. Razumijevanjem. Bez uplitanja vašeg prosuđivanja, jer to o čemu prosuđujete ne možete shvatiti. Kada kažete o nekome:
“On je komunista”, u tom trenutku razumijevanje prestaje. Nalijepili ste mu etiketu.
“On je buržuj” – razumijevanje prestaje. Nalijepili ste etiketu, a ukoliko su na toj etiketi atributi prihvatanja ili odbacivanja, utoliko gore.
Kako možete ikada razumjeti to što odbacujete, ili čak i ono što prihvatate?◄------
Ali kako se postiže promjena?
Posmatranjem. Razumijevanjem. Bez uplitanja vašeg prosuđivanja, jer to o čemu prosuđujete ne možete shvatiti. Kada kažete o nekome:
“On je komunista”, u tom trenutku razumijevanje prestaje. Nalijepili ste mu etiketu.
“On je buržuj” – razumijevanje prestaje. Nalijepili ste etiketu, a ukoliko su na toj etiketi atributi prihvatanja ili odbacivanja, utoliko gore.
Kako možete ikada razumjeti to što odbacujete, ili čak i ono što prihvatate?◄------
------►Ljudi ulaze u tvoj život s razlogom – nakratko ili za cijeli život.
Kad budeš znao o kome se radi, znaćeš šta učiniti za tu osobu.
Kad neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je to stoga da ti pomogne ispuniti želju....
Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.
Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno.
Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu.
Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.
Ponekad umru. Ponekad odu.
Ponekad te prisile da zauzmeš novi stav.
Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.
Molitva koju si poslao je uslišena, a sad je vrijeme da kreneš dalje.
Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko, jer je na tebe došlo vrijeme da daješ, rasteš i učiš.
Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmiju.
Mogu te naučiti nešto što još nikada nisi učinio.
Obično ti pruže nevjerovatnu količinu radosti.
Vjeruj, stvarno je. Ali samo nakratko.
Odnosi za cijeli život uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu.
Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primijeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i poljima svog života.
Rečeno je da je ljubav slijepa, a prijateljstvo da je vidovito.
Kaže se da anđeli postoje, samo što nemaju uvijek krila…mi ih zovemo – PRIJATELJI.◄------
Kad budeš znao o kome se radi, znaćeš šta učiniti za tu osobu.
Kad neko uđe u tvoj život s razlogom, obično je to stoga da ti pomogne ispuniti želju....
Došli su ti pomoći kroz teškoće, pružiti ti ruku i biti ti podrška.
Pomoći ti fizički, emocionalno ili duhovno.
Mogu ti se činiti kao da su poslani od Boga, i jesu.
Tu su s razlogom jer ih ti tu trebaš.
Ponekad umru. Ponekad odu.
Ponekad te prisile da zauzmeš novi stav.
Ono što moramo shvatiti je da su naše potrebe spoznate, naše želje zadovoljene, njihov posao učinjen.
Molitva koju si poslao je uslišena, a sad je vrijeme da kreneš dalje.
Neki ljudi ulaze u tvoj život nakratko, jer je na tebe došlo vrijeme da daješ, rasteš i učiš.
Donose ti iskustvo mira ili da te samo nasmiju.
Mogu te naučiti nešto što još nikada nisi učinio.
Obično ti pruže nevjerovatnu količinu radosti.
Vjeruj, stvarno je. Ali samo nakratko.
Odnosi za cijeli život uče te životnim lekcijama, stvarima koje moraš izgraditi da bi imao čvrstu emocionalnu osnovu.
Tvoj je zadatak da prihvatiš lekciju, voliš osobu i primijeniš sve što si naučio u svim drugim odnosima i poljima svog života.
Rečeno je da je ljubav slijepa, a prijateljstvo da je vidovito.
Kaže se da anđeli postoje, samo što nemaju uvijek krila…mi ih zovemo – PRIJATELJI.◄------
------►AKO JE ŽIVOT IGRA, OVO SU PRAVILA◄------
1. Dobićete tijelo.
Možete ga voljeti ili mrziti, ali biće vaše cijeloga života....
2. Učićete lekcije.
Upisani ste u redovnu nezvaničnu školu koja se zove Život. U toj školi ćete svakodnevno imati prilike da učite određene lekcije. Te lekcije mogu vam se svidjeti, a možete i smatrati da su nevažne i glupe.
3. Ne postoje greške, postoje samo lekcije.
Rast je proces probi i grešaka: eksperimentisanje. Neuspjeli eksperimenti su isto tako dio procesa kao i oni koji uspiju.
4. Lekcija se ponavlja dok se ne nauči.
Lekcija vam se nudi u različitim oblicima sve dok je ne naučite.
Tek kada je naučite, možete prijeći na sljedeću.
5. Učenje nikada ne prestaje.
Ne postoji razdoblje života koje nema svoju lekciju. Ako ste živi, to znači da još uvijek postoje lekcije koje trebate naučiti.
6. “Tamo” nije bolje nego “ovdje”.
Kada vaše “tamo” postane vaše “ovdje”, jednostavno će vam se pojaviti neko drugo “tamo” koje će opet izgledati bolje nego “ovdje”.
7. Drugi ljudi su ogledala vas samih.
Ne možete voljeti ili mrziti nešto kod druge osobe, a da to nije nešto što volite ili mrzite kod sebe.
8. Isključivo od vas zavisi kakav ćete život voditi.
Posjedujete sve sposobnosti i osobine koje su vam potrebne. Od vas zavisi kako ćete ih upotrijebiti. Izbor je uvijek vaš.
9. Rješenje je u vama.
Odgovori na životna pitanja leže u vama. Sve što treba da radite je da gledate, slušate i vjerujete.
10. Sve ćete ovo zaboraviti.
1. Dobićete tijelo.
Možete ga voljeti ili mrziti, ali biće vaše cijeloga života....
2. Učićete lekcije.
Upisani ste u redovnu nezvaničnu školu koja se zove Život. U toj školi ćete svakodnevno imati prilike da učite određene lekcije. Te lekcije mogu vam se svidjeti, a možete i smatrati da su nevažne i glupe.
3. Ne postoje greške, postoje samo lekcije.
Rast je proces probi i grešaka: eksperimentisanje. Neuspjeli eksperimenti su isto tako dio procesa kao i oni koji uspiju.
4. Lekcija se ponavlja dok se ne nauči.
Lekcija vam se nudi u različitim oblicima sve dok je ne naučite.
Tek kada je naučite, možete prijeći na sljedeću.
5. Učenje nikada ne prestaje.
Ne postoji razdoblje života koje nema svoju lekciju. Ako ste živi, to znači da još uvijek postoje lekcije koje trebate naučiti.
6. “Tamo” nije bolje nego “ovdje”.
Kada vaše “tamo” postane vaše “ovdje”, jednostavno će vam se pojaviti neko drugo “tamo” koje će opet izgledati bolje nego “ovdje”.
7. Drugi ljudi su ogledala vas samih.
Ne možete voljeti ili mrziti nešto kod druge osobe, a da to nije nešto što volite ili mrzite kod sebe.
8. Isključivo od vas zavisi kakav ćete život voditi.
Posjedujete sve sposobnosti i osobine koje su vam potrebne. Od vas zavisi kako ćete ih upotrijebiti. Izbor je uvijek vaš.
9. Rješenje je u vama.
Odgovori na životna pitanja leže u vama. Sve što treba da radite je da gledate, slušate i vjerujete.
10. Sve ćete ovo zaboraviti.
------►Prestani stalno obraćati pažnju na to kako se osjećaš. Kako se osjećaš je prosto tako. Proći će. Osjećanja nisu pod tvojom kontrolom. Samo djela jesu i ona obično dovode do osjećanja zadovoljstva ili sramote.
Prestani brinuti. Briga često pogoršava stvari. Što više misliš o lošim stvarima, izglednije je da će se desiti. Pusti ih.
Olabavi unutrašnje komentare. Ako želiš biti srećan, presta...ni govoriti sebi da si ovakav ili onakav. Ljudi stalno sebi govore kako se osjećaju, šta drugi o njima osjećaju i sl. Mi smo nesavršena bića i nemamo sposobnost da spoznamo šta se krije u umovima drugih ljudi.
Pokušaj da ne primijećuješ svog unutrašnjeg kritičara. Besmisleno je osuđivati samog sebe. Osuđivanje drugih je takođe blesavo. Uostalom, razmisli kome je uopšte stalo do tvog mišljenja.
Prestani se osjećati krivim. Krivica ništa ne mijenja. Pošto je tako, prosto je pusti niz vodu. Ne obaziri se.
Prestani brinuti o tome šta ostatak svijeta govori o tebi. Ljudi ili događaji su upravo to, ljudi ili događaji. I ništa više. Sem toga, većina ljudi je posvećena sebi da bi pričala o tebi. A ako i pričaju, pa šta?
Prestani brinuti o rezultatu. Brojevi su samo brojevi. Nemaju nikakve mistične moći. To što se ponekad poklapaju u određenim numeričkim matricama ne znači ama baš ništa.
Ne brini o tome što tvoj život i karijera ne idu kako si planirao. Što se više pridržavaš bilo kakvog plana, prije ćeš pogriješiti. Pošto se svijet stalno mijenja svaki detaljno razrađen plan obično ostari jako brzo. Zato umjesto planova pokušaj da stvari posmatraš realno.
Ne dozvoli drugima da te koriste kako bi izbjegli sopstvenu odgovornost. Ti ne možeš biti odgovoran za tuđu sreću ili uspjeh niti ti to možeš za njih postići. Neka se snalaze.
Ne brini za svoju ličnost. Nemaš je. Ličnost, kao i ego, je izmišljen koncept.◄------
Prestani brinuti. Briga često pogoršava stvari. Što više misliš o lošim stvarima, izglednije je da će se desiti. Pusti ih.
Olabavi unutrašnje komentare. Ako želiš biti srećan, presta...ni govoriti sebi da si ovakav ili onakav. Ljudi stalno sebi govore kako se osjećaju, šta drugi o njima osjećaju i sl. Mi smo nesavršena bića i nemamo sposobnost da spoznamo šta se krije u umovima drugih ljudi.
Pokušaj da ne primijećuješ svog unutrašnjeg kritičara. Besmisleno je osuđivati samog sebe. Osuđivanje drugih je takođe blesavo. Uostalom, razmisli kome je uopšte stalo do tvog mišljenja.
Prestani se osjećati krivim. Krivica ništa ne mijenja. Pošto je tako, prosto je pusti niz vodu. Ne obaziri se.
Prestani brinuti o tome šta ostatak svijeta govori o tebi. Ljudi ili događaji su upravo to, ljudi ili događaji. I ništa više. Sem toga, većina ljudi je posvećena sebi da bi pričala o tebi. A ako i pričaju, pa šta?
Prestani brinuti o rezultatu. Brojevi su samo brojevi. Nemaju nikakve mistične moći. To što se ponekad poklapaju u određenim numeričkim matricama ne znači ama baš ništa.
Ne brini o tome što tvoj život i karijera ne idu kako si planirao. Što se više pridržavaš bilo kakvog plana, prije ćeš pogriješiti. Pošto se svijet stalno mijenja svaki detaljno razrađen plan obično ostari jako brzo. Zato umjesto planova pokušaj da stvari posmatraš realno.
Ne dozvoli drugima da te koriste kako bi izbjegli sopstvenu odgovornost. Ti ne možeš biti odgovoran za tuđu sreću ili uspjeh niti ti to možeš za njih postići. Neka se snalaze.
Ne brini za svoju ličnost. Nemaš je. Ličnost, kao i ego, je izmišljen koncept.◄------
------►Ako sam sebe osuđuješ i kritikuješ – i drugi će te osuđivati i kritikovati.
Ako sam sebi nanosiš bol – i drugi će ti nanositi bol.
Ako sam sebe lažeš – i drugi će te lagati.
Ako si neodgovoran prema samom sebi – i drugi će biti neodgovorni prema tebi.
Ako sam sebe kriviš i ismijavaš – i drugi će te kriviti i ismijavati....
Ako si emocionalno okrutan prema sebi – i drugi će biti emocionalno (a čak i fizički) okrutni prema tebi.
Ako ti sam ne slijediš svoja osjećanja – niko ih drugi neće slijediti; ni tvoja osjećanja, ni tebe.
Ali…
Ako Ti sam Sebe voliš – i drugi će Te voljeti.
Ako Ti sam Sebe poštuješ – i drugi će Te poštovati.
Ako Ti sam vjeruješ u Sebe – i drugi će vjerovati u Tebe.
Ako si Ti sam pošten prema Sebi – i drugi će biti pošteni prema Tebi.
Ako Ti sam uviđaš Svoju vrijednost i cijeniš Sebe prema tome – i drugi će Te isto tako cijeniti!
_-_-_-_-_-_-_-_-_-
“Život je kao ogledalo: ako mu se namrštiš, namrštiće se i ono tebi; ali ako mu se nasmiješ, uzvratiće ti osmijehom.”◄------
Ako sam sebi nanosiš bol – i drugi će ti nanositi bol.
Ako sam sebe lažeš – i drugi će te lagati.
Ako si neodgovoran prema samom sebi – i drugi će biti neodgovorni prema tebi.
Ako sam sebe kriviš i ismijavaš – i drugi će te kriviti i ismijavati....
Ako si emocionalno okrutan prema sebi – i drugi će biti emocionalno (a čak i fizički) okrutni prema tebi.
Ako ti sam ne slijediš svoja osjećanja – niko ih drugi neće slijediti; ni tvoja osjećanja, ni tebe.
Ali…
Ako Ti sam Sebe voliš – i drugi će Te voljeti.
Ako Ti sam Sebe poštuješ – i drugi će Te poštovati.
Ako Ti sam vjeruješ u Sebe – i drugi će vjerovati u Tebe.
Ako si Ti sam pošten prema Sebi – i drugi će biti pošteni prema Tebi.
Ako Ti sam uviđaš Svoju vrijednost i cijeniš Sebe prema tome – i drugi će Te isto tako cijeniti!
_-_-_-_-_-_-_-_-_-
“Život je kao ogledalo: ako mu se namrštiš, namrštiće se i ono tebi; ali ako mu se nasmiješ, uzvratiće ti osmijehom.”◄------
------►Želiš li upoznati život u svemu što on jest, dotakni tek rođeno dijete, osjeti njegovu nezaštićenu mekoću. Dotakni bolesne. Dotakni stare. Dotakni mrtve. Nemoj se dijeliti ni od koga. Prihvati dječiju ruku, povjerljivu, željnu da je vodiš. Prihvati ruku mladog čovjeka, samosvjesnog i brižnog. Prihvati majčinsku ruku koja je vazda pripravna i brižna, vazda marna. Prihvati ruku čovjeka u puno...j životnoj snazi. Osjeti njegovu snagu i skrbnost. Prihvati onemoćalu ruku bolesnika, i onoga vedrog, i onoga očajnog. I onoga posve otupjelog. Prihvati ruku starca, klonulu i osamljenu. Ruku u kojoj je još toliko životnosti, životnosti kojoj nedostaje snage. Uzdrhtalu od životnih napora. I od strepnje i od čežnje. Osjeti ruku umrloga, zauvijek zaustavljenu. Zaustavljenu i nakon mnogo dobrote, i nakon mnogo dana nemara i samodostatnosti. Osjeti nevini i bezazleni djetinji miris. Osjeti trpki miris znoja čovjeka predana naporu za dobro svojih. Osjeti miris bolesnoga, sputanog svojom mukom. Osjeti miris života i smrti.
Poslušaj glas malenog djeteta koje tepajući ulazi u svijet. Glas zaigranog djeteta koje svoj život ispunja bez ostatka. Poslušaj zbunjene koji svoju nesigurnost nastoje zakriti podjednako i žustrinom i odmjerenošću svoga govora. Poslušaj govor gnjevnih i nezadovoljnih koji se osjećaju zatočenicima života. Govor ravnodušnih kojima ni do čega nije stalo. Poslušaj govor vedrih i zahvalnih koji svojom tankoćutnošću uvijek pronalaze dobro. Poslušaj govor onih koji su zamakli u poznu životnu dob, koji su naučili životu uvijek davati ono što je od njih, ne pitajući pretjerano za uzvrat. Poslušaj govor onih čiji glas trne i sažima se u svega nekoliko riječi, riječi koje se ne umiju doreći.
Dotakni život. Dotakni ga i duhom i tijelom. Čitavim svojim bićem. Kroz dodir ćeš osjetiti život. Postati živ. Dotakni život. Ti si njegov dio. On se prelijeva kroz tebe. Nemoj zaustaviti, nemoj nepotrebno uznemiriti njegov tok.
Budi živ.◄------
Poslušaj glas malenog djeteta koje tepajući ulazi u svijet. Glas zaigranog djeteta koje svoj život ispunja bez ostatka. Poslušaj zbunjene koji svoju nesigurnost nastoje zakriti podjednako i žustrinom i odmjerenošću svoga govora. Poslušaj govor gnjevnih i nezadovoljnih koji se osjećaju zatočenicima života. Govor ravnodušnih kojima ni do čega nije stalo. Poslušaj govor vedrih i zahvalnih koji svojom tankoćutnošću uvijek pronalaze dobro. Poslušaj govor onih koji su zamakli u poznu životnu dob, koji su naučili životu uvijek davati ono što je od njih, ne pitajući pretjerano za uzvrat. Poslušaj govor onih čiji glas trne i sažima se u svega nekoliko riječi, riječi koje se ne umiju doreći.
Dotakni život. Dotakni ga i duhom i tijelom. Čitavim svojim bićem. Kroz dodir ćeš osjetiti život. Postati živ. Dotakni život. Ti si njegov dio. On se prelijeva kroz tebe. Nemoj zaustaviti, nemoj nepotrebno uznemiriti njegov tok.
Budi živ.◄------
------►Činjenica je kako je istina život, a život nije trajan. Život se mora otkrivati iz trenutka u trenutak, iz dana u dan. Mora biti otkriven. Ne mora ga se smatrati sigurnim. Ukoliko smatrate pouzdanim da znate živjeti, onda ne živite. Tri obroka dnevno, odjeća, stan, seks, vaš posao, vaša zabava i vaš proces mišljenja – taj dosadni, ponavljajući proces nije život.
Život je nešto što treba otk...riti. A vi ga ne možete otkriti ukoliko niste izgubili, odbacili stvari koje ste pronašli. Eksperimentišite,zanemarit
Čovjek koji kaže da zna, već je mrtav. Ali čovjek koji misli ”Ja ne znam”, koji otkriva, pronalazi, koji ne traži cilj, ne misli u terminima dostizanja i postajanja – takav čovjek živi, a to življenje je istina.◄------
Život je nešto što treba otk...riti. A vi ga ne možete otkriti ukoliko niste izgubili, odbacili stvari koje ste pronašli. Eksperimentišite,zanemarit
Čovjek koji kaže da zna, već je mrtav. Ali čovjek koji misli ”Ja ne znam”, koji otkriva, pronalazi, koji ne traži cilj, ne misli u terminima dostizanja i postajanja – takav čovjek živi, a to življenje je istina.◄------
------►Godinama sam bio nervozan (neurotičan). Bio sam plašljiv, depresivan i ohol. I svako mi je govorio: Ti se moraš promijeniti. I svaki bi mi rekao kako sam neurotičan. Bili su mi već dosadni, i ja sam im obećavao i mislio sam se promijeniti, ali nikad nisam uspio pa koliko god sam se trudio. To što me je najviše boljelo, bilo je da mi je najbolji prijatelj uvijek govorio kako sam neurotičan. ...I on je uvijek ponavljao, da se moram promijeniti. I njemu sam obećavao, pa opet nije od toga bilo ništa, to nikad nisam uspijevao. Tako sam se osećao bespomoćan i zarobljen. Jednog mi dana reče on Ne mijenjaj se! Ostani kakav jesi! I nije važno, da li ćeš se ti promijeniti ili ne! Volim te, onakvog kakav jesi. Tako neka bude. Te riječi su zvučale poput muzike u mojim ušima. Ne mijenjaj se, ne mijenjaj se, volim te…. I ja sam se opustio i postao sam življi, i gle čuda nad čudom – ja sam se promijenio. A sada znam da se nisam uistinu mogao promijeniti, dok nisam našao nekoga, ko me zaista volio, bez obzira da li ću se promijeniti ili ne. Volim te rado te prihvatam onakvog kakav jesi, kad se nekome kaže, onda njemu ili njoj čini neobično dobro. Biti voljen bez preduslova i pretpostavki omogućuje život pun smisla. Ako se neko osjeća voljen i ljubljen onda može velikodušno darovati svoj život, može se zauzimati za ljude, a da uopšte ne gleda šta mu to donosi. Ne odbacujte sebe govoreći kako ništa ne vrijedite! Dopustite sebi da budete voljeni! Prihvatite sebe takvi kakvi jeste sa svim svojim vrlinama i manama◄------
------►Tajna života se može svesti na sljedeće četiri riječi: nemojte se ničemu odupirati.
Na primjer, ako se dogodi nešto loše uvijek imate dvije mogućnosti:
1. Odupirete se bijesom, frustracijom ili žaljenjem.
2. Prihvatate stvarnost (koja se već desila i ne možete je promijeniti) i nastavljate dalje sa životom.
Druga mogućnost djeluje mnogo bolje. Međutim, iako je ovo lako shvatiti teško je spr...ovesti u djelo. Zato ako ste spremni da prihvatite odgovornost za svoj život i da se suočite sa izazovom, onda vam ove sugestije mogu pomoći:
Prihvatite činjenicu da odupiranjem ništa ne mijenjate sem što produžavata sopstvene muke,
Naučite da se smijete apsurdnostima života. Preobrazite svoju frustraciju široki osmijeh (ili više njih),
Budite otvoreni za novo iskustvo koje vam može donijeti najbolje stvari koje su vam se ikad desile kao posljedica lošeg iskustva kroz koje trenutno prolazite.◄------
Na primjer, ako se dogodi nešto loše uvijek imate dvije mogućnosti:
1. Odupirete se bijesom, frustracijom ili žaljenjem.
2. Prihvatate stvarnost (koja se već desila i ne možete je promijeniti) i nastavljate dalje sa životom.
Druga mogućnost djeluje mnogo bolje. Međutim, iako je ovo lako shvatiti teško je spr...ovesti u djelo. Zato ako ste spremni da prihvatite odgovornost za svoj život i da se suočite sa izazovom, onda vam ove sugestije mogu pomoći:
Prihvatite činjenicu da odupiranjem ništa ne mijenjate sem što produžavata sopstvene muke,
Naučite da se smijete apsurdnostima života. Preobrazite svoju frustraciju široki osmijeh (ili više njih),
Budite otvoreni za novo iskustvo koje vam može donijeti najbolje stvari koje su vam se ikad desile kao posljedica lošeg iskustva kroz koje trenutno prolazite.◄------
------►“Iskustvo kao da kazuje da samo budale imaju povjerenja, da samo budale vjeruju i prihvataju sve. Ako je to istina, onda je ljubav najbudalastija: ne temelji li se na povjerenju, vjeri i prihvatanju.”◄------
------►Ako želite da druga osoba otvori svoje srce otvorite i vi svoje. Ona ne može da uradi ništa što vi ne možete da uradite. Ona je vaše ogledalo. Čak i ako bi ona prva to uradila, vi to ne biste mogli da osjetite ako niste otvorili svoje srce.
Ako želite da s nekim poboljšate odnos, poboljšajte odnos sa samim sobom.
Ako želite da osjetite više povjerenja, vjerujte sebi više.
Ako želite da o...sjetite više ljubavi, volite sebe više.
Ako tražite sigurnost, pružite sami sebi sigurnost.
Ako želite da se bolje ophode prema vama, ophodite se sami bolje prema sebi.
Ako želite da doživite bogatstvo, darujte sebi prvo punoću. Za to vam nije potreban novac, samo odgovarajuće usmjerenje vašeg opažanja.
Ako čeznete za novim podsticajima, slobodom i avanturom, uradite to sami. Počnite s malim, a onda će veće doći samo.
Ako ne želite da vas varaju, obratite pažnju da li sami sebe negdje varate.
Ako želite da budete poštovani, poštujte sami sebe.
Ako želite da imate veću slobodu odlučivanja, a ne dobijate je, odlučujte ipak sami.
Šta god da tražite: budite to prvo sami, a ako vam to pričinjava zadovoljstvo, vi to onda kasnije dajte i drugima. Tada će vam se sve to na kraju vratiti zato što djeluje kao vaš magnet.◄------
Ako želite da s nekim poboljšate odnos, poboljšajte odnos sa samim sobom.
Ako želite da osjetite više povjerenja, vjerujte sebi više.
Ako želite da o...sjetite više ljubavi, volite sebe više.
Ako tražite sigurnost, pružite sami sebi sigurnost.
Ako želite da se bolje ophode prema vama, ophodite se sami bolje prema sebi.
Ako želite da doživite bogatstvo, darujte sebi prvo punoću. Za to vam nije potreban novac, samo odgovarajuće usmjerenje vašeg opažanja.
Ako čeznete za novim podsticajima, slobodom i avanturom, uradite to sami. Počnite s malim, a onda će veće doći samo.
Ako ne želite da vas varaju, obratite pažnju da li sami sebe negdje varate.
Ako želite da budete poštovani, poštujte sami sebe.
Ako želite da imate veću slobodu odlučivanja, a ne dobijate je, odlučujte ipak sami.
Šta god da tražite: budite to prvo sami, a ako vam to pričinjava zadovoljstvo, vi to onda kasnije dajte i drugima. Tada će vam se sve to na kraju vratiti zato što djeluje kao vaš magnet.◄------
------►Najvažnija stvar koju čovjek može posjedovati u životu je dobra reputacija.
Uz to nije ni teško niti je skupo. Sve što treba da radite je sljedeće:
Budite pošteni....
Budite iskreni.
Budite vrijedni povjerenja.
Budite darežljivi.
Poštujte druge.◄------
Uz to nije ni teško niti je skupo. Sve što treba da radite je sljedeće:
Budite pošteni....
Budite iskreni.
Budite vrijedni povjerenja.
Budite darežljivi.
Poštujte druge.◄------
------►Budite zahvalni na sitnicama, koliko god one male bile. Probudili ste se jutros živi i zdravi, zar može biti bolje…◄------
------►Šta je to što jeste? Zašto jesam i da li uopće jesam? Ko je taj što traga za sobom? Sva ova pitanja su odraz čovjekove žeđi za samim sobom. Nikakva teorija – ma koliko veličanstvena bila – ne može da ugasi tu suštinsku žeđ, jer metafizički žubor još više rasplamsava vatru traganja. Vjera umije da bude utjeha – zato sam i rekao da je ponekad opasna. Um je spreman da povjeruje u sve što mu od...govara.
Vjerovanje čovjekovo bezuspešan je pokušaj da utjehom obloži stvarnost i da tako, makar i za tren, utopli golotinju svog doživotnog nesnalaženja. Kao uplašeno dijete koje zvižduće u psihološkom mraku, on se brani dogmama, teorijama i riječima, prividno zaglušujući nepomjerljivu tišinu neznanja.
Sve nas to uspavljuje, a pravi cilj je buđenje. Ja nisam protiv vjere, ali jesam za prekid sna. Čovjeku koji hoće da se probudi niko – a pogotovo ne učitelj – ne smije da postane uspavanka. Ako učenik to ne shvati na početku, slatki snovi o buđenju pretvoriće se u noćnu moru samozavaravanja.◄------
Vjerovanje čovjekovo bezuspešan je pokušaj da utjehom obloži stvarnost i da tako, makar i za tren, utopli golotinju svog doživotnog nesnalaženja. Kao uplašeno dijete koje zvižduće u psihološkom mraku, on se brani dogmama, teorijama i riječima, prividno zaglušujući nepomjerljivu tišinu neznanja.
Sve nas to uspavljuje, a pravi cilj je buđenje. Ja nisam protiv vjere, ali jesam za prekid sna. Čovjeku koji hoće da se probudi niko – a pogotovo ne učitelj – ne smije da postane uspavanka. Ako učenik to ne shvati na početku, slatki snovi o buđenju pretvoriće se u noćnu moru samozavaravanja.◄------
------►Nešto sam razmišljao o spisku stvari koje vas ne uče u školama.
Ne uče vas kako da volite nekoga.
Ne uče vas kako da budete bogati ili siromašni.
Ne uče vas kako da odete od nekoga koga više ne volite....
Ne uče vas kako da nastavite sa životom kada vas napusti neko koga volite.
Ne uče vas kako da znate šta se kuha u glavi drugog čovjeka.
Ne uče vas šta da kažete nekome ko umire.
Ne uče vas ničemu što je istinski vrijedno znati.◄------
Ne uče vas kako da volite nekoga.
Ne uče vas kako da budete bogati ili siromašni.
Ne uče vas kako da odete od nekoga koga više ne volite....
Ne uče vas kako da nastavite sa životom kada vas napusti neko koga volite.
Ne uče vas kako da znate šta se kuha u glavi drugog čovjeka.
Ne uče vas šta da kažete nekome ko umire.
Ne uče vas ničemu što je istinski vrijedno znati.◄------
------►Ovo je istinita priča koja se jednom desila u Americi...
Čovjek je izašao iz svoje kuće da se divi svom tek kupljenom autu. Na njegovo ogromno iznenađenje, njegov trogodišnji sin je razdragano udarao čekićem po sjajnoj farbi njegovog novog auta. Čovjek smjesta pritrča, odgurnu sina i poče od bijesa da ga tim istim čekićem udara po prstima sve dok se dječakovi prsti nisu pretvorili u mesnat...u kašu. Kada se smirio i uvidio šta je napravio, hitno je odvezao dječaka u bolnicu. I iako su se doktori očajnički trudili da spasu dječakove smrskane kosti, morali su ipak na kraju da mu amputiraju prste na obje ruke.
Kada se dječak probudio nakon operacije i vidio svoje zavijene patrljke, nježno i nevino reče ocu: „Tatice, izvini zbog tvoga auta.“ A zatim ga upita: “Ali kada će moji prsti opet narasti?“
Otac je ustao, otišao kući i ubio se.
*****
Sjetite se uvijek ove priče kada sljedeći put vidite vaše Dijete da prospe mlijeko po stolu ili kada čujete plač vaše Bebe. Razmislite dobro prije nego izgubite strpljenje sa nekim koga volite. Auta se mogu popraviti. Polomljene kosti i teška osjećanja često ne mogu.
Mi isuviše često ne prepoznajemo razliku između čovjeka i njegovih postupaka.
Ljudi griješe. Ljudima je dozvoljeno da griješe. Ali ono što mi uradimo dok nas drži bijes, to će nas vječno progoniti.
Stanite i razmislite. Razmislite prije nego što bilo šta uradite. Budite strpljivi u životu. Pokušajte barem da razumijete…i da volite…da mnogo volite. ◄------
Čovjek je izašao iz svoje kuće da se divi svom tek kupljenom autu. Na njegovo ogromno iznenađenje, njegov trogodišnji sin je razdragano udarao čekićem po sjajnoj farbi njegovog novog auta. Čovjek smjesta pritrča, odgurnu sina i poče od bijesa da ga tim istim čekićem udara po prstima sve dok se dječakovi prsti nisu pretvorili u mesnat...u kašu. Kada se smirio i uvidio šta je napravio, hitno je odvezao dječaka u bolnicu. I iako su se doktori očajnički trudili da spasu dječakove smrskane kosti, morali su ipak na kraju da mu amputiraju prste na obje ruke.
Kada se dječak probudio nakon operacije i vidio svoje zavijene patrljke, nježno i nevino reče ocu: „Tatice, izvini zbog tvoga auta.“ A zatim ga upita: “Ali kada će moji prsti opet narasti?“
Otac je ustao, otišao kući i ubio se.
*****
Sjetite se uvijek ove priče kada sljedeći put vidite vaše Dijete da prospe mlijeko po stolu ili kada čujete plač vaše Bebe. Razmislite dobro prije nego izgubite strpljenje sa nekim koga volite. Auta se mogu popraviti. Polomljene kosti i teška osjećanja često ne mogu.
Mi isuviše često ne prepoznajemo razliku između čovjeka i njegovih postupaka.
Ljudi griješe. Ljudima je dozvoljeno da griješe. Ali ono što mi uradimo dok nas drži bijes, to će nas vječno progoniti.
Stanite i razmislite. Razmislite prije nego što bilo šta uradite. Budite strpljivi u životu. Pokušajte barem da razumijete…i da volite…da mnogo volite. ◄------
------►Jedna legenda govori o tri muškarca, koji su nosili svaki po dvije vreće. Ali teret nisu osjećali jednako. Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga, visile obješene na drvenoj motki na ramenu.
Upitali prvog čovjeka šta ima u vrećama. Odgovorio je: – Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti – u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišće...m, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, posmatram, proučavam, mislim šta ću. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Stalno radim na njima.
Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unazad, mučio se nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: -U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži moje greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kuda god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške.
Treći muškarac je odgovorio: – Na prednjoj vreći napisao sam riječ “dobrota”. Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. A vreća na leđima ima natpis “loša sjećanja” i prazna je, jer sam joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje ponekad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu.◄------
Upitali prvog čovjeka šta ima u vrećama. Odgovorio je: – Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti – u vreći su straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišće...m, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, posmatram, proučavam, mislim šta ću. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Stalno radim na njima.
Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unazad, mučio se nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: -U vreći sprijeda nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži moje greške i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom kuda god krenem, jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu. Usporavaju me, ponekad su veoma teške.
Treći muškarac je odgovorio: – Na prednjoj vreći napisao sam riječ “dobrota”. Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. A vreća na leđima ima natpis “loša sjećanja” i prazna je, jer sam joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje ponekad o sebi imam, o zlu koje od drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu.◄------
------►Danas sam čvrsto ubijeđen da niko nikoga ne gubi, jer niko nikoga ne posjeduje. To je istinsko iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svijetu a ne posjedovati je.
Sloboda je osjećati ono što srce želi, nezavisno od tuđeg mišljenja.◄------
Sloboda je osjećati ono što srce želi, nezavisno od tuđeg mišljenja.◄------
------►Odgovornost bi se mogla lako izroditi u dominaciju i želju za posjedovanjem kad ne bi postojala i treća komponenta ljubavi: RESPEKT. Respekt nije strah ni strahopoštovanje, on označava sposobnost da osobu vidimo onakvu kakva jeste, da smo svjesni njene individualnosti. Respekt znači brigu da bi druga osoba rasla i razvijala se onakva kakva jeste. Stoga respekt označava odsustvo izrabljivanj...a.
Želim da ljubljena osoba raste i da se razvija radi sebe same, i na svoj vlastiti način, a ne da bi mene služila. Ako ljubim drugu osobu, ja se osjećam istovjetan s njom ali s njom onakvom kakva jeste, a ne s onakvom kakva bi meni odgovarala kao objekt moga iskorišćavanja. Jasno da je respekt moguć samo ako sam ja postigao nezavisnost, ako ja mogu stajati i hodati bez štaka, a da ne moram vladati bilo kim ili izrabljivati bilo koga drugoga. Respekt postoji samo na osnovi slobode. Ljubav je dijete slobode, a nikada dijete dominacije.◄------
Želim da ljubljena osoba raste i da se razvija radi sebe same, i na svoj vlastiti način, a ne da bi mene služila. Ako ljubim drugu osobu, ja se osjećam istovjetan s njom ali s njom onakvom kakva jeste, a ne s onakvom kakva bi meni odgovarala kao objekt moga iskorišćavanja. Jasno da je respekt moguć samo ako sam ja postigao nezavisnost, ako ja mogu stajati i hodati bez štaka, a da ne moram vladati bilo kim ili izrabljivati bilo koga drugoga. Respekt postoji samo na osnovi slobode. Ljubav je dijete slobode, a nikada dijete dominacije.◄------
------►Kad sam bio dijete, obožavao sam cirkuse, a u cirkusu su mi se najviše sviđale životinje. Pažnju mi je posebno privlačio slon, koji je, kako sam poslije doznao, svoj djeci bio najdraža životinja. Tokom predstave ogromna je životinja svašta izvodila novčićem,
neuobičajena kombinacija veličine i snage…
Ali nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je uvijek bio vezan za ma...len kolac zabijen u zemlju, lancem koji je držao samo jednu nogu. Osim toga, kolac je bio malen komadić drva zabijen jedva nekoliko centimetara u zemlju. Iako je lanac bio debeo i moćan, bilo mi je jasno da se životinja koja je u stanju iščupati stablo s korijenom, mogla s lakoćom osloboditi kolca i pobjeći. Tajna mi je i dalje bila nejasna. Što ga onda drži? Zašto ne pobjegne?
Kad mi je bilo pet ili šest godina, još sam vjerovao u mudrost odraslih. Pa bih pitao učitelja, oca ili strica za tu misteriju sa slonom. Neko od njih objasnio mi je da slon nije pobjegao jer je bio istreniran. Postavio sam pitanje koje se samo nametalo:
“Ako je istreniran, zašto su ga vezali?”
Ne sjećam se da sam dobio ikakav smislen odgovor. S vremenom sam zaboravio na misteriju sa slonom i kolcem i prisjetio bih ga se samo kad bih susreo one koji su se katkad pitali isto. Prije nekoliko godina otkrio sam da je neko, na moju sreću, bio dovoljno mudar da pronađe odgovor: Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.
Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.
Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.
Svi smo mi pomalo poput cirkuskog slona: hodamo po svijetu vezani za stotine kolaca koji nam oduzimaju slobodu. Živimo misleći da ‘ne možemo’ učiniti gomilu stvari jednostavno zato što smo jednom davno, dok smo bili djeca, pokušali i nismo uspjeli.
Učinili smo tada isto što i slon i ta nam se poruka urezala u sjećanje: Ne mogu, ne mogu i nikada neću moći. Odrasli smo noseći tu poruku koju smo sebi nametnuli i zato se više nikada nismo ni pokušali osloboditi kolca. Kad povremeno osjetimo verige i čujemo zveckanje lanaca, ispod oka pogledamo kolac i pomislimo: Ne mogu i nikad neću ni moći.◄------
neuobičajena kombinacija veličine i snage…
Ali nakon nastupa i neposredno prije dolaska na pozornicu, slon je uvijek bio vezan za ma...len kolac zabijen u zemlju, lancem koji je držao samo jednu nogu. Osim toga, kolac je bio malen komadić drva zabijen jedva nekoliko centimetara u zemlju. Iako je lanac bio debeo i moćan, bilo mi je jasno da se životinja koja je u stanju iščupati stablo s korijenom, mogla s lakoćom osloboditi kolca i pobjeći. Tajna mi je i dalje bila nejasna. Što ga onda drži? Zašto ne pobjegne?
Kad mi je bilo pet ili šest godina, još sam vjerovao u mudrost odraslih. Pa bih pitao učitelja, oca ili strica za tu misteriju sa slonom. Neko od njih objasnio mi je da slon nije pobjegao jer je bio istreniran. Postavio sam pitanje koje se samo nametalo:
“Ako je istreniran, zašto su ga vezali?”
Ne sjećam se da sam dobio ikakav smislen odgovor. S vremenom sam zaboravio na misteriju sa slonom i kolcem i prisjetio bih ga se samo kad bih susreo one koji su se katkad pitali isto. Prije nekoliko godina otkrio sam da je neko, na moju sreću, bio dovoljno mudar da pronađe odgovor: Cirkuski slon ne bježi zato što je vezan za sličan kolac još otkad je bio veoma malen.
Taj golemi i moćni slon kojeg vidimo u cirkusu ne bježi jer, jadnik, misli da ne može.
Urezala mu se u sjećanje ona nemoć koju je osjetio ubrzo nakon rođenja.
Svi smo mi pomalo poput cirkuskog slona: hodamo po svijetu vezani za stotine kolaca koji nam oduzimaju slobodu. Živimo misleći da ‘ne možemo’ učiniti gomilu stvari jednostavno zato što smo jednom davno, dok smo bili djeca, pokušali i nismo uspjeli.
Učinili smo tada isto što i slon i ta nam se poruka urezala u sjećanje: Ne mogu, ne mogu i nikada neću moći. Odrasli smo noseći tu poruku koju smo sebi nametnuli i zato se više nikada nismo ni pokušali osloboditi kolca. Kad povremeno osjetimo verige i čujemo zveckanje lanaca, ispod oka pogledamo kolac i pomislimo: Ne mogu i nikad neću ni moći.◄------
------►Moram naučiti da volim budalu u sebi – onu koja osjeća previše, priča previše, rizikuje previše, pobjeđuje ponekad i gubi često, nedostaje joj samokontrola, voli i mrzi, povrijeđuje i biva povrijeđena, obećava i krši obećanja, smije se i plače. Ona sama me štiti od te užasnog samokontrolišućeg, moćnog tiranina kojeg takođe udomljujem u sebi i koji bi me zakinuo za moju ljudsku živost, poniznost i dostojanstvo.◄------
------►Život je jedan veliki put sa puno znakova. Zato kada se voziš preko rupčaga, bar nemoj dodatno komplikovati svoj um. Bježi od mržnje, nevolja i zavisti. Ne zakopavaj svoje misli već pretvori svoju viziju u stvarnost. Probudi se i živi!◄------
------►Oh, čovjek je prolazno biće! Čak i tamo gdje je siguran da je njegova prisutnost prihvaćena, gdje je ostavio svoj stvarni pečat, to jest u duši svojih milih i dragih- i tu će se ugasiti sjećanje na njega, nestaće sve uspomene, i to brzo!◄------
------►Često mi se desi da razmišljam o svojim prijateljima. Imam ih dosta, različitih smo karaktera, a ipak se međusobno uspijemo složiti i što je najvažnije dogovoriti oko različitih stvari.
Zaključujem da je tajna u tome što svaki od njih “izvuče” za sebe odgovarajući dio. S nekima sam uljudna. S nekima se šalim. S drugima pričam o ozbiljnim stvarima. S nekim drugima se puno smijem. S nekima p...opijem piće i slušam o problemima. Neki mi prenose svoja iskustva i savjetuju me. Moji prijatelji su djelići velikog mozaika koji ću kad ga završim nazvati “Blago prijateljstva”. Oni su ti koji me u nekim momentima poznaju bolje čak i od mene same; koji su uz mene i u dobrim i u lošim danima.
Doktori kažu da su prijatelji važni za zdravlje. Doktor ih zove Vitamin prijateljstva – P i smatra da je korist od prijatelja bitna za zdravlje, a statistički je utvrđeno da ljudi koji imaju čvrste društvene veze imaju manji rizik od depresije i moždanog udara. Ako stalno uživate u vitaminu P, možete djelovati i do 30 g. mlađe od svojih vršnjaka. Dokazano je da toplina prijateljstva smanjuje stres i mogućnost infarkta čak do 50%. Tako mi je drago da imam zalihu vitamina P.
Pazimo i brinimo o prijateljima i pokušavajmo što češće sagledati sve što se događa oko nas s komične strane. Smijmo se i u teškim trenucima, molimo se jedni za druge.◄------
Zaključujem da je tajna u tome što svaki od njih “izvuče” za sebe odgovarajući dio. S nekima sam uljudna. S nekima se šalim. S drugima pričam o ozbiljnim stvarima. S nekim drugima se puno smijem. S nekima p...opijem piće i slušam o problemima. Neki mi prenose svoja iskustva i savjetuju me. Moji prijatelji su djelići velikog mozaika koji ću kad ga završim nazvati “Blago prijateljstva”. Oni su ti koji me u nekim momentima poznaju bolje čak i od mene same; koji su uz mene i u dobrim i u lošim danima.
Doktori kažu da su prijatelji važni za zdravlje. Doktor ih zove Vitamin prijateljstva – P i smatra da je korist od prijatelja bitna za zdravlje, a statistički je utvrđeno da ljudi koji imaju čvrste društvene veze imaju manji rizik od depresije i moždanog udara. Ako stalno uživate u vitaminu P, možete djelovati i do 30 g. mlađe od svojih vršnjaka. Dokazano je da toplina prijateljstva smanjuje stres i mogućnost infarkta čak do 50%. Tako mi je drago da imam zalihu vitamina P.
Pazimo i brinimo o prijateljima i pokušavajmo što češće sagledati sve što se događa oko nas s komične strane. Smijmo se i u teškim trenucima, molimo se jedni za druge.◄------
------►Imajte vremena ...
Za rad, jer je to cijena uspjeha.
Za razmišljanje, jer je to izvor moći.
Za igru, jer je to tajna mladosti.
Za čitanje, jer je to osnova mudrosti....
Za rad, jer je to cijena uspjeha.
Za razmišljanje, jer je to izvor moći.
Za igru, jer je to tajna mladosti.
Za čitanje, jer je to osnova mudrosti....
Za smijeh, jer je to muzika duše.
Za sanjarenje, jer je to put ka zvijezdama.
Za brigu o drugima, jer je dan kratak za sebičnost.
Za prijateljstvo, jer je to put do sreće.
Imajte vremena da volite i da budete voljeni, jer je to privilegija bogova.◄------
------►Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za jedno mjesto čovjek prihvata sve uslove, čak i nepovoljne, i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, neko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor, i on će počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad ...
sve dok se ne boji da započinje. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promijeni mjesto i nametne uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smješiš, znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mijenjamo. I opet se vraćamo, smireni, utješljivo prevareni.
- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš.’◄------
- Ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš.’◄------
------►Najbolji ljudi imaju osjećaj za lijepo, hrabrost da rizikuju, disciplinu da izreknu istinu, kapacitet za žrtvu. Ironično je što ih njihove vrline čine ranjivima; često bivaju ranjeni, pa i uništeni.◄------
------►Sva ljudska bića posjeduju u svom organizmu gorčinu – u većem ili manjem stepenu – kao što gotovo svi mi nosimo u sebi bacil tuberkuloze. Ali obje te bolesti napadaju samo one čiji je organizam već oslabljen. U slučaju gorčine, bolest najlakše izbija kad se javi strah od takozvane stvarnosti. Pojedine osobe, u grozničavoj želji da izgrade sebi jedan svijet u koji nijedna spoljašnja prijetnj...a ne može da dopre, razviju preko svake mjere odbrambene mehanizme protiv spoljašnjeg svijeta – nepoznatih ljudi, novih mjesta, drugačijih iskustava – ostavivši pritom unutrašnjost bez ikakve zaštite. Od tog časa, Gorčina može nesmetano da krene u svoj ubilački pohod. Glavna meta Gorčine bila je volja. Ljudi koje napadne ta pošast, gube želju za sve, i već nakon nekoliko godina više ne uspijevaju da izađu iz svog svijeta, jer su istrošile sve zalihe svoje energije podižući visoke bedeme, u zaludnom nastojanju da stvore sebi stvarnost kakvu su zamislili. Izbjegavajući napade iz spoljašnjosti, ograničavale su i sputavale svoj unutrašnji rast. I dalje su odlazile na posao, gledale televiziju, žalile se na gradski prevoz i rađale djecu, ali sve su to obavljale mehanički, bez velikih osjećanja – jer, na posletku, sve je bilo pod kontrolom. Kod trovanja Gorčinom naročito je bilo problematično to što se ni strasti – kao što su mržnja, ljubav, očajanje, oduševljenje, radoznalost – takođe više ne ispoljavaju. Poslije izvjesnog vremena, žrtvi gorčine ne preostaje ni jedna jedina želja. Nema volje ni da živi ni da umre, i to je bio glavni problem. Zbog toga su takozvane «ogorčenike» oduvijek privlačili ludaci i heroji: njih nije bilo strah ni života ni smrti. I junaci i heroji su podjednako ravnodušni prema opasnosti, i uvjek nastavljaju svojim putem, uprkos upozorenjima da to ne treba da čine. Ludak se ubija, junak se žrtvuje u ime neke ideje – ali i jedan i drugi umiru po svojoj volji – a ogorčenici danima i noćima odmjeravaju i pretresaju besmisao i veličinu ta dva postupka. To su i jedini trenuci kad bi ogorčenik smogao snage da se popne do vrha svog odbrambenog bedema i proviri napolje; ali ubrzo bi ga sustigao umor i on bi se vraćao kolotečini svakodnevnice. Kronični ogorčenik postajao bi svjestan svoje bolesti samo jednom sedmično: nedeljom popodne. Tada bi, lišen posla i rutine koji mu ublažavaju tegobe, uviđao da s njim nešto ozbiljno nije u redu – jer bi se mir i spokojstvo tih večeri pretvarali u pakao, a vrijeme se zaustavljalo, izazivajući nepodnošnjivu razdražljivost. Ali osvanuo bi ponedeljak, i ogorčenik bi brzo zaboravljao na simptome svoje bolesti – proklinjući, tobož, svoju zlu sudbinu što nikad nema dovoljno vremena za odmor i što mu vikendi prođu za tili čas.◄------
------►U jednoj brvnari na obronku planine živio je u samoći stari majstor zena po imenu Nonoko. Jedne noći, dok je Nonoko bio zadubljen u meditaciju, nepoznati čovjek upao je u brvnaru i prijeteći isukanim mačem, zatražio od Nonoka da mu preda sav novac koji ima. Nonoko se ne prekidajući meditaciju ovako obratio čovjeku: „Sav novac koji imam je u činiji na polici. Uzmi ga slobodno, ali ostavi mi ...pet jena, jer sljedeće nedelje dolaze da mi naplate porez.” Čovjek je ispraznio činiju, ostavio unutra pet jena, a zatim uzeo i dragocjenu vazu sa iste stolice.
„Pripazi na tu vazu“, rekao je Nonoko. „Prilično je krta i može da se slomi.“
Nepoznati se poslednji put osvrnuo oko sebe, a zatim pošao ka izlazu.
„Nisi rekao hvala“, podsjetio ga je Nonoko.
Čovjek se zahvalio i nestao.
Sutradan je u čitavom selu bila uzbuna. Mnogi su se žalili da su te noći pokradeni. Jedan posjetilac je zapazio da Nonoko nema više vazu i upitao ga da li je i on bio žrtva lopova.
„O, ne“, odgovorio je Nonoko. „Vazu sam dao jednom hodočasniku zajedno sa nešto novca, on mi se zahvalio i otišao. Bio je prilično simpatičan, mada pomalo nespretan kad vitla mačem.“◄------
„Pripazi na tu vazu“, rekao je Nonoko. „Prilično je krta i može da se slomi.“
Nepoznati se poslednji put osvrnuo oko sebe, a zatim pošao ka izlazu.
„Nisi rekao hvala“, podsjetio ga je Nonoko.
Čovjek se zahvalio i nestao.
Sutradan je u čitavom selu bila uzbuna. Mnogi su se žalili da su te noći pokradeni. Jedan posjetilac je zapazio da Nonoko nema više vazu i upitao ga da li je i on bio žrtva lopova.
„O, ne“, odgovorio je Nonoko. „Vazu sam dao jednom hodočasniku zajedno sa nešto novca, on mi se zahvalio i otišao. Bio je prilično simpatičan, mada pomalo nespretan kad vitla mačem.“◄------
------►Buda je izgledao potpuno ravnodušan na
vrijeđanje nekog čovjeka koji je došao da
ga vidi. Kada su ga učenici kasnije upitali
u čemu je tajna njegovog spokojstva,
odgovorio je:...
“Zamislite šta bi se dogodilo da vam neko
donese poklon, a vi ga ne uzmete, ili vam
pošalje pismo a vi ga ne otvorite. Ono što
je unutra ne bi imalo nikakvog efekta u
odnosu na vas. Ponašajte se na isti način
kad god vas uvrijede i nikad nećete izgubiti
svoj unutrašnji mir.”◄------
vrijeđanje nekog čovjeka koji je došao da
ga vidi. Kada su ga učenici kasnije upitali
u čemu je tajna njegovog spokojstva,
odgovorio je:...
“Zamislite šta bi se dogodilo da vam neko
donese poklon, a vi ga ne uzmete, ili vam
pošalje pismo a vi ga ne otvorite. Ono što
je unutra ne bi imalo nikakvog efekta u
odnosu na vas. Ponašajte se na isti način
kad god vas uvrijede i nikad nećete izgubiti
svoj unutrašnji mir.”◄------
------►U čitavom našem životu niko nas nije zlostavljao više od nas samih. A granica ovog zlostavljanja upravo je ista ona granica koju smo spremni da trpimo od nekog drugog. Mi imamo potrebu da nas drugi vole i prihvataju, ali mi ne možemo da prihvatimo i volimo sebe. Što više volimo sebe, manje ćemo sebe zlostavljati. Samozlostavljanje je posljedica samoodbacivanja, a samoodbacivanje potiče od n...aše predstave o savršenstvu i nemogućnosti da taj ideal dostignemo. Pokušavamo da sakrijemo sebe i pretvaramo se da smo onakvi kakvi nismo. Posljedica toga je da se osjećamo neiskreno i nosimo društvene maske da bismo spriječili druge da to primjete. Plašimo se da će drugi primjetiti da nismo onakvi kakvi se pretvaramo da jesmo. Isto tako procjenjujemo i druge na osnovu naše predstave o savršenstvu i normalno da ni oni ne mogu da ispune naša očekivanja. Mi ponižavamo sebe samo da bi udovoljili drugima. U stanju smo čak i da se fizički povrijeđujemo samo da bi nas drugi prihvatili. Znamo da tinejdžeri uzimaju droge samo da ih drugi tinejdžeri ne bi odbacili.Naša predstava o savršenstvo je razlog zbog kojeg odbacujemo sebe; to je razlog što ne možemo da prihvatimo sebe onakve kakvi jesmo i što ne možemo da prihvatimo druge onakvima kakvi jesu.“◄------
------►Ljudi se najviše plaše da budu ono što jesu. Naučili smo da živimo pokušavajući da zadovoljimo potrebe drugih. Naučili smo da živimo po mjerilima drugih ljudi zbog straha da nas oni neće prihvatiti i da nas neće smatrati dovoljno dobrim. Tokom procesa pripitomljavanja, pokušavajući da budemo dovoljno dobri, mi u sebi stvaramo sliku savršenstva. Mi zamišljamo kakvi bi mi trebali da budemo da... bi nas drugi prihvatili. Naročito se trudimo da zadovoljimo one koji nas vole, kao što su majka i otac, braća sestre, vjerske vođe, učitelji itd. Trudeći se da budemo dovoljno dobri u njihovim očima, mi „stvaramo“ sliku savršenstva, ali mi toj slici tad ne odgovaramo. Ta slika nije stvarna. Na taj način nikada nećemo postati savršeni. NIKADA! Pošto nismo savršeni, mi odbacujemo sebe. A taj stepen samoodbacivanja zavisi od toga koliko su odrasli bili uspješni u slamanju našeg integriteta. Nakon pripitomljavanja više se ne radi o tome da treba da budemo dovoljno dobri za nekog drugog. Mi nismo dovoljno dobri više ni sami sebi, jer ne odgovaramo sopstvenoj predstavi o savršenstvu. Mi ne možemo da oprostimo sebi što nismo onakvi kakvi „vjerujemo“ da trebamo biti. Mi ne možemo sebi da oprostimo naše „nesavršenstvo“. Eto zbog čega se ljudi opiru životu. Sam život predstavlja najveći ljudski strah. Smrt nije naš najveći strah; naš najveći strah je rizik koji moramo preuzeti da bismo živjeli. Rizik da izrazimo svoje pravo „Ja“. ◄------
------►Jednostavna istina kaže da visoka očekivanja mogu dovesti do razočarenja. To se naročito odnosi na život, koji je većim dijelom van naše kontrole.Visoka očekivanja su uzrok svih naših nezadovoljstava. Morate prihvatiti da ne možete promijeniti nikoga sem sebe. Kad pokušavate nešto uraditi u grupi ljudi vjerovatno ćete očekivati od njih da rade ono što vi mislite da traba da rade.
Slične s...ituacije nas dovode do frustracije i najbolja stvar koju tada možete uraditi jeste da se navikavate na prihvatanje drugih ljudi onakvim kakvi zaista jesu.Tolerancija prema ljudima ne znači nužno gubitak osobnog integriteta, već utječe na povećanje unutrašnjeg zadovoljstva.
Svi mi imamo dobre dane kad nam je sve potaman, i loše dane kad ama baš ništa ne ide kako smo zamislili. Život je kaotičan i naporan, što je dovoljan motiv da se fokusiramo i disciplinujemo. Cilj svega jeste da budemo zadovoljni sobom, ali da bi se do toga stiglo neophodno je da budemo strpljivi. Ne očekujte da će se sve promijeniti preko noći, jer je za promjenu potrebno raditi dovoljno dugo da pronađemo smisao kojem težimo. ◄------
Slične s...ituacije nas dovode do frustracije i najbolja stvar koju tada možete uraditi jeste da se navikavate na prihvatanje drugih ljudi onakvim kakvi zaista jesu.Tolerancija prema ljudima ne znači nužno gubitak osobnog integriteta, već utječe na povećanje unutrašnjeg zadovoljstva.
Svi mi imamo dobre dane kad nam je sve potaman, i loše dane kad ama baš ništa ne ide kako smo zamislili. Život je kaotičan i naporan, što je dovoljan motiv da se fokusiramo i disciplinujemo. Cilj svega jeste da budemo zadovoljni sobom, ali da bi se do toga stiglo neophodno je da budemo strpljivi. Ne očekujte da će se sve promijeniti preko noći, jer je za promjenu potrebno raditi dovoljno dugo da pronađemo smisao kojem težimo. ◄------
------►Prije tisuće godina, jedan čovjek sasvim sličan meni i vama, živio je u blizini grada okruženog planinama. Taj čovjek je proučavao medicinu i želio je da stekne znanja svojih predaka, ali se nije u potpunosti slagao sa svim onim što je učio. U svome srcu osjećao je da tu nešto nedostaje.
Jednog dana, dok je spavao u jednoj pećini, sanjao je da vidi sopstveno usnulo tijelo. Izašao je iz peć...ine u noć mladog mjeseca. Nebo biješe vedro i on ugleda milione zvijezda. A zatim se u njemu dogodi nešto što je zauvijek izmijenilo njegov život. Posmatrao je svoje ruke, osjećao svoje tijelo, i čuo svoj glas kako govori:
„Ja sam stvoren od svjetlosti; stvoren sam od zvijezda.”
On ponovo pogleda zvijezde i shvati da zvijezde ne stvaraju svjetlost, već da, zapravo, zvijezde nastaju od svjetlosti.
„Sve je sačinjeno od svjetlosti”, reče on , „a ono između nije samo prazan prostor.”
I znao je da je sve što postoji jedno živo biće, i da je ta svjetlost vijesnik života, jer je i sama živa i u sebi sadrži sva znanja. Tada je shvatio da, iako je sačinjen od svjetlosti, on nije isto što i zvijezde.
„Ja sam međuprostor između zvijezda”, mislio je.
I tako je zvijezde nazvao tonal a svjetlost između zvijezda nagual, i znao je da je ono što stvara harmoniju i prostor između to dvoje Život ili Namjera. Bez Života, tonal i nagual ne bi mogli da postoje. Život je apsolutna sila, božanstvo, Tvorac koji stvara sve.
Evo šta je otkrio: Sve što postoji je manifestacija jednog živog bića koje nazivamo Bogom. I on shvati da ljudska percepcija nije ništa drugo do svjetlost koja opaža svjetlost. Takođe je uvidio da je materija ogledalo – sve što odražava svjetlost i stvara slike od te svjetlosti jeste ogledalo – i da je svijet iluzije, San, samo dim koji nas sprečava da vidimo šta mi zaista jesmo.
„Naše istinsko biće je čista ljubav, čista svjetlost”, reče on.
Ovo mu je saznanje promijenilo život. Kada je jednom shvatio šta je zapravo on, pogledao je druge ljude i prirodu, i bio je zapanjen onim što je vidio. Vidio je sebe u svemu – u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. I vidio je da Život spaja tonal i nagual na različite načine da bi time stvorio milijarde manifestacija Života. U tih nekoliko trenutaka shvatio je sve. Bio je veoma uzbuđen, ali srce mu biješe spokojno. Jedva je čekao da kaže svojim ljudima šta je otkrio. Ali nije mogao da pronađe riječi kojima bi to objasnio.
Pokušao je da kaže drugima, ali ga nisu razumjeli. Vidjeli su da se on izmijenio, da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa. Primijetili su da on više nikoga i ništa ne osuđuje. On više nije bio kao drugi. Mogao je sve odlično da razumije, ali njega niko nije razumio. Vjerovali su da je on inkarnacija Boga, a kada je to čuo on se nasmješi i reče:
„To je istina. Ja jesam Bog, ali i vi ste Bog. Mi smo isti, vi i ja. Mi smo slike svjetlosti. Mi smo Bog.”
Ali ljudi ga i dalje nisu razumjeli. Shvatio je da je on ogledalo drugih ljudi, ogledalo u kome je mogao da vidi sebe.
„Svako od nas je ogledalo”, reče on.
Vidio je sebe u svima, ali oni u njemu nisu vidjeli sebe. I on shvati da svi oni sanjaju, ali ne znajući, ne shvatajući šta oni zapravo jesu. Oni nisu mogli da vide njega kao sebe jer je između ogledala postojao zid od magle ili dima. A taj zid magle bio je sačinjen od tumačenja svjetlosnih slika – Sna ljudskih bića.
Tada je znao da će uskoro zaboraviti sve što je naučio. Želio je da zapamti sve svoje vizije, i tako je odlučio da sebe nazove Zamagljenim Ogledalom da bi zauvijek znao da je materija ogledalo i da je magla u međuprostoru ono što nas sprečava da saznamo šta smo. Rekao je:
„Ja sam Zamagljeno Ogledalo, jer vidim sebe u svima vama, ali mi ne prepoznajemo jedni druge zbog magle koja se nalazi između nas. Ta magla je San, a ogledalo ste vi, onaj koji sanja.”◄------
Jednog dana, dok je spavao u jednoj pećini, sanjao je da vidi sopstveno usnulo tijelo. Izašao je iz peć...ine u noć mladog mjeseca. Nebo biješe vedro i on ugleda milione zvijezda. A zatim se u njemu dogodi nešto što je zauvijek izmijenilo njegov život. Posmatrao je svoje ruke, osjećao svoje tijelo, i čuo svoj glas kako govori:
„Ja sam stvoren od svjetlosti; stvoren sam od zvijezda.”
On ponovo pogleda zvijezde i shvati da zvijezde ne stvaraju svjetlost, već da, zapravo, zvijezde nastaju od svjetlosti.
„Sve je sačinjeno od svjetlosti”, reče on , „a ono između nije samo prazan prostor.”
I znao je da je sve što postoji jedno živo biće, i da je ta svjetlost vijesnik života, jer je i sama živa i u sebi sadrži sva znanja. Tada je shvatio da, iako je sačinjen od svjetlosti, on nije isto što i zvijezde.
„Ja sam međuprostor između zvijezda”, mislio je.
I tako je zvijezde nazvao tonal a svjetlost između zvijezda nagual, i znao je da je ono što stvara harmoniju i prostor između to dvoje Život ili Namjera. Bez Života, tonal i nagual ne bi mogli da postoje. Život je apsolutna sila, božanstvo, Tvorac koji stvara sve.
Evo šta je otkrio: Sve što postoji je manifestacija jednog živog bića koje nazivamo Bogom. I on shvati da ljudska percepcija nije ništa drugo do svjetlost koja opaža svjetlost. Takođe je uvidio da je materija ogledalo – sve što odražava svjetlost i stvara slike od te svjetlosti jeste ogledalo – i da je svijet iluzije, San, samo dim koji nas sprečava da vidimo šta mi zaista jesmo.
„Naše istinsko biće je čista ljubav, čista svjetlost”, reče on.
Ovo mu je saznanje promijenilo život. Kada je jednom shvatio šta je zapravo on, pogledao je druge ljude i prirodu, i bio je zapanjen onim što je vidio. Vidio je sebe u svemu – u svakom ljudskom biću, u svakom stablu, u vodi, u kiši, u oblacima, u zemlji. I vidio je da Život spaja tonal i nagual na različite načine da bi time stvorio milijarde manifestacija Života. U tih nekoliko trenutaka shvatio je sve. Bio je veoma uzbuđen, ali srce mu biješe spokojno. Jedva je čekao da kaže svojim ljudima šta je otkrio. Ali nije mogao da pronađe riječi kojima bi to objasnio.
Pokušao je da kaže drugima, ali ga nisu razumjeli. Vidjeli su da se on izmijenio, da nešto prekrasno zrači iz njegovih očiju i glasa. Primijetili su da on više nikoga i ništa ne osuđuje. On više nije bio kao drugi. Mogao je sve odlično da razumije, ali njega niko nije razumio. Vjerovali su da je on inkarnacija Boga, a kada je to čuo on se nasmješi i reče:
„To je istina. Ja jesam Bog, ali i vi ste Bog. Mi smo isti, vi i ja. Mi smo slike svjetlosti. Mi smo Bog.”
Ali ljudi ga i dalje nisu razumjeli. Shvatio je da je on ogledalo drugih ljudi, ogledalo u kome je mogao da vidi sebe.
„Svako od nas je ogledalo”, reče on.
Vidio je sebe u svima, ali oni u njemu nisu vidjeli sebe. I on shvati da svi oni sanjaju, ali ne znajući, ne shvatajući šta oni zapravo jesu. Oni nisu mogli da vide njega kao sebe jer je između ogledala postojao zid od magle ili dima. A taj zid magle bio je sačinjen od tumačenja svjetlosnih slika – Sna ljudskih bića.
Tada je znao da će uskoro zaboraviti sve što je naučio. Želio je da zapamti sve svoje vizije, i tako je odlučio da sebe nazove Zamagljenim Ogledalom da bi zauvijek znao da je materija ogledalo i da je magla u međuprostoru ono što nas sprečava da saznamo šta smo. Rekao je:
„Ja sam Zamagljeno Ogledalo, jer vidim sebe u svima vama, ali mi ne prepoznajemo jedni druge zbog magle koja se nalazi između nas. Ta magla je San, a ogledalo ste vi, onaj koji sanja.”◄------
------►Prvog dana braka muž i žena su odlučili da ne primaju goste i da nikome ne otvaraju vrata. Tog dana su došli muževi roditelji u posjetu, stajali su pred vratima i čekali da im otvore. Muž i žena su se pogledali, on je poželio da im otvori vrata, ali pošto su imali dogovor – nisu, pa su roditelji otišli.
Poslije nekog vremena, istoga dana, došli su ženini roditelji. Pogledali su i pomislil...i na dogovor koji imaju, ali supruga je počela da plače: “Ne mogu ovo da učinim svojim roditeljima”, i otvorila vrata. Muž nije rekao ništa.
Godine su prošle, dobili su četiri sina, a peto dijete koje su dobili bila je djevojčica. Otac je organizovao veliko, nezapamćeno veselje.
Poslije veselja supruga ga je pitala zašto je napravio tako veliko slavlje povodom rođenja ćerke, a nije za prethodna četiri sina. Muž joj je jednostavno odgovorio:
“Zato što će ona meni otvoriti vrata”.◄------
Poslije nekog vremena, istoga dana, došli su ženini roditelji. Pogledali su i pomislil...i na dogovor koji imaju, ali supruga je počela da plače: “Ne mogu ovo da učinim svojim roditeljima”, i otvorila vrata. Muž nije rekao ništa.
Godine su prošle, dobili su četiri sina, a peto dijete koje su dobili bila je djevojčica. Otac je organizovao veliko, nezapamćeno veselje.
Poslije veselja supruga ga je pitala zašto je napravio tako veliko slavlje povodom rođenja ćerke, a nije za prethodna četiri sina. Muž joj je jednostavno odgovorio:
“Zato što će ona meni otvoriti vrata”.◄------
------►Uložite ponekad napor u traženju sreće, odnosno traganju za iskustvima koja će vam pomoći da se osjećate srećno i da naučite da trebate biti zahvalni za život koji imate. Kad padnete, nastavite dalje i fokusirajte se na pozitivne stvari. Kad doživite lijepe (ili ružne) stvari koje vas čine srećnijim nemojte ih tek tako pustiti iz sebe nego promislite malo o njima. Promišljanje u čemu ste najviše uživali može značajno povećati vaš osjećaj dobrobiti.Čarobna formula za povećanje osjećaja sreće je da vaš cilj ne bude ni dosadan ni nedostižan. Opet ravnoteža. Trebate tragati za izazovima koji odgovaraju vašim mogućnostima ili ih donekle prevazilaze.◄------
------►Kvalitetno provedeno vrijeme znatno više utječe na sreću od materijalnog bogatstva. Pod kvalitetno provedenim vremenom podrazumijeva se ‘osjećaj da osoba ima dovoljno vremena da uživa u smislenim aktivnostima, da se posveti samo-refleksiji i odmoru.’ Drugim riječima, umjesto pretrpavanja silnim obavezama koje morate uraditi, reorganizujte svoj dan tako da prioritet date onome što želite raditi. Sreća je stvar vašeg životnog stava, a ne materijalnog bogatstva.
Srećna osoba istovremeno uživa u pozitivnim emocijama i smislenosti svog života.Pritom ne možemo očekivati da svaki dan budemo srećni jer to prosto nije u ljudskoj prirodi.◄------
Srećna osoba istovremeno uživa u pozitivnim emocijama i smislenosti svog života.Pritom ne možemo očekivati da svaki dan budemo srećni jer to prosto nije u ljudskoj prirodi.◄------
------►"Vjerujem da je život poput rijeke i da većina ljudi uskače u tu rijeku nikada zaista ne odlučivši gdje žele završiti.
I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova.
Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara.
Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio ...gomile ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti.
Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor.
Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode.
Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla.
U tom trenutku kažu:
"Oh, k vragu!"
Ali, tada je već kasno.
Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."◄------
I tako za vrlo kratko vrijeme oni bivaju uhvaćeni u struji: struji događaja, struji strahova, struji izazova.
Kada stignu do mjesta gdje se rijeka račva, oni ne odlučuju svjesno kamo žele poći ili koji im smjer odgovara.
Oni jednostavno "idu kako ih voda nosi". Postaju dio ...gomile ljudi koju usmjeravaju događaji umjesto njihovih vlastitih vrijednosti.
Zbog toga osjećaju da nemaju nadzor.
Ostaju u tom nesvjesnom stanju sve dok ih jednog dana ne probudi zvuk razbješnjele vode.
Tada otkrivaju da se nalaze dva metra od slapova Nijagare u čamcu bez vesla.
U tom trenutku kažu:
"Oh, k vragu!"
Ali, tada je već kasno.
Nalaze se pred padom. Ponekad je to emocionalan pad. Ponekad je pad tjelesan. Ponekad je riječ o financijskom padu. Velika je vjerojatnost da je ono što vas trenutno opterećuje u životu moglo biti izbjegnuto boljom odlukom uzvodno."◄------
------► Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake nauke i umjetnosti. Ko ga ne poznaje, ko se ne može čuditi, ko se ne može više diviti, taj je takoreći mrtav, a njegovo oko ugašeno. Doživljavanje tajanstvenog – pa makar i sa primjesom straha – stvorilo je religiju. Spoznaja da postoji nešto što nam je nedohvatljivo, prikazivanja na...jdubljeg uma i najsjajnije ljepote koji su našem razboru pristupačni u najjednostavnijim oblicima – ta spoznaja i osjećaj čine pravu religioznost; u tom smislu, i samo u tom, ja spadam u najdublje religiozne ljude.
Međutim, boga, koji proizvode svog stvaranja nagrađuje i kažnjava i koji, uopšteno gledano, iskazuje volju nalik onoj koju mi doživljavamo na sebi samima, takvog boga ja sebi ne mogu da predstavim. A ni da zamislim; neki ljudi slabog duha hrane se takvim mislima zbog straha ili smiješnog egoizma. Meni je dovoljna misterija vječosti života i svijesti i naslućivanje o čudesnoj građi postojanja, kao i stalno stremljenje prema shvatanjima makar i sasvim malog dijela razumnosti koje se izražava u prirodi.
PS.
Kada su se jednom prilikom sreli Albert Ajnštajn i Čarli Čaplin, počeli su razgovor o slavi. U tom razgovoru Ajnštajn je rekao Čaplinu:
“Vi ste popularni jer vas cijeli svijet razumije. A ja sam pak slavan zato što niko ne razumije ono što govorim.”◄------
Međutim, boga, koji proizvode svog stvaranja nagrađuje i kažnjava i koji, uopšteno gledano, iskazuje volju nalik onoj koju mi doživljavamo na sebi samima, takvog boga ja sebi ne mogu da predstavim. A ni da zamislim; neki ljudi slabog duha hrane se takvim mislima zbog straha ili smiješnog egoizma. Meni je dovoljna misterija vječosti života i svijesti i naslućivanje o čudesnoj građi postojanja, kao i stalno stremljenje prema shvatanjima makar i sasvim malog dijela razumnosti koje se izražava u prirodi.
PS.
Kada su se jednom prilikom sreli Albert Ajnštajn i Čarli Čaplin, počeli su razgovor o slavi. U tom razgovoru Ajnštajn je rekao Čaplinu:
“Vi ste popularni jer vas cijeli svijet razumije. A ja sam pak slavan zato što niko ne razumije ono što govorim.”◄------
------►Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno, jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave, tako sjajno i kad se budim
vidim u tom mnoštvu, lice koje ljubim…...
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja, ili korak tata…Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam, i nisam bez dara,
da zavolim voće, koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes, dobar ili zao,
kad u moje oči tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmjeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas, mozda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost koja pjev moj čini,
ponoru me dao, i dao visini…
Za sve što mi ote ...
Hvala ti, živote…◄------
Dao si mi oči, otvara ih svjetlo.
Jasno vidim crno, jasno vidim bijelo.
Nebo iznad glave, tako sjajno i kad se budim
vidim u tom mnoštvu, lice koje ljubim…...
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Sluh koji ne vara i ne čuje laži,
a sluša dječaka kada ljubav traži.
I čuje u noći što je iza vrata
korak prijatelja, ili korak tata…Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Hrabrosti još imam, i nisam bez dara,
da zavolim voće, koje čovjek stvara.
Dijelili smo udes, dobar ili zao,
kad u moje oči tvoj je pogled pao…
Hvala ti živote, mnogo si mi dao.
Dao si mi osmjeh, učio me plaču.
Sve što ne znam danas, mozda sutra znat ću.
Ti si dao nježnost koja pjev moj čini,
ponoru me dao, i dao visini…
Za sve što mi ote ...
Hvala ti, živote…◄------
------►Svako jutro kad se probudim predamnom su čak 24 sata potpuno novog života. Uvijek se iznova radujem toj činjenici i trudim se da maksimalno iskoristim ovaj dragocjeni poklon. Međutim, mnogi moji poznanici ne snalaze se u poplavi materijalističke kulture i teško pronalaze način da žive smislen život. Stalno su u jalovoj potrazi za unutrašnjim spokojem, radosti i srećom, od koje nerijetko ima...ju samo razočarenja. Unutrašnji mir je uvijek u nama, ovdje i sada, ali ga često ne vidimo jer smo izgubili dodir sa našim bićem. U potrazi za predstavama života kakvog nam nameću površni mediji, mi uglavnom izgubimo sebe pa zaboravljamo da su razlozi za radost uvijek oko nas: udisanja svježeg vazduha, plavetnilo neba, krošnja drveta, osmijeh osobe do koje nam je stalo… Za radost nam nije potreban odlazak u daleku zemlju – dovoljno je zaviriti u želje naše duše i pratiti put koji nam duša otvara.
Umjesto da se iznova pripremamo da živimo kako zamišljamo, bilo bi mnogo bolje da se prepustimo i zaista živimo. Izvori sreće su nam stalno pred nosom, samo moramo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku, makar to značilo prestanak čitanja ovog online teksta, gašenje računara, isključivanje telefona i odlazak u najbližu prirodnu sredinu u šetnju.
Možemo li naučiti kako živjeti život povezan sa našim bićem? Naravno da možemo.
Poenta je u usmjerenosti, tj angažovanosti na ostvarivanju ciljeva. To nam omogućava da se fokusiramo na djelovanje, što opet smanjuje mogućnost da tražimo različite izgovore za nespokoj, frustraciju itd.
Pokušaj, ništa te ne košta! ◄------
Umjesto da se iznova pripremamo da živimo kako zamišljamo, bilo bi mnogo bolje da se prepustimo i zaista živimo. Izvori sreće su nam stalno pred nosom, samo moramo naučiti živjeti u sadašnjem trenutku, makar to značilo prestanak čitanja ovog online teksta, gašenje računara, isključivanje telefona i odlazak u najbližu prirodnu sredinu u šetnju.
Možemo li naučiti kako živjeti život povezan sa našim bićem? Naravno da možemo.
Poenta je u usmjerenosti, tj angažovanosti na ostvarivanju ciljeva. To nam omogućava da se fokusiramo na djelovanje, što opet smanjuje mogućnost da tražimo različite izgovore za nespokoj, frustraciju itd.
Pokušaj, ništa te ne košta! ◄------
------►Ne brini o budućnosti. Doduše, možeš i brinuti ali ništa nećeš s tim postići. To je kao da pokušavaš shvatiti teoriju relativnosti dok gledaš špansku seriju.
Čuvaj fotografije iz mladosti po svaku cijenu. Za 20 godina će ti pokazati koliko je pogrešno bilo misliti da ne izgledaš dobro.
Čuvaj ljubavna pisma. Beskrajno će te obradovati jednog dana kad ih slučajno pronađeš....
Uradi bar jednu stvar svakog dana koja te nervira ili plaši.
Pjevaj iako možda nemaš sjajan sluh za muziku.
Budi obazriv prema ljudima. Budi grub prema onima koji nisu obazrivi prema tebi.
Ne gubi vrijeme na ljubomoru. Tako se samo sa sobom boriš.
Pokušaj pamtiti komplimente koje dobiješ i zaboravljati uvrede.
Budi obazriv prema svom zdravlju. Radi fizičke vježbe. Razgibavaj se.
Ne opterećuj se što trenutno ne znaš šta želiš od života. Umjesto toga, pokušaj da ga živiš i sinuće ti ideja.
Uživaj u svom tijelu i ne obaziri se na to šta drugi misle i govore o njemu. Iskoristi ga maksimalno.
Pleši kad god možeš makar to bilo u pet kvadrata tvoje kuhinje.
Preskoči časopise o ljepoti. To je put za depresiju i pomislićeš da nisi lijep/a.
Upoznaj svoje roditelje jer nikad ne znaš kad ih više neće biti.
Budi nježan prema sestri ili bratu. Oni su tvoja najjača veza sa prošlošću i budućnošću.
Poznanici dolaze i odlaze iz naših života, ali nekoliko pravih prijatelja će uvijek biti tu kad treba. Stavi im do znanja da ih voliš.
Putuj kad god imaš priliku.
Poštuj starije jer ćeš i ti jednom ostariti.
A danas uradi nešto što odlažeš već godinama i koliko god bilo blesavo – uživaj u tome.◄------
Čuvaj fotografije iz mladosti po svaku cijenu. Za 20 godina će ti pokazati koliko je pogrešno bilo misliti da ne izgledaš dobro.
Čuvaj ljubavna pisma. Beskrajno će te obradovati jednog dana kad ih slučajno pronađeš....
Uradi bar jednu stvar svakog dana koja te nervira ili plaši.
Pjevaj iako možda nemaš sjajan sluh za muziku.
Budi obazriv prema ljudima. Budi grub prema onima koji nisu obazrivi prema tebi.
Ne gubi vrijeme na ljubomoru. Tako se samo sa sobom boriš.
Pokušaj pamtiti komplimente koje dobiješ i zaboravljati uvrede.
Budi obazriv prema svom zdravlju. Radi fizičke vježbe. Razgibavaj se.
Ne opterećuj se što trenutno ne znaš šta želiš od života. Umjesto toga, pokušaj da ga živiš i sinuće ti ideja.
Uživaj u svom tijelu i ne obaziri se na to šta drugi misle i govore o njemu. Iskoristi ga maksimalno.
Pleši kad god možeš makar to bilo u pet kvadrata tvoje kuhinje.
Preskoči časopise o ljepoti. To je put za depresiju i pomislićeš da nisi lijep/a.
Upoznaj svoje roditelje jer nikad ne znaš kad ih više neće biti.
Budi nježan prema sestri ili bratu. Oni su tvoja najjača veza sa prošlošću i budućnošću.
Poznanici dolaze i odlaze iz naših života, ali nekoliko pravih prijatelja će uvijek biti tu kad treba. Stavi im do znanja da ih voliš.
Putuj kad god imaš priliku.
Poštuj starije jer ćeš i ti jednom ostariti.
A danas uradi nešto što odlažeš već godinama i koliko god bilo blesavo – uživaj u tome.◄------
------►Ne brini o budućnosti. Doduše, možeš i brinuti ali ništa nećeš s tim postići. To je kao da pokušavaš shvatiti teoriju relativnosti dok gledaš špansku seriju.
Čuvaj fotografije iz mladosti po svaku cijenu. Za 20 godina će ti pokazati koliko je pogrešno bilo misliti da ne izgledaš dobro.
Čuvaj ljubavna pisma. Beskrajno će te obradovati jednog dana kad ih slučajno pronađeš....
Uradi bar jednu stvar svakog dana koja te nervira ili plaši.
Pjevaj iako možda nemaš sjajan sluh za muziku.
Budi obazriv prema ljudima. Budi grub prema onima koji nisu obazrivi prema tebi.
Ne gubi vrijeme na ljubomoru. Tako se samo sa sobom boriš.
Pokušaj pamtiti komplimente koje dobiješ i zaboravljati uvrede.
Budi obazriv prema svom zdravlju. Radi fizičke vježbe. Razgibavaj se.
Ne opterećuj se što trenutno ne znaš šta želiš od života. Umjesto toga, pokušaj da ga živiš i sinuće ti ideja.
Uživaj u svom tijelu i ne obaziri se na to šta drugi misle i govore o njemu. Iskoristi ga maksimalno.
Pleši kad god možeš makar to bilo u pet kvadrata tvoje kuhinje.
Preskoči časopise o ljepoti. To je put za depresiju i pomislićeš da nisi lijep/a.
Upoznaj svoje roditelje jer nikad ne znaš kad ih više neće biti.
Budi nježan prema sestri ili bratu. Oni su tvoja najjača veza sa prošlošću i budućnošću.
Poznanici dolaze i odlaze iz naših života, ali nekoliko pravih prijatelja će uvijek biti tu kad treba. Stavi im do znanja da ih voliš.
Putuj kad god imaš priliku.
Poštuj starije jer ćeš i ti jednom ostariti.
A danas uradi nešto što odlažeš već godinama i koliko god bilo blesavo – uživaj u tome.◄------
Čuvaj fotografije iz mladosti po svaku cijenu. Za 20 godina će ti pokazati koliko je pogrešno bilo misliti da ne izgledaš dobro.
Čuvaj ljubavna pisma. Beskrajno će te obradovati jednog dana kad ih slučajno pronađeš....
Uradi bar jednu stvar svakog dana koja te nervira ili plaši.
Pjevaj iako možda nemaš sjajan sluh za muziku.
Budi obazriv prema ljudima. Budi grub prema onima koji nisu obazrivi prema tebi.
Ne gubi vrijeme na ljubomoru. Tako se samo sa sobom boriš.
Pokušaj pamtiti komplimente koje dobiješ i zaboravljati uvrede.
Budi obazriv prema svom zdravlju. Radi fizičke vježbe. Razgibavaj se.
Ne opterećuj se što trenutno ne znaš šta želiš od života. Umjesto toga, pokušaj da ga živiš i sinuće ti ideja.
Uživaj u svom tijelu i ne obaziri se na to šta drugi misle i govore o njemu. Iskoristi ga maksimalno.
Pleši kad god možeš makar to bilo u pet kvadrata tvoje kuhinje.
Preskoči časopise o ljepoti. To je put za depresiju i pomislićeš da nisi lijep/a.
Upoznaj svoje roditelje jer nikad ne znaš kad ih više neće biti.
Budi nježan prema sestri ili bratu. Oni su tvoja najjača veza sa prošlošću i budućnošću.
Poznanici dolaze i odlaze iz naših života, ali nekoliko pravih prijatelja će uvijek biti tu kad treba. Stavi im do znanja da ih voliš.
Putuj kad god imaš priliku.
Poštuj starije jer ćeš i ti jednom ostariti.
A danas uradi nešto što odlažeš već godinama i koliko god bilo blesavo – uživaj u tome.◄------
------►Neka vaše pravilo bude da imate lijepu riječ za sve prijatelje i saradnike. Kad s nekim razgovarate o trećoj osobi koja nije prisutna, svakako je pohvalite lijepim riječima i rečenicama poput: „On je zaista dobar čovjek.“ „Čujem da radi izvanredno dobro.“ Posebno izbjegavajte sitničave i zajedljive primjedbe. Osoba će prije ili kasnije saznati što ste o njoj rekli, a takvim riječima zapravo... smanjujete vlastitu vrijednost.
Pohvalite nečiju osobnost kad god vam se za to pruži prilika. Žudnja za priznanjem je najdublja ljudska potreba pa se potrudite da to imate na umu. Svakog dana pronađite posebno lijepu riječ za svoga partnera (djevojku, dečka, muža, kolegu..). Primijetite i pohvalite ljude koji rade za vas. Iskrena pohvala je oruđe uspjeha. Koristite ga! Koristite ga neprestano iznova. Pohvalite nečiji izgled, rad, dostignuće…◄------
Pohvalite nečiju osobnost kad god vam se za to pruži prilika. Žudnja za priznanjem je najdublja ljudska potreba pa se potrudite da to imate na umu. Svakog dana pronađite posebno lijepu riječ za svoga partnera (djevojku, dečka, muža, kolegu..). Primijetite i pohvalite ljude koji rade za vas. Iskrena pohvala je oruđe uspjeha. Koristite ga! Koristite ga neprestano iznova. Pohvalite nečiji izgled, rad, dostignuće…◄------
------►Kad vas neko upita: „Kako si danas?“, a vi odgovorite „Umoran sam (boli me glava, volio bih da je subota, ne osjećam se baš najbolje)“, vi zapravo pogoršavate svoje stanje.
Pokušajte sljedeće: zamisao je vrlo jednostavna, no posjeduje ogromnu moć. Kad vas god neko upita: „Kako ste?“ ili „Kako se danas osjećate?“, odgovorite: „Sjajno, hvala, a vi?“ ili recite „Odlično“, „Dobro“. U svakoj mogućoj prilici recite da se osjećate sjajno i počećete se osjećati sjajno – i vrijedno. Postanite poznati kao osoba koja se uvijek osjeća sjajno.◄------
Pokušajte sljedeće: zamisao je vrlo jednostavna, no posjeduje ogromnu moć. Kad vas god neko upita: „Kako ste?“ ili „Kako se danas osjećate?“, odgovorite: „Sjajno, hvala, a vi?“ ili recite „Odlično“, „Dobro“. U svakoj mogućoj prilici recite da se osjećate sjajno i počećete se osjećati sjajno – i vrijedno. Postanite poznati kao osoba koja se uvijek osjeća sjajno.◄------
------►KAD BIH PONOVO MOGLA PROŽIVJETI ŽIVOT◄------
Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna, umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.
Manje bih pričala i više slušala....
Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.
Pojela bih kokice u “dobroj” dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.
Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.
Ne bih nikad insistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.
Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.
Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla:
“Kasnije. Sada operi ruke prije ručka.”
Bilo bi puno više “Volim te” umjesto “Žao mi je”.
Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestanimo brinuti o tome ko nas ne voli, ko ima više ili ko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I šta činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.
Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna, umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.
Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.
Manje bih pričala i više slušala....
Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.
Pojela bih kokice u “dobroj” dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.
Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.
Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.
Ne bih nikad insistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.
Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).
Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.
Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.
Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.
Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla:
“Kasnije. Sada operi ruke prije ručka.”
Bilo bi puno više “Volim te” umjesto “Žao mi je”.
Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.
Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestanimo brinuti o tome ko nas ne voli, ko ima više ili ko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.
Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I šta činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.
Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.
Ni komentarjev:
Objavite komentar