Gledao sam djecu koja su na obali mora zidala kulu od pijeska.
Kada su upravo završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili mnogo vremena i strpljenja,
došao je talas i sravnao kulu sa zemljom.
Kada su upravo završili zamišljenu kulu, za koju su potrošili mnogo vremena i strpljenja,
došao je talas i sravnao kulu sa zemljom.
Očekivao sam suze i bijes.
Djeca su sjela, uzela se za ruke i počela se smijati.
Malo zatim, započela su graditi novu kulu...
Malo zatim, započela su graditi novu kulu...
“Spoznao sam da su me djeca naučila veoma važnu životnu lekciju:
sve stvari u našem životu koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će talas i odnijeti sve ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će imati s kim da se drže za ruke.”
Ulazi Zovičanin u autobus i pita konduktera:
- Plaća li se za cvijeće?
- Ne plaća - reče kondukter.
A Zovičanin se okrene i vikne:
- Ajde, Ružo, ulazi!
...Zovik...
|
Zovik se nalazi na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. Desetak je kilometara udaljen od međunarodno plovne rijeke Save i administrativnog središta - grada Brčko. Ovo je područje okruženo plodnim poljima, voćnjacima te šumskim bogatstvom. U svom sastavu zovičko područje ima tri sela (Štrepci, Gornji i Donji Zovik) i nekoliko zaseoka ( Peškiri, Kišeljak, Bunarić i Islamovac), a granici s područjem koje pripada tuzlanskoj i čelićkoj općini te s nekoliko sela koja su u sastavu Brčko Distrikta BH.
Grad Brčko je čvorište vodenih i kopnenih cesta, koje BH povezuju sa Zapadnom Europom i zemljama Podunavlja i Crnog mora, pa je tako i sa ovim područjem koje je od grada Brčko kao administrativnog i kulturnog centra udaljeno svega desetak kilometara. Ako znamo da je brčanska "Luka" prije rata obavljala preko 60% međunarodnog i 40% domaćeg transporta roba, rasutih tereta i sirovina u BH, dade se onda zaključiti da je ovo tlo interesantno za inozemna ulaganja. Tijekom rata zovičko područje nije pretrpjelo teža ekonomska razaranja, jer ni ranije nije bilo ekonomskog razvitka, ali su ratna djelovanja uvjetovala socijalne kretnje u negativnom smjeru. Gospodarski kapaciteti su zapušteni većim dijelom i uništeni. Mnoge su obitelji zbog nedostatka osnovnih uvjeta za život napustile ovaj kraj i otišle u svijet "trbuhom za kruhom" tražeći mogućnost ostvarenja sna o boljem i ljepšem životu. Oko 1.500 ljudi prebiva u gore spomenuta tri sela te u nekoliko zaselaka, dok više od 4000 onih koji su iznikli na ovom tlu živi u svijetu povremeno se vraćajući u svoj rodni kraj. Od 1. 500 trenutnih stanovnika njih oko 400 je u starosnoj dobi od 18 do 40 godina tj. u dobi kada se ostvaruju najbolje radne, intelektualne i ine sposobnosti. Ti ljudi žele ostati na svojoj rodnoj grudi, ali istovremeno i dobro živjeti. Na njihov poticaj urađena je ova strategija ekonomskog razvoja sa željom da dosljedno i realno oslika stvarno stanje na ovim prostorima te da u suradnji s Vladom Brčko Distrikta BH i inozemnim donatorskim partnerima pokuša pronaći adekvatan način za povećanje gospodarskih kapaciteta te poboljšanje uvjeta za normalan život na ovim prostorima. Zovičko je područje usko vezano za sam grad Brčko kao administrativno sjedište, pa će se neke teme iz ovog dokumenta prelamati sa temama vezanim za sam Distrikt (zakonska regulativa, vlast, porezne stope …), ali će u onim segmentima koji su usko vezani za samo ovo područje ( infrastruktura, gospodarski i prirodni resursi, društveno-kulturni resursi,…) ostati vjerodostojni podacima sa kojima se raspolaže. Nadamo se da će ovaj dokument potaknuti donatore, Vladu Brčko distrikta i moguće poduzetnike da iskoriste prirodne resurse i radnu snagu ovog područja na dobrobit cijele društvene zajednice. ODAKLE IME ZOVIK Prema našim istraživanjima i saznanjima ime mjesta Zovik u Bosanskoj Posavini je veoma staro. Naime bivše ime za Zovik je bilo Ravne. Zbog čega je došlo do velike promjene. Naime prijašnji naziv Ravne bilo je šire područje Bosanske Posavine koje je tadašnja župa obuhvaćala. Nakon toga to se područje djelilo na manja mjesta i sela. U istaživanju ovog pojma saznali smo da je riječ Zovik naziv za mjesto kod Brčkog u Bosni.Dobilo ime po biljki "Zova" to jest bazga. U tom mjestu nalazilo se jako puno njiva obraslo zvom, područje obraslo "zovom" zvao se "zovik". To je veoma ljekovita biljka koja još i danas raste jako puno u našem kraju i od nje se pravi i sok i drugi proizvodi. Danas ime Zovik ima više krajeva na području Bosne i šire, jedno se mjesto Zovik nalazi u blizini Sarajeva. Simbol zove nalazi se u zovičkom grbu kao simbol imena Zovika. Točna godina i datum kada je promjenjeno ime se ne zna ali se zna da je na početku 18 stoljeća i traje do današnjih dana. O ŽUPI ZOVIK Župa Zovik kod Brčkog u Bosnskoj Posavini pod sadašnjim imenom opstoji od 18 stoljeća. Područje ove župe je ranije, tijekom 17. stoljeća, potpadalo pod župu Brka, koja je 1674. godine brojala 1.926 katolika. Ta je župa, zbog iseljavanja katoličkog pučanstva u vrijeme Bečkog rata (1683-1699), iščezla, sto se uostalom, dogodilo skoro svim župama u svjereostičnoj Bosni. Nakon tog, po katolike tih krajeva, poraznog ishoda, tako se početkom 18. stoljeća spominju još samo dvije župe: Soli i Ravne. Župa Ravne, koja je obuhvaćala cijeli posavski dio sjeveroistočne Bosne, imala je sjedište u Zoviku (Štrepci). Godine 1742 ona je razdijeljena na dvije župe: Bijela i Zovik . Od konca šezdesetih godina toga stoljeća za zupu prevladava naziv Zovik. Župne matice se vode od 1743. godine. Tijekom vremena župa Zovik je teritorijalnim razdiobama umanjivana, pa je broj katolika prema tome varirao: 1768. god. župa broji 1.497 katolika, 1813. god. 2.726, 1877. god. 872, 1935. god. 1.760 katolika. U zovičkom kraju franjevci imaju prebivalište od 1688. godine. Najprije u mjestu Brka, zatim u Gornjim Bodežištima i Donjem Zoviku, dok 1811. godine nije podignuta kuća u Gornjem Zoviku. Sredinom 19. stojeća starješinstvo bosanskih franejvaca je odlučilo da se u Zoviku podigne samostan za sjeveroistočni dio Bosne. Gradnja crkve (35x18 m) započeta je 1856. godine. Medjutim ona nije nikada dovršena. U medjuvremenu je odlučeno da se novi samostan gradi u Tolisi umjesto u Zoviku. Ta činjenica kao i teške gospodarske prilike onemogućile su za dulje vremena podizanje crkve. Ona je izgradjena na novim temeljima (21x9 m) 1890. godine. Buduci da nije mogla više udovoljavati suvremenim zahtjevima, zapoceta je1988. godine izgradnja nove crkve (33x16 m) po idejnom projektu arh. Ivana Strausa. Crkva je pokrivena 1990. godine. Zvoni je naknadno izgradjen 1999 visine 32 metra dok je župom upravljao fra Andrija Cviatanovic. A sada se pristupa uređenju unutarnjeg dijela crkve i sam kripte. U župi se nalaze kapelice Sv. Ante Padovanskog. Sv. Roka i Sv. Juraja, te dvije grobljanske u Gornjem i u Donjem Zoviku. Umjeste stare zupne kuće, podignute 1902. godine, izgrađena je nova (1982-87). Vjeronaučna dvorana izgrađena je 1977. god. Župa Zovik danas ima 3.500 katolika (1963: 2.302) i njihov broj lagano raste. U sastav župe ulaze naselja Gornji i Donji Zovik i Štrepci. |
RIJEKA ZOVIČICA ŠTO ŽUBORI
I SLAPOVI BISTRI PJENE
VRAĆAJU ME U DJETINJSTVO
I DJEČAČKE USPOMENE.
TAM POČIVA OTAC, MAJKA
OSTAO JE DIO MENE
SELO MOJE POD MAJEVICOM
SAČUVAJ MI USPOMENE.
MAJKA MI JE GOVORILA
UVJEK SINE DOBAR BUDI
U ZOVIKU NAŠEM SINE
RADJAJU SE DOBRI LJUDI.
POD PLANINOM SPAVA SELO
ZOVIK GORNJI ON SE ZOVE
U SELU MI OSTA SREĆA
I DIO MOJE USPOMENE!!
BILO JE TO GODINE
TISUĆU DEVETSTO DEVEDESET I NEKE
KAD SU U NAŠE DOMOVE
STIGLE NESREĆE.
ZOVIK SELO U OBRANU USTA
HRABRI BORCI NA LINIJE STAŠE
POVEDOŠE VOJSKU,VOJSKU VELIKIJE
ZAPOVJEDNIK BAJA,PRVI MEDJU NAMA
(JOŠ VITEZA ZABORAVIT NEMREM
HRABRI GARIĆ PEŠA,SRCA VELIKOGA.)
BRANILI SMO I KRVLJU I MUKOM
SVAKI PEDALJ,HRVATSKE NAM GRUDE
ZAR ŽIVOTE UZALUNO DASMO
VJEČNA SLAVA NJIMA POKOJNIMA.
SAD U MIRU KAD PUŠKA NE PUCA
BOLE RANE,ZARASLE ODDAVNA
BOL RAZDIRE I DUŠU I SRECE
ZAR DA ZOVIK U SAMOĆI BUDE.
BRINULI SE NISU
ŠTO BRINUTI ZNAJU
SVATKO SVOJE URADIO NIJE
EH DA JESTE ŠTO MORAT BI MOGLI
NIT MI NEBI IZ TUDJINE SNILI.
IMA BOGA A I BOŽJE PRAVDE
PA NEK SUDI SVIM ZLOBNIM LJUDIMA
KOJI HTJEŠE DA VREDNIJE BUDE
RATNO PROFITERSTVO
DOLI,LJUBAV DO BLIŽNJEGA SVOGA.
ZAŠTO SKRIVAT,ŠTO SKRIVATI NESMJEM
BRANILI SMO SVOJU OTADŽBINU
UZ RASPELO I ISUSA KRISTA
ZAR SMO MOGLI I IMALI DRUGO
DO ŽIVOTA ZA DOM POLOŽITI.
"Ovo je jedan mali poklon mojoj braći
učesnicima od prvog do zadnjeg dana ovog nam nemilog RATA".
NEVOLJA IH NATJERA DA KRENU
IZ ZOVIKA U TUDJINU KLETU
U TUDJINI ONI SU OSTALI
DOK SE PUŠKA U BOSNI NE JAVI.
BRŽE BOLJE,SLOŽNO KAO BRAĆA
SVAK SE SVOME RODNOM SELU VRAĆA
ZOV JE JAK,U NJIMA ODZVANJA
OTADŽBINA SINOVE PROGANJA.
VRATIŠE SE SA PUŠKOM U RUCI
I NA CRTU STAŠE U SVOJ SVOJOJ MUCI
TOPOVI SU NJIHOVO ORUŽJE
SVE PRED SOBOM DO TEMELJA RUŠE.
HRABRI MOMCI SVE JABUKE ZRELE
NE PUŠTAJU DUŠMANU NI OKOM DA TRENE
BRANE DOM ČUVAJU HRVATSTVO
OTADŽBINO UZ TEBE JE BRATSTVO.
BRAT UZ BRATA ČELIČNO SU ČVRSTA
S VJEROM U KRIŽ I ISUSA KRISTA
OBRANIŠE NEMOGUĆE STANJE
KRVLJU I MUKOM DA NAS NIJE MANJE.
EH DAMIJE POGLEDATI DOLJE
KAO NEKAD NA ZOVIČKO POLJE
VIDJET SELO I USKE SOKAKE
MOJE MILE DRAGE POSAVLJAKE.
POGLED SEŽE SA CELINOG BRIJEGA
KAO DA SAM JA NA VRHU NJEGA
CRKVA NAŠA I CRKVENA ZDANJA
STOJE SLIJEVA KAO NACRTANA.
ENO TAMO JOŠ NEŠTO JUŽNIJE
NAMA ZNANA PLANINA VELIKA
VELIKA JE I IMENA DRAGA
MAJEVICA GORA POSAVLJAKA.
TAMO STOJI I NIKOG SE NE BOJI
A STOLJEĆA VEĆ POODAVNO BROJI
I SVJEDOČI O VREMENU ZNANOM
JAKO BOLNOM SUZOM ISPLAKANOM.
VREMENA SU ZNALA BITI TEŠKA
AL NIKAD GORE NI BOLNO NE BIJAŠE
DUŠMANI SU UNIŠTILI SREĆU
MOJEG SELA JAKO NAPREDNEGA.
RASELIŠE NAS KO RAKOVU DJECU
EVO SADA IZ DALEKA SVJETA
SVI SA TUGOM GLEDAMO KA DOLJE
HOĆEL OPET BITI KAO NEKAD
IL JE VRIJEME UČINILO SVOJE.
VOLIM KAMEN I TVOJE RAVNICE
TVOJE ŠUME I USKE SOKAKE.
VOLIM IZVOR ZOVIČICU MALU
A I TVOJA ZLATNA ŽITNA POLJA.
U TEBI SAM PROVEO JA DANE
ROSNO MLADE,ZAUVJEK ZAPISANE.
TEBE NIKAD JA ZABORAVIT NEĆU
U TEBI SAM DOZIVLJAVO SREĆU.
KAD TE VIDIM NA ŠTO SI SAD SPAO
PLAKAO BI DA NEBI NI STAO.
GDJE JE SADA ONAJ SMIJEH I SREĆA
NA TOJ CESTI GDJE VOZI DEVETKA.
VOZILA JE U NAJLJEPŠE VRIJEME
AL DUŠMANI ISJEKOŠE VENE
ŽILE KOJE NAMA ŽIVOT ZNAČE
ZLOBNI BILI I SVE RASTURILI.
VOLIO SAM I LJUBAVI ĆE BITI
AL ŠTA VRJEDI KAD SE NE MOGU VRATITI
DOLAZILI MI SMO SVI ODREDA
DOK SMO KOGA U DOMU ZATEKLA
AL KAD PADE EREZA VELIKA
VRATA TEŠKA KAO ČELIK TVRDA
MALO KOGA U KUĆI SU SKRILA.
ČINILO SMO SVE ŠTO BI U NAŠOJ MOĆI
DA DO TOGA NEBI SMJELO DOĆI
RASTJERAŠE ONI SVE ODREDA
MIR I SREĆU IZ ZOVIKA SELA.
KAD JA SVRATIM U MOJ RODNI KRAJ
SRCE MI ZAIGRA OD VESELJA SVA
VOLIM DOĆI I SOKAKOM PROĆI
BACIT OKO JA NA RELJEF TAJ
I OSJETIT SREĆU KLINCA MALENA.
ČOVJEK NEZNA ŠTA SUDBINA NOSI
AL JA MISLIM DA SE ZAUVJEK OPROSTI
TO JE ONO ŠTO PRIZNATI MORAM
RADI SEBE I POKOLJENJA SVOGA .
NISMO HTJELI,DRUGI SU ZELJELI
I ZLE PLANE KROZ NAS SPROVODILI.
Evo hodam ja kroz tebe mila
MAJEVICO što si nas hranila
lijepa li si prirodna i zdrava
svima nudiš strehu pod zvijezdama.
Velika si i nama puno draga
ponosni smo redom do brčaka
tuzlaci te u nebesa kuju
čuvaju te kao ljutu guju.
MAJEVICO imena ti draga
lijepa li si kao svaka mlada
grane teške stoljeta već stare
ritam njišu u zelenilu oaze.
Hvala Bogu i nebeskoj sili
da ja mogu tebi da se divim
pjesmu pišem a duša mi pati
kad pomislim da se nemogu vratiti.
Zla sudbina natjerala nas
da tražimo u tudjini spas
zaboravit neću tebe goro mila
MAJEVICO što si nas hranila.
"Čovjek,kojem osjećaji ništa ne znače
na putu je da potpuno prestane biti čovjek"
MORAM SVOJU ZEMLJU NAPUSTITI
I OBITELJ SAMU OSTAVITI
OVDJE POSLA ZAME NEMA
KOFERE MI MOJA MATI SPREMA.
OPRAŠTAM SE OD OBITELJI SVOJE
RUKE PRUŽAM,DLANOVI SE ZNOJE
KAD SAM KRENO IZ BRČKOGA GRADA
SAMO PRAVO POKAZUJE TABLA.
HLADAN ZNOJ OBLI ME SA ČELA
NEMA MI ZOVIKA NEMA MOGA SELA
NA RADIJU PJESMA PJEVA STARA
PRIJATELJI GDJE LI STE MI SADA.
PJESMU SLUŠAM PA SE RASTUŽIO
DRAGI BOŽE DAL SAM TO ZASLUŠIO
DAL ZA OVO PUŠKU SAM NOSIO
DA BI SADA U TUDJINI, MALTER JA NOSIO.
TEŽAK LI JE OVDJE ŽIVOT MOJ
ŠEFOVIMA JA SAM SAMO BROJ
KADA SMJENU JA ZAVRŠI SVOJU
NA OBITELJ ČESTO POMISLIM JA MOJU.
BOG NAM DAO OVAKVU LJEPOTU
POLITIKA NAPRAVI SRAMOTU
POTRALI NAS NISU KOMUNISTI
NEGO NAŠI / SVI SU ONI ISTI.
OPET ZOVIČANIN U TUDJINI RADI
DA OBITELJ NE UMRE OD GLADI
VIŠE TISUĆA ŽIVE TAKO LJUDI
A KRIVCIMA DRAGI BOG NEKA SUDI!!
"Od kolijevke pa do groba,kratak je korak"
KAD SE SJETIM SELA A I RODNE GRUDE
SRCE MI ZAPLAČE OD VELIKE TUGE
VOLIM ZOVIK I SVE ZOVIČANE
MOJ KIŠELJAK A I MELJAČANE.
ODVEDE ME SUDBA NESRETNA I PUSTA
PREKO SAVE DO ZAGREBA GUSTA
PAR GODINA POSLIJE U DEŽELU PODJO
I TU SIDRO SPUSTI DA BI ZAVJEK OSTO.
LIJEPO MI JE OVDJE NIŠTA MI NE FALI
AL JA SANJAM ZOVIK KAD SAM BIO MALI
SANJAM OCA MOJU DJEDOVINU
STARU KUĆU A I RAVNU POSAVINU.
RODITELJA NEMAM A NI RODA SVOGA
DA MI ODOZDO JAVE ŠTA IMA NOVOGA
SELO MOJE JOŠ U MENI ŽIVI
ODOH JA NA KRATKO DA GA OPET VIDIM.
IMA JEDNA STRANICA NA NETU
ZOVIČANI VOLE JE KO SVETU
POSTAVITE SLIKE I PIŠITE NEŠTO
DA NAM NAŠI NAVRAĆAJU ČESTO.
SVI VEĆ MISLE I KROJE PLANOVE
KAKO DOĆI DO STRANICE OVE
NEKA NAROD POSAVINE ČUJE
KAKO ZOVIK OPET NAPREDUJE.
TEŠKO MI SE U TUDJINI DIŠE
RODNA GRUDO VOLIM TE NAJVIŠE
AKO BOG DA KAO UVIJEK ĆEMO MOĆI
NA PONOĆKU MI U ZOVIK DOĆI.
OJ ŽUPNIČE ŽIV NAM I ZDRAV BIO
I POLAKO CRKVU ZAVRŠIO
BIT ĆE OPET KOLA I ŠARGIJE
KAO NEKAD U ZOVIKU PRIJE.
RODNA GRUDO MAJKO NAŠA MILA
ZAŠTO NISI KAO ŠTO SI BILA
BIT ĆEŠ OPET VESELA I FINA
PORUKA JE ZOVIČKIH FAKINA.
SVI ADMINI POZIVAJU RAJU
DA NAM ZOVIK NE ZABORAVLJAJU
MI U RATU POSTALI SMO VUCI
ČESTO NAM JE BILO POTEGNI POVUCI.
DRAGI DOME PUNO SI PATIO
VIHOR RATA RANE TI NANIO
IZ PEPELA KAO FENIKS NIČEŠ
JOŠ I LJEPŠI,NEGO NEKAD BIT ĆEŠ.
NOVA NADA U TEBI SE BUDI
VRATIT ĆE SE TEBI TVOJI LJUDI
PRED TOBOM SU OPET VEDRI DANI
JER TE VOLE TVOJI ZOVIČANI.
www.zovicani.com 
Nijedna religija ili duhovna škola nema monopol nad duhovnošću.
Kao što ne postoji privatno Sunce, tako ne postoji ni osobna istina. Ljudska psiha je nedovoljno propustljiva za Sunce univerzalnosti. Problem je u tome što ljudi ne znaju da ne znaju, pa im je lako da svoju mentalnu zbrku nazovu znanjem, poznanstvo prijateljstvom i da sentimentalno-seksualni interes etiketiraju kao “ljubav”.
Proglasi ono što je ostvarljivo već ostvarenim i sa tobom je svršeno: ništa od ostvarenja. To je san. Čovjek prestaje da živi i nastavlja samo da funkcioniše, iako to uopće ne primjećuje. On čak nema u sebi čime da vidi da u sebi nema šta da vidi. Zbog toga je naizgled miran i psihološki apsolutno statičan. Stari, ali ne sazrijeva.
Na taj način čovjek polako i neosjetno zaboravlja sebe, a kad u potpunosti zaboravi da se zaboravio u potpunosti, postaje psihološki leš u živom organizmu.
Ni komentarjev:
Objavite komentar