Bog govori: čovjek ga sluša i odgovara Mu.
To je molitva.
Živi s ljudima kao da te Bog gleda, a govori s Bogom kao da te ljudi slušaju.
„Taj dan sam dobio na poklon, u svijetloplavoj kartonskoj kutijici. Još u celofanu, netaknuta od druge ljudske ruke, imala je prekrasan natpis štampanim slovima „Tvoja vjera.“
Poput djeteta, oprezno sam ju otvorio, kako ne bih ni najmanje oštetio pakiranje. Namjeravao sam sačuvati malu kutijicu kao uspomenu na vjerojatno najsretniji dan moga života.
Na moje veliko iznenađenje, osim pisanih uputa za upotrebu, kutija je bila prazna. Bio sam zbunjen. Očekivao sam da moja vjera ima vanjski oblik i fizičke dimenzije, nešto što bih mogao čuvati i dotaknuti u svakom slučaju potrebe. Pomislio sam da je došlo do greške, da su moju vjeru krivo zapakirali, a meni poslali praznu kutijicu. Panično sam otvorio upute i…
Prvi korak: Ne boj se! Tvoja vjera nije završila u drugoj kutiji – ona je jednostavno unutar tebe. Ona nije nešto što si zaradio, zaslužio ili kupio – ona je poklon. Ne možeš je izdvojiti od tvoga srca, jer u njemu se nastanila. Ne možeš je dobiti svojim djelima, premda ona može povećati tvoja djela. Ne možeš je pokloniti drugima, premda će ti ona poklanjati ljubav za druge i nukati te da je svejedno pokušaš pokloniti. Ne možeš je silom mijenjati, ali ako joj se prepustiš, ona bi mogla promijeniti upravo tebe. Ne možeš je ni dotaknuti, ni vidjeti, ni hvaliti se njome, ni drugima je ponosno pokazivati, međutim, ako je zadržiš u sebi, ona je jedino što nikad nećeš izgubiti, a pritom će svima biti vidljiva.
Osjetio sam radost. Bacio sam kutijicu u smeće, shvativši da vjera nema obličje, pa je ne bih trebao poistovjećivati sa materijalnim stvarima. Obuzeo me je takav spokoj. Hodao sam dalje ulicom, a da nisam osjećao svoje korake. Detalji svijeta oko mene kao da su poprimili svjetlo života, pa su me i najmanji vršci grana sa obližnjih stabala pozdravljali i govorili nešto poput „Drago nam je da si mu se vratio.“ Nisam znao što da uradim sa tom nevjerojatnom količinom istinske slobode, tek sam znao da želim pobjeći što dalje od ljudi, što dalje od zvukova grada, i vrištati noćnom nebu od radosti. Onda mi je oko zapelo na sljedećoj uputi.
Drugi korak: Ne odvajaj se od ljudi! I najljepša kap kiše bi bila neprimjetna i nevažna u svom samotnom padu, ali kad je sa milijunima drugih kapi, ona mijenja svijet. On je sada svjetlo u tebi, a ti si svjetlo svijetu – ne skrivaj taj poklon, već svijetli što jače i što češće da i drugi nađu svoj put!
„Glupane“, rekao sam si. Nisi ni do prvog raskršća došao a već si dvaput krenuo u krivu stranu. Ovo bi moglo biti i teže nego što izgleda.
Treći korak: Ne prigovaraj sam sebi! Pozvan si da oprostiš drugima, ali i da prihvatiš oprost kojeg je On naplatio svojom krvlju. Ugradi se u tijelo Njegovo, budi radostan dio Njegove crkve. Mada će ti povremeno biti teško, Njegovo je breme lakše nego i najmanji oblak što se sakriva na obzoru ovog svijeta.
Ušao sam u crkvu, nasmijan. Stotine drugih ljudi smijali su se bez prestanka. Činilo mi se da svaki od njih drži srce u svojoj ruci, i nudi ga drugima, rukujući se. Ovo je pravo mjesto za mene, savršena Crkva Isusova, gdje su svi poput pahuljica snijega poslagani u prekrasan prizor iz Božićnih slikovnica.
Mjesec dana poslije, primijetio sam da se neke od pahuljica ne smiju, da neke ogovaraju, neke čuvaju ljutnju i rane u srcima što odjednom nisu više držali u rukama, već negdje daleko i duboko. Kako je to moguće?
Četvrti korak: I dalje si čovjek. Ako se prepustiš ugodnostima ovoga svijeta tvoja vjera će bivati tišom i manjom. Crkva je i dalje skup ljudi u Njegovo ime. Nisi tu došao samo da ti pomognu, već da i ti pomogneš njima. Zato pronađi najsamotnijeg među njima, položi svoje srce u ruku, a ruku pruži njemu. Nasmij mu se tako jako da ti vidi sve plombe u zubima i reci mu „Mir s tobom“.
„Interesantno“, to je najpreciznija riječ koja opisuje moje pokazivanje plombi drugima. S vremenom sam međutim otkrio prijatelje u najskrivenijim posjetiteljima crkve, a potom braću i sestre u tim prijateljima. S vremenom sam otkrio da i drugi pronalaze mene, da me ljubavlju mijenjaju, poput nevidljive ali sigurne ruke najstrpljivijeg Oca kojega će svijet ikada upoznati.
Peti korak: Čitaj o Njemu! Za tebe je napisao istinu da se ne izgubiš u stranicama laži koje si sam godinama pisao. Za tebe je izdao milijune primjeraka, u stotine jezika, da te Njegovo vodstvo nikad ne napusti. I u najudaljenijim hotelima svojih zemaljskih putovanja, pronaći ćeš Njegovu Riječ u ladici noćnog ormarića, odmah pored svog jastuka.
Jednog dana na glavnom gradskom trgu čitao sam Njegovu Riječ. U jeci svijeta, glasno sam sumirao sve moje doživljaje u vjeri. Divio sam se svemu što je Bog napravio da ja budem s Njim. I ponovno sam završio zamišljajući Ga kako na brežuljku mržnje dopušta da ga razapnu. Da Ga ja razapnem. I dalje, toliko dugo vremena nakon što sam dobio plavu kutijicu vjere, znao me je obuzeti taj sveti osjećaj čuđenja i zahvalnosti. Nitko drugi ne bi želio napraviti što je On učinio za mene. Nitko drugi ne bi mogao sve i da hoće.
Onda sam Ga ugledao. Stajao je u grupi ljudi, od kojih Ga naizgled nitko nije primjećivao. Raširio sam ruke više iz zaprepaštenja nego pozdrava. Zar Ga nitko ne primjećuje? Sjaj Njegovih očiju je rastapao svijet oko Njega u akvarel nestvarnih boja koje više nisu bile zabrinute zakonima fizike. Sjaj Njegovih očiju pročitao je pitanje u suzama mojih.
Nasmijao se, podigao svoju ruku prema meni, a u njoj je zlatnim bojama kucalo najdivnije srce koje sam ikada upoznao. Približio se skroz, i rukujući se sa mnom šapnuo mi: „Zato što te volim!“
Posljednji korak: Pokušaj mu odvratiti ljubavlju. Drugi možda neće vidjeti tu ljubav, niti će ona biti jednaka Njegovoj za tebe – to ne možeš uspjeti. Ali svejedno – pokušaj. Pokušaj učiniti nešto za druge, nešto ne tražeći zahvalnost ni plaću. Pokušaj iskrenu ljubav pokloniti neprijatelju. Pa dok stoji preneražen i gleda te kako mu se smiješ niz ulicu – neka upita 'Zašto?'
Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
«Je li Bog stvorio sve što postoji?»
Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!»
«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.
«Da, profesore» odgovori student.
Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.
Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
«Naravno» odgovori profesor.
Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»
«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»
Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.»
Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»
Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»
Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»
Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?»
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»
Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»
Profesor je sjeo.
Mladić se zvao Albert Einstein
«Je li Bog stvorio sve što postoji?»
Jedan student mu je smjelo odgovorio: «Da, Bog je stvorio sve što postoji!»
«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.
«Da, profesore» odgovori student.
Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.
Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
«Naravno» odgovori profesor.
Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»
«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»
Studenti su se zakikotali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.»
Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»
Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»
Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»
Na kraju, mladić upita: « Profesore, postoji li zlo?»
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»
Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi.
Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svijetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»
Profesor je sjeo.
Mladić se zvao Albert Einstein
Ljudi govore za Boga da živi na nebu. A govore i to da živi u čovjeku. I jedno i drugo je istina. On je i na nebu, to jest u beskonačnom svijetu, i u duši čovekovoj.
Tko je Isus?
U kemiji – pretvorio je vodu u vino.
U biologiji – rodio je mimo prirodnog začeća.
U fizici – zamijenio zakon sile zemljine teže kad je uzišao na nebo.
U ekonomiji – nahranio 5.000 muškaraca s dvije ribe i pet kruhova.
U medicini - liječio bolesne i slijepe bez trošenja na lijekove.
U povijesti – on je početak i kraj.
U vladi – reče da će ga zvati savjetnik divni, knez mira.
U vjeri – reče da nitko ne dolazi Ocu osim po njemu.
Pa, tko je On?
On je Isus.
Pridruži mi se i slavimo ga!
On je dostojan…
Najveći čovjek u povijesti, a sluga ne imaše, premda ga zvaše Gospodarem.
Diplomu ne imaše, a zvaše Ga Učiteljem.
Premda lijekova ne imaše, zvahu ga Ozdraviteljem.
Nije imao vojske, ali kraljevi ga se bojahu.
Nije boja bio, a osvoji svijet.
Zločina ne počini, a razapeše Ga.
Pokopan je, a On i danas živi.
Čast mi je služiti takom Vođi.
Čovjekovo najveće bogatstvo je život, koji mu je dan samo jednom. Zato ga treba proživjeti tako, da se nikada ne požali za profućkanim godinama sramno provedene prošlosti. Treba živjeti tako, da bi se na samrti moglo reći; sav moj život i svu svoju snagu iskoristio sam za najplemenitiji cilj na svijetu, borbu za oslobođenje čovjeka.
Najdraže u čovjeku – to je život. Pred svima nama je samo jedan put. Nije ga teško naći, ali vrlo teško, održavati se na njemu.
Najdraže u čovjeku – to je život. Pred svima nama je samo jedan put. Nije ga teško naći, ali vrlo teško, održavati se na njemu.
Molitve koje treba znati svaki kršćanin:
OČE NAŠ:
Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Amen
sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Amen
ZDRAVO MARIJO:
Zdravo, Marijo, milosti puna,
Gospodin s tobom.
Blagoslovljena ti među ženama
i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.
Sveta Marijo, Majko Božja,
moli za nas grešnike,
sada i na času smrti naše.
Amen
SLAVA OCU:
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu,
kako bijaše na početku,
tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova!
Amen
kako bijaše na početku,
tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova!
Amen
APOSTOLSKO VJEROVANJE:
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet umro i pokopan; sašao nad pakao,
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela
i život vječni.
Amen
ANĐEO GOSPODNJI:
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet umro i pokopan; sašao nad pakao,
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela
i život vječni.
Amen
ANĐEO GOSPODNJI:
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji,
I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo Marijo...
Evo službenice Gospodnje,
Neka mi bude po riječi tvojoj
Zdravo Marijo...
I Riječ je tijelom postala,
I prebivala među nama.
Zdravo, Marijo ...
Moli za nas, sveta Bogorodice,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se: Milost svoju, molimo te, Gospodine,
ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu
navještenju spoznali utjelovljenje Krista,
Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi
uskrsnuća privedeni budemo.
Po istom Kristu Gospodinu našem.
Amen
ANĐELU ČUVARU:
I ona je začela po Duhu Svetomu.
Zdravo Marijo...
Evo službenice Gospodnje,
Neka mi bude po riječi tvojoj
Zdravo Marijo...
I Riječ je tijelom postala,
I prebivala među nama.
Zdravo, Marijo ...
Moli za nas, sveta Bogorodice,
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se: Milost svoju, molimo te, Gospodine,
ulij u duše naše, da mi, koji smo po anđelovu
navještenju spoznali utjelovljenje Krista,
Sina tvoga, po muci njegovoj i križu k slavi
uskrsnuća privedeni budemo.
Po istom Kristu Gospodinu našem.
Amen
ANĐELU ČUVARU:
Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem
da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat dragom Bogu.
MOLITVA ZA POKOJNE:
Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem
da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat dragom Bogu.
MOLITVA ZA POKOJNE:
- Pokoj vječni daruj im, Gospodine.
- I svjetlost vječna neka im svijetli.
- Počivali u miru.
Amen
DUŠO KRISTOVA:
- I svjetlost vječna neka im svijetli.
- Počivali u miru.
Amen
DUŠO KRISTOVA:
Dušo Kristova, posveti me!
Tijelo Kristovo, spasi me!
Krvi Kristova , napoj me!
Vodo iz prsi Kristovih, operi me!
Muko Kristova, okrijepi me!
O dobri Isuse, usliši me!
Među rane svoje sakrij me!
Ne dopusti da se odijelim od Tebe!
Od neprijetelja zlobnoga brani me!
U času smrti moje zovni me!
I zapovijedi mi da dođem k Tebi!
Da Te sa svetima Tvojima hvalim
U vijeke vjekova!
Amen
VJEROVANJE:
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogucega,
stvoritelja neba i zemlja,
svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista,
jedinorodenoga Sina Božjega.
Rodenog od Oca prije svih vjekova.
Boga od Boga, svjetlo od svjetla,
pravoga Boga od pravoga Boga.
Rodena, ne stvorena,
istobitna s Ocem,
po kome je sve stvoreno.
Koji je radi nas ljudi i radi našega
spasenja sišao s nebesa.
I utjelovio se po Duhu Svetom
od Marije Djevice:
i postao covjekom.
Raspet takoder za nas:
pod Poncijem Pilatom mucen i pokopan.
I uskrsnuo treci dan, po Svetom Pismu.
I uzašao na nebo:
sjedi s desne Ocu.
I opet ce doci u slavi
suditi žive i mrtve,
i njegovu kraljevstvu nece biti kraja.
I u Duha Svetoga,
Gospodina i životvorca;
koji izlazi od Oca i Sina.
Koji se s Ocem i Sinom skupa casti i zajedno slavi;
koji je govorio po prorocima.
I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu.
Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.
I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka.
Amen.
Tijelo Kristovo, spasi me!
Krvi Kristova , napoj me!
Vodo iz prsi Kristovih, operi me!
Muko Kristova, okrijepi me!
O dobri Isuse, usliši me!
Među rane svoje sakrij me!
Ne dopusti da se odijelim od Tebe!
Od neprijetelja zlobnoga brani me!
U času smrti moje zovni me!
I zapovijedi mi da dođem k Tebi!
Da Te sa svetima Tvojima hvalim
U vijeke vjekova!
Amen
VJEROVANJE:
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogucega,
stvoritelja neba i zemlja,
svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista,
jedinorodenoga Sina Božjega.
Rodenog od Oca prije svih vjekova.
Boga od Boga, svjetlo od svjetla,
pravoga Boga od pravoga Boga.
Rodena, ne stvorena,
istobitna s Ocem,
po kome je sve stvoreno.
Koji je radi nas ljudi i radi našega
spasenja sišao s nebesa.
I utjelovio se po Duhu Svetom
od Marije Djevice:
i postao covjekom.
Raspet takoder za nas:
pod Poncijem Pilatom mucen i pokopan.
I uskrsnuo treci dan, po Svetom Pismu.
I uzašao na nebo:
sjedi s desne Ocu.
I opet ce doci u slavi
suditi žive i mrtve,
i njegovu kraljevstvu nece biti kraja.
I u Duha Svetoga,
Gospodina i životvorca;
koji izlazi od Oca i Sina.
Koji se s Ocem i Sinom skupa casti i zajedno slavi;
koji je govorio po prorocima.
I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu.
Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha.
I iščekujem uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka.
Amen.
KAJANJE:
Kajem se od svega srca, što sam uvrijedio/la Boga, najveće i najmilije dobro. Mrzim na sve svoje grijehe, i čvrsto odlučujem, da ću se popraviti i da neću više griješiti. Amen.
ZDRAVO KRALJICE:
ZDRAVO KRALJICE:
Zdravo, Kraljice, majko milosrda,
živote, slasti i ufanje naše zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujuci i placuci
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, odvjetnice naša,
one svoje milostive oci na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
živote, slasti i ufanje naše zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujuci i placuci
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, odvjetnice naša,
one svoje milostive oci na nas
te nam poslije ovoga progona
pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
BLAGOSLOV S PRESVETIM:
Svet, svet, svet,
Svet i presvet,
Isus u Oltarskomu Otajstvu Presvetomu.
Divnoj dakle Tajni ovoj
Klanjamo se smjerno mi,
Stari zakon žrtvi novoj
Nek se sada ukloni,
Vjera duši čovjekovoj,
Nek spoznanje dopuni.
Bogu Ocu, Bogu Sinu
Hvala s pjesmom radosnom.
Slavimo im veličinu,
Častimo ih dušom svom,
K Duhu Svetom nek se vinu
Glasi s dikom jednakom.
Amen
- Kruh s neba dao si njima. (Aleluja).
- Koji svaku slast u sebi ima. (Aleluja).
Pomolimo se. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu Muke svoje, podaj nam, molimo, tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi Tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja Tvojega. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.
Svet i presvet,
Isus u Oltarskomu Otajstvu Presvetomu.
Divnoj dakle Tajni ovoj
Klanjamo se smjerno mi,
Stari zakon žrtvi novoj
Nek se sada ukloni,
Vjera duši čovjekovoj,
Nek spoznanje dopuni.
Bogu Ocu, Bogu Sinu
Hvala s pjesmom radosnom.
Slavimo im veličinu,
Častimo ih dušom svom,
K Duhu Svetom nek se vinu
Glasi s dikom jednakom.
Amen
- Kruh s neba dao si njima. (Aleluja).
- Koji svaku slast u sebi ima. (Aleluja).
Pomolimo se. Bože, koji si nam u divnom Sakramentu ostavio uspomenu Muke svoje, podaj nam, molimo, tako častiti sveta otajstva Tijela i Krvi Tvoje, da vazda osjećamo u sebi plod otkupljenja Tvojega. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova.
Amen.
ISPOVIJEST VJERE HRVATA KATOLIKA
ČVRSTO VJERUJEM U BOGA OCA
I SINA I DUHA SVETOGA.
ŽIVOTOM ŽELIM POTVRDITI
SVOJ KRSNI SAVEZ S BOGOM
I TAKO OBNOVITI SVETI
PRADJEDOVSKI ZAVJET VJERE
U ISUSA KRISTA I VJERNOSTI
KATOLIČKOJ CRKV. SVOJU ODLUKU
POLAŽEM U BEZGREŠNO SRCE
PRESVETE BOGORODICE MARIJE.
AMEN.
NAJVJERNIJA ODVJETNICE, NA BRANIKU STOJ,
ČUVAJ NAŠU SVETU VJERU I HRVATSKI DOM!
Tražio sam Snagu . . . I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.
Tražio sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo savladati.
Tražio sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražio sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike.
“Nisam dobio ništa od onog što sam tražio…… ali dobio sam sve što mi je trebalo.”
…………….
Živi život bez straha, suoči se sa preprekama i znaj da ih sve možeš savladati.
Katekizam
ŠEST GLAVNIH ISTINA:
1. Samo je jedan Bog, a tri su Božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.
2. Bog je sve stvorio, sve uzdržava i upravlja.
3. Duša je čovječja besmrtna.
4. Sin je Božji postao čovjekom i otkupio nas svojom smrću na križu.
5. Milost je Božja potrebna za spasenje.
6. Bog će dobro nagraditi vječnom nagradom, a zlo kazniti vječnom kaznom.
DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI:
1. Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih Bogova uz mene.
2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
4. Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
5. Ne ubij.
6. Ne sagriješi bludno.
7. Ne ukradi.
8. Ne reci lažna svjedočanstva.
9. Ne poželi tuđega ženidbenoga druga.
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.
2. Bog je sve stvorio, sve uzdržava i upravlja.
3. Duša je čovječja besmrtna.
4. Sin je Božji postao čovjekom i otkupio nas svojom smrću na križu.
5. Milost je Božja potrebna za spasenje.
6. Bog će dobro nagraditi vječnom nagradom, a zlo kazniti vječnom kaznom.
DESET BOŽJIH ZAPOVIJEDI:
1. Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih Bogova uz mene.
2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
4. Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
5. Ne ubij.
6. Ne sagriješi bludno.
7. Ne ukradi.
8. Ne reci lažna svjedočanstva.
9. Ne poželi tuđega ženidbenoga druga.
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.
DVIJE ZAPOVIJEDI LJUBAVI:
1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom (Mt 22, 37).
2. Ljubi bližnjega svoga kao sam sebe (Lk 10, 27).
Najizvrsnija djela milosrđa:
1. Molitva
2. Post
3. Milostinja
PET ZAPOVIJEDI CRKVENIH:
1. Svetkuj zapovijedane blagdane i slušaj pobožno svetu Misu u nedjelju i zapovijedane blagdane.
2. Posti zapovijedane poste i u određene dane ne mrsi.
3. Svake se godine najmanje jedanput ispovijedi i o Uskrsu pričesti
4. Drži se ženidbenih zakona svete Crkve.
5. Doprinosi za crkvene potrebe.
Dvije zapovijedi naravi
1. Ne čini bližnjemu što ne bi želio da on tebi učini!
2. Čini bližnjemu što bi želio da on tebi učini!
Sedam svetih sakramenata:
1. Krštenje,
2. Potvrda,
3. Sveta Pričest,
4. Ispovijed,
5. Bolesničko pomazanje,
6. Svećenički red,
7. Ženidba.
Sedam darova Duha Svetoga:
1. Mudrost,
2. Razum,
3. Savjet,
4. Jakost,
5. Znanje,
6. Pobožnost
7. Strah Božji.
Četiri stvari potrebne da se spasimo:
1. Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom (Mt 22, 37).
2. Ljubi bližnjega svoga kao sam sebe (Lk 10, 27).
Najizvrsnija djela milosrđa:
1. Molitva
2. Post
3. Milostinja
PET ZAPOVIJEDI CRKVENIH:
1. Svetkuj zapovijedane blagdane i slušaj pobožno svetu Misu u nedjelju i zapovijedane blagdane.
2. Posti zapovijedane poste i u određene dane ne mrsi.
3. Svake se godine najmanje jedanput ispovijedi i o Uskrsu pričesti
4. Drži se ženidbenih zakona svete Crkve.
5. Doprinosi za crkvene potrebe.
Dvije zapovijedi naravi
1. Ne čini bližnjemu što ne bi želio da on tebi učini!
2. Čini bližnjemu što bi želio da on tebi učini!
Sedam svetih sakramenata:
1. Krštenje,
2. Potvrda,
3. Sveta Pričest,
4. Ispovijed,
5. Bolesničko pomazanje,
6. Svećenički red,
7. Ženidba.
Sedam darova Duha Svetoga:
1. Mudrost,
2. Razum,
3. Savjet,
4. Jakost,
5. Znanje,
6. Pobožnost
7. Strah Božji.
Četiri stvari potrebne da se spasimo:
1. Vjera, 2. Ufanje, 3. Ljubav, 4. Dobra djela.
Tri neprijatelja naše duše:
Tri neprijatelja naše duše:
1. Svijet,
2. Đavao,
3. Neuredne sklonosti duše i tijela.
Devet tuđih grijeha:
1. Savjetovati na grijeh.
2. Zapovijedati da se griješi.
3. Pristati na tuđi grijeh.
4. Navesti drugoga na grijeh.
5. Hvaliti tuđe grijehe.
6. Tajiti tuđe grijehe kad smo ih dužni očitovati.
7. Ne pokarati tuđe grijehe.
8. Pomagati drugoga u grijesima.
9. Braniti tuđe grijehe
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
1. Gladna nahraniti
2. Žedna napojiti
3. Siromaha odjenuti
4. Putnika primiti
5. Bolesna i utamničenika pohoditi
6. Prognanika i izbjeglicu pomagati
7. Mrtva pokopati.
2. Đavao,
3. Neuredne sklonosti duše i tijela.
Devet tuđih grijeha:
1. Savjetovati na grijeh.
2. Zapovijedati da se griješi.
3. Pristati na tuđi grijeh.
4. Navesti drugoga na grijeh.
5. Hvaliti tuđe grijehe.
6. Tajiti tuđe grijehe kad smo ih dužni očitovati.
7. Ne pokarati tuđe grijehe.
8. Pomagati drugoga u grijesima.
9. Braniti tuđe grijehe
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
1. Gladna nahraniti
2. Žedna napojiti
3. Siromaha odjenuti
4. Putnika primiti
5. Bolesna i utamničenika pohoditi
6. Prognanika i izbjeglicu pomagati
7. Mrtva pokopati.
Osnovne kršćanske dužnosti:
1. Kloni se grijeha.
2. Drži Božje zapovijedi i živi kreposno.
Posljednje stvari čovjeka:
Smrt, sud, nebesko blaženstvo za dobre, a pakao za zle.
Osam blaženstava:
Blaženi siromašni u duhu,
jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Blaženi žalosni, jer će se utješiti.
Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju.
Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde,
jer će se nasititi (pravde).
Blaženi milosrdni, jer će milosrđe postići.
Blaženi koji su čista srca, jer će gledati Boga.
Blaženi miroljubivi, jer će se zvati sinovi Božji.
Blaženi koji su prognani radi pravednosti,
jer je njihovo kraljevstvo nebesko (Mt 5, 3-10).
Sedam duhovnih djela milosrđa:
1. Dvoumna savjetovati
2. Neuka poučiti
3. Grešnika pokarati
4. Žalosna i nevoljna utješiti
5. Uvredu oprostiti
6. Nepravdu strpljivo podnositi
7. Za žive i mrtve Boga moliti
Tri stvari potrebne da se pričestimo:
1. Biti u milosti Božjoj, to jest bez smrtnoga grijeha.
2. Ne jesti i ne piti ništa, osim vode,
jedan sat prije sv. pričesti.
3. Promišljati koga u pričesti primamo.
Pet stvari potrebnih da se dobro ispovijedimo:
1. Promisliti grijehe.
2. Pokajati se za grijehe.
3. Odlučiti temeljito da se nećemo više na grijehe vratiti.
4. Ispovjediti pravo i skrušeno sve svoje grijehe.
5. Izvršiti naređenu pokoru.
Sedam glavnih grijeha:
1. Oholost,
2. Škrtost,
3. Bludnost,
4. Zavist, 5. Neumjerenost u jelu i piću,
6. Srditost,
7. Lijenost.
Čin vjere:
Vjerujem čvrsto sve što je Isus Krist učio
i što sveta Katolička crkva predlaže vjerovati,
jer si to objavio ti, Bože, koji si nepogrješivo istinit.
O Bože, umnoži moju vjeru?
Čin ufanja:
Ufam se u te, Bože moj,
da ćeš mi po zaslugama
Isusove muke i smrti
i po mojim dobrim djelima,
učinjenim tvojom pomoću,
oprostiti grijehe i
dati nebesku slavu.
A to se ufam zato
jer si to obećao ti, Bože moj,
koji si u svojem obećanju stalan i vjeran.
O Bože, učvrsti moje ufanje!
Čin ljubavi:
Ljubim te, Bože moj,
svim svojim srcem i dušom
više nego sve drugo na svijetu jer si dostojan svake ljubavi;
i radi tebe ljubim svoga bližnjega
kao sama sebe. O Bože, užezi ognjem svoje ljubavi moje srce!
1. Kloni se grijeha.
2. Drži Božje zapovijedi i živi kreposno.
Posljednje stvari čovjeka:
Smrt, sud, nebesko blaženstvo za dobre, a pakao za zle.
Osam blaženstava:
Blaženi siromašni u duhu,
jer je njihovo kraljevstvo nebesko.
Blaženi žalosni, jer će se utješiti.
Blaženi krotki, jer će baštiniti zemlju.
Blaženi koji gladuju i žeđaju pravde,
jer će se nasititi (pravde).
Blaženi milosrdni, jer će milosrđe postići.
Blaženi koji su čista srca, jer će gledati Boga.
Blaženi miroljubivi, jer će se zvati sinovi Božji.
Blaženi koji su prognani radi pravednosti,
jer je njihovo kraljevstvo nebesko (Mt 5, 3-10).
Sedam duhovnih djela milosrđa:
1. Dvoumna savjetovati
2. Neuka poučiti
3. Grešnika pokarati
4. Žalosna i nevoljna utješiti
5. Uvredu oprostiti
6. Nepravdu strpljivo podnositi
7. Za žive i mrtve Boga moliti
Tri stvari potrebne da se pričestimo:
1. Biti u milosti Božjoj, to jest bez smrtnoga grijeha.
2. Ne jesti i ne piti ništa, osim vode,
jedan sat prije sv. pričesti.
3. Promišljati koga u pričesti primamo.
Pet stvari potrebnih da se dobro ispovijedimo:
1. Promisliti grijehe.
2. Pokajati se za grijehe.
3. Odlučiti temeljito da se nećemo više na grijehe vratiti.
4. Ispovjediti pravo i skrušeno sve svoje grijehe.
5. Izvršiti naređenu pokoru.
Sedam glavnih grijeha:
1. Oholost,
2. Škrtost,
3. Bludnost,
4. Zavist, 5. Neumjerenost u jelu i piću,
6. Srditost,
7. Lijenost.
Čin vjere:
Vjerujem čvrsto sve što je Isus Krist učio
i što sveta Katolička crkva predlaže vjerovati,
jer si to objavio ti, Bože, koji si nepogrješivo istinit.
O Bože, umnoži moju vjeru?
Čin ufanja:
Ufam se u te, Bože moj,
da ćeš mi po zaslugama
Isusove muke i smrti
i po mojim dobrim djelima,
učinjenim tvojom pomoću,
oprostiti grijehe i
dati nebesku slavu.
A to se ufam zato
jer si to obećao ti, Bože moj,
koji si u svojem obećanju stalan i vjeran.
O Bože, učvrsti moje ufanje!
Čin ljubavi:
Ljubim te, Bože moj,
svim svojim srcem i dušom
više nego sve drugo na svijetu jer si dostojan svake ljubavi;
i radi tebe ljubim svoga bližnjega
kao sama sebe. O Bože, užezi ognjem svoje ljubavi moje srce!
Na kompjuteru možemo igrati satima.
za kupovanje haljina imaš dostatno vremena.
Kad je riječ o frizuri,
nisi nervozna pod aparatom za sušenje kose.
Zašto onda tako malo vremena nalazimo da se pobrinemo
za svoje srce.
Ako samo i jedino živiš na površini,
ako te zanima samo ono izvanjsko,
tvoj izgled i tvoj ugled,
onda tvoja sreća ovisi o ćudljivu njihalu:
Danas sretan, sutra nesretan,
danas raspoložen, sutra očajan. Uđi u sebe.Učini nešto za svoju nutrinu,za nutarnje uređenje
svoga srca.Tu su se udomaćila raspoloženja,
snage koje gone,
koje te zbunjuju ili čine presretnim.
Ključni je element kršćanskoga života vjera i povjerenje u nebeskoga Oca i njegova Sina Isusa Krista, koji je među nas došao radi nas ljudi i radi našega spasenja. Vjera nije isključivo osjećaj (emocija), premda može biti popraćena osjećajima. Ona je prije svega čovjekovo slobodno opredjeljenje za Boga; ona je slobodan pristanak uza svu istinu što ju je Bog objavio. Vjerovati znači povjeriti se potpuno Bogu i posvema vjerovati ono što on kaže. To znači s povjerenjem predati svoj život u ruke onoga koji nas je stvorio i koji nas ljubi.
“Moja religija je jako jednostavna. Moja religija je dobrota.”
“Sreća nije nešto gotovo. Ona dolazi iz tvojih djela.”
“Želim naglasiti da svrha religije nije izgradnja prelijepih crkava i hramova, već njegovanje pozitivnih ljudskih svojstava kao što su tolerancija, velikodušnost i ljubav. Temelj kršćanstva, kao i ostalih velikih svjetskih religija, jeste uvjerenje da nam treba smanjiti vlastitu sebičnost i služiti drugima.”
“Nema potrebe za hramovima i komplikovanim filozofijama. Naš vlastiti mozak i srce je naš hram; moja filozofija je ljubaznost.”
“Ljubav i suosjećanje su potreba a ne luksuz. Bez njih čovječanstvo ne može preživjeti.”
“Bilo da ispovijedamo kršćanstvo,budizam, hinduizam, jevrejsku ili muslimansku religiju, ne bismo trebali biti zadovoljni pukim oznakama. Važno je iznjedriti poruku koju obuhvataju ove različite religiozne tradicije i koristiti je za preobraženje našeg neukroćenog uma.”
“Mislim da je iskreni ljudski osjećaj vrijedniji od društvenog položaja.”
“Sreća nije nešto gotovo. Ona dolazi iz tvojih djela.”
“Želim naglasiti da svrha religije nije izgradnja prelijepih crkava i hramova, već njegovanje pozitivnih ljudskih svojstava kao što su tolerancija, velikodušnost i ljubav. Temelj kršćanstva, kao i ostalih velikih svjetskih religija, jeste uvjerenje da nam treba smanjiti vlastitu sebičnost i služiti drugima.”
“Nema potrebe za hramovima i komplikovanim filozofijama. Naš vlastiti mozak i srce je naš hram; moja filozofija je ljubaznost.”
“Ljubav i suosjećanje su potreba a ne luksuz. Bez njih čovječanstvo ne može preživjeti.”
“Bilo da ispovijedamo kršćanstvo,budizam, hinduizam, jevrejsku ili muslimansku religiju, ne bismo trebali biti zadovoljni pukim oznakama. Važno je iznjedriti poruku koju obuhvataju ove različite religiozne tradicije i koristiti je za preobraženje našeg neukroćenog uma.”
“Mislim da je iskreni ljudski osjećaj vrijedniji od društvenog položaja.”
Jednoga dana jedan čovjek nađe se u raju. Po dolasku, bio je pozdravljen i ugošćen od strane dva anđela koji su gu poveli u obilazak raja i svih rajskih čuda. Tokom obilaska čovjek primjeti jednu sobu kojoj su anđeli svo vrijeme izbjegavali da se približe.
“Šta se nalazi u toj sobi?” – upita čovjek.
Anđeli se pogledaše na trenutak kao da su se pribojavali baš tog pitanja. Nakon kraćeg vremena jedan od njih istupi i blago reče: “Nije nam dozvoljeno da te udaljavamo od ove sobe, ali vjeruj nam – ne želiš da uđeš unutra!!!”
Čovjekov um poče da ubrzano radi pitajući se: “Šta bi onda moglo da se nalazi u toj sobi? Šta bi moglo biti u njoj tako užasno da ovi anđeli žele da to sakriju od mene? Znam da bih trebao vjerovati anđelima, ali ovo je ipak preveliko iskušenje…između ostalog, i ja sam samo čovjek.”
Polako krenuvši prema sobi, čovjek je bio ispunjen zebnjom i strahom šta ta soba krije. Ali na njegovo iznenađenje, kad je otvorio vrata, soba je bila prepuna najljepših stvari koje je mogao da zamisli: prelijepa kuća, srećna porodica, najbolji prijatelji i nevjerovatna bogatstva.
Očiju širom raširenih, čovjek se okrenu prema anđelima i upita ih: “Ne razumijem, zašto niste htjeli da uđem u ovu sobu? Pa, ova soba je ispunjena svim stvarima o kojima sam cijeli svoj život maštao?!”
Anđeli se ovaj put tužno pogledaše, okrenuše se prema čovjeku i rekoše u glas:
“Ovo su sve te silne stvari o kojima si maštao dok si bio živ, ali nažalost nikada nisi vjerovao da ih možeš imati.”
Nemoguće je razumom shvatiti šta je Bog i šta je duša u čovjeku. Isto tako teško je zamisliti da Boga nema i da nema duše u čovjeku.
Koji je osnovni kvalitet molitve? Predanost, djetinje povjerenje, duboka otvorenost izvoru života. Kada je nesvjestan, čovjek u onome što imenuje molitvom samo pokušava da isprosi manju ili veću uslugu s neba, neku metafizičku protekciju, iako sve to, gledano sa strane, podsjeća na molitvu. Zbog toga što ne zna, čovjek u dotičnoj situaciji misli da zna, pa se time produžava duboko neznanje.
Činilac pogrešno imenuje čin koji mu, zauzvrat, stabilizuje nesvjesnost, uljuljkujući ga u nerazaznavanju činjenica. Uvijek je tako kad se duhovnost procjenjuje vrstom čina, a ne svjesnošću činioca.
U igri na sebi nije bitan čin – to je vrlo važno da se razumije. Ti možeš da budeš odsutan sjedeći u položaju za meditaciju i potpuno meditativan u samoposluzi. Kvalitet bića, ta zaboravljena ontološka cjelovitost je ono što čin određuje kao duhovan. Možeš da klečiš ili da se klanjaš, da udaraš glavom o Zid plača ili bilo koji drugi zid, da sjediš prekrštenih nogu, sklapaš oči, vrtiš brojanice ili prinosiš oltaru skupocjene darove – ako si nesvjestan ništa ne pomaže. Ako si ti sam kao činilac odsutan, nikakva tobožnja svetost čina neće ti pomoći. Naprotiv.
Duhovnost aktera prenosi se i na akciju, to jest čin. Kada si svjestan, više nije važno šta radiš već kako to radiš, ne “kako” u smislu vještine, već “kako” u smislu potpune prisutnosti subjekta iza bilo kojeg djela. Ako si autentičan, potpuno je svejedno da li pereš čarape ili istjerujes bičem trgovca iz hrama. Kada iznutra nema podjele, nema je ni spolja. Neomeđeno predrasudama, biće može slobodno da se izražava kroz sve, i kroz samoću i kroz međuljudske odnose.
Isus nas uči moliti:
Sveti se ime tvoje! Budi volja tvoja!
Mt 6,9-10
Nas kršćane molitvi uči sam utjelovljeni Bog, Isus Krist. Kao što se Isus moli Ocu, tako i nas uči moliti u duhu sinovskog povjerenja i čvrste vjere:
“Ištite i dat će vam se!
Tražite i naći ćete!
Kucajte i otvorit će vam se!” (Mt 7,7)
“Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!” (Mk 11,24)
“Sve je moguće onome koji vjeruje!” (Mk 9,23)
Molitvom “Oče naš”, koju je sam Isus naučio svoje učenike, Gospodin nam pokazuje u kakvom raspoloženju trebamo pristupiti Bogu kad molimo. Najprije probuditi vjeru u to da se obraćamo svome Ocu, koji nas ljubi i želi nam dobro. Posvijestiti si da je on Otac ne samo nama, nego i svim ljudima. Zatim se staviti u njegovu prisutnost – on je Onaj Koji Jest i u kojemu mi jesmo. A onda: Sveti se ime tvoje – sve što činim neka bude na tvoju slavu. Staviti Boga u središte svoga života, da nam on bude mjerilo svih stvari. Budi volja tvoja! Vjerovati da je njegova volja, ono što nam on želi, naš najsigurniji put do sreće i punine. Moliti ga da upoznamo njegovu volju i u svakome je trenutku ispunimo.
Ako tako učinimo i stavimo Boga na prvo mjesto, on će se pobrinuti za sve ostalo. Dat će nam naš svagdanji kruh, to jest, sve ono što nam je potrebno za život i ništa nam neće nedostajati. U tom susretu s Bogom, nadalje, prepoznajemo svoje slabosti i pogreške, te ga molimo za oproštenje. I još nam je samo jedno potrebno, još je samo jedna prepreka između nas i Boga: da njegovu ljubav koju smo primili podijelimo s bližnjima i oprostimo im sve, kao što Bog oprašta nama. Tada možemo biti sigurni da nas on neće napustiti u napastima, i da će nas izbaviti od svakoga zla, u nama i oko nas.
Isus nas upozorava i na mogućnost pogrešnog raspoloženja pri molitvi. Poziva nas na obraćenje srca, pomirenje i praštanje, te usklađivanje svoje volje s Očevom voljom, kako bi naša molitva bila plodonosna: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori:Gospodine, Gospodine!,nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima” (Mt 7,21). Za molitvu je potrebno čisto i ponizno srce otvoreno za Boga i ono što nam on u svojoj ljubavi želi dati. Molitva nije moljakanje, iskorištavanje Boga za svoje interese, ona je predanje Bogu i dopuštanje da on u nama djeluje, da nas mijenja i preobrazuje iznutra.
Susrećući se s Bogom, susrećemo se i sa samima sobom, sa svojom nutrinom, u kojoj nije uvijek sve potpuno dobro, čisto i lijepo. Ta spoznaja zna biti neugodna i bolna. Ali ako u takvim trenucima svoje povjerenje hrabro stavimo u Boga i ne zatvaramo oči pred svojim slabostima, Bog to okreće u našu korist, kao što kaže sv. Pavao: “Kad sam slab, onda sam jak.”
Zato je važno moliti Boga da nam pokaže svoju ljubav prema nama i pomogne nam da u nju povjerujemo i prihvatimo je kako bi ona prožela čitav naš život. On nas ljubi i kad smo slabi i grešni. Općenito, on nas ne ljubi zbog naše dobrote i sposobnosti “jer nitko živ nije pravedan pred tobom” (Ps 143) i nema tog čovjeka koji bi bio tako dobar da bi svojom dobrotom zaslužio Božju ljubav. Ona nadilazi našu dobrotu i naše sitne zasluge i daje nam se besplatno ako je samo želimo prihvatiti:
O svi vi koji ste žedni,dođite na vodu;
ako novaca i nemate, dođite.
Bez novaca i bez naplate
kupite vina i mlijeka!
Priklonite uho i k meni dođite,
poslušajte, i duša će vam živjeti.(Iz 55,1.3)
U molitvi je najvažnije upravo povjerenje u Božju ljubav, da će nam on dati ono što je za nas najbolje i da neće dopustiti ništa što će nas slomiti. Ovo je osobito važno u bolesti, kad se pitamo zašto Bog to dopušta i doživljavamo se napuštenim od njega. Često se pitamo i što će nam još sve natovariti ako mu se predamo u ruke, kao da Bog jedva čeka da nas uništi. To je nepovjerenje rezultat naše pogrešne slike o Bogu, koja je često projekcija na Boga naših rana i iskustava s ljudima.
Dobro je Bogu (i sebi) priznati takve osjećaje, a zatim ga zamoliti da nas izliječi od toga nepovjerenja i “uvjeri” nas u svoju ljubav. Za većinu ljudi to se neće dogoditi jednom zauvijek, nego je u pitanju proces tijekom kojega nas Bog oslobađa nepovjerenja i zakočenosti, kao u nekim slojevima sve dublje i dublje u našemu srcu. Osjećaj koji prati to oslobođenje zna biti sličan golemu olakšanju, velikoj opuštenosti i sigurnosti. Zatim opet dolaze trenuci sumnje i nepovjerenja, u kojima treba još usrdnije moliti jer nakon takvih razdoblja Bog redovito daruje velike milosti onima koji ga traže svim srcem.
Kako bi naša molitva doista bila susret i razgovor sa živim Bogom, a ne brbljanje riječi u prazno ili licemjerna gluma pred ljudima, Isus nas uči: “Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” (Mt 6,6-7) Ovdje “soba” označava intimni prostor čovjekova srca u kojemu se susreću čovjek i Bog i u koji nitko drugi nema pristupa. Taj osobni susret događa se kako pri zajedničkoj tako i pri pojedinačnoj molitvi, koje su obje jednako potrebne i vrijedne.
Neki ljudi ne mogu moliti u zajedništvu s drugima (npr. u crkvi), nego samo kad su sami. To je posljedica prenaglašenog individualizma u suvremenome svijetu, ali može biti i znak da je zbog različitih rana i negativnih iskustava narušeno vaše povjerenje u ljude, što vas priječi da ih doživljavate kao braću i sestre, sinove i kćeri istog nebeskog Oca. Vaši su osjećaji potpuno razumljivi, nemojte ih potiskivati i bježati od njih. Predajte ih Bogu i zamolite ga da on svojom bezuvjetnom ljubavlju izliječi ovu dimenziju vašega bića, kako biste mogli uživati u zajedništvu s drugim ljudima i veseliti se susretu s njima. Veća otvorenost prema Bogu uvijek rađa većom otvorenošću prema ljudima; susret s Bogom otvara nas za susret s čovjekom.
Drugi, pak, mole u zajednici, ali ne mogu moliti sami. Ili, ako mole sami, drže se fiksnih obrazaca i od njih ne odstupaju ni za dlaku. Molitva u šutnji za njih ne dolazi u obzir. Ako se ovo odnosi na vas, možda ste prihvatili vjersku tradiciju bez osobnog susreta sa živim Bogom. Nije dovoljna vjera roditelja i prihvaćanje vjerskih istina kao po nekom automatizmu, jer smo tako odgojeni, poučeni. Svaki se čovjek mora osobno susresti s Bogom. Ljudi koji su u djetinjstvu primili vjerski odgoj mogu doći u napast da misle kako “sve znaju” i ili “sve čine kako treba” samo zato što su to tako oduvijek činili.
Duhovni pisci upozoravaju da u duhovnome životu nema stajanja na jednome mjestu. Bog nas uvijek poziva na rast i želi da mu se sve više priblivamo. Tko je zadovoljan postignutim i smatra da nema potrebe za nečim više, može izgubiti što je imao i osjetiti se zakinutim od Boga, kao stariji sin iz prispodobe o milosrdnome ocu (Lk 15,11-32). U svima nama skriva se ta napast, bar u nekim trenucima duhovnog života. Svi smo mi katkad farizeji. Kad god pomislimo da ništa ne trebamo na sebi mijenjati, da je naš odnos prema Bogu i ljudima u savršenom redu, da u potpunosti ispunjavamo sve Božje zapovijedi, već smo upali u zamku farizejstva. Ako vam se to dogodi, zahvalite Bogu što vam je to pokazao i zamolite ga da uđe u vaše srce i dodirne vas svojom blizinom. Dopustite mu da vam pokaže koliko je ljepše biti ljubljeno dijete Božje nego rob zakona.
Usnio sam san da razgovaram sa Bogom.
“Dakle, ti bi htio razgovarati sa mnom?” – reče Bog.“Ako imaš vremena.” - rekoh.
Bog se nasmiješi, “moje vrijeme je vječnost, šta si me htio pitati?”“Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?”
Bog odgovori:
“Što im je djetinjstvo dosadno, žure se da odrastu, a potom bi ponovo željeli biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što isuviše brinu o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.”
Bog me primi za ruku , ostadosmo za trenutak u tišini. Tada upitah:
“Da si roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?”
Osmjehujući se Bog odgovori:
“Da nauče da nikog ne mogu prisiliti da ih voli, mogu samo voljeti.
Da nauče da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego ko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro upoređivati sa drugima…
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba.
Da nauče kako je potrebno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati.
Da nauče da se novcem može kupiti sve osim sreće.
Da nauče da dvije osobe mogu posmatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli.
Da nauče da nije dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami opraštati.Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
Ljudi će zaboraviti šta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima probudio!
“Dakle, ti bi htio razgovarati sa mnom?” – reče Bog.“Ako imaš vremena.” - rekoh.
Bog se nasmiješi, “moje vrijeme je vječnost, šta si me htio pitati?”“Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?”
Bog odgovori:
“Što im je djetinjstvo dosadno, žure se da odrastu, a potom bi ponovo željeli biti djeca. Što troše zdravlje da bi stekli novac, pa potom troše novac da bi vratili zdravlje.
Što isuviše brinu o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti ni u budućnosti. Što žive kao da nikada neće umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu živjeli.”
Bog me primi za ruku , ostadosmo za trenutak u tišini. Tada upitah:
“Da si roditelj, koje bi životne pouke želio da tvoja djeca nauče?”
Osmjehujući se Bog odgovori:
“Da nauče da nikog ne mogu prisiliti da ih voli, mogu samo voljeti.
Da nauče da nije najvrijednije ono što posjeduju, nego ko su u svom životu. Da nauče kako se nije dobro upoređivati sa drugima…
Da nauče kako nije bogat onaj čovjek koji najviše ima, nego onaj kome najmanje treba.
Da nauče kako je potrebno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi voljeno biće, a potom su potrebne godine da se izliječi.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih nježno vole, ali to ne znaju izreći niti pokazati.
Da nauče da se novcem može kupiti sve osim sreće.
Da nauče da dvije osobe mogu posmatrati istu stvar, a vidjeti je različito.
Da nauče da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima… a ipak ih voli.
Da nauče da nije dovoljno da im drugi oproste. Moraju i sami opraštati.Ljudi će zaboraviti šta si rekao.
Ljudi će zaboraviti šta si učinio.
Ali nikada neće zaboraviti kakve si osjećaje u njima probudio!
Zaljubiti se znači – voljeti podudarnosti, voljeti znači – zaljubiti se u različitosti; zaljubljenost nije osjećaj koji dijelimo jer još ne postoji neko s kim bismo ga dijelili. Ljubav je, naprotiv, promišljen i skupocjen proizvod; ljudi traže partnera kao rješenje svojih problema. Misle da će ih blizak odnos izliječiti od tjeskobe, dosade, nedostatka smisla. Kakva užasna greška! Oženio si se pogrešnom osobom? Nisi. Nema pogrešne osobe, pogrešna je možda tvoja predstava o braku i savršenom partneru. Bol koju nismo mogli izraziti u djetinjstvu nosimo poput naprtnjače.
Neriješenu ljutnju iz prošlosti oblikujemo s partnerom u sadašnjosti. Hodanje s nekim i brak nadražuju stare rane, pa nam se čini da ih stvara naš partner. Kad postanemo par, nesvjesno sklopimo sporazum u kojem se nadam da si ti otac koji me neće napustiti, a ti očekuješ da ja budem majka koja će te bezuslovno prihvatiti. Kad se to ne dogodi – a ne dogodi se jer je nemoguće da neko drugi izliječi naše rane – počinjemo sebe kriviti. Nastupa praznina. Kad dvoje osjeti tu prazninu koju ne mogu popuniti jedno drugom, odluče imati dijete.
Nema postupnosti u samospoznaji. Ili je Sunce izašlo ili nije, ali ipak postoje nijanse svanuća. Hoću da kažem da je čovjek ili probuđen ili neprobuđen, ali prije probuđenja postoje etape. Vrlo je nezahvalno opisivati put, jer po riječima o putu ne može da se putuje.
Um bilo kojeg čovjeka je kao mračna, neprovjetrena soba prepuna najrazličitijih stvari, nameštaja, nevažnih detalja. “Stanar” je “ja”, iskustvenik. Pošto nema svijetla, sudari tog stanara sa stvarima u sobi su neizbježni. Svaki udarac u bilo koji predmet predstavlja po jedan unutrašnji konflikt. U okviru ovog primjera stvari su mehanizmi. Nepotrebno je pominjati da je soba prenatrpana. To bi otprilike bio opis umnog inventara zajedno sa stanarom i ujedno, opis sna.
Ponekad se u mrkloj noći čuje grmljavina, i s vremena na vrijeme munja – za djelić sekunde – osvijetli celu sobu. Ako stanar ne gleda, munja ga samo uplaši, a ako gleda, može da nazre raspored stvari. Munja je kao bilo koji neočekivani događaj: smrt bliske osobe, dobitak nasljedstva, nagli uspjeh ili neuspjeh na poslu – maltene bilo šta što je snažno po intenzitetu, i što nikako nismo mogli da predvidimo. Ako je stanar imao spuštene kapke, munja iznenadnog događaja protumačiće se ili kao tragedija ili kao božanska milost, ali ništa se neće promijeniti u samoj sobi uma.
Ako su kapci bili podignuti, svjetio munje omogućiće stanaru da bar na momenat sagleda sobu. To je trenutak rasanjivanja. Svako u svom životu dočeka munju – i zatvorenih i otvorenih očiju – bar nekoliko puta, ali su rijetki oni koji iskoriste tu povoljnu priliku.
Kad munja osvijetli sobu i namještaj u njoj, većina stanara sa otvorenim očima nauči najnekorisniju stvar iz toga: da se spretnije kreće kroz nered. To su ljudi koji su se “snašli u životu”, oni koji “znaju zašto žive”. Veoma je mali broj onih koji se promijene nakon rasanjivanja, jer im bljesak munje omogućava da, poslije kratke stanke, još dublje urone u san.
Najmanje je stanara koji počinju da shvataju skučenost svog staništa, onih koji osjećaju gorak plod mehaničke prenaseljenosti sobe. Takvi ljudi počinju da ulažu napor kako bi se oslobodio psihološki “stambeni prostor”, tj. izbacuju sve suvišno. To je trenutak spremnosti za rad na sebi.
Što je stanar spremniji da promijeni unutrašnju situaciju, to mu je sve lakše da isprazni sobu. I tu postoji pravilo – što smo spremniji da se oslobodimo mehaničnosti, to životne okolnosti postaju sve nepredvidljivije. Neočekivane situacije opisao sam kao bljesak munje. Više munja, više svijetla. Mehanizmi su sve vidljiviji, i kad je svjesnost stanara dovoljno stabilna, mjesečeva svjetlost prodire u sobu. To je trenutak buđenja.
Taj momenat je istinski šok za čitav sistem. Sjećam se da je jedan učenik rekao da je buđenje “potres od žlijezde do zvijezde”. Taj potres je u isti mah i predivan i strašan, i prijatan i neprijatan. Poželjan je po efektima, ali ubitačan po eruptivnom ispoljavanju.
Kada se oči prilagode sjaju mesečine, stanar počinje da uviđa da gotovo nijedan predmet u sobi nije njegov! To je trenutak spremnosti za igru na sebi. Pogled stanara sad obuhvata svaki ćošak umnog lavirinta. Prostor u kojem se nalazi više ne krije nikakvu tajnu. Po prvi put dopušteno mu je da prouči smjer svoje sudbine i da napokon živi sebe. Na prozorima percepcije vidi genetsku i karmičku prašinu koja mu je zamračivala mjesečinu budnog stanja. Sloboda još uvijek nije realizovana, jer svjesnost još uvijek nije dovoljno proširena.
Zamisli jednu ogromnu slagalicu i da u toj slagalici fali nekoliko puzli. I iako vidiš cijelu sliku, ima nešto što ti muti oko. Nešto što sliku čini nepotpunom.
Zamisli sad jednu posudu. A odmah i zamisli njeno dno sa nekoliko rupica, jedva vidljivih ljudskom oku. Šta bi se desilo ako naspemo vodu unutra? Posuda neće moći da zadrži tečnost, a nedugo zatim ta tečnost će i iscuriti.
Zamisli pak sada jedan moćan automobil. I zamisli da mu na motoru nedostaje par malih šarafa. Ako automobil krene, a ti šarafi fale…to može da prouzrokuje smrt ljudi u njemu. Zar ne!
A sada zamisli svoj život, svakoga dana isprepleten raznoraznim stvarima. Neke od njih su od tako velikog značaja da su u stanju da ti izmijene život za 180 stepeni. A na druge si već toliko navikao da ih doživljavaš kao nešto svakodnevno i potpuno prirodno – ustajanje, posao ili škola, večera, televizija i spavanje. A drugoga dana sve se ponavlja iznova.
Ali postoje i one male stvari koje ne primjećuješ baš uvijek i ne cijeniš baš uvijek. To su te male stvari, nešto kao sastojci za spravljanje nekog jela – može i bez njih, ali ako ih ne staviš u jelo…ukus će biti loš. Takve stvari možda i neće promijeniti pravac tvog života, ali će sigurno tvoj dan načiniti smislenijim i ispunjenijim.
Nažalost, često propuštamo te male stvari – jedan ozareni osmijeh koji razigrano viri iza gustih tamnih oblaka; nježni cvrkut ptica koje se raduju nadolazećem proljeću; veseli smijeh djece koja se igraju u dvorištu…Ima još mnogo takvih sitnica, koje primjećujemo jako teško. Možda i zbog toga što smo navikli da su dio našeg okruženja da ni ne možemo više da ih razlikujemo od velikih stvari. A prava istina je ustvari da čim naučimo da ih razaznajemo i da im se radujemo, tek tada ćemo početi da se naslađujemo punoćom naših sopstvenih životá. I tek kada započnemo dan zahvalni tim „sitnicama“, tek tada ćemo i doživjeti istinsko zadovoljstvo u životu.
A ti?!
Kako ti gledaš na te male stvari? Uspijevaš li da ih prepoznaš u svome danu? Cijeniš li ih dovoljno?
Jer jedino ti znaš odgovor, i jedino si ti taj koji odlučuje koje sastojke treba staviti u to Životno Jelo.
Napravi ga tako, da ti bude i ukusno i prijatno, i da ti pričini i nasladu i zadovoljstvo.
Kako ti gledaš na te male stvari? Uspijevaš li da ih prepoznaš u svome danu? Cijeniš li ih dovoljno?
Jer jedino ti znaš odgovor, i jedino si ti taj koji odlučuje koje sastojke treba staviti u to Životno Jelo.
Napravi ga tako, da ti bude i ukusno i prijatno, i da ti pričini i nasladu i zadovoljstvo.
Boga nema samo za onoga tko ga ne traži. Traži ga, i on će ti se javiti.
Jedan dječak je čekao ispred radnje da njegova majka završi sa kupovinom namirnica. Dok je čekao prišao mu je neki čovjek koji ga je upitao:
„Sinko, možeš li mi objasniti gdje se nalazi najbliža pošta?“
Dječak je odgovorio:
„Naravno! Samo idite pravo niz ulicu i nakon pet blokova skrenite desno.“
Čovjek je uljudno zahvalio dječaku i usput dodao:
“Ja sam novi sveštenik u gradu. Pošto smo se ovako lijepo upoznali, volio bih da dođeš u nedjelju na službu. Objasniću ti kako da odeš u raj.”
Dječak ga je pogledao ispod oka i kratko se nasmijao.
“Znate, sve je to lijepo što kažete. Ali, kako mi to možete objasniti kad ne znate naći ni obližnju poštu.”
Jedan dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoj prtljag s omiljenim kolačićima i pakovanjem od šest flaša voćnog soka te krenuo u svoju pustolovinu. Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.
Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoj prtljag. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.
Starac ga je zahvalno primio i nasmješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio da ga ponovo vidi, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.
Starac mu se ponovo nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.
U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada.
U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao nazad do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći osmijeh do sada.
Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je:
“Šta je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?”Odgovorio je:
“Ručao sam s Bogom”. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je:
“Znaš šta! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio”.
U međuvremenu starac, takođe prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovom licu i upitao ga je:
“Tata, šta je to što si danas učinio da te je tako obradovalo?”Odgovorio je:
“Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom”. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je:
“Znaš šta! Puno je mlađi nego što sam mislio.”
Prečesto potcjenjujemo snagu dodira, osmijeha, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pažnje, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život sasvim slučajno i u bilo kojem trenutku u životu. Sve ih jednako primi!
Čovjek je ušao u frizerski salon da se ošišai skrati bradu kao i obično.
Započeo je neobaveznu priču sa frizerom.
Pričali su o raznoraznim stvarima
i temama.
Iznenada su se dotakli teme o Bogu.Frizer reče: “Znaš šta,
ja ne vjerujem u Boga.”
“Zašto?” – upita ga čovjek. “Vrlo prosto, izađi na ulicu i shvatićeš da
Bog ne postoji.Objasni mi ovo: da Bog postoji,
da li bi bilo toliko bolesnih ljudi na planeti?
Da li bi bilo napuštene djece? Da li bi bilo ratova?
Da Bog postoji, ne bi sigurno bilo patnje i bola.
Da ima Boga, sigurno ne bi dopustio ove stvari da se dešavaju.
Nema Boga.”Čovjek je zaćutao. Zvučalo je kao da frizer ima pravo.On sam nije imao kontra-argument.
Započeo je neobaveznu priču sa frizerom.
Pričali su o raznoraznim stvarima
i temama.
Iznenada su se dotakli teme o Bogu.Frizer reče: “Znaš šta,
ja ne vjerujem u Boga.”
“Zašto?” – upita ga čovjek. “Vrlo prosto, izađi na ulicu i shvatićeš da
Bog ne postoji.Objasni mi ovo: da Bog postoji,
da li bi bilo toliko bolesnih ljudi na planeti?
Da li bi bilo napuštene djece? Da li bi bilo ratova?
Da Bog postoji, ne bi sigurno bilo patnje i bola.
Da ima Boga, sigurno ne bi dopustio ove stvari da se dešavaju.
Nema Boga.”Čovjek je zaćutao. Zvučalo je kao da frizer ima pravo.On sam nije imao kontra-argument.
Čovjek je platio, zahvalio se i izašao iz frizerskog salona.Ubrzo nakon što je izašao ugledao je čovjeka sa dugom kosom i zapuštenom bradom.
Izgledao je sav neuredan i nepočešljan. Čovjek je na trenutak zastao gledajući ga.Odjednom se okrenuo i vratio u frizerski salon i rekao frizeru:
“Znaš šta? Frizeri ne postoje!“
“Kako ne postoje?” – upitao je frizer.
“Pa fino ne postoje, jer da postoje ne bi bilo neurednih
i zapuštenih ljudi kao što je onaj na ulici kojeg sam sad vidio.“
Izgledao je sav neuredan i nepočešljan. Čovjek je na trenutak zastao gledajući ga.Odjednom se okrenuo i vratio u frizerski salon i rekao frizeru:
“Znaš šta? Frizeri ne postoje!“
“Kako ne postoje?” – upitao je frizer.
“Pa fino ne postoje, jer da postoje ne bi bilo neurednih
i zapuštenih ljudi kao što je onaj na ulici kojeg sam sad vidio.“
“Prijatelju moj, frizeri postoje, samo što ljudi ne dolaze k njima.”, uzvrati frizer.
“Tačno!”, potvrdio je čovjek i nadodao:
“Isto tako i Bog postoji samo što ljudi ne dolaze k njemu!”
“Tačno!”, potvrdio je čovjek i nadodao:
“Isto tako i Bog postoji samo što ljudi ne dolaze k njemu!”
Bila jednom jedna veoma religiozna žena
koja je mnogo voljela boga.Svakog jutra išla je u crkvu dok su joj duž
puta prilazili prosjaci,
djeca joj pružala ruku, prijatelji je dozivali,
ali ona je bila tako opsesivno
obuzeta svojim bogomoljstvom
da nikog od njih nije uopšte ni primjećivala.
Jednog dana prešla je uobičajeni put od
kuće do crkve da bi stigla na misu.
Gurnula je vrata od crkve, ali se ona nisu otvorila.
Pokušala je još jednom, i na svoje zaprepaštenje
shvatila, da su zaključana.
Očajna i na samu pomisao da će prvi put za sve
te godine propustiti misu,
ne znajući šta da učini, pogledala je uvis.
Na vratima je visila zakačena cedulja na kojoj je pisalo:
»Napolju sam.»
Grupa bišvih studenata, a sada vrlo uspješnih poslovnih ljudi, sastali su se da posjete svog omiljenog profesora sa univerziteta. Nedugo nakon što su se pozdravili, studenti su kroz razgovor počeli da se žale na stres na poslu i u životu uopšte.
Ponudivši gostima kavu, profesor je otišao do kuhinje i za par minuta se vratio sa velikim bokalom kave i cijelim asortimanom šoljá – porculanske, plastične, metalne, staklene, skupe, jeftine. Bilo ih je više nego što je bilo studenata. Postavi ih sve na sto i reče im da uzmu po šolju i da se posluže kavom. Kad je svaki od studenata imao u rukama šolju sa kavom, profesor im reče: “Ako ste primjetili, izabrali ste sve šolje koje su bile skupocjene i finog izgleda. Ostavljajući pritom na stolu one jeftine i obične. Iako je normalno da želite ono najbolje, tu ustvari i leži izvor vašeg stresa. Budite sigurni da sama šolja ne daje kvalitet kavi. U većini slučajeva je samo skuplja i ništa više. Sve što ste vi uistinu htjeli je kava, a ne šolja. Ali ipak ste svjesno birali najbolje šolje. I onda ste još počeli da gledate šolje koje su izabrali drugi.
A sada želim da razmislite o ovome: Život je kava; Poslovi, novac i status u društvu su šolje. One su samo predmeti koji sadrže kavu, dok oblik, veličina ili cijena šolje koju imamo ne definišu niti mijenjaju kvalitet kave tj. života koji živimo.
Uglavnom, koncentrišući se samo na šolju, mi propuštamo da uživamo kavu koju nam je bog omogućio. Bog kuha kavu, a ne šolje. Uživajte vašu kavu!!!”
Najsrećniji ljudi na svijetu nemaju sve najbolje, oni od svega prave najbolje.
Počeo se uspinjati. Vrijeme je prolazilo, spuštao se mrak. Umjesto da potraži utočište gdje bi prespavao, nastavio je s uspinjanjem, sve dok se nije posve smračilo. Neprozirna noć je zagrlila planinske vrhove. Svud oko njega bila je gusta tama. Nebo i mjesec bili su prekriveni teškim crnim oblacima, nije se vidio ni prst pred okom.
Dok se uspinjao, samo nekoliko koraka prije vrha poskliznu se i poče padati strahovitom brzinom. Mogao je vidjeti samo crne tačke i osjećati silu teže koja ga je neumitno vukla prema dolje. U trenutku očajničkog straha, pred očima mu se počeše odigravati svi lijepi i ružni trenuci njegovog života. Zastade mu dah. Kada je već pomislio da će umrijeti, osjeti iznenada kako ga zaustavlja uže za koje je bio vezan. Tijelo mu je visilo u vazduhu. I sve što ga je držalo bilo je to uže. U tom je trenutku povikao:
“Bože, pomozi mi!”
Odjednom se s neba začu dubok glas koji mu odgovori:
“Šta želiš da učinim?”
“Spasi me, Bože!”
“Zaista vjeruješ da te mogu spasiti?”
“Naravno da vjerujem!”
“Onda prereži uže za koje si vezan.”
“Molim!“
“PREREŽI UŽE ZA KOJE SI VEZAN.”Nastala je duga tišina. Čovjek je na kraju odlučio da će se ipak držati za uže svim svojim snagama.
Spasioci pričaju kako su sljedećeg dana pronašli planinara mrtvog, smrznutog. Njegovo beživotno tijelo visilo je na užetu, za koje se je grčevito držao… SAMO TRI METRA OD ZEMLJE.
A vi? Koliko ste vezani za svoje uže?
Da li biste ga prerezali?
Da li biste ga prerezali?
Započevši sliku “Tajna večera”, Leonardo da Vinči se suočio sa velikim problemom: trebalo je naslikati Dobro-u Isusovom liku i Zlo-u liku Jude; prijatelja koji ga za vrijeme večere odlučuje izdati. Prekinuo je usled posla, dok ne pronađe savršene modele.
Jednog dana, slušajući crkveni hor, neki mladić mu se učinio stvorenim za lik Krista. Pozvao ga je u svoj atelje, te izradio niz skica i studija njegovog lica.
Prošle su tri godine. “Tajna večera” bila je gotovo završena-a da Vinči još uvek nije pronašao zadovoljavajući model za Judu. Kardinal, odgovoran za uređenje crkve, počeo ga je pritiskati, tražeći da odmah dovrši fresku.
Nakon dugotrajne potrage, slikar je zapazio nekog prerano ostarjelog mladića, u dronjcima, koji je pijan ležao u jarku. Zatražio je od svojih pomoćnika da ga odnesu u crkvu, jer više nije imao vremena da ponovo izradi skice.
Odrpanca su tamo odnijeli u besvjesnom stanju; pomoćnici su ga održavali na nogama, dok je da Vinči preslikavao crte bezbožnosti, grijeha, sebičnosti, tako izražajne na njegovom licu.
Kad je dovršio, skitnica je-već donekle otriježnjen-otvorio oči i ugledao sliku pred sobom. S nevjericom i tugom u glasu, izgovorio je: “Pa ja sam već video tu sliku!”
-”Kada?” – upita iznenađeno da Vinči.
-”Ima od tada tri godine, prije nego sam izgubio sve što sam imao. Život mi je tada bio sazdan od snova; pjevao sam u crkvenom horu i jedan me je umjetnik pozvao da mu poziram za lik Isusa.”
Jednog dana, slušajući crkveni hor, neki mladić mu se učinio stvorenim za lik Krista. Pozvao ga je u svoj atelje, te izradio niz skica i studija njegovog lica.
Prošle su tri godine. “Tajna večera” bila je gotovo završena-a da Vinči još uvek nije pronašao zadovoljavajući model za Judu. Kardinal, odgovoran za uređenje crkve, počeo ga je pritiskati, tražeći da odmah dovrši fresku.
Nakon dugotrajne potrage, slikar je zapazio nekog prerano ostarjelog mladića, u dronjcima, koji je pijan ležao u jarku. Zatražio je od svojih pomoćnika da ga odnesu u crkvu, jer više nije imao vremena da ponovo izradi skice.
Odrpanca su tamo odnijeli u besvjesnom stanju; pomoćnici su ga održavali na nogama, dok je da Vinči preslikavao crte bezbožnosti, grijeha, sebičnosti, tako izražajne na njegovom licu.
Kad je dovršio, skitnica je-već donekle otriježnjen-otvorio oči i ugledao sliku pred sobom. S nevjericom i tugom u glasu, izgovorio je: “Pa ja sam već video tu sliku!”
-”Kada?” – upita iznenađeno da Vinči.
-”Ima od tada tri godine, prije nego sam izgubio sve što sam imao. Život mi je tada bio sazdan od snova; pjevao sam u crkvenom horu i jedan me je umjetnik pozvao da mu poziram za lik Isusa.”
Bog voli pomoći onome ko teži da pomogne
sam sebi. Eshil
sam sebi. Eshil
Bog nam ne šalje očaj da bi nas ubio,
već da bi nov život u nama probudio.
već da bi nov život u nama probudio.
Hese
Poznati boga moguće je samo u sebi.
Dok ga ne nađeš u sebi, nećeš ga naći
nigdje. Nema boga za onoga ko ne zna da
ga nosi u sebi. Tolstoj
Dok ga ne nađeš u sebi, nećeš ga naći
nigdje. Nema boga za onoga ko ne zna da
ga nosi u sebi. Tolstoj
Ljudi govore za boga da živi na nebu.
A govore i to da živi u čovjeku. I jedno
i drugo je istina. On je i na nebu, to jest
u beskonačnom svijetu, i u duši čovjekovoj.
Tolstoj
A govore i to da živi u čovjeku. I jedno
i drugo je istina. On je i na nebu, to jest
u beskonačnom svijetu, i u duši čovjekovoj.
Tolstoj
Čim čovjek poje, viče i pred svima govori:
“O, gospode, gospode!” Znaj da nije našao gospoda.
Onaj ko ga je našao ćuti. Tolstoj
Nemoguće je razumom shvatiti šta je bog i šta je
duša u čovjeku. Isto tako teško je zamisliti da boga
nema i da nema duše u čovjeku. Paskal
duša u čovjeku. Isto tako teško je zamisliti da boga
nema i da nema duše u čovjeku. Paskal
Bogu se obraćamo samo onda kada hoćemo da
postignemo nešto nemoguće. Za nešto moguće
dovoljni su nam i ljudi. Kami
postignemo nešto nemoguće. Za nešto moguće
dovoljni su nam i ljudi. Kami
Živio jednom jedan bogаti trgovаc dijаmаntimа. Ali on nije bio sаmo trgovаc. Bio je i mudrаc pored toga.
Jednog je dаnа sjedio sа svojim prijateljima, kаd mu slugа donese lošu vijest kako mu je nestаo vrlo skupocijen dijаmаnt. Čuvši to, trgovаc nа čаs zаtvori oči, а ondа promrmljа: “Prekrаsno! Zaista prekrаsno!”
Prođe sаt vremenа, a slugа mu dojаvi veselu vijest: dijаmаnt je pronаđen. Trgovаc opet zаtvori oči, trenutаk utonu u tišinu, pa reče: “Prekrasno! Zаistаprekrаsno!”
Ne mogаvši rаzumjeti trgovčevo ponаšаnje, jedаn gа njegov prijаtelj upitа:“Objаsni mi zаšto si upotrijebio iste riječi i kod gubitkа, i kod dobitkа? Učemu je tаjnа tаkvog ushićenja?” Trgovаc mu mirno odgovori: “Jа cijenim tišinu i spokoj svogа umа više od dijаmаnаtа. Jа sаm trаgаč zа neiscrpnim blаgom duhovnih vrlinа. Kаdа su mi jаvili dа je skupocijeni dijаmаnt nestаo, pogledаo sаm unutar sebe dа bih vidio hoće li se moj um uznemiriti i izgubiti svoju drаgocjenu rаvnotežu i mir zаrаdi nečegа što je tаko prolаzno kаo što je stvаr po imenu dijаmаnt. I otkrio sаm dа moj um nije izgubio svoj mir i svoju rаvnotežu. Stogаsаm rekаo: “Prekrаsno! Zaista prekrasno!” A kаdа me je slugа obаvijestio dа je dijаmаnt pronаđen, opet sаm pogledаo u sebe dа bih vidio hoće li se moj um sada ushititi, izgubiti svoju rаvnotežu i stаloženost zbog novonastalog dogаđаjа. I otkrio sаm dа se je moj um više brinuo o unutаrnjem duhovnom blаgu, nego što se bаvio materijalnim predmetom, kаo što je dijаmаnt. Zbog togа sаm i rekаo:“Prekrаsno! Zaista prekrаsno!”
Jednog je dаnа sjedio sа svojim prijateljima, kаd mu slugа donese lošu vijest kako mu je nestаo vrlo skupocijen dijаmаnt. Čuvši to, trgovаc nа čаs zаtvori oči, а ondа promrmljа: “Prekrаsno! Zaista prekrаsno!”
Prođe sаt vremenа, a slugа mu dojаvi veselu vijest: dijаmаnt je pronаđen. Trgovаc opet zаtvori oči, trenutаk utonu u tišinu, pa reče: “Prekrasno! Zаistаprekrаsno!”
Ne mogаvši rаzumjeti trgovčevo ponаšаnje, jedаn gа njegov prijаtelj upitа:“Objаsni mi zаšto si upotrijebio iste riječi i kod gubitkа, i kod dobitkа? Učemu je tаjnа tаkvog ushićenja?” Trgovаc mu mirno odgovori: “Jа cijenim tišinu i spokoj svogа umа više od dijаmаnаtа. Jа sаm trаgаč zа neiscrpnim blаgom duhovnih vrlinа. Kаdа su mi jаvili dа je skupocijeni dijаmаnt nestаo, pogledаo sаm unutar sebe dа bih vidio hoće li se moj um uznemiriti i izgubiti svoju drаgocjenu rаvnotežu i mir zаrаdi nečegа što je tаko prolаzno kаo što je stvаr po imenu dijаmаnt. I otkrio sаm dа moj um nije izgubio svoj mir i svoju rаvnotežu. Stogаsаm rekаo: “Prekrаsno! Zaista prekrasno!” A kаdа me je slugа obаvijestio dа je dijаmаnt pronаđen, opet sаm pogledаo u sebe dа bih vidio hoće li se moj um sada ushititi, izgubiti svoju rаvnotežu i stаloženost zbog novonastalog dogаđаjа. I otkrio sаm dа se je moj um više brinuo o unutаrnjem duhovnom blаgu, nego što se bаvio materijalnim predmetom, kаo što je dijаmаnt. Zbog togа sаm i rekаo:“Prekrаsno! Zaista prekrаsno!”
O svakoj osobi se može ispričati priča. Koja je vaša? Jeste li ikada na trenutak zastali i razmislili o tome kako se vaša životna priča uklapa u cjelokupnu sliku čovječanstva? Priča nad pričama je priča o životu. To su Božja priča i naša priča istkane zajedno i prožete biblijskim temama od početka do kraja.
INTIMNOST - BOG JE STVARA
Priča nad pričama je odnos prikazan od početka do svršetka. U pozadini svega stvorenog je Stvoritelj; savršen, moćan, a opet osoban. U početku Stvoritelj je oblikovao veličanstveni svemir. Poslije toga je na ovom izvanredanom planetu oblikovao remek djelo, a to smo mi. Remek djelo? Da. Stvoreni smo na sliku Božju, muško i žensko. Prema prvobitnoj zamisli trebali smo iskusiti nesmetanu intimnost s Bogom i jedni s drugima, intimnost bez osjećaja krivice, bez sukoba ili boli. U međusobnim odnosima i u odnosu s Bogom trebali smo biti čuvari zemlje. Život je tada bio dobar, jako dobar.
IZDAJA - BOG JE NAPUŠTEN
Međutim, priča je poprimila tragičan obrat. Sve se promijenilo kada je prvi čovjek izdao našeg Stvoritelja i odbacio Njegovu zamisao. Zavedeno željom za drugim stvarima, čovječanstvo se okrenulo od Boga. Naša rasa sklona otpadništvu je na sebi ponijela krivicu izdaje i zbog toga je bila osuđena na smrt; na duhovno odvojenje od Boga koji daje život. Od tog trenutka Božje remek djelo je bilo upropašteno. Osvrnite se oko sebe. Život obiluje dokazima te upropaštenosti. Grijeh i smrt ukaljali su svakoga od nas. Otuđenje je zamijenilo intimnost s Bogom. Ljudski odnosi su zaraženi sebičnošću, svađama i bolom što su karakteristike izopačene naravi koja se nalazi u svakom čovjeku. Čak i priroda nosi ožiljke svijeta koji je Bogu okrenuo leđa.
OBEĆANJE - BOG JE OBEĆAO
Ima li nade za nas? Da! Premda smo izdali savršenu ljubav, Stvoritelj nas nije napustio. Umjesto toga Bog nam je obećao život. Obećao je da će poslati Jednoga koji će ukloniti smrtnu osudu i izbrisati sramotu naše izdaje. Ta osoba će nas osloboditi posljedica krivnje i obnoviti život u nama. U prošlosti, Bog je ljudima govorio o svom obećanju kroz zakon, pjesme, priče i kroz riječi proroka, kao što je zapisano u biblijskim knjigama. Oni koji su žudjeli za životom živjeli su u očekivanju. Sjeme nade je klijalo.
IZVRŠENJE - BOG SE POJAVIO
Naposljetku, Božje obećanje se ispunilo. Bog se pojavio među nama i zvao se Isus. Kao jedinstveni Božji sin Isus nam je otkrio kakav je uistinu Bog i kakvim životom bismo trebali živjeti. Svoj kratki život proživio je bez počinjene greške. Propovijedao je istinu koja je mijenjala ljudske živote i činio je milosrdna i moćna djela. Suočio se s licemjerstvom, opozicijom, nepravdom i rasizmom. Prigrlio je ljude koje je društvo odbacilo, dosegnuo je i privilegirane i siromašne. Isus je živio životom ljubavi. Obećani je došao kako bi nam dao život, kako bi nas vratio Bogu.
ŽRTVA - BOG SE POBRINUOKako nas Isus može vratiti Bogu? On je umro tako da mi možemo živjeti. Kada su se mnogi u bijesu pobunili protiv Isusa, vlastodršci su mu namijenili sramotnu, užasnu smrt. On se nije opirao, niti je pokušao spasiti svoj život i to samo zato što je došao spasiti nas. Bog je na Isusa nametnuo krivicu cijelog svijeta. Svojom smrću On je platio kaznu za naš grijeh i time je uklonio uvredu koja nas je razdvajala od Boga. Međutim, to nije sve. Tri dana poslije svoje smrti Isus je ustao iz mrtvih. Stotine svjedoka ga je vidjelo, razgovaralo s njim i dotaknulo ga. Pokorivši smrt dokazao je da je upravo On onaj koji je došao ispuniti Božje obećanje. Isus i danas živi i pravedan ja vladar nad svim. A naša se priča nastavlja…
POZIVNICA - BOG POZIVASvi su pozvani da dođu Bogu koji je život i koji pruža život u svoj punini. On nam nudi da nâs, krivce, proglasi nevinima, i to ne zato što nismo sagriješili, nego zbog onoga što je Isus učinio na križu. Oproštenje se nudi kao besplatan dar koji se prima istinskom vjerom u Isusa. Oni koji to učine i okrenu se Bogu primaju Božji Duh. Duh (koji se naziva Duh Sveti) im omogućava da iskuse novi život, istinsku nadu i daje im snagu da se promijene. Kako njihova ljubav i poslušnost prema Bogu raste oni uživaju u bliskosti s Njim. Postaju dijelom Božje obitelji i okupljaju se u zajednicama koje se nazivaju crkva te prihvaćaju sve one koji vjeruju u Krista bez obzira na njihovu rasu, spol, socijalni status ili dob. Oni koji ne prihvate Božji dar okreću se od Boga. Neki jer ne vjeruju, neki iz prkosa, a mnogi zbog ravnodušnosti. Također, postoje mnogi koji tvrde da vjeruju u Isusa, ali svojim životom pokazuju suprotno.
PONOVNO UJEDINJENJE - BOG OBNAVLJA
Kako završava Priča nad pričama? Jednog dana Isus će se vratiti kako bi ispravio svu nepravdu i sve ono što se grijehom ukaljalo. Obnovit će sve ono što smo izdajom uništili i izgubili. Svim ljudima će suditi savršeno pravedno. Oni koji su odbili Božji dar bit će osuđeni i završit će, odvojeni od Boga, u beskrajnoj tjeskobi i boli. Onima koji su se izmirili s Bogom primivši Njegov dar vjerom u Isusa, sve će biti oprošteno. Oni će primiti život i u vječnosti uživati s Bogom. Božja prisutnost će zadovoljiti najdublju žudnju njihovih srca. Zajedno će iskusiti život bez smrti, tuge i bola. Bez zla, pohlepe i prevare. Bez mržnje, predrasuda i psovki. Sve će opet biti dobro i ispravno, jednom zauvijek. Priča nad pričama - beskrajna priča.
INTIMNOST - BOG JE STVARA
Priča nad pričama je odnos prikazan od početka do svršetka. U pozadini svega stvorenog je Stvoritelj; savršen, moćan, a opet osoban. U početku Stvoritelj je oblikovao veličanstveni svemir. Poslije toga je na ovom izvanredanom planetu oblikovao remek djelo, a to smo mi. Remek djelo? Da. Stvoreni smo na sliku Božju, muško i žensko. Prema prvobitnoj zamisli trebali smo iskusiti nesmetanu intimnost s Bogom i jedni s drugima, intimnost bez osjećaja krivice, bez sukoba ili boli. U međusobnim odnosima i u odnosu s Bogom trebali smo biti čuvari zemlje. Život je tada bio dobar, jako dobar.
IZDAJA - BOG JE NAPUŠTEN
Međutim, priča je poprimila tragičan obrat. Sve se promijenilo kada je prvi čovjek izdao našeg Stvoritelja i odbacio Njegovu zamisao. Zavedeno željom za drugim stvarima, čovječanstvo se okrenulo od Boga. Naša rasa sklona otpadništvu je na sebi ponijela krivicu izdaje i zbog toga je bila osuđena na smrt; na duhovno odvojenje od Boga koji daje život. Od tog trenutka Božje remek djelo je bilo upropašteno. Osvrnite se oko sebe. Život obiluje dokazima te upropaštenosti. Grijeh i smrt ukaljali su svakoga od nas. Otuđenje je zamijenilo intimnost s Bogom. Ljudski odnosi su zaraženi sebičnošću, svađama i bolom što su karakteristike izopačene naravi koja se nalazi u svakom čovjeku. Čak i priroda nosi ožiljke svijeta koji je Bogu okrenuo leđa.
OBEĆANJE - BOG JE OBEĆAO
Ima li nade za nas? Da! Premda smo izdali savršenu ljubav, Stvoritelj nas nije napustio. Umjesto toga Bog nam je obećao život. Obećao je da će poslati Jednoga koji će ukloniti smrtnu osudu i izbrisati sramotu naše izdaje. Ta osoba će nas osloboditi posljedica krivnje i obnoviti život u nama. U prošlosti, Bog je ljudima govorio o svom obećanju kroz zakon, pjesme, priče i kroz riječi proroka, kao što je zapisano u biblijskim knjigama. Oni koji su žudjeli za životom živjeli su u očekivanju. Sjeme nade je klijalo.
IZVRŠENJE - BOG SE POJAVIO
Naposljetku, Božje obećanje se ispunilo. Bog se pojavio među nama i zvao se Isus. Kao jedinstveni Božji sin Isus nam je otkrio kakav je uistinu Bog i kakvim životom bismo trebali živjeti. Svoj kratki život proživio je bez počinjene greške. Propovijedao je istinu koja je mijenjala ljudske živote i činio je milosrdna i moćna djela. Suočio se s licemjerstvom, opozicijom, nepravdom i rasizmom. Prigrlio je ljude koje je društvo odbacilo, dosegnuo je i privilegirane i siromašne. Isus je živio životom ljubavi. Obećani je došao kako bi nam dao život, kako bi nas vratio Bogu.
ŽRTVA - BOG SE POBRINUOKako nas Isus može vratiti Bogu? On je umro tako da mi možemo živjeti. Kada su se mnogi u bijesu pobunili protiv Isusa, vlastodršci su mu namijenili sramotnu, užasnu smrt. On se nije opirao, niti je pokušao spasiti svoj život i to samo zato što je došao spasiti nas. Bog je na Isusa nametnuo krivicu cijelog svijeta. Svojom smrću On je platio kaznu za naš grijeh i time je uklonio uvredu koja nas je razdvajala od Boga. Međutim, to nije sve. Tri dana poslije svoje smrti Isus je ustao iz mrtvih. Stotine svjedoka ga je vidjelo, razgovaralo s njim i dotaknulo ga. Pokorivši smrt dokazao je da je upravo On onaj koji je došao ispuniti Božje obećanje. Isus i danas živi i pravedan ja vladar nad svim. A naša se priča nastavlja…
POZIVNICA - BOG POZIVASvi su pozvani da dođu Bogu koji je život i koji pruža život u svoj punini. On nam nudi da nâs, krivce, proglasi nevinima, i to ne zato što nismo sagriješili, nego zbog onoga što je Isus učinio na križu. Oproštenje se nudi kao besplatan dar koji se prima istinskom vjerom u Isusa. Oni koji to učine i okrenu se Bogu primaju Božji Duh. Duh (koji se naziva Duh Sveti) im omogućava da iskuse novi život, istinsku nadu i daje im snagu da se promijene. Kako njihova ljubav i poslušnost prema Bogu raste oni uživaju u bliskosti s Njim. Postaju dijelom Božje obitelji i okupljaju se u zajednicama koje se nazivaju crkva te prihvaćaju sve one koji vjeruju u Krista bez obzira na njihovu rasu, spol, socijalni status ili dob. Oni koji ne prihvate Božji dar okreću se od Boga. Neki jer ne vjeruju, neki iz prkosa, a mnogi zbog ravnodušnosti. Također, postoje mnogi koji tvrde da vjeruju u Isusa, ali svojim životom pokazuju suprotno.
PONOVNO UJEDINJENJE - BOG OBNAVLJA
Kako završava Priča nad pričama? Jednog dana Isus će se vratiti kako bi ispravio svu nepravdu i sve ono što se grijehom ukaljalo. Obnovit će sve ono što smo izdajom uništili i izgubili. Svim ljudima će suditi savršeno pravedno. Oni koji su odbili Božji dar bit će osuđeni i završit će, odvojeni od Boga, u beskrajnoj tjeskobi i boli. Onima koji su se izmirili s Bogom primivši Njegov dar vjerom u Isusa, sve će biti oprošteno. Oni će primiti život i u vječnosti uživati s Bogom. Božja prisutnost će zadovoljiti najdublju žudnju njihovih srca. Zajedno će iskusiti život bez smrti, tuge i bola. Bez zla, pohlepe i prevare. Bez mržnje, predrasuda i psovki. Sve će opet biti dobro i ispravno, jednom zauvijek. Priča nad pričama - beskrajna priča.
U SLJEDEĆEM TEKSTU MOŽETE PROČITATI KAKO SE MOŽETE IZMIRITI S BOGOM KROZ ISUSA KRISTA
Sve dobre priče imaju točku obrata.
Vaša priča:
Razmislite o sljedećim pitanjima…
Božja priča… Je li istinita?
Ako niste sigurni u to, pokušajte sami čitati Bibliju. Počnite s dijelom Biblije koji se zove Evanđelje po Ivanu u kojem se govori o Isusovom životu, smrti i uskrsnuću. Tražite od Boga da vam se objavi kroz tekst koji ćete čitati.
Ako niste sigurni u to, pokušajte sami čitati Bibliju. Počnite s dijelom Biblije koji se zove Evanđelje po Ivanu u kojem se govori o Isusovom životu, smrti i uskrsnuću. Tražite od Boga da vam se objavi kroz tekst koji ćete čitati.
- Vaša priča… Je li vam Isus potreban kao Spasitelj i Gospodin?
Isus je tvrdio da je On rješenje za ključni problem; za odvojenje od Boga koje su uzrokovali naši grijesi. Vjerujete li da vam je Isus potreban? Želite li oproštenje i novi život koji vam nudi? - Vaš odgovor… Kako ćete odgovoriti na Božju ponudu?
Hoćete li se okrenuti Bogu vjerujući da će vam Isus oprostiti grijehe i dati vam novi život? Ako to vjerujete, tada s Bogom imate novi odnos kakav je opisan u Priči nad pričama.
Nakon što ste istražili Priču nad pričama možda ste otkrili da je dodirna točka vaše i Božje priče najvažnija životna prekretnica. Ako ste spremni prihvatiti Krista kao svog Spasitelja, svoju vjeru možete izraziti molitvom.
Točka obrata "Gospodine Isuse, želim Te osobno poznavati. Priznajem da sam griješio protiv Boga i da sam od Njega odvojen. Hvala Ti što si umro na križu za moje grijehe kako bi me vratio Bogu. Želim da budeš moj Spasitelj i Gospodin. Hvala Ti što mi daješ vječni život i što sam dio Božje obitelji. Preuzmi kontrolu nad mojim životom i učini me onakvom osobom kakvom si me stvorio da budem."
Izražava li ova molitva želju vašeg srca?
Ako je odgovor potvrdan, možete se odmah pomoliti. Na temelju Božjeg obećanja možete znati da su vam grijesi oprošteni i da, od trenutka kada povjerujete u Isusa, imate vječni život. On vas neće prevariti.
Zapamtite…
A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate vječni život.
Točka obrata "Gospodine Isuse, želim Te osobno poznavati. Priznajem da sam griješio protiv Boga i da sam od Njega odvojen. Hvala Ti što si umro na križu za moje grijehe kako bi me vratio Bogu. Želim da budeš moj Spasitelj i Gospodin. Hvala Ti što mi daješ vječni život i što sam dio Božje obitelji. Preuzmi kontrolu nad mojim životom i učini me onakvom osobom kakvom si me stvorio da budem."
Izražava li ova molitva želju vašeg srca?
Ako je odgovor potvrdan, možete se odmah pomoliti. Na temelju Božjeg obećanja možete znati da su vam grijesi oprošteni i da, od trenutka kada povjerujete u Isusa, imate vječni život. On vas neće prevariti.
Zapamtite…
A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate vječni život.
Jednog dana, ne tako davno, na vrata nekog samostana pokucao seljak iz obližnjeg mjesta. Kad brat vratar otvori teška hrastova vrata, seljak mu sa smješkom pruži prekrasan grozd.
“Brate vrataru”, reče došljak, “znaš li ti kome sam donio ovaj najljepši grozd što sam ga ubrao u svom vinogradu?”
“Starješini samostana ili nekom drugom bratu iz naše zajednice.”
“Ne! Tebi sam ga donio!”
“Meni?” ozarena će lica iznenađeni brat vratar. “Zar si ga baš meni donio?”
“Naravno, tebi sam ga donio jer si me uvijek ljubazno i prijateljski primao kad sam dolazio zatražiti kakvu pomoć. Htio sam te malo razveseliti ovim grozdom.”
Učinilo mu se da je i sam obasjan rumenilom s vratarevog lica.
Brat vratar je grozd stavio na vidljivo mjesto i cijelo ga jutro pogledavao s divljenjem. Grozd bijaše doista prekrasan. Odjednom mu padne na pamet: “Zašto ja ne bih ovim grozdom obradovao našeg starješinu?!”
Brat vratar je grozd stavio na vidljivo mjesto i cijelo ga jutro pogledavao s divljenjem. Grozd bijaše doista prekrasan. Odjednom mu padne na pamet: “Zašto ja ne bih ovim grozdom obradovao našeg starješinu?!”
Uzeo je grozd i odnio ga starješini samostana. Ovaj se je grozdu iskreno obradovao. No, uskoro se sjeti starijeg bolesnog brata i odluči: “Odnijeću ga njemu, neka se malo osladi.”
Tako je grozd ponovo krenuo dalje. Nije, međutim, dugo ostao ni u sobi bolesnog brata. Ovaj je naime naumio njime obradovati brata kuhara koji se po cijeli dan znoji oko peći. Brat kuhar je grozd poslao bratu sakristanu (da ga malo razveseli), a ovaj ga je odnio najmlađem bratu u samostanu, od kojeg je grozd opet pošao dalje. Kružeći od brata do brata, grozd je ponovno dospio k bratu vrataru (da ga malo razveseli). Tako bi zatvoren krug, krug radosti.
Nemoj čekati da neko drugi započne. Na tebi je danas red da otvoriš krug radosti. Ponekad je dovoljna mala iskra da zapali veliku vatru. S iskrom dobrote moglo bi se početi mjenjati svijet. Ljubav je jedino blago koje se množi dijeljenjem. To je jedini dar koji se sve više uvećava što se više troši. To je ujedno i jedino preduzetništvo u kojem se upravo trošenjem više zarađuje. Poklanjaj to blago, razdijeli ga, razbacuj ga na sve strane, do dna isprazni džepove i košare, isprazni čašu i sutra ćeš ga naći još više nego si ga imao juče.
Dva su muškarca posjetila svetog čovjeka želeći ga upitati za savjet.
“Zgriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći šta nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?”, upitaše ga.
“Kažite mi svoje grijehe”, reče im sveti čovjek.
“Učinio sam veliki grijeh”, odgovori prvi muškarac.
“A ti?”, upita sveti čovjek drugog muškarca.
“Uh”, odgovori ovaj, “ja sam počinio više loših stvari, ali su to tako male stvari da se skoro i ne primjećuju.”
Pobožni je čovjek dugo razmišljao.
“Evo šta morate učiniti”, konačno reče. “Pođite i za svaki svoj grijeh donesite mi po jedan kamen.”
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati sa izuzetno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. I stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dužeg vremena stiže i drugi muškarac noseći bez napora vreću punu kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
“Sada”, reče sveti čovjek, “uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli!!!”
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je to pretežak zadatak.
“Moraš znati, sinko moj, da su grijesi poput ovog kamenja – što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvata težinu grijeha, i kad se iskreno kaje, tada mu je sve i oprošteno.
A ako čovjek ponavlja manje grijehe, on ne osjeća posebnu krivicu pa mu zato i nije žao te on i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je zaista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijehova.”
“Zgriješili smo i savjest nam je uznemirena. Možeš li nam reći šta nam je činiti kako bi nam bilo oprošteno i kako više ne bismo griješili?”, upitaše ga.
“Kažite mi svoje grijehe”, reče im sveti čovjek.
“Učinio sam veliki grijeh”, odgovori prvi muškarac.
“A ti?”, upita sveti čovjek drugog muškarca.
“Uh”, odgovori ovaj, “ja sam počinio više loših stvari, ali su to tako male stvari da se skoro i ne primjećuju.”
Pobožni je čovjek dugo razmišljao.
“Evo šta morate učiniti”, konačno reče. “Pođite i za svaki svoj grijeh donesite mi po jedan kamen.”
Muškarci su otišli. Prvi se brzo vrati sa izuzetno teškim kamenom, tako teškim da ga je jedva nosio. I stavi ga pred svetog čovjeka. Nakon dužeg vremena stiže i drugi muškarac noseći bez napora vreću punu kamenčića. I on ih stavi pred svetog čovjeka.
“Sada”, reče sveti čovjek, “uzmite kamenje i vratite ga tamo odakle ste ga uzeli!!!”
Prvi muškarac uze svoj kamen i vrati ga na mjesto odakle ga je uzeo.
Drugi se sjeti mjesta gdje je uzeo tek nekoliko kamenčića, a odakle je uzeo ostale nije se mogao sjetiti. Vrati se za nekoliko trenutaka i reče da mu je to pretežak zadatak.
“Moraš znati, sinko moj, da su grijesi poput ovog kamenja – što je čovjek teže sagriješio, to dublje shvata težinu grijeha, i kad se iskreno kaje, tada mu je sve i oprošteno.
A ako čovjek ponavlja manje grijehe, on ne osjeća posebnu krivicu pa mu zato i nije žao te on i ostaje grešnik. Sada vidiš koliko je zaista važno kloniti se kako malih tako i velikih grijehova.”
SRCE
Jednog dana bog se umorio od ljudi.
Nije mogao da ih gleda očima.
Neprekidno su mu dosađivali tražeći sve i svašta.
Zato je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.
Nije mogao da ih gleda očima.
Neprekidno su mu dosađivali tražeći sve i svašta.
Zato je odlučio da se sakrije na neko vrijeme.
Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:
»Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?»
Jedan mu je odgovorio: »Na vrh najviše planine na planeti»;
drugi:» Na dno okeana, tamo te niko neće pronaći»;
treći:» Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca,
to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće ni tražiti.»
»Gdje da se sakrijem?
Koje je najbolje mjesto?»
Jedan mu je odgovorio: »Na vrh najviše planine na planeti»;
drugi:» Na dno okeana, tamo te niko neće pronaći»;
treći:» Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu mjeseca,
to je najskrivenije mjesto, tamo te nijedan čovjek neće ni tražiti.»
Ali bogu se nisu svidjeli odgovori njegovih savjetnika, pa se obratio svom najmudrijem anđelu sa istim pitanjem:
»Gdje da se sakrijem od ljudi?
»Gdje da se sakrijem od ljudi?
Anđeo se nasmijao i odgovorio mu:»
Sakrij se u ljudsko srce.
To je mjesto u koje ljudi nikad ne zalaze!»
BOŽIJA KAVA
Grupa bišvih studenata, a sada vrlo uspješnih poslovnih ljudi, sastali su se da posjete svog omiljenog profesora sa univerziteta. Nedugo nakon što su se pozdravili, studenti su kroz razgovor počeli da se žale na stres na poslu i u životu uopšte.
Ponudivši gostima kafu, profesor je otišao do kuhinje i za par minuta se vratio sa velikim bokalom kafe i cijelim asortimanom šoljá – porculanske, plastične, metalne, staklene, skupe, jeftine. Bilo ih je više nego što je bilo studenata. Postavi ih sve na sto i reče im da uzmu po šolju i da se posluže kafom. Kad je svaki od studenata imao u rukama šolju sa kafom, profesor im reče: “Ako ste primjetili, izabrali ste sve šolje koje su bile skupocjene i finog izgleda. Ostavljajući pritom na stolu one jeftine i obične. Iako je normalno da želite ono najbolje, tu ustvari i leži izvor vašeg stresa. Budite sigurni da sama šolja ne daje kvalitet kafi. U većini slučajeva je samo skuplja i ništa više. Sve što ste vi uistinu htjeli je kafa, a ne šolja. Ali ipak ste svjesno birali najbolje šolje. I onda ste još počeli da gledate šolje koje su izabrali drugi.
A sada želim da razmislite o ovome: Život je kafa; Poslovi, novac i status u društvu su šolje. One su samo predmeti koji sadrže kafu, dok oblik, veličina ili cijena šolje koju imamo ne definišu niti mijenjaju kvalitet kafe tj. života koji živimo.
Uglavnom, koncentrišući se samo na šolju, mi propuštamo da uživamo kafu koju nam je bog omogućio. Bog kuva kafu, a ne šolje. Uživajte vašu kafu!!!”
Najsrećniji ljudi na svijetu nemaju sve najbolje, oni od svega prave najbolje.
MUDRI KLINAC
Jedan dječak je čekao ispred radnje da njegova majka završi sa kupovinom namirnica. Dok je čekao prišao mu je neki čovjek koji ga je upitao:
„Sinko, možeš li mi objasniti gdje se nalazi najbliža pošta?“
Dječak je odgovorio:
„Naravno! Samo idite pravo niz ulicu i nakon pet blokova skrenite desno.“
Čovjek je uljudno zahvalio dječaku i usput dodao:
“Ja sam novi sveštenik u gradu. Pošto smo se ovako lijepo upoznali, volio bih da dođeš u nedjelju na službu. Objasniću ti kako da odeš u raj.”
Dječak ga je pogledao ispod oka i kratko se nasmijao.
“Znate, sve je to lijepo što kažete. Ali, kako mi to možete objasniti kad ne znate naći ni obližnju poštu.”
Ljubav
Imam oči za svjetlo. Za zelenilo proljeća i bjelinu snijega. Za sivilo oblaka i plavetnilo neba. Za zvijezde u noći i za nevjerojatno čudo - da me okružuje toliko divnih ljudi.
Usta imam da govorim dobre riječi na koje drugi čeka. Usne imam za poljubac, ruke da nježno i s ljubavlju pružim siromahu kruh i utjehu.
Imam noge da krenem bližnjemu. I srce - za ljubav, toplinu - za one koji žive u samoći i hladni.
Imam tijelo da se približim drugima. Bez tijela ne mogu nikamo.
Ništa nije bez smisla. Sve ima svoje duboko značenje.
Zašto onda nisi sretan? Jesu li ti oči zatvorene? Usta gorka? Ruke "hvataljke" bez srca? Ili ti se srce osušilo? - Ne znaš li - STVORENI SMO ZA RADOST!?
Usta imam da govorim dobre riječi na koje drugi čeka. Usne imam za poljubac, ruke da nježno i s ljubavlju pružim siromahu kruh i utjehu.
Imam noge da krenem bližnjemu. I srce - za ljubav, toplinu - za one koji žive u samoći i hladni.
Imam tijelo da se približim drugima. Bez tijela ne mogu nikamo.
Ništa nije bez smisla. Sve ima svoje duboko značenje.
Zašto onda nisi sretan? Jesu li ti oči zatvorene? Usta gorka? Ruke "hvataljke" bez srca? Ili ti se srce osušilo? - Ne znaš li - STVORENI SMO ZA RADOST!?
Bog mijenja tvoj život
Bog može promijeniti i tvoj i moj život u trenutku ...
Mnogi ljudi se boje poraza i ismijavanja i zbog toga ne iskoračuju hrabro da preuzmu neki izazov.
Sjeti se, Bog se nikada neće smijati tebi zato što si iskoračio i imao povjerenje u Njega.
On je zapravo suprotno od toga - On te nagrađuje što se uzdaš u Njega.
Bog svaki izazov gleda kao pobjedu. Kada iskoračiš u vjeri, Bog otvara vrata ...
Što god da su razočarenja prošlosti ili prepreke na tvom putu,
želim te ohrabriti da ideš naprijed !!!
Nastavi koračati u vjeri,
nastavi raditi ono što znaš
da Bog želi da radiš.
Ako padneš, nemoj ostati dolje ...
Ustani sa još većom sigurnošću.
Nemoj usmjeravati svoj pogled na greške i promašaje.
Naš Bog je Bog oproštene prošlosti, iznenadnih pojava i novih početaka.
Ne dozvoli da neprijatelj ukrade tvoju nadu ...
Jedan dodir Gospodnje sile može iscijeliti tvoje tijelo.
Jedan dodir Njegove naklonosti može poboljšati tvoje odnose,
obnoviti tvoje financije ... promijeniti tvoj život ...
samo jedan Njegov dodir.
Napravi put kojim će čudo doći ...
Kada čekaš sa ispravnim stavom srca onda pripremaš put za čuda.
Kada čekaš sa iščekivanjem u svom srcu, ti pripremaš put da se Bog iznenada pojavi ...
Ako se pitaš: - Koliko dugo moram čekati?
Ne znam, samo Bog zna ...
Ali ono što znam je da ako čekaš sa vjerom i iščekivanjem,
Bog će to ostvariti u savršeno vrijeme.
Nauči biti "zarobljenik nade" - svako jutro ustani znajući da danas može biti dan kada će se Gospodin iznenada pojaviti i sve okrenuti u tvoju korist. Ako napraviš tu odluku, onda bez obzira što dolazi protiv tebe, ti ćeš se kretati naprijed u vjeri, pouzdajući se u pobjedu Gospodnju u svakom području tvoga života.
Tvoji neprijatelji su možda jaki, ali Bog je svemoćan.
On je Bog "iznenađenja" !!!
Neka te Bog obilno blagoslovi dok se pouzdaješ u Njega. Vjerujem da Bog ima sve najbolje za tebe /i mene/ !!!
Mnogi ljudi se boje poraza i ismijavanja i zbog toga ne iskoračuju hrabro da preuzmu neki izazov.
Sjeti se, Bog se nikada neće smijati tebi zato što si iskoračio i imao povjerenje u Njega.
On je zapravo suprotno od toga - On te nagrađuje što se uzdaš u Njega.
Bog svaki izazov gleda kao pobjedu. Kada iskoračiš u vjeri, Bog otvara vrata ...
Što god da su razočarenja prošlosti ili prepreke na tvom putu,
želim te ohrabriti da ideš naprijed !!!
Nastavi koračati u vjeri,
nastavi raditi ono što znaš
da Bog želi da radiš.
Ako padneš, nemoj ostati dolje ...
Ustani sa još većom sigurnošću.
Nemoj usmjeravati svoj pogled na greške i promašaje.
Naš Bog je Bog oproštene prošlosti, iznenadnih pojava i novih početaka.
Ne dozvoli da neprijatelj ukrade tvoju nadu ...
Jedan dodir Gospodnje sile može iscijeliti tvoje tijelo.
Jedan dodir Njegove naklonosti može poboljšati tvoje odnose,
obnoviti tvoje financije ... promijeniti tvoj život ...
samo jedan Njegov dodir.
Napravi put kojim će čudo doći ...
Kada čekaš sa ispravnim stavom srca onda pripremaš put za čuda.
Kada čekaš sa iščekivanjem u svom srcu, ti pripremaš put da se Bog iznenada pojavi ...
Ako se pitaš: - Koliko dugo moram čekati?
Ne znam, samo Bog zna ...
Ali ono što znam je da ako čekaš sa vjerom i iščekivanjem,
Bog će to ostvariti u savršeno vrijeme.
Nauči biti "zarobljenik nade" - svako jutro ustani znajući da danas može biti dan kada će se Gospodin iznenada pojaviti i sve okrenuti u tvoju korist. Ako napraviš tu odluku, onda bez obzira što dolazi protiv tebe, ti ćeš se kretati naprijed u vjeri, pouzdajući se u pobjedu Gospodnju u svakom području tvoga života.
Tvoji neprijatelji su možda jaki, ali Bog je svemoćan.
On je Bog "iznenađenja" !!!
Neka te Bog obilno blagoslovi dok se pouzdaješ u Njega. Vjerujem da Bog ima sve najbolje za tebe /i mene/ !!!
Bog te ljubi
Tvoju su lađu vjetrovi odnijeli,
na pučini dalekoj olujama lomili,
al' oblaci nestanu kad more sunce poljubi,
duša ti zna više nisi sama,
Bog je s tobom ...
On te ljubi, s tobom uvijek ostaje.
Kada pritisnu te boli ta ljubav jača postaje.
Kad te neka druga mora lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi tvojoj duši daje luku.Kad tvoja se lađa u nemirnom moru izgubi
odbaci sav strah, odbaci tugu,
Bog je s tobom ...
On te ljubi s tobom uvijek ostaje ...
Odbaci sav strah odbaci tugu,
Bog je s tobom
On te ljubi ...
On te ljubi ...
s tobom uvijek ostaje ...
na pučini dalekoj olujama lomili,
al' oblaci nestanu kad more sunce poljubi,
duša ti zna više nisi sama,
Bog je s tobom ...
On te ljubi, s tobom uvijek ostaje.
Kada pritisnu te boli ta ljubav jača postaje.
Kad te neka druga mora lažnim sjajem privuku
Bog te opet prima k sebi tvojoj duši daje luku.Kad tvoja se lađa u nemirnom moru izgubi
odbaci sav strah, odbaci tugu,
Bog je s tobom ...
On te ljubi s tobom uvijek ostaje ...
Odbaci sav strah odbaci tugu,
Bog je s tobom
On te ljubi ...
On te ljubi ...
s tobom uvijek ostaje ...
Nauči me...
Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja,
nego za snagu u svakodnevnom životu.
Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena.
Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru,
da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored,
da zapazim svjetlost i vrhunce,
da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko.
Pomozi mi da dobro djelujem neposredno,
da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati.
Obdari me trijeznom spoznajom
da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života -
uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum.
U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore.
Istinu ne možemo reći sami sebi,
ona nam biva kazivana.
Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo.
Daj mi da budem dorastao tom najljepšem,
najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku,
na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda,
kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život.
Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka !!!
nego za snagu u svakodnevnom životu.
Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena.
Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru,
da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored,
da zapazim svjetlost i vrhunce,
da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko.
Pomozi mi da dobro djelujem neposredno,
da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro proticati.
Obdari me trijeznom spoznajom
da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života -
uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum.
U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu.
Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore.
Istinu ne možemo reći sami sebi,
ona nam biva kazivana.
Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo.
Daj mi da budem dorastao tom najljepšem,
najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru.
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku,
na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda,
kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život.
Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka !!!
Ženo, zašto plačeš?
U pustinju, daleko od očiju svijeta, ponijela sam maleni Biser.
Čudna je zbilja, kako čovjek kad odlazi na dalek put,
nosi sa sobom ono što mu je najdraže.
Valjda misli:
”onda kad navale neizdržive suše,
dok ne pronađem oazu,
bit će dovoljno gledati Biser”...
Sjedila sam. Sjećam se samo ”zlatnoga plašta” oko mene,
i čudnoga sjaja, negdje visoko, tko zna koliko daleko od mene.
I dok su mi tako ruke skrivale lice, moj se Biser
skotrljao niz dlanove i izgubio u moru ”zlatne prašine”.
Samo jedan tren nepažnje, odlutalih misli, i zatvorenog srca.
O, kolike sam samo dane provodila tražeći ga. I sve bi uzalud.
Ostao mi samo žal za njim, i nada da ću ga jednom naći.
I uzalud suze, i bol, i riječi, i želja ...
Valjalo je prijeći pustinju bez njega.
Kako je teško bilo koračati sama. Izmorilo me sunce.
Morila me žeđ. Oaze nema ... Nema ni Bisera.
Gdje ga je mogla sakriti ”zlatna prašina?”
Možda je to križ? Možda moja pogreška?
Da je bar puhnuo lagani lahor, možda bi odnio užarene misli!
Ili, da sam pronašla put u oazu, mogla bih ugasiti žeđ na usnama.
I pitam se ...
Što me to tjera na tugu?
Možda ova pustoš nijema, ili samoća?
Tko zna?
Odgovor je skriven u Biseru što ga tražim!
Proći će evo, uskoro, 40 dana!
Još uvijek koračam pustinjom svojom!
Sve sam više žalila za Biserom malim.
Sjedila sam naslonjena na svoja koljena, i plakala!
A onda, kao tihi lahor spustio se mio glas i ja čuh:
”Ženo, zašto plačeš?”
Malo zatim, upita me:
”Koga tražiš?”
Odgovorih kroz suze:
”Izgubih svoj Biser!
Ako si ga Ti odnio, reci, kamo si ga stavio da idem po nj”
/usp. Iv 20,15–16/
A trebalo je samo dići pogled i, evo ga,
tu je sasvim pored mene, sav u sjaju.
On mi govori:
”Nemoj me dulje držati, jer još nisam uzišao Ocu,
nego idi braći mojoj i reci im: 'Uzlazim Ocu svome i Ocu vašem,
Bogu svome i Bogu vašemu.'” /usp. Iv 20,17/
Sada Biser držim čvrsto u srcu,
gdje ću ga svaki puta naći
kad opet budem morala u pustinju svoju.
”Ja sam uskrsnuće i život” – reče joj Isus.
”Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će”. /Iv 11,25/
Čudna je zbilja, kako čovjek kad odlazi na dalek put,
nosi sa sobom ono što mu je najdraže.
Valjda misli:
”onda kad navale neizdržive suše,
dok ne pronađem oazu,
bit će dovoljno gledati Biser”...
Sjedila sam. Sjećam se samo ”zlatnoga plašta” oko mene,
i čudnoga sjaja, negdje visoko, tko zna koliko daleko od mene.
I dok su mi tako ruke skrivale lice, moj se Biser
skotrljao niz dlanove i izgubio u moru ”zlatne prašine”.
Samo jedan tren nepažnje, odlutalih misli, i zatvorenog srca.
O, kolike sam samo dane provodila tražeći ga. I sve bi uzalud.
Ostao mi samo žal za njim, i nada da ću ga jednom naći.
I uzalud suze, i bol, i riječi, i želja ...
Valjalo je prijeći pustinju bez njega.
Kako je teško bilo koračati sama. Izmorilo me sunce.
Morila me žeđ. Oaze nema ... Nema ni Bisera.
Gdje ga je mogla sakriti ”zlatna prašina?”
Možda je to križ? Možda moja pogreška?
Da je bar puhnuo lagani lahor, možda bi odnio užarene misli!
Ili, da sam pronašla put u oazu, mogla bih ugasiti žeđ na usnama.
I pitam se ...
Što me to tjera na tugu?
Možda ova pustoš nijema, ili samoća?
Tko zna?
Odgovor je skriven u Biseru što ga tražim!
Proći će evo, uskoro, 40 dana!
Još uvijek koračam pustinjom svojom!
Sve sam više žalila za Biserom malim.
Sjedila sam naslonjena na svoja koljena, i plakala!
A onda, kao tihi lahor spustio se mio glas i ja čuh:
”Ženo, zašto plačeš?”
Malo zatim, upita me:
”Koga tražiš?”
Odgovorih kroz suze:
”Izgubih svoj Biser!
Ako si ga Ti odnio, reci, kamo si ga stavio da idem po nj”
/usp. Iv 20,15–16/
A trebalo je samo dići pogled i, evo ga,
tu je sasvim pored mene, sav u sjaju.
On mi govori:
”Nemoj me dulje držati, jer još nisam uzišao Ocu,
nego idi braći mojoj i reci im: 'Uzlazim Ocu svome i Ocu vašem,
Bogu svome i Bogu vašemu.'” /usp. Iv 20,17/
Sada Biser držim čvrsto u srcu,
gdje ću ga svaki puta naći
kad opet budem morala u pustinju svoju.
”Ja sam uskrsnuće i život” – reče joj Isus.
”Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će”. /Iv 11,25/
Sreća je u tebi
Od svih enegija svijeta
samo te jedna može usrećiti:
energija srca.
Sreća počinje
u dnu tvoga srca,
a ti je daješ drugima
ako su ljudi rado uz tebe,
ako se uz tebe osjećaju ugodno,
ako ostaneš srdačan
kad su drugi neljubazni,
ako pomogneš
kad nitko više ne pomaže,
ako si zadovoljan
gdje drugi postavljaju zahtjeve,
ako se smiješ
kada se svi mršte,
ako možeš oprostiti
kada ti ljudi nanesu zlo.
Sreća je u tebi.
Neki će reći:Kakav sanjar!
Jer još uvijek vjeruješ u ljude,
u život
i u to da sve može biti drugačije.
Sreća je u tebi. Ljudska sreća nije
nikakav proizvod znanosti
i tehnike.
Ljudska sreća ovisi
o ljubiti i biti ljubljen,
o tolikim lijepim stvarima
koje su besplatne.
samo te jedna može usrećiti:
energija srca.
Sreća počinje
u dnu tvoga srca,
a ti je daješ drugima
ako su ljudi rado uz tebe,
ako se uz tebe osjećaju ugodno,
ako ostaneš srdačan
kad su drugi neljubazni,
ako pomogneš
kad nitko više ne pomaže,
ako si zadovoljan
gdje drugi postavljaju zahtjeve,
ako se smiješ
kada se svi mršte,
ako možeš oprostiti
kada ti ljudi nanesu zlo.
Sreća je u tebi.
Neki će reći:Kakav sanjar!
Jer još uvijek vjeruješ u ljude,
u život
i u to da sve može biti drugačije.
Sreća je u tebi. Ljudska sreća nije
nikakav proizvod znanosti
i tehnike.
Ljudska sreća ovisi
o ljubiti i biti ljubljen,
o tolikim lijepim stvarima
koje su besplatne.
Suvenir s neba
Nezadovoljan čovjek
unosi nemir u kuću.
Uvijek gunđa,
svemu se ruga,
posvuda zamjera i negoduje,
čini stan nenastanjivim
i život neizdrživim.
Nezadovoljnik u kući
smrt je svih životnih radosti.
Zadovoljan čovjek
sunce je i blagoslov.
S njime u kuću ulazi komadić neba.
On donosi mir i radost.
Za svakim stolom je prijateljstvo.
A kad padne mrak,on pali zvijezde
i pomaže svima
svladati brige.
Zadovoljan čovjek je anđeo
koji u kuću donosi sunce,nebeski suvenir.
Anđeo nikoga ne šalje k vragu.
unosi nemir u kuću.
Uvijek gunđa,
svemu se ruga,
posvuda zamjera i negoduje,
čini stan nenastanjivim
i život neizdrživim.
Nezadovoljnik u kući
smrt je svih životnih radosti.
Zadovoljan čovjek
sunce je i blagoslov.
S njime u kuću ulazi komadić neba.
On donosi mir i radost.
Za svakim stolom je prijateljstvo.
A kad padne mrak,on pali zvijezde
i pomaže svima
svladati brige.
Zadovoljan čovjek je anđeo
koji u kuću donosi sunce,nebeski suvenir.
Anđeo nikoga ne šalje k vragu.
RASTEŠ
Nemoguće je proći kroz život.......
a da ti ne propadne neki posao,
da ne budeš razočaran prijateljstvom,
da nikad ne budeš bolestan,
da ne osjetiš bol ljubavi,
da ti nitko u obitelji ne umre,
i da nikad ne pogriješiš.
To je cijena života.
Ipak,nije važno ono što se događa,već kako se reagira.
Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana,živjet ćeš kao ranjena ptica nesposobna ponovno poletjeti.
Rasteš....
Rasteš kad ne postoji praznina u nadi,ni oslabljenost volje,ni gubitak vjere.
Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš.
Kad prihvatiš svoju sudbinu,ali imaš volju da učiniš sve kako bi je promijenio.
Rasteš integrirajući ono što je iza tebe,stvarajući ono što je ispred tebe i vizualizirajući ono što može biti tvoja budućnost.
Rasteš prebrođujući,poštujući samog sebe i dajući plodove.
Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom,i kad si sposoban integrirati i učiti iz svojih iskustava....
Rasteš sijući korijene!
Rasteš postavljajući si ciljeve,ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude.
Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima.
Kad ispunjavaš svoju vokaciju.
Rasteš osnaživanjem karaktera,uzvišenog obrazovanjem.
Rasteš iskazujući svoje osjećaje.
Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime,berući ruže bez obzira na trnje i označujući put unatoč prašini koja se diže.
Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija,i namirisati se otpacima cvijeća....
I osjetiti žareći plamen na ruinama ljubavi!
Rasteš pomažući bližnjima,upoznajući samog sebe i dajući životu više nego što primaš.
Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći...
Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti...
Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda....
Dakle...
Rasteš.
a da ti ne propadne neki posao,
da ne budeš razočaran prijateljstvom,
da nikad ne budeš bolestan,
da ne osjetiš bol ljubavi,
da ti nitko u obitelji ne umre,
i da nikad ne pogriješiš.
To je cijena života.
Ipak,nije važno ono što se događa,već kako se reagira.
Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana,živjet ćeš kao ranjena ptica nesposobna ponovno poletjeti.
Rasteš....
Rasteš kad ne postoji praznina u nadi,ni oslabljenost volje,ni gubitak vjere.
Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš.
Kad prihvatiš svoju sudbinu,ali imaš volju da učiniš sve kako bi je promijenio.
Rasteš integrirajući ono što je iza tebe,stvarajući ono što je ispred tebe i vizualizirajući ono što može biti tvoja budućnost.
Rasteš prebrođujući,poštujući samog sebe i dajući plodove.
Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom,i kad si sposoban integrirati i učiti iz svojih iskustava....
Rasteš sijući korijene!
Rasteš postavljajući si ciljeve,ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude.
Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima.
Kad ispunjavaš svoju vokaciju.
Rasteš osnaživanjem karaktera,uzvišenog obrazovanjem.
Rasteš iskazujući svoje osjećaje.
Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime,berući ruže bez obzira na trnje i označujući put unatoč prašini koja se diže.
Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija,i namirisati se otpacima cvijeća....
I osjetiti žareći plamen na ruinama ljubavi!
Rasteš pomažući bližnjima,upoznajući samog sebe i dajući životu više nego što primaš.
Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći...
Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti...
Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda....
Dakle...
Rasteš.
Lako-teško...
Lako je biti upisan u nečijem imeniku …
Teško je biti upisan u nečijem srcu …
Lako je suditi o greškama drugih …
Teško je priznati svoje greške …
Lako je raniti nekoga tko nas voli …
Teško je zacijeliti tu ranu…
Lako je oprostiti nekome …
Teško je moliti oproštaj …
Lako je izboriti pobjedu …
Teško je priznati poraz …
Lako je sanjati svake noći…
Teško je ostvariti svoje snove …
Lako je moliti svake noći …
Teško je pronaći Boga u malim stvarima …
Lako je reći, da ljubimo …
Teško je to pokazati svaki dan …
Lako je kritizirati ostale …
Teško je poboljšati sebe …
Lako je misliti na poboljšanja …
Teško je prestati misliti na to i ostvariti …
Lako je primati …
Teško je davati …
Lako je čitati ovako nešto …
Teško je primijeniti u svoje življenje …
Teško je biti upisan u nečijem srcu …
Lako je suditi o greškama drugih …
Teško je priznati svoje greške …
Lako je raniti nekoga tko nas voli …
Teško je zacijeliti tu ranu…
Lako je oprostiti nekome …
Teško je moliti oproštaj …
Lako je izboriti pobjedu …
Teško je priznati poraz …
Lako je sanjati svake noći…
Teško je ostvariti svoje snove …
Lako je moliti svake noći …
Teško je pronaći Boga u malim stvarima …
Lako je reći, da ljubimo …
Teško je to pokazati svaki dan …
Lako je kritizirati ostale …
Teško je poboljšati sebe …
Lako je misliti na poboljšanja …
Teško je prestati misliti na to i ostvariti …
Lako je primati …
Teško je davati …
Lako je čitati ovako nešto …
Teško je primijeniti u svoje življenje …
ČUDO
Toliko je čuda u krilu zemlje
koja čekaju da ih čovjek
otkrije.
Ali mi ih ne vidimo,
Naš je život okružen čudima
koja žele razveseliti naše srce,
ali mi ih ne vidimo.
Jer mi otvaramo svoje oči,
ali ne i srce.
Jer stvari i ljude
koji nam dolaze u susret ne volimo srcem.
Nikada nećeš biti sretan
ako se ne možeš radovati
suncu koje sja,
cvijetu koji cvate,
djetetu koje ti se nasmiješi.
Ako pogledamo cvijeće,
ptice i ljude zato što ih
od srca volimo,
tada ćemo uvijek vidjeti puno više,
tada ćemo svaki dan otkrivati čuda.
Pogledaj jednom oblake kako
se kreću,
te brze tvorevine u kojima
tvoja mašta
opaža neke tajanstvene nemani.
Pogledaj dijete kako slika.
Njegova mašta dočarava
šarenim olovkama
na malenom komadiću papira
čitav svijet.
Pogledaj starca koji gladi
mačku,
dvoje zaljubljenih na
autobusnoj postaji,
bebu koja spava u dječjim
kolicima.
I otkrit ćeš da je u svim
stvarima,
više nego što se površno vidi,
prisutno sjećanje na raj.
U svakom su danu skrivena
čuda
- njih se uopće ne može
izbrojiti.
Kad riba krene u otkrivanje
svoga svijeta,
voda je ono posljednje što će otkriti.
tako je i sa ljudima. Čovjek je
najmanje
svjestan najjednostavnijih i
najbitnijih stvari svoga
življenja. Koliko je njemu
važan svjež zrak, zna tek kad
mu zaprijeti opasnost od
gušenja.
i kako je lijepo moći disati,
zna tek kad umire.
koja čekaju da ih čovjek
otkrije.
Ali mi ih ne vidimo,
Naš je život okružen čudima
koja žele razveseliti naše srce,
ali mi ih ne vidimo.
Jer mi otvaramo svoje oči,
ali ne i srce.
Jer stvari i ljude
koji nam dolaze u susret ne volimo srcem.
Nikada nećeš biti sretan
ako se ne možeš radovati
suncu koje sja,
cvijetu koji cvate,
djetetu koje ti se nasmiješi.
Ako pogledamo cvijeće,
ptice i ljude zato što ih
od srca volimo,
tada ćemo uvijek vidjeti puno više,
tada ćemo svaki dan otkrivati čuda.
Pogledaj jednom oblake kako
se kreću,
te brze tvorevine u kojima
tvoja mašta
opaža neke tajanstvene nemani.
Pogledaj dijete kako slika.
Njegova mašta dočarava
šarenim olovkama
na malenom komadiću papira
čitav svijet.
Pogledaj starca koji gladi
mačku,
dvoje zaljubljenih na
autobusnoj postaji,
bebu koja spava u dječjim
kolicima.
I otkrit ćeš da je u svim
stvarima,
više nego što se površno vidi,
prisutno sjećanje na raj.
U svakom su danu skrivena
čuda
- njih se uopće ne može
izbrojiti.
Kad riba krene u otkrivanje
svoga svijeta,
voda je ono posljednje što će otkriti.
tako je i sa ljudima. Čovjek je
najmanje
svjestan najjednostavnijih i
najbitnijih stvari svoga
življenja. Koliko je njemu
važan svjež zrak, zna tek kad
mu zaprijeti opasnost od
gušenja.
i kako je lijepo moći disati,
zna tek kad umire.
PUT U NEBO
Reci nam, kako se dolazi u nebo? – upitaše mudra starca.
- Nakon što umre, čovjek nastavlja svoj hod stazom koja vodi od vrata smrti do nebeskih vrata – reče mudri starac. – No, budući da se nebeska vrata ne otvaraju svakoga dana, dogodi se da čovjek pred njima mora dugo čekati. Kad se, nakon dužeg vremena, vrata otvore, čovjek odmah s praga može vidjeti da je nebo posve jednostavan dom u kojemu prebivaju obični i vedri ljudi koji se s Bogom susreću u blagosti i ljubavi. Čovjek se zbog toga silno obraduje. I tako čovjek ulazi u nebo.
- Reci nam – upitaše ponovno – kako se dolazi u pakao.
Mudri se starac nasmiješi i reče:
- Nakon što umre, čovjek nastavlja svoj hod stazom koja vodi od vrata smrti do nebeskih vrata. Ali, budući da se nebeska vrata ne otvaraju svakoga dana, dogodi se da čovjek pred njima mora dugo čekati. I to ga ozlovolji. Kad se, nakon dužeg vremena, vrata otvore, čovjek odmah s praga može vidjeti da je nebo samo jednostavan dom u kojemu prebivaju obični i vedri ljudi koji se s Bogom susreću u blagosti i ljubavi. Čovjek se tada silno ogorči, jer mu postane jasno da ovdje nema ništa od sjaja i slave o kojima je sanjao. I tako čovjek ulazi u nebo.
- Reci nam – upitaše ga – otkuda vodi najpouzdaniji put u nebo.
- Ako ne prepoznate nebo u sebi i u onima koje ljubite – reče im mudri starac – nigdje ga nećete naći.
- Nakon što umre, čovjek nastavlja svoj hod stazom koja vodi od vrata smrti do nebeskih vrata – reče mudri starac. – No, budući da se nebeska vrata ne otvaraju svakoga dana, dogodi se da čovjek pred njima mora dugo čekati. Kad se, nakon dužeg vremena, vrata otvore, čovjek odmah s praga može vidjeti da je nebo posve jednostavan dom u kojemu prebivaju obični i vedri ljudi koji se s Bogom susreću u blagosti i ljubavi. Čovjek se zbog toga silno obraduje. I tako čovjek ulazi u nebo.
- Reci nam – upitaše ponovno – kako se dolazi u pakao.
Mudri se starac nasmiješi i reče:
- Nakon što umre, čovjek nastavlja svoj hod stazom koja vodi od vrata smrti do nebeskih vrata. Ali, budući da se nebeska vrata ne otvaraju svakoga dana, dogodi se da čovjek pred njima mora dugo čekati. I to ga ozlovolji. Kad se, nakon dužeg vremena, vrata otvore, čovjek odmah s praga može vidjeti da je nebo samo jednostavan dom u kojemu prebivaju obični i vedri ljudi koji se s Bogom susreću u blagosti i ljubavi. Čovjek se tada silno ogorči, jer mu postane jasno da ovdje nema ništa od sjaja i slave o kojima je sanjao. I tako čovjek ulazi u nebo.
- Reci nam – upitaše ga – otkuda vodi najpouzdaniji put u nebo.
- Ako ne prepoznate nebo u sebi i u onima koje ljubite – reče im mudri starac – nigdje ga nećete naći.
SVAKOGA DANA POČETI IZNOVA
Svakoga dana početi iznova, u tome je velika mudrost. Tko to ostvari, otrest će se velikih briga i bit će sretan. Dale Carneggie piše kako se jedan gospodin riješio svih briga dok je promatrao ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja je pjevala i to ga je dovelo do razmišljanja: "Vidiš, ti si već osamnaest godina oženjen i ona svakoga dana pere suđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve zdjele, tanjure i žlice na hrpi, koje će morati oprati, bilo bi to golemo brdo koje bi je uplašilo, i izgubila bi svu radost života."
I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.
"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam ništa. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.
Carpe diem! - iskoristi dan, mudra izreka starih rimljana. Moramo isključiti iz svojih briga prošlost i budućnost. "Svakom danu je dosta brige njegove!"
Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo činiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. Ali to samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Poslovica veli: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."
Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a buduće ne znamo hoćemo li ih uopće doživjeti. Ako ih doživimo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. "Ne možete u istu rijeku dva puta nogom stati." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".
Gospodine hvala Ti na današnjem danu!
autor nepoznat-izvor net-
I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek suđe onoga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je upravo u tome, jer želi sve suđe u jednom danu oprati: i ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra. Tada je došao do korisne spoznaje: svakoga dana treba početi iznova.
"Danas" je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam ništa. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.
Carpe diem! - iskoristi dan, mudra izreka starih rimljana. Moramo isključiti iz svojih briga prošlost i budućnost. "Svakom danu je dosta brige njegove!"
Naravno da će mnogi na to odgovoriti; moramo se brinuti, jer kamo ćemo dospjeti. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan. Sve to zaista moramo činiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. Ali to samo znači da moramo ispuniti zadaću današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati živce. Poslovica veli: "Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega."
Što se tiče prošlih dana što možeš učiniti, a buduće ne znamo hoćemo li ih uopće doživjeti. Ako ih doživimo vjerojatno više nećemo imati ovih današnjih briga. "Ne možete u istu rijeku dva puta nogom stati." Rijeka teče naprijed i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drukčiji i prije nego sutrašnji dan "proteče" pokraj nas, već će izgledati drukčiji, nego što nam ga naše brige danas predočuju. Jedino što imamo je "danas".
Gospodine hvala Ti na današnjem danu!
autor nepoznat-izvor net-
Neka te sreća prati!
Kamo god pođeš, nađi sreću.
Neka i zemlja i nebo budu skloni tvojim koracima i snovima.
Osloni se na sreću u svakom trenutku,
ali ne zaboravi da je i sreći potreban oslonac.
Izmakneš li svoje rame, izmakneš li svoje srce,
na koga će se ona osloniti?
Sreća se spremnije udomljuje u životu srčanih.
Spremnije raste pod njihovim dodirom.
Sreća nije samilost života. Ona je njegov blagoslov.
Zato se nikada nemoj zadovoljiti srećom
koja ništa ne traži od tebe,
koja te ni na što ne potiče.
Sreća koja ne pohađa dubine tvoga bića,
hlapi prije no što utaži žeđ tvoga srca.
Imaj smjelosti živjeti sretno.
Nemoj dopustiti da ti močvare sitnih, pa i krupnih nevolja,
odvrate pozornost s beskrajnih mora sreće.
Previdiš li sreću, sve će ublijediti u tvojim očima.
I bit ćeš manje. Bit ćeš manji.
Vjeruj, zbog sreće si pozvan u ovaj svijet.
Sreća je tvoja božanska baština,
tvoja ljudska odgovornost.
Ne iskusiš li sreću,
ne dopustiš li joj da te prožme, ništa nećeš razumjeti.
Hod tvoj će te satrti, a tako lako bi te mogao uzdići.
Tako lako bi mogao biti sreća onih s kojima živiš.
Tako lako bi s njima mogao naći sreću.
Jer sreća je, neizreciva sreća,
što ti je darovano biti čovjek.
Sreća je što možeš biti čovječan i što ljubavlju možeš
dotaknuti srce čovjekovo i srce Božje.
Što se s ljubavlju možeš pridodati ovome svijetu.
Sreća je put koji je Bog na ovoj zemlji,
na ovom nebu, ugazio za čovjeka. Za tebe.
Bol njegova ne umanjuje istinu njegovu.
I, zato, pođi s povjerenjem, ma što bilo.
I neka te sreća prati.
Doprati sreću u srca onih koje ljubiš.
Stjepan Lice
Neka i zemlja i nebo budu skloni tvojim koracima i snovima.
Osloni se na sreću u svakom trenutku,
ali ne zaboravi da je i sreći potreban oslonac.
Izmakneš li svoje rame, izmakneš li svoje srce,
na koga će se ona osloniti?
Sreća se spremnije udomljuje u životu srčanih.
Spremnije raste pod njihovim dodirom.
Sreća nije samilost života. Ona je njegov blagoslov.
Zato se nikada nemoj zadovoljiti srećom
koja ništa ne traži od tebe,
koja te ni na što ne potiče.
Sreća koja ne pohađa dubine tvoga bića,
hlapi prije no što utaži žeđ tvoga srca.
Imaj smjelosti živjeti sretno.
Nemoj dopustiti da ti močvare sitnih, pa i krupnih nevolja,
odvrate pozornost s beskrajnih mora sreće.
Previdiš li sreću, sve će ublijediti u tvojim očima.
I bit ćeš manje. Bit ćeš manji.
Vjeruj, zbog sreće si pozvan u ovaj svijet.
Sreća je tvoja božanska baština,
tvoja ljudska odgovornost.
Ne iskusiš li sreću,
ne dopustiš li joj da te prožme, ništa nećeš razumjeti.
Hod tvoj će te satrti, a tako lako bi te mogao uzdići.
Tako lako bi mogao biti sreća onih s kojima živiš.
Tako lako bi s njima mogao naći sreću.
Jer sreća je, neizreciva sreća,
što ti je darovano biti čovjek.
Sreća je što možeš biti čovječan i što ljubavlju možeš
dotaknuti srce čovjekovo i srce Božje.
Što se s ljubavlju možeš pridodati ovome svijetu.
Sreća je put koji je Bog na ovoj zemlji,
na ovom nebu, ugazio za čovjeka. Za tebe.
Bol njegova ne umanjuje istinu njegovu.
I, zato, pođi s povjerenjem, ma što bilo.
I neka te sreća prati.
Doprati sreću u srca onih koje ljubiš.
Stjepan Lice
Razgovori
Samo oni razgovori imaju smisla nakon kojih život, druge i sebe sama
gledaš ljepšim očima, dotičeš povjerljivijim prihvaćanjem.
Samo oni razgovori koji te otvaraju za druge,
koji pojednostavnjuju tvoje misli,
čine odvažnima tvoj hod i tvoje ruke
i onda kada za to naizgled nema nikakva poticaja.
Samo oni razgovori nakon kojih više nećeš kroz noć tjeskobno iščekivati svanuće,
nego ćeš povazdan drugovati s osvitima koji niču posvuda,
oplemenit će tvoje biće.
Samo oni razgovori kojima se nećeš zaklanjati,
kojima nećeš nasrtati, osposobit će te za ljudskiji hod.
Razgovori u kojima oči proniču oči, kojima se miluju.
Samo oni razgovori koji te čine zahtjevnijim prema sebi,
pronicavijim prema drugima.
Razgovori koji te oslobađaju tvojih razloga i opravdanja,
po kojima srastaš sa životom.
Razgovori u kojima pališ svjetiljke,
malene, jednu po jednu,
činiš ih pristupačnima svakome
i ne pitaš ni za što preko toga.
Samo razgovori neopterećeni preobiljem riječi,
razgovori po kojima počinješ osluškivati čitavim bićem.
Samo oni razgovori koji ti darivaju moć
da možeš zavoljeti život i svako biće,
uključujući i sebe sama, u svoj djelomičnosti,
u svoj uzdrhtalosti, jedino oni razgovori koji te čine sposobnim i spremnim
da ustrajno dodaješ trun po trun životu, svakome, sebi,
od svega što ti se otkriva, od svega što poznaje tajnu rasta i bliskosti.
Samo takvi razgovori dostojni su tebe i onih koje ljubiš.
Onih koje nećeš moći a da ih ne zavoliš.
U Tvoje srce...
Sve blago koje se želi sliti u tvoje srce, to je ono što će te učiniti velikim, pravednim, čudesnim, to je ispunjenje tvojih čežnji i to je smisao tvoga života.
Čovjek neizmjerno nadilazi samoga sebe.
Neka se svaki dan događa prelazak evanđelja u tvoje srce.
Neka svaki dan u tebi bude čvrst most između razuma i srca.
Neka ono što si razumom spoznao prijeđe i ostvari se u tvome životu.
Neka te dotakne ruka Svemogućega i neka na tebi počine pogled i lice Isusa iz Nazareta.
Neka te Bog učini blagoslovom za ovu zemlju, a ti se odvaži i budi hrabar.
"Ne boj se jer ja sam s tobom", govori Gospodin.
Ne boj se, samo vjeruj.
Po mjeri svoje vjere dobit ćeš sve sile i darove Duha Svetoga.
Jer Bog dijeli darove Duha po mjeri tvoje vjere.
Budi, dakle, odvažan i hrabar, obrati se i vjeruj Radosnoj vijesti.
Samo se javljam :))
Svećenik prolazi kroz Crkvu
usred dana,
Odlučio se zaustaviti kod oltara
I vidjeti tko je došao moliti.
Upravo onda su se stražnja vrata otvorila,
Čovjek je došao niz prolaz,
Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio
Čovjek se nije brijao neko vrijeme.
Njegova košulja je bila nekako otrcana
I njegov kaput je bio pohaban,
Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu,
Tada je ustao i otišao.
U danima koji su uslijedili,
Svaki dan u podne došao je ovaj čovjek,
Svaki put je kleknuo samo za trenutak,
U naručju mu je bila posuda s ručkom.
Pa je svećeniku porasla sumnja,
od pljačke mu je bio glavni strah,
On je odlučio zaustaviti čovjeka i pitati ga,
'Što ti radiš ovdje?'
Starac je rekao, da radi niz cestu.
Ručak mu je bio pola sata.
Vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve,
Da pronađe snagu i moć.
'Vidite, ja ostajem samo trenutak,
Budući da je tvornica tako daleko;
Kada kleknem ovdje govorim Gospodinu,
Nešto kao da mu da kažem:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO, ISUSE, OVO JE MIKE KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "
Svećenik se osjećao glupo,
Rekao je Mike-u da je sve u redu.
On je rekao čovjeku da je dobrodošao
Da dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme.
Vrijeme je za ići, Mike se nasmiješio i kaže "Hvala."
On požuri do vrata.
Svećenik klekne pred oltarom,
On nikad ne bi to učinio prije.
Njegovo se hladno srce otopi, ugrijano ljubavlju,
I susreo se s Isusom tamo.
Dok su suze tekle, u svom srcu,
On je ponovio staru Mike-ovu molitvu:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE, KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, ISUSE, OVO SAM JA KOJI TI SE JAVLJAM DANAS. "
Iza podne jednog dana, svećenik je primijetio
da stari Mike nije došao.
Budući da je više dana prošlo bez Mike-a,
On se malo zabrinuo.
U tvornici, on se raspitao o njemu,
Čuo je da je bio bolestan.
Bolničko osoblje je bilo zabrinuto,
Ali on bi im donio radost.
Tjedan u kojem je Mike bio s njima,
Donio je promjene na odjelu.
Njegov smijeh, radost zarazna.
Promijenjeni ljudi, bili su njegova nagrada.
Glavna sestra nije mogla razumjeti
Zašto je Mike bio toliko sretan,
Kad nije bilo ni cvijeća, ni poziva ni pisma,
Ni posjetitelje nije imao.
Svećenik je ostao uz njegov krevet,
Izrazio je sestri brigu:
Nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo.
On nije imao nigdje se vratiti.
Gledajući iznenađeno, stari Mike je rekao
sa dopadljivim osmijehom:
"Medicinska sestra je u krivu, ona nije mogla znati,
Da je On ovdje sve vrijeme.
Svaki dan u podne On je ovdje,
Dragi prijatelju moj, vidite,
On sjedi desno dolje, uzima moje ruke,
Nagne se preko i kaže mi:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, MIKE, KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SAM UZEO TVOJE GRIJEHE. UVIJEK VOLIM ČUTI TVOJE MOLITVE. JA MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, MIKE, OVO JE ISUS KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "
Ako te ovo blagoslovi, proslijedi dalje. Mnogi će ljudi ući i izići iz tvog života, ali samo pravi prijatelji će ostaviti tragova u tvom srcu.
Neka te Bog drži u dlanu svoje ruke
I anđeli bdiju nad tobom.
Dakle, PRIJATELJU, to sam JA ... "Samo se javljam danas"
usred dana,
Odlučio se zaustaviti kod oltara
I vidjeti tko je došao moliti.
Upravo onda su se stražnja vrata otvorila,
Čovjek je došao niz prolaz,
Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio
Čovjek se nije brijao neko vrijeme.
Njegova košulja je bila nekako otrcana
I njegov kaput je bio pohaban,
Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu,
Tada je ustao i otišao.
U danima koji su uslijedili,
Svaki dan u podne došao je ovaj čovjek,
Svaki put je kleknuo samo za trenutak,
U naručju mu je bila posuda s ručkom.
Pa je svećeniku porasla sumnja,
od pljačke mu je bio glavni strah,
On je odlučio zaustaviti čovjeka i pitati ga,
'Što ti radiš ovdje?'
Starac je rekao, da radi niz cestu.
Ručak mu je bio pola sata.
Vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve,
Da pronađe snagu i moć.
'Vidite, ja ostajem samo trenutak,
Budući da je tvornica tako daleko;
Kada kleknem ovdje govorim Gospodinu,
Nešto kao da mu da kažem:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE,
KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO, ISUSE, OVO JE MIKE KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "
Svećenik se osjećao glupo,
Rekao je Mike-u da je sve u redu.
On je rekao čovjeku da je dobrodošao
Da dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme.
Vrijeme je za ići, Mike se nasmiješio i kaže "Hvala."
On požuri do vrata.
Svećenik klekne pred oltarom,
On nikad ne bi to učinio prije.
Njegovo se hladno srce otopi, ugrijano ljubavlju,
I susreo se s Isusom tamo.
Dok su suze tekle, u svom srcu,
On je ponovio staru Mike-ovu molitvu:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE, KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, ISUSE, OVO SAM JA KOJI TI SE JAVLJAM DANAS. "
Iza podne jednog dana, svećenik je primijetio
da stari Mike nije došao.
Budući da je više dana prošlo bez Mike-a,
On se malo zabrinuo.
U tvornici, on se raspitao o njemu,
Čuo je da je bio bolestan.
Bolničko osoblje je bilo zabrinuto,
Ali on bi im donio radost.
Tjedan u kojem je Mike bio s njima,
Donio je promjene na odjelu.
Njegov smijeh, radost zarazna.
Promijenjeni ljudi, bili su njegova nagrada.
Glavna sestra nije mogla razumjeti
Zašto je Mike bio toliko sretan,
Kad nije bilo ni cvijeća, ni poziva ni pisma,
Ni posjetitelje nije imao.
Svećenik je ostao uz njegov krevet,
Izrazio je sestri brigu:
Nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo.
On nije imao nigdje se vratiti.
Gledajući iznenađeno, stari Mike je rekao
sa dopadljivim osmijehom:
"Medicinska sestra je u krivu, ona nije mogla znati,
Da je On ovdje sve vrijeme.
Svaki dan u podne On je ovdje,
Dragi prijatelju moj, vidite,
On sjedi desno dolje, uzima moje ruke,
Nagne se preko i kaže mi:
" SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, MIKE, KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SAM UZEO TVOJE GRIJEHE. UVIJEK VOLIM ČUTI TVOJE MOLITVE. JA MISLIM SVAKI DAN NA TEBE.
ZATO, MIKE, OVO JE ISUS KOJI TI SE JAVLJA DANAS. "
Ako te ovo blagoslovi, proslijedi dalje. Mnogi će ljudi ući i izići iz tvog života, ali samo pravi prijatelji će ostaviti tragova u tvom srcu.
Neka te Bog drži u dlanu svoje ruke
I anđeli bdiju nad tobom.
Dakle, PRIJATELJU, to sam JA ... "Samo se javljam danas"
Veliki petak
Danas je Veliki petak. Dan kad je poginuo na križu Isus iz Nazareta, Bog i čovjek.
Mrak sramote zahvatio je ovaj dan. Sva zlodjela ljudske povijesti skupila su se u njemu. Ova zemlja nosi zločin nad samim Bogom. Krug zemaljski i ljudska povijest na križu nose uzdignutoga Sina Božjega, kao jezivi znak užasa čovjekovih grijeha, perverznosti, mržnje, nečovječnosti i bijede. Užasavaju nas ratni zločini, ne možemo vjerovati svojim očima kada gledamo masakriranja, silovanja, ubijanja, otimanja, rušenja, sravnjivanja sa zemljom svega što je bilo ljudsko, kulturno i vjersko. Ne možemo vjerovati da je to učinio čovjek. No, otkad ova zemlja u svojoj povijesti nosi Veliki petak, svi zločini su premaleni prema onom koji je čovjek tada učinio. On je ubio svoje vlastito srce, svoju vlastitu životnu silnicu, ubio je samog svog Stvoritelja, Spasitelja, uzdržavatelja, Gospodara neba i zemlje. Možda si još ne možemo pravo predstaviti sav užas ovoga dana, drhtaj čitavog neba i ljudske povijesti i svega što postoji. Možda ćemo to spoznati tek nakon Sudnjeg dana, kad započne vječni život. Isus je uzeo na sebe naše grijehe, naše rane i bolesti, njegove su nas modrice iscijelile. Svi smo mi išli, svaki svojim putem, a Bog je na njega stavio krivicu sviju nas. Bio je poput grožđa koje se gniječi u tijesku, najjadniji čovjek ljudske povijesti, oskvrnjen, izrugan, pogažen, prezren i pribijen na dva balvana - na križ. A bio je jedini čovjek ljudske povijesti koji je bio bez grijeha.
Veliki petak je rječit govor što je ova zemlja, tko je čovjek, što je svijet i kakva je ljudska povijest. Ali, Veliki je petak i silna utjeha. Ako je Bog ušao u tijesak patnje, užasa i masakriranja, ako je bio prognan i raspet, onda sva naša razapinjanja, progonstva, bolesti, smrti, užasavanja, preziri, izrugivanja i ponižavanja imaju smisla i doživjet će pobjedu. S nama je Bog. Kad god ulaziš u neku patnju, bolest, strah, tjeskobu, znaj da su to vrata iza kojih nalaziš Isusa Krista. Tvoja patnja tako postaje susret sa živim Bogom. Zato su patnici blagoslov zemlji, društvu i domovini. Patnja otvara put slave, pobjede, posjedovanja zemlje i života bez kraja. Patnja i prezir čovjekovo su dostojanstvo; progonstvo, muka i gaženje čovjeka nisu više znak neprijateljske pobjede, nisu znak besmisla, poraza, nego naprotiv pobjede, radosti, sigurnosti. Bog je s nama.
Svaka borba za boljeg čovjeka, mučna izgradnja pravednijeg društva, svaki izgubljeni život za dobro drugih od sada je blagoslovljen i pripravljeno mu je kraljevstvo. Patnici su miljenici Božji, oni koji se bore za mir, slobodu i pravdu Božji su najmiliji sinovi.
Veliki petak tako preokreće ljestvicu vrednota. On predstavlja užas svima koji masakriraju, koji počinju ratove i kojima čovjek nije važan, svim karijeristima koji na ovom svijetu hoće slavu, svima koji traže da se o njima govori i piše, svima koji se boje prezira, ogovaranja i klevete. Oni nisu na strani Boga i Bog nije na njihovoj strani. Oni su vječni gubitnici. Veliki petak je potvrda da se isplati živjeti za čovjeka, biti čovjek za druge, stajati uz Boga za čovjeka.
Potrebno je naći trenutak mira, zastati u ovom danu, jer u ovaj dan je zastala ljudska povijest. U ovom danu je uništena naša krivica, izliječene naše bolesti, u ovom je danu izbačen i osuđen knez ovog svijeta, Sotona, neprijatelj čovjeka. U ovom danu su osuđeni svi koji progone ljude, koji ih masakriraju, otimaju im, gaze ih i spaljuju njihova imanja. Ovo je dan poraza za svakog koji je protiv čovjeka. Dan je to velikog razdjeljenja čovječanstva. Ovo je za svakoga od nas dan odluke.
Blaženi oni koji pate, koji tuguju. Blaženi krotki, blaženi mirotvorci, blaženi siromašni duhom, blaženi, jer ovo je njihov dan, ovo je njihov blagdan, njihova pobjeda. Jao nasilnicima, jao onima koji se bogate na tuđi račun, jao onima koji se bore protiv čovjeka, jao onima koji nemaju milosrđa, sućuti i ljubavi, ispružene ruke za drugoga. Ovaj dan je njihov poraz.
Moramo se danas opredijeliti. Učinimo to odmah. Ovaj je dan za to najprikladniji.
Mrak sramote zahvatio je ovaj dan. Sva zlodjela ljudske povijesti skupila su se u njemu. Ova zemlja nosi zločin nad samim Bogom. Krug zemaljski i ljudska povijest na križu nose uzdignutoga Sina Božjega, kao jezivi znak užasa čovjekovih grijeha, perverznosti, mržnje, nečovječnosti i bijede. Užasavaju nas ratni zločini, ne možemo vjerovati svojim očima kada gledamo masakriranja, silovanja, ubijanja, otimanja, rušenja, sravnjivanja sa zemljom svega što je bilo ljudsko, kulturno i vjersko. Ne možemo vjerovati da je to učinio čovjek. No, otkad ova zemlja u svojoj povijesti nosi Veliki petak, svi zločini su premaleni prema onom koji je čovjek tada učinio. On je ubio svoje vlastito srce, svoju vlastitu životnu silnicu, ubio je samog svog Stvoritelja, Spasitelja, uzdržavatelja, Gospodara neba i zemlje. Možda si još ne možemo pravo predstaviti sav užas ovoga dana, drhtaj čitavog neba i ljudske povijesti i svega što postoji. Možda ćemo to spoznati tek nakon Sudnjeg dana, kad započne vječni život. Isus je uzeo na sebe naše grijehe, naše rane i bolesti, njegove su nas modrice iscijelile. Svi smo mi išli, svaki svojim putem, a Bog je na njega stavio krivicu sviju nas. Bio je poput grožđa koje se gniječi u tijesku, najjadniji čovjek ljudske povijesti, oskvrnjen, izrugan, pogažen, prezren i pribijen na dva balvana - na križ. A bio je jedini čovjek ljudske povijesti koji je bio bez grijeha.
Veliki petak je rječit govor što je ova zemlja, tko je čovjek, što je svijet i kakva je ljudska povijest. Ali, Veliki je petak i silna utjeha. Ako je Bog ušao u tijesak patnje, užasa i masakriranja, ako je bio prognan i raspet, onda sva naša razapinjanja, progonstva, bolesti, smrti, užasavanja, preziri, izrugivanja i ponižavanja imaju smisla i doživjet će pobjedu. S nama je Bog. Kad god ulaziš u neku patnju, bolest, strah, tjeskobu, znaj da su to vrata iza kojih nalaziš Isusa Krista. Tvoja patnja tako postaje susret sa živim Bogom. Zato su patnici blagoslov zemlji, društvu i domovini. Patnja otvara put slave, pobjede, posjedovanja zemlje i života bez kraja. Patnja i prezir čovjekovo su dostojanstvo; progonstvo, muka i gaženje čovjeka nisu više znak neprijateljske pobjede, nisu znak besmisla, poraza, nego naprotiv pobjede, radosti, sigurnosti. Bog je s nama.
Svaka borba za boljeg čovjeka, mučna izgradnja pravednijeg društva, svaki izgubljeni život za dobro drugih od sada je blagoslovljen i pripravljeno mu je kraljevstvo. Patnici su miljenici Božji, oni koji se bore za mir, slobodu i pravdu Božji su najmiliji sinovi.
Veliki petak tako preokreće ljestvicu vrednota. On predstavlja užas svima koji masakriraju, koji počinju ratove i kojima čovjek nije važan, svim karijeristima koji na ovom svijetu hoće slavu, svima koji traže da se o njima govori i piše, svima koji se boje prezira, ogovaranja i klevete. Oni nisu na strani Boga i Bog nije na njihovoj strani. Oni su vječni gubitnici. Veliki petak je potvrda da se isplati živjeti za čovjeka, biti čovjek za druge, stajati uz Boga za čovjeka.
Potrebno je naći trenutak mira, zastati u ovom danu, jer u ovaj dan je zastala ljudska povijest. U ovom danu je uništena naša krivica, izliječene naše bolesti, u ovom je danu izbačen i osuđen knez ovog svijeta, Sotona, neprijatelj čovjeka. U ovom danu su osuđeni svi koji progone ljude, koji ih masakriraju, otimaju im, gaze ih i spaljuju njihova imanja. Ovo je dan poraza za svakog koji je protiv čovjeka. Dan je to velikog razdjeljenja čovječanstva. Ovo je za svakoga od nas dan odluke.
Blaženi oni koji pate, koji tuguju. Blaženi krotki, blaženi mirotvorci, blaženi siromašni duhom, blaženi, jer ovo je njihov dan, ovo je njihov blagdan, njihova pobjeda. Jao nasilnicima, jao onima koji se bogate na tuđi račun, jao onima koji se bore protiv čovjeka, jao onima koji nemaju milosrđa, sućuti i ljubavi, ispružene ruke za drugoga. Ovaj dan je njihov poraz.
Moramo se danas opredijeliti. Učinimo to odmah. Ovaj je dan za to najprikladniji.
VELIKI ČETVRTAK
Danas je Veliki ili Sveti četvrtak. To je dan Isusove posljednje večere. Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa.
Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.
Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu!
Danas je čudesno molio za nas!
Danas je obećao svoga Duha zloće
nehumanosti i razaranja.
Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan.
Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim!
Danas je čovjek nepovratno pao u bezdan
zavisti i mržnje na Boga!
Danas je nebo najbliže zemlji!
Danas je milosrđe jače od krivice!
Danas je dobrota pobijedila zloću!
Danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje!
Danas je mrak ranjen zrakom nade!
Danas u liturgiji prolazimo
dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu!
Gledamo kako Isus ustanovljuje, Novi i Vječni Savez
između Boga i ljudskoga roda,
i taj ugovor s nama potpisuje svojom vlastitom krvlju!
Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak
predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika,
te se sam od očaja objesio.
Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori,
prelazeći potok Cedron,
slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu!
Doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.
U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge.
Prati noge znak je gostoprimstva.
Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi
kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike.
Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom,
on postaje naš brat i učitelj.
Tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi dobri jedni drugima.
Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, trijezan
bez monaških i mističkih gesta
a iznutra značajan riječima i snagom, vlašću nad prirodom
Božjim oproštenjem grijeha, silom kojom je izgonio duhove i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava.
Te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac,
da nije samo mistik i prorok nego Bog.
Uskrsavao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka,
uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.
Sve što je Isus Krist donio svijetu, sadržano je
u savezu koji je on načinio sa svijetom.
Govoreći:“Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje“.
„Ovo je moja krv koja se prolijeva za vas“!
Za sve ljude na oproštenje grijeha.
Sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi.
Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga.
Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet.
Tu su njegove riječi!
Tu je snaga njegovih sakramenata!
snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost,
Tu su prisutne prvine novog uskrslog svijeta!
Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje
naš pristanak na isusov savez s njim!
Sve što Crkva ima nalazi se u Euharistiji.
Sve što čovjek treba nalazi se tu.
Sveta Misa je središte Crkve!
Ona je izvor iz kojega sve drugo izvire!
Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni
svetamisa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti!
Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti.
Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.
Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.
Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama.
Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu!
Danas je čudesno molio za nas!
Danas je obećao svoga Duha zloće
nehumanosti i razaranja.
Danas je bio izdan, uhićen i cijelu noć sudski ispitivan.
Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim!
Danas je čovjek nepovratno pao u bezdan
zavisti i mržnje na Boga!
Danas je nebo najbliže zemlji!
Danas je milosrđe jače od krivice!
Danas je dobrota pobijedila zloću!
Danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje!
Danas je mrak ranjen zrakom nade!
Danas u liturgiji prolazimo
dvoranom posljednje večere u Jeruzalemu!
Gledamo kako Isus ustanovljuje, Novi i Vječni Savez
između Boga i ljudskoga roda,
i taj ugovor s nama potpisuje svojom vlastitom krvlju!
Izlazeći iz dvorane doživljavamo kako je Juda otišao u mrak
predao Učitelja iz Nazareta u smrt za trideset srebrnika,
te se sam od očaja objesio.
Ulazeći u Getsemani na Maslinskoj gori,
prelazeći potok Cedron,
slušamo Isusove posljednje upute Crkvi i svijetu!
Doživljavamo kako nam ga vojnici i sluge hrama istrgnuše, da ga odvedu u sramotnu sudnicu i u smrt.
U dvorani posljednje večere Isus je oprao učenicima noge.
Prati noge znak je gostoprimstva.
Isus dakle želi reći da kroz njegovu smrt, u koju sada odlazi
kroz skoro uskrsnuće, on otvara svoje nebeske dvorane, u koje nas poziva kao svoje uzvanike.
Sveta misa je predokus i nada da smo djeca Božja i baštinici neba. U svetoj misi postajemo jedno s Isusom,
on postaje naš brat i učitelj.
Tajnovitosti današnjih liturgijskih slavlja, šutnje zvona sve do Uskrsa, nečeg nadonosnog u zraku, spušta se otajstvo čovjekova pada i uzvišenje među nas, da naučimo biti ljudi dobri jedni drugima.
Crkva nosi u svome naručju iskustvo Boga koji je postao čovjekom, njegove riječi i njegove snage, njegove odredbe i njegov savez s nama. Isus iz Nazareta je djelima, riječima i životom učinio sebe vjerodostojnim, trijezan
bez monaških i mističkih gesta
a iznutra značajan riječima i snagom, vlašću nad prirodom
Božjim oproštenjem grijeha, silom kojom je izgonio duhove i zaustavljao sve što čovjeka ugrožava.
Te nas uvjerio da nije samo čovjek ili veliki svetac,
da nije samo mistik i prorok nego Bog.
Uskrsavao je mrtve, liječio bolesti, umro za čovjeka,
uskrsnuo i tako preokrenuo ljudsku sudbinu.
Sve što je Isus Krist donio svijetu, sadržano je
u savezu koji je on načinio sa svijetom.
Govoreći:“Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje“.
„Ovo je moja krv koja se prolijeva za vas“!
Za sve ljude na oproštenje grijeha.
Sklopio je s nama novi savez u svojoj krvi.
Tako je nekako potpisao sveobuhvatni, vječni ugovor, savez, spomen između Crkve i sebe, između čovječanstva i Boga.
Pod tim savezom koji Crkva čuva u slavljenju euharistije ili svete mise, sadržano je sve blago koje je Isus donio na svijet.
Tu su njegove riječi!
Tu je snaga njegovih sakramenata!
snaga njegova Duha, tu je njegova prisutnost,
Tu su prisutne prvine novog uskrslog svijeta!
Dan uoči svoje smrti Isus je ostvario taj savez i potpisao ga svojom krvlju. Otada Crkva čuva svetu misu kao najdragocjeniji biser. Ona taj savez svaki dan obnavlja i slavi, te tako potvrđuje
naš pristanak na isusov savez s njim!
Sve što Crkva ima nalazi se u Euharistiji.
Sve što čovjek treba nalazi se tu.
Sveta Misa je središte Crkve!
Ona je izvor iz kojega sve drugo izvire!
Ona je istovremeno Kalvarija i uskršnje jutro, jer su sadržaji Isusove muke, smrti i uskrsnuća u njoj prisutni
svetamisa je riznica u kojoj se nalazi blago za spasenje svakog čovjeka i čitave ljudske povijesti!
Iz nje Crkva nastaje, ona je srce Crkve i povijesti.
Da bi naznačila važnost saveza u euharistiji sklopljenog, Crkva slavi Veliki četvrtak. No, ona taj blagdan prenosi na još jedan dan, na Tijelovo. Ona to slavi i svaki dan, ali osobito na to slavlje poziva nedjeljom sve vjernike.
Slaveći euharistiju Crkva posadašnjuje sve što je Isus učinio za čovječanstvo. Ona naviješta Isusovu smrt i uskrsnuće i tako ostvaruje novi svijet koji je time došao. Slaveći euharistiju Crkva se spominje da je sudionica Božjeg svijeta i da je svaki čovjek u mogućnosti biti dionik božanske naravi. Iz Isusove smrti i uskrsnuća izviru svi sakramenti. U euharistiji čovjek može svestrano upoznati Boga. Bog je umro za čovjeka. Isus nam je darovao svoje tijelo, on nam daje da pijemo njegovu krv i postajemo njegovi krvni srodnici. Čovjek je tako velik da je Bog smatrao kako se isplati za njega dati život. Ako je Bog za nas, tko će protiv nas, kliče sveti Pavao.
Katolički svijet ulazi danas u duboku tišinu. Samo u miru može se čuti i dogoditi ono veliko što je donio Isus iz Nazareta. Danas Crkva postaje svjesna da je poslana svakom čovjeku, da je ona božanska i da samo u poslušnosti Ocu, Sinu i Duhu Svetome ima snage za evangelizaciju, obnovu svijeta i preporod društva. Komunicirajući u svetoj pričesti s Isusom iz Nazareta vjernik postaje raznositelj otkupiteljskih i spasiteljskih snaga Isusa Krista te tako stvara korak po korak, komadić po komadić novo nebo i novu zemlju.
Sin
Jedan veoma bogati čovjek i njegov sin su imali veliku strast prema slikarstvu.
Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema velikim umjetničkim djelima.
Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca.
Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga.
Mjesec dana poslije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koje je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno ispred oca te rekao: “Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trenutka. Mnogo je pričao o vama i o vašoj ljubavi prema slikarstvu.”
Mladić je ispružio ruku da preda platno: ”Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.”
Otac je primio platno. Bio je to porter njegova sina kojeg je naslikao mladi vojnik.
S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu da plati sliku.
“Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar.”
Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portet svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.
Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.
Bio je izložen portret sina.
Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe:
“Započinjem dražbu s portretom “Sin”. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?”
Velika tišina... Odjedno povike iz dubine dvorane:
“Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!”
Aukcionar uporno: “Nudi li netko nešto za ovu sliku??
250 Kn?? 500 Kn?? ...”
Opet, drugi glas: “Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa... Dajte nam prave ponude.” Međutim, aukcionar opet nastavlja...
“Tko želi Sina?”
Napokon, jedan glas: “Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.”
Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.
“Imamo 25 kuna! Tko daje 50 kn?” vikne aukcionar.
Ljudi su već postajati uznemireni, nitko nije htio sliku Sina, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.
Tada aukcionar udari čekićem: “Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!”
“
Krenimo sada s kolekcijom!” viknu netko.
Aukcionar odloži čekić i reče. “Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali dražba je privedena kraju.” “Ali, slike?” pitaše zainteresirani.
“Uistinu mi je žao”, reče aukcionar,
”kada su me zvali da napravim dražbu, u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna."
“Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike.”
Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!
Poruka:
Bog je prije 2000 godina predao svog jedinog i voljenog Sina da za nas umre na križu.
Zato, kao i kod aukcionara, poruka danas glasi:
“Tko voli Sina ima sve od Oca i postaje nasljednik njegova bogatstva.”
Bog ne laže. On je savršen. Njegova riječ nam je povjerena kao zalog i obećanje onom koji voli.
Podijelite ovu poruku sa svojim prijateljem, s onim tko vam je drag.
Tvoj život nije slučajnost, već je odraz Božje ljubavi prema tebi
Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema velikim umjetničkim djelima.
Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca.
Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga.
Mjesec dana poslije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koje je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno ispred oca te rekao: “Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trenutka. Mnogo je pričao o vama i o vašoj ljubavi prema slikarstvu.”
Mladić je ispružio ruku da preda platno: ”Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.”
Otac je primio platno. Bio je to porter njegova sina kojeg je naslikao mladi vojnik.
S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu da plati sliku.
“Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar.”
Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portet svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.
Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.
Bio je izložen portret sina.
Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe:
“Započinjem dražbu s portretom “Sin”. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?”
Velika tišina... Odjedno povike iz dubine dvorane:
“Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!”
Aukcionar uporno: “Nudi li netko nešto za ovu sliku??
250 Kn?? 500 Kn?? ...”
Opet, drugi glas: “Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa... Dajte nam prave ponude.” Međutim, aukcionar opet nastavlja...
“Tko želi Sina?”
Napokon, jedan glas: “Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.”
Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.
“Imamo 25 kuna! Tko daje 50 kn?” vikne aukcionar.
Ljudi su već postajati uznemireni, nitko nije htio sliku Sina, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.
Tada aukcionar udari čekićem: “Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!”
“
Krenimo sada s kolekcijom!” viknu netko.
Aukcionar odloži čekić i reče. “Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali dražba je privedena kraju.” “Ali, slike?” pitaše zainteresirani.
“Uistinu mi je žao”, reče aukcionar,
”kada su me zvali da napravim dražbu, u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna."
“Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike.”
Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!
Poruka:
Bog je prije 2000 godina predao svog jedinog i voljenog Sina da za nas umre na križu.
Zato, kao i kod aukcionara, poruka danas glasi:
“Tko voli Sina ima sve od Oca i postaje nasljednik njegova bogatstva.”
Bog ne laže. On je savršen. Njegova riječ nam je povjerena kao zalog i obećanje onom koji voli.
Podijelite ovu poruku sa svojim prijateljem, s onim tko vam je drag.
Tvoj život nije slučajnost, već je odraz Božje ljubavi prema tebi
U svakom slučaju bolje je da se razboritost pokaže
onim što se prećuti nego onim što se kaže.
onim što se prećuti nego onim što se kaže.
Ljudi se tisuću puta više trude da steknu materijalno, a ne duhovno bogatstvo, iako je sasvim sigurno
da našu sreću ne čini ono što imamo nego ono što jesmo.
da našu sreću ne čini ono što imamo nego ono što jesmo.
Od deset stvari koje nas ljute, devet nas ne bi
mogle naljutiti kad bismo ih temeljito, otkrivajući
njihove uzroke, razumjeli i prema tome upoznali
njihovu suštinu i prava svojstva.
mogle naljutiti kad bismo ih temeljito, otkrivajući
njihove uzroke, razumjeli i prema tome upoznali
njihovu suštinu i prava svojstva.
Udaljenost i duža odsutnost korisne su
svakom prijateljstvu.
svakom prijateljstvu.
Ono što čovjek stekne uvidom i saznanjem do početka
puberteta više je nego sve ono što nauči kasnije.
puberteta više je nego sve ono što nauči kasnije.
Uljudnost je nalik na zračni jastuk:
u njoj možda i nema ničega, ali ona ublažava udarce života.
u njoj možda i nema ničega, ali ona ublažava udarce života.
Skromnost je kod osrednjih ljudi poštenje,
a kod uzvišenih licemjerje.
a kod uzvišenih licemjerje.
Nema te apsurdne misli koju ljudi neće olako
prihvatiti čim nam pođe za rukom da ih ubijedimo
kako je ona općeprihvaćena.
prihvatiti čim nam pođe za rukom da ih ubijedimo
kako je ona općeprihvaćena.
Ono što nas najposrednije usrećuje jeste vedrina uma.
Ova je osobina sama po sebi i nagrada.
Stoga bi razvijanje vedrine u sebi,
valjalo staviti ispred svih drugih težnji.
Ova je osobina sama po sebi i nagrada.
Stoga bi razvijanje vedrine u sebi,
valjalo staviti ispred svih drugih težnji.
Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći
izvanredno zabavlja svojim mislima.
izvanredno zabavlja svojim mislima.
Svačiji prijatelj je ničiji prijatelj.
Poštenje je vanjska savjest,
a savjest unutrašnje poštenje.
a savjest unutrašnje poštenje.
Čovjek je jedina životinja koja nanosi bol drugima
bez ijednog cilja sem želje da to učini.
bez ijednog cilja sem želje da to učini.
“On je vrlo nedruštven”,
to gotovo već znači:
“On je čovjek velikih sposobnosti.”
to gotovo već znači:
“On je čovjek velikih sposobnosti.”
Čovjek koji želi da učini zlo svome neprijatelju
neka samo živo zamisli da je već učinio to zlo koje je htio,
i da neprijatelj njegov već pati tjelesno ili duhovno od rana,
bolesti, poniženja, siromaštva; neka samo to živo zamisli i
shvati da je to djelo ruku njegovih. I najljući čovjek prestaće
da se ljuti čim živo zamisli patnje svoga neprijatelja.
neka samo živo zamisli da je već učinio to zlo koje je htio,
i da neprijatelj njegov već pati tjelesno ili duhovno od rana,
bolesti, poniženja, siromaštva; neka samo to živo zamisli i
shvati da je to djelo ruku njegovih. I najljući čovjek prestaće
da se ljuti čim živo zamisli patnje svoga neprijatelja.
Sažaljenje prema životinjama vezano je veoma tijesno sa
dobrotom karaktera, pa se može pouzdano reći da ne može
biti dobar čovjek onaj ko je nemilostiv prema životinjama.
dobrotom karaktera, pa se može pouzdano reći da ne može
biti dobar čovjek onaj ko je nemilostiv prema životinjama.
Ko ne zna, šta je za njega važno ili manje važno, on će uvijek sumnjati u svoje odluke.
I najbolji plan neće vam biti od koristi, ako u njega duboko ne vjerujete.
Vjera je moć koja te pokreće. Sumnja je moć koja te sputava. Kada sumnjaš, ne vjeruješ. Tamo gdje ima sumnje, tu vjera ne stanuje.
Ako ne poznaješ uzrok problema, nisi u stanju da utječeš na posljedice.
Ako ne sumnjate u ono što želite postići, a pritom uporno vježbate i učite iz vaših neuspjeha, vi ćete doći do tačke gdje će se vaš cilj sam od sebe ispuniti.
Ono u šta ne vjeruješ, ne možeš ni postići. Ono što sebi ne možeš predstaviti, u to moraš da vjeruješ.
Vjerovati u sebe tako snažno, da ta vjera bude jača od sumnje je osobina rijetkih koji će dostići vrhunac u svemu.
Svaka prirodna potreba koju dugo potiskujemo u sebe, vodi nas na koncu do depresije i bolesti.
I najbolji plan neće vam biti od koristi, ako u njega duboko ne vjerujete.
Vjera je moć koja te pokreće. Sumnja je moć koja te sputava. Kada sumnjaš, ne vjeruješ. Tamo gdje ima sumnje, tu vjera ne stanuje.
Ako ne poznaješ uzrok problema, nisi u stanju da utječeš na posljedice.
Ako ne sumnjate u ono što želite postići, a pritom uporno vježbate i učite iz vaših neuspjeha, vi ćete doći do tačke gdje će se vaš cilj sam od sebe ispuniti.
Ono u šta ne vjeruješ, ne možeš ni postići. Ono što sebi ne možeš predstaviti, u to moraš da vjeruješ.
Vjerovati u sebe tako snažno, da ta vjera bude jača od sumnje je osobina rijetkih koji će dostići vrhunac u svemu.
Svaka prirodna potreba koju dugo potiskujemo u sebe, vodi nas na koncu do depresije i bolesti.
...MEDITACIJE...
ISUS: Mir tebi. Ne boj se, Ja sam s tobom!
Želim s tobom razgovarati, želim slušati tvoje srce. Poznajem muku duše tvoje i slabosti tijela tvoga. Reci mi, zašto tužno lice imaš?
Bez obzira na grijeh, ljubi me takav kakav jesi. Govori mi ako me želiš još više obradovati, slobodno mi se povjeri, samo mi vjeruj i voli sa žarom. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike.
Želiš li me sada nešto zamoliti? Rekao sam: Išti i dat ću ti, traži i naći ćeš. Znaš li što tražiš?
S vremenom ću te promijeniti, ako ti to želiš. Sada želim ljubav tvoju. Želja mi je da me ljubiš takav kakav jesi. Govori mi sada, što si radio danas?
A ja sam ti poslao Sunce da ti uljepša ovaj dan. Očekivao sam tvoj pozdrav.
Znam, žurio si se. Oprostih ti.
Što si radio danas? Kojem si bratu pomogao, kojeg si usrećio, pružio mu ruku, oprostio mu? Da si mene pozvao, zajedno bismo puno više učinili.
Želim da znaš da si mi važan. Ja sam tvoj Dobri pastir: ne samo da te vraćam u moje stado, nego te nosim i na svojim leđima. Ime sam tvoje u svoje dlanove urezao. Dragocjen si u mojim očima. Ne želim da zaboraviš ovaj naš razgovor.
I kad opet želiš razgovarati: tu sam, čekam te!
I moj Otac te pozdravlja. Znaš kakav je naš Otac: uvijek brine. Evo, i Majka me zove da ponovno učinim čudo u životu tvoga brata, ali ovaj put trebam tvoje ruke i tvoje noge, novo srce koje ti dajem i duha kojeg ti šaljem.
Ostani u meni i ja ću u tebi, da tvoja radost bude potpuna!
Nalazim se na križanju u tami. Ne vidim kuda trebam ići. Svjetlo koje si mi dao jasno je, ali ne seže daleko, vidim samo nekoliko koraka ispred sebe. Ovo mi je mjesto poznato, ovdje sam već bila. Ali ovog puta staze su drugačije i ne znam koja vodi Tebi.
Prisjećam se tvojih riječi:
“Neće ti više sunce biti svjetlost danju,
Nit će ti svjetlit mjesečina,
Nego će Jahve biti tvoje vječno svjetlo,
I tvoj će Bog biti tvoj sjaj.“
Nit će ti svjetlit mjesečina,
Nego će Jahve biti tvoje vječno svjetlo,
I tvoj će Bog biti tvoj sjaj.“
Više se ne uzdam u sunce i mjesec, ne čekam više svjetlo dana.Samo molim da mi Tvoje svijetlo zasja i otvori oči, dok hodam u tišini, u iščekivanju ispunjenja obećanja:
„Sunce tvoje neće više zalaziti,
Nit će ti mjesec pomrčati,
Jer će Jahve biti tvoje vječno svjetlo,
I okončat će se dani tvoje žalosti.“
Nit će ti mjesec pomrčati,
Jer će Jahve biti tvoje vječno svjetlo,
I okončat će se dani tvoje žalosti.“
Reci mi samo: što mogu učiniti da se proslavi Tvoje ime?
U Oca koji te ljubi, koji te od prvog trena tvoga postojanja ljubi. U Onog koji ti je udahnuo život, koji ti je ocrtao crte lica. U Onog koji ti je otvorio oči i pred tebe stavio sve svoje. U Onog koji je za tebe sve učinio – koji se za tebe rodio, koji je za tebe živio, koji je za tebe govorio, koji je za tebe čuda činio. U Onog koji je zbog tebe osuđen bio, bičevan i trnjem krunjen. U Onog koji je na križ pribijen… U Onog koji ti je dao Majku, brata. U Onog koji je i danas tu.
U ovome trenutku. Kada slušaš, čitaš, razmišljaš o mjestu, vremenu, prilici u kojoj se nalaziš. Tu je… To je ono što ti je obećao. Da se ne bojiš! Da imaš povjerenja… Jer On je tu.
Zastani malo, zatvori oči, pred sebe stavi stvarnost svojega života. Sve svoje u ruke stavi i pruži ih k Gospodinu. Bojiš se? Nemaš odgovora na tolika pitanja? Osjećaš da si sam? Ne vidiš svjetla, nemaš nade? Očajan si… Zar doista postoji samo tama u tvojem srcu? Zar nema Svjetla? Zar nema Istine? Gdje je nestao tvoj Prijatelj? Gdje si ostavio Majku? Sudiš li Oca svojega i kriviš li Njega za svoje stanje? Ne misliš li, možda, da si zaboravio sve ono što ti je tvoj Prijatelj poručio.
U rečenici koju ti daje za svaki dan u godini. “Ne boj se!”. Misliš da su to prejednostavne riječi i da ti ne pružaju nikakvu utjehu!? Stani. I sjeti se Krista. Sjeti se Njegova dolaska na ovaj svijet, sjeti se one štalice, hladnoće i progona koji ga je dočekao. Sjeti se bijega. Sjeti se Njegova života puna radosti, truda, pomaganja, učenja, molitve, poslušnosti… sjeti se nesebičnosti. Sjeti se čudesa. Vjeruješ li u Njegova čudesa? Vjeruješ li da Bogu ništa nije nemoguće? Sjeti se trena kad su ga izdali. Sjeti se trena kad su ga sudili, bičevali, krunili. Sjeti se Njega, Njegova presvetog lica, svake kaplje Krvi Njegove. Sjeti se Njegove Majke. Sjeti se onih uplakanih žena. I pokušaj zamisliti kako Mu je tada bilo. Bio je sam, bio je izdan, bio je ranjen, krvav…
No, više od bilo koje rane, bole Ga naši grijesi. Bole Ga naše sumnje. Boli Ga naš očaj… Prepoznaješ li se u ovome? Koliko puta padamo, koliko griješimo i sumnjamo. A koliko smo puta očajni i mislimo da nema izlaza. A On – On je za nas svoj život živio i predao i ljudima na osudu dao. On, koji je bio čist, nevin, svet,… Bog. Bog je za nas bio spreman sve to učiniti, a mi… mi Mu za to vraćamo strahom, sumnjom, grijehom!?!
Brate, sestro, ne boj se! Krist se nije bojao kada su Ga sudili, nije se bojao kada je nosio križ, nije se bojao ni kada su Ga čavlima pribili na križ. Nije se bojao jer je znao kuda ide… kome ide i znao je da sve što čini, čini za tebe, za mene, za nas. U tom času, kad je pobijedio svako zlo, kad je dao Majku svoju nama za majku, kad je oprostio svima neznanje, ostavio je jasnu poruku… da se ne moramo bojati! Ni života, ni pada, ni bolesti, ni neprijatelja. Ne trebamo se bojati ničeg što je od ovog svijeta jer On je taj koji je pobijedio svijet, koji je pobijedio sve ono što dobro nije. On je taj koji nam je dao trajni Izvor snage, mira, ljubavi… dao nam je sebe.
Ako se bojiš, ako sumnjaš, ako imaš pitanja – ponesi sve sa sobom i dođi. Dođi pred svoga Prijatelja. Dođi, klekni ponizno, raširi ruke i predaj sve svoje Gospodinu. I ako si malovjeran i ako ti je to sve čudno, napravi iznimku i vidi. Pokušaj! Ne boj se… Jer On je taj koji neće lagati, koji te neće povrijediti, koji te neće suditi ili ogovarati. On je taj koji će ti dati snage u trenucima slabosti, On je taj koji će te zagrliti kad si sam. On je taj koji će se s tobom smijati i plakati. On je taj koji te voli više od bilo koga drugoga. On je taj koji te od samog početka želio, koji te stvorio, koji te odgajao. I kada nisi toga bio svjestan. On je taj… koji želi biti tvoje sve.
Ne želi da se bojiš, nego da se, uz Njegovu pomoć, polako uzdižeš u Nebo. Pogledaj život, pogledaj sve ljepote, promatraj sva bića i budi radostan. Jer nisi sam. Nikad nisi sam. On je taj koji ti nikad ne okreće leđa. Koji te nikad ne ostavlja samog da se boriš. Koji će ti doći u toplom pogledu djeteta, u kapi kiše, u zrakama sunca, u latici cvijeta, u letu ptica… On je taj koji je sveprisutan… Zagrli Ga.
Zagrli život, zagrli sve što ti je darovao i ne boj se… Uza te Bog je…. Imaj vjere, vjeruj u čudo koje je učinio tebi – stvorio te jedinstvenog, Njemu prekrasnog i posebnog, dao ti je talente i prilike, dao ti je osmjeh i suze, dao ti je najveći dar koji se može dati – ljubeći te, darovao ti je život. I zato znaj da si mu toliko vrijedan da je za tebe spreman sve učiniti… samo Mu dođi, otvori mu srce i dopusti Mu da te ispuni, da te voli i da bude tvoje sve…
Čudni. Nevjerojatni. Neshvatljivi. A opet, ispravni. Najbolji. Savršeni. Toliko puta dobijemo ovaj odgovor. Toliko često puta se složimo s njim. Ali ipak, neprestano ispitujemo njegovu ispravnost. Gdje nam je nestalo to zrno gorušičino? Imamo li ga?
Evo i sada, po nebrojeni put se pitamo zašto? Zašto baš na ovaj način? Ne možemo to prihvatiti. Ne želimo. Nije li moglo drugačije? Možda jednostavnije? Manje bolno?
I nekako, kao da nam govoriš, da nismo još spremni toliko znati. Ne možemo još toliko nositi.
Na kraju svakoga puta, mi dobijemo svijetlo. Uvijek. Shvatimo da je jedino Tvoj put bio ispravan. Da činiš samo najbolje za nas. Da nam daješ i puno više nego što trebamo. Ljudi, pa nije li uvijek tako?
A onda…Padnemo. Sve ispočetka.. Opet sumnje, predbacivanja, ne slaganje. A ti nas neprestano daruješ onime što trebamo. A mi ne znamo. Ne vidimo. Ne želimo vidjeti.
Kada preispitujemo, Ti nam daješ odgovore. Preispitujemo, i opet ih dobijemo. Neprestano se vrtimo u krug..
Oprosti što nismo odlikaši, i ne shvatimo sve u danom trenutku. Imamo sreću što si ti najbolji učitelj i imaš bezbroj popravnih rokova. Takav si Ti. Velik. I moćan. I ljubav i svjetlo.
Moramo priznati da je Tvoja providnost zakon stvar!
I što god da se desi ,ti izvedeš na pravi put. Uroniš nas u ljubav i okreneš u pravome smjeru.
Sve konce posložiš i vodiš ka savršenstvu.
Naš život, to je naš put.
Naš put, vodi do neba.
A nebo? To je naš dom. Naš dom si Ti!
Osjećam čudnu bol. Ne boli me fizički, ali je svejedno osjećam. Kad bi mi barem netko mogao objasniti kakva je to bol koja naizgled ne boli.
Svaki dan pokušavam razumjeti svijet i sve oko sebe, ljude, životinje, biljke, SVE! Danonoćno razmišljam kako bi bilo da me nema. Da li bi svima bilo lakše? Ah, tko će ga znati.
Razmišljala sam o tome kako bi izgledalo da imam rak. Bilo bi mukotrpno. Svaki dan bila bih u bolnici, išla na kemoterapije i na razne pretrage, a da ne spominjem operacije! Svi bi plakali za mnom, za mojim tijelom. No, bi li se tko sjetio moje duše? Moje besmrtne duše? Ne znam baš.
Razmišljala sam o tome kako bi izgledalo da imam rak. Bilo bi mukotrpno. Svaki dan bila bih u bolnici, išla na kemoterapije i na razne pretrage, a da ne spominjem operacije! Svi bi plakali za mnom, za mojim tijelom. No, bi li se tko sjetio moje duše? Moje besmrtne duše? Ne znam baš.
Tim razmišljanjem sam shvatila da svi mi imamo rak. Svi nestajemo. Svi gasimo tu malu svijeću koja gori u nama. Svima duša spava i oponaša se kao da je pala u komu. Želimo nešto napraviti, ali nemamo snage od svakodnevne kemoterapije, tj. uznemiravanja ljudi i onoga što će svijet postati ako ne poduzmemo nešto.
Svaki dan sve smo slabiji. Svaki dan sve je duži. Nema priče o onome što smo učinili danas ili što ćemo učiniti sutra, samo se prisjećamo što smo učinili jučer. Stojimo na tome, ne idemo naprijed. Ne razumijemo da nam pomaganje i moljenje pruža mir koji toliko želimo.
Bitna je činjenica koju ljudi stalno zaboravljaju, a to je da se rak može pobijediti. Teško, ali može. Stoga, ostavljam ti na razmišljanje: ŠTO ČEŠ UČINITI DA POBIJEDIŠ RAK SVOJE DUŠE!?
Ni komentarjev:
Objavite komentar