AKO GRIJEH JE ŽIVOT CIJELI...

 

Došao je dan proslave zlatne svadbe, punih pedeset godina braka, i stari bračni par imao je pune ruke posla s gomilom rođaka i prijatelja koji su došli da čestitaju. Neizmjerno im je prijalo kad su predveče najzad ostali sami ispred kuće, posmatrajući zalazak sunca i uživajući u odmoru nakon tako napornog dana.

Starac je nježno pogledao svoju ženu I rekao:

“Agata, ponosam sam na tebe!”

“Šta si rekao?” upitala je. “Znaš da sam malo nagluva. Govori glasnije.”

“Rekao sam da sam ponosan na tebe.”

“Ne brini”, uzvratila je žena, s puno razumijevanja u glasu, “I ja sam pomalo umorna od tebe.”

***

Savršeno slušanje je kada neko bolje čuje sebe nego druge. Savršen vid je kad neko bolje vidi sebe nego druge.
Jer, ne možemo razumjeti drugoga ako ne razumijemo sebe, i ne može se sagledati stvarnost drugoga ako se prethodno nije sagledala svoja. Onaj ko stvarno umije da sluša, čuće te i kad ništa ne govoriš.

Borba za život (koja se uglavnom svodi na pokušaj zarađivanja dovoljno novca ili više nego što trenutno imamo) nam ne dopušta da često razmišljamo o svojoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Bog je osmislio neke vremenske međaše kojima bi želio da nas vodi u tom pravcu: kraj dana, kraj sedmice, možda svaka tri mjeseca ili eventualno kraj godine. Neophodno je i potrebno razmisliti o tome gdje smo bili, gdje smo sada i kojim putem mislimo nastaviti te gdje želimo stići. U tom pravcu duhovnog razmišljanja često se opomenemo svojih propusta i želje da ih ne ponovimo.

Kada slušamo o grijesima drugih ljudi, kada slušamo o onom što je neko uradio tamo na Bliskom istoku, u Americi ili jednostavno na drugoj strani našeg grada u kome živimo, drugoj ulici, jako je lako krenuti putem osjećaja za pravdu i ponoviti doslovno iste riječi zaslužio je …. možda ne smrt, ali zasigurno određeni način kažnjavanja. Lako je posmatrati tuđe grijehe, vagati ih, mjeriti im otkupnu cijenu, čekati na molitvu za milost. Veoma je lako zauzeti takav stav sve dok znamo da nismo mi osoba o kojoj se radi. Ali onda uslijede riječi, koje ne očekujemo i kojima se ne nadamo.

Ti si taj! Zamislite pogled kojemu ne smeta ugašeno svjetlo, navučene zavjese, ućutkane usne, podijeljene tajne, zakopana istine … pogled pred kojim je sve golo i otkriveno. Da li vas plaši mogućnost postojanja takvog pogleda? Zanimljivo je da priča / optužba ne kreće od tog trena, ne od grijeha niti od iznošenja svih prljavih detalja u kojima bi naši neprijatelji imali priliku da uživaju nego od početaka, od prvih velikih koraka koje je ovaj mali pastir napravio i koji su tako očigledno bili djelo velikog Boga, a koji se mogu izgovoriti jednom rečenicom:

Ako ti je to sve bilo malo, dao bih ti još! Zašto si prezreo riječ Gospodnju, zašto si mene prezreo?

Ovdje je suština grijeha: grešnim činom mi ponižavamo Boga govoreći mu da On nam ne može donijeti zadovoljstvo ni sreću i da je moramo potražiti na drugom mjestu. Strahota grijeha se vidi u tome da ponekad posledice nije moguće ukloniti, bez obzira na dobiveno oproštenje.

Koliko sam ja uistinu svjestan principa da je „plata za grijeh smrt?“ Možda u ovom kontekstu odgovara Andrićeva misao „Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.“ I koliko više znači i kako življe zvuči uvjerenje da nam Bog daje mogućnost oproštenja grijeha i vječnog života. Nećeš umrijeti! Bog je oprostio naš grijeh! On se postarao da se taj grijeh prenese na nekog drugog, da Neko drugi umre zbog našeg grijeha.

 

Interesantno kako je lako napraviti grešku ali je istovremeno jako teško da svjesno i namjerno napravimo neku grešku. Mi se konstantno trudimo, svjesno ili nesvjesno, da ne pravimo greške ali svakodnevno smo u atmosferi gdje su greške sasvim uobičajena pojava. Činjenica je da tek kad prođe izvjesno vrijeme uvidimo da li će se ispostaviti da je nešto što smo uradili bilo greška.

 

Griješiti je svakako ljudski, ne postoji bezgrešan čovjek. I dok bilo što radimo totalno smo nesvjesni da li će nas neki naš pokret, gesta ili misao odvesti u neki pokušaj koji će se na kraju pretvoriti u čisti promašaj.

Ipak, svaki put kad pogriješimo dobijemo mogućnost da spoznamo i naučimo nešto novo iz neke sopstvene greške. Ne moramo se stidjeti priznanja da smo pogriješili jer to znači da smo postali mudriji, zreliji, iskusniji. Ako uspijemo uočiti gdje i kako je krenulo pogrešnim putem nekom sljedećom prilikom ćemo lakše odabrati neki novi put.

Zašto je nekad tako teško oprostiti nekome njegovu grešku a nasuprot tome zašto se mi sami bezrezervno nadamo da ćemo dobiti oprost zbog naših grešaka. Zašto nekad sami sebi teško opraštamo greške koje smo uradili.

Iskreno izvinjenje uz pokajanje iz duše je čin koji pokazuje da smo svjesni veličine svoje greške a samim tim odlučan pokušaj da iz svoje greške nešto naučimo. Greške tako ne moraju biti nešto totalno nepoželjno. Greške svakako mogu biti prilika da spoznamo nešto na što nikako drugačije ne bi mogli nadoći.

Opraštanje zapravo nije neraskidivo vezano za nekog drugog već najviše utiče na nas jer opraštanjem smirujemo sebe i svoju savjest. Pomirimo se sa činjenicom da se nešto desilo i da na to više ne možemo uticati. Ostavimo sve negativne emocije koje nas za to vežu i napravimo jedan odlučan korak dalje.

Svakako da se čini kako je lakše da se svetimo nego da opraštamo jer oprostom mi aktivno mijenjamo sami sebe opraštajući sebi ili drugome. Za iskren oprost nije dovoljna samo želja i volja, potrebna je vjera i snaga.

Pamtimo da bi naučili a opraštamo da bi bili slobodni.

Jedina prava greška je ona iz koje nismo ništa naučili.
Džon Pauel

Nikad ne uznemiravaj neprijatelja dok pravi greške.
Napoleon

Čovek koji ne pravi greške obično ne radi ništa.Filips

Uz velikog čovjeka često idu i velike greške.
Henri Miler

Kad starac pogriješi, kaže se da je sišao s pameti;
kad mlad čovjek pogriješi kaže se da još nije došao pameti.Koreanska poslovica

Pametan čovjek ne pravi sve greške sam.
On i drugima da šansu. Vinston Čerčil

Kaži mi ko te hvali i reći ću ti gdje leži tvoja greška.Lenjin

Iskustvo je ime koje je čovjek dao svojim
greškama. Oskar Vajld

Žena je bila druga Božija greška.Niče

Smijanje sopstvenim greškama može nam produžiti život.
Smijanje tuđim, može ga skratiti. Kalen Hajtauer

Izbjegavati situacije u kojima bi možda načinili grešku
je majka svih grešaka. Piter Mekvilijams

Iz greške u grešku, čovjek otkriva cijelu istinu.Sigmund Frojd

Bila je nedelja i cijela porodica je bila na ručku kod bake. Tada je morala imati već četrnaest godina i žalila se da ne može da uradi neki zadatak za školu i da sve što započne ispadne skroz pogrešno.

“Možda te greške nečemu uče”, rekao je otac. Ali Brida je insistirala da je ničemu ne uče; da je krenula pogrešnim putem i da sada ništa nije moglo da se učini.

Otac ju je uzeo za ruku i odveo u sobu u kojoj je baka gledala televiziju. Tamo je bio jedan veliki stari sat koji već godinama nije radio jer nije bilo dijelova da se popravi.

“Ne postoji ništa skroz pogrešno na svijetu, kćeri moja”, reče otac pokazujući joj sat.

“Čak i sat koji ne radi uspije da bude tačan dva puta dnevno.”

Svaka naša misao teži da ima svoj neki smisao. Tek kada neka misao u našoj glavi pronađe svoj smisao onda dobijemo motiv da uradimo nešto. Nekad ne vidimo smisao u mnogim stvarima. Kada ne vidimo smisao, kad ne znamo koja je poenta onda vrlo lako izgubimo motivaciju uraditi bilo šta.

Često nam je preteško prihvatiti motive nečijih postupaka, jer nikako ne možemo razumjeti kako nekom nešto može imati smisla. Mučimo se da shvatimo ali je svakako moguće da nije poenta uspjeti nešto shvatiti nego znati to prihvatiti.

Kad upoznamo nekog novog vrlo lako se možemo zaljubiti da bi nakon nekog vremena mogli čak otići u drugu krajnost i zamrziti tu istu osobu. Možemo imati stav kako smo prevareni, kako je neko nešto samo dobro odglumio i zavarao nas iz nekih svojih sebičnih interesa. To naravno može biti istina, ali može postojati neka sasvim druga priča.

Kad upoznamo nekog novog vrlo lako idealizujemo i postavljamo nekom atribute koje on zaista nema. Svjesno ili nesvjesno težimo da nekog podredimo sebi i onda lako zatvorimo oči pa prepustimo mašti da motri na stvarnost.

 

Da bi prihvatili bilo koga onakvim kakav on zaista jeste potrebna je potpuna sloboda. Ako nekog prihvatamo ali sve to uslovljavamo izgovorom da ćemo ga mi rafinirati, da će tako postati bolji postavlja se pitanje: bolji, kome !?

Ako na to pitanje brzo odgovorimo… pa meni, mislim sebi… odnosno svima, jesmo li to upravo sami sebe uhvatili kako pretjerujemo ?

Svi mi volimo biti u pravu i imponuje nam svako odobravanje od drugih. To je prihvatljivo sve dok ne počnemo drugima nametati svoje kao jedino ispravno. Možemo to relativno lako primijetiti kada uhvatimo sami sebe kako nekom izgovaramo: “tako treba”. Ako je to upućeno nekom djetetu kojem zaista treba pomoći i usmjeravanja, onda takvo nešto svakako ima smisla, ali ako identične rečenice upućujemo odraslim zrelim ljudima “tako treba” ima i svoj skriveni dio koji glasi… “jer ja tako hoću, jer ja to očekujem”.

Obrnimo situaciju i upitajmo se, kako je biti s druge strane. Da li se u nama javlja bunt kad neko od nas nešto očekuje a mi sami to od srca ne želimo, ako nam to nešto nije ugodno. Da li nam više odgovara kad nam neko uputi svoju želju kao molbu nasuprot kad nam neko uputi svoje očekivanje kao zahtjev?

Ako prema drugim ljudima imamo drugačije aršine onda ipak nismo na strani istine ma koliko mi vjerovali u to. Dvostruki aršini su odraz vrijednosti koje dajemo sebi u odnosu na druge. Što je ta disproporcija veća, toliko mi sami bježimo od svoje slobode i uskraćujemo istu drugima.

Ljubav je dijete slobode gdje je zanimljivo da ćemo nekad zavoljeti i nekog ko se ne uklapa u naš san o Onom pravom. Zaljubićemo se tako u nečiji osmijeh iako nema svakog zuba. Zavoljećemo nečije načine iako ne razumijemo nečije motive. Pažljivo ćemo saslušati nečiju misao iako u startu ne naziremo njen smisao.

Ako nam se nekad desi da u nečemu ne vidimo smisao, to ne znači da ga zasigurno ni nema

Ne zaboravi da je svakome ponekad teško. Nevjerovatno je iznurujuće kad svakog dana radiš nešto u čemu ne uživaš ili za šta te je baš briga. Ali ako slijediš svoje snove, bar ćeš se izmoriti onim što najviše voliš. Dobro, možda će ti se činiti da to baš i nije veliki doprinos sveopštoj ravnoteži. Ipak, veruj mi da jeste.

Ako iscijediš ono najbolje iz svog života i uživaš u svakoj kapi sve obično oko tebe postaće neobično. Kad radiš ono što voliš, svakog se jutra izmigoljiš ispod ćebeta i drago ti je što je svanuo još jedan dan i ispuni te iskrena radost koja je strašno zarazna.

Baš kao kad prsneš u smijeh, pa onda još neko počne da se smije sa tobom, i još neko, dok na kraju svi ne počnete da se valjate od smijeha, i ne zaboli vas stomak, i ne ostanete bez daha, toliko da ne možete ni da ustanete.

Ali ipak je od svega najbolje to što kad radiš ono od čega ti se brkovi ukovrdžaju (naravno, pod pretpostavkom da imas brkove) time ohrabruješ i druge da slijede svoje snove, i tako ti, prijatelju, mijenjas svijet!

Znaš šta? Čak i da debelo omaneš i sve živo zabrljaš, svejedno ćeš uživati u toj nevjerovatno zabavnoj životnoj pustolovini, i uveče ćeš zaspati znajući da si dao sve od sebe i učinio nešto, a ujutru ćeš se radovati budućnosti koja je divna i uzbudljiva koliko god poželiš.

A znaš šta još? Ako samo oslušneš srce i mućneš glavom, nikad nećeš omanuti!

Kad vidiš dobrog čovjeka, pokušaj da nadmašiš njegov primjer, kad vidiš nekog lošeg čovjeka, ispitaj se da i ti nemaš iste greške.
Svi ljudi ne mogu biti značajni i bogati, ali svi mogu biti dobri i pametni.

Čovjek koji ne razmišlja i ne planira unaprijed naići će na nevolju ispred svojih vrata.

Plemenit je čovjek miran i velikodušan. Prostak je uvijek uzbuđen.

Biti dobar znači biti slobodan dušom. Ljudi koji se stalno tuže na nekoga, koji se neprestano boje nečega ne mogu biti slobodni dušom – taj gleda a ne vidi, sluša a ne čuje, jede, a ne osjeća nikakav okus.

Čovjek koji je napravio grešku i ne ispravi je, pravi drugu grešku.

Čovjekoljublje se sastoji iz ljubavi prema drugima. Čovjek koji zaista voli druge je čovjek kadar da obavlja svoje dužnosti u društvu.

Čini drugima ono što sebi želiš. Ne čini drugima što sebi ne želiš.

Plemenit čovjek je dostojanstven, ali nije gord - prostak je gord ali nije dostojanstven.

Djeca koju stalno kritikuju nauče da osuđuju.
Djeca koja stalno osjećaju neprijateljstvo nauče da se biju.
Djeca koja stalno osjećaju strah nauče da se plaše.
Djeca koja stalno osjećaju sažaljenje nauče da osjećaju samosažaljenje.
Djeca koja stalno nailaze na podsmijeh nauče da budu stidljiva.
Djeca koja stalno osjećaju ljubomoru nauče šta je zavist.
Djeca koja stalno osjećaju sram stiču osjećaj krivice.
Djeca koja su okružena trpeljivošću nauče da budu strpljiva.
Djeca koja stalno dobijaju podstrek stiču samopouzdanje.
Djeca koja stalno doživljavaju pohvalu umiju da poštuju.
Djeca koja stalno doživljavaju odobravanje nauče da vole sebe.
Djeca koja stalno osjećaju da su prihvaćena nauče da otkrivaju ljubav u svemu.
Djeca kojoj se stalno odaje priznanje umiju da pronađu cilj.
Djeca koja vide da se sve dijeli znaju da budu darežljiva.
Djeca koju stalno okružuju poštenje i pravednost nauče šta je pravda.
Djeca koja stalno osjećaju sigurnost stiču povjerenje u sebe.
Djeca koja stalno osjećaju prijateljstvo shvataju da je svijet lijepo mjesto u kome žive.

Djeca koja stalno osjećaju spokojstvo stiču duševni mir.

Šta vaša djeca stalno doživljavaju?

 

“Savremeni svijet sve više pati od seksualne anoreksije”, rekao je neki psihijatar.

“Šta je to?”, upita Majstor.

“Nedostatak seksualnog apetita.”

“Grozno!”, reče Majstor. “Šta je tome lijek?”

“Ne znamo. Znate li vi?”

“Mislim da znam.”

“Šta?”

"Učinite da seks ponovo bude grijeh”, reče Majstor s osmijehom".

Šta je to što jeste? Zašto jesam i da li uopšte jesam? Ko je taj što traga za sobom? Sva ova pitanja su odraz čovjekove žeđi za samim sobom. Nikakva teorija – ma koliko veličanstvena bila – ne može da ugasi tu suštinsku žeđ, jer metafizički žubor još više rasplamsava vatru traganja. Vjera umije da bude utjeha – zato sam i rekao da je ponekad opasna. Um je spreman da povjeruje u sve što mu odgovara.

Vjerovanje čovjekovo bezuspešan je pokušaj da utjehom obloži stvarnost i da tako, makar i za tren, utopli golotinju svog doživotnog nesnalaženja. Kao uplašeno dijete koje zvižduće u psihološkom mraku, on se brani dogmama, teorijama i riječima, prividno zaglušujući nepomjerljivu tišinu neznanja.

Sve nas to uspavljuje, a pravi cilj je buđenje. Ja nisam protiv vjere, ali jesam za prekid sna. Čovjeku koji hoće da se probudi niko – a pogotovo ne učitelj – ne smije da postane uspavanka. Ako učenik to ne shvati na početku, slatki snovi o buđenju pretvoriće se u noćnu moru samozavaravanja.

Zamisli jednu ogromnu slagalicu i da u toj slagalici fali nekoliko puzli. I iako vidiš cijelu sliku, ima nešto što ti muti oko. Nešto što sliku čini nepotpunom.
Zamisli sad jednu posudu. A odmah i zamisli njeno dno sa nekoliko rupica, jedva vidljivih ljudskom oku. Šta bi se desilo ako naspemo vodu unutra? Posuda neće moći da zadrži tečnost, a nedugo zatim ta tečnost će i iscuriti.

Zamisli pak sada jedan moćan automobil. I zamisli da mu na motoru nedostaje par malih šarafa. Ako automobil krene, a ti šarafi fale…to može da prouzrokuje smrt ljudi u njemu. Zar ne!

A sada zamisli svoj život, svakoga dana isprepleten raznoraznim stvarima. Neke od njih su od tako velikog značaja da su u stanju da ti izmijene život za 180 stepeni. A na druge si već toliko navikao da ih doživljavaš kao nešto svakodnevno i potpuno prirodno – ustajanje, posao ili škola, večera, televizija i spavanje. A drugoga dana sve se ponavlja iznova.

Ali postoje i one male stvari koje ne primjećuješ baš uvijek i ne cijeniš baš uvijek. To su te male stvari, nešto kao sastojci za spravljanje nekog jela – može i bez njih, ali ako ih ne staviš u jelo…ukus će biti loš. Takve stvari možda i neće promijeniti pravac tvog života, ali će sigurno tvoj dan načiniti smislenijim i ispunjenijim.

Nažalost, često propuštamo te male stvari – jedan ozareni osmijeh koji razigrano viri iza gustih tamnih oblaka; nježni cvrkut ptica koje se raduju nadolazećem proljeću; veseli smijeh djece koja se igraju u dvorištu…Ima još mnogo takvih sitnica, koje primjećujemo jako teško. Možda i zbog toga što smo navikli da su dio našeg okruženja da ni ne možemo više da ih razlikujemo od velikih stvari. A prava istina je ustvari da čim naučimo da ih razaznajemo i da im se radujemo, tek tada ćemo početi da se naslađujemo punoćom naših sopstvenih životá. I tek kada započnemo dan zahvalni tim „sitnicama“, tek tada ćemo i doživjeti istinsko zadovoljstvo u životu.

A ti?!
Kako ti gledaš na te male stvari? Uspijevaš li da ih prepoznaš u svome danu? Cijeniš li ih dovoljno?
Jer jedino ti znaš odgovor, i jedino si ti taj koji odlučuje koje sastojke treba staviti u to Životno Jelo.
Napravi ga tako, da ti bude i ukusno i prijatno, i da ti pričini i nasladu i zadovoljstvo.

Kad bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo marioneta,
i podario mi komadić života,
moguće je da ne bih kazao sve što mislim,
ali nesumnjivo bih mislio sve što kažem.
Stvari bih cijenio, ne po onome što vrijede,
već po onome što znače.
Spavao bih manje, sanjao više,
shvatio sam da da svaki minut koji provedemo zatvorenih očiju
gubimo šezdeset sekundi svjetlosti.
Hodao bih kad drugi zastanu,
budio se dok ostali spavaju.
Slušao bih kada drugi govore, i kako bih uživao u sladoledu od čokolade.
Kada bi mi Bog podario komadić života, oblačio bih se jednostavno,
izlagao potrbuške suncu, ostavljajući otkrivenim ne samo tijelo već i dušu.
Bože moj, kada bih imao srce ispisivao bih svoju mržnju na ledu,
i čekao da ugrije sunce.
Slikao bih Van Gogovim snom, na zvijezdama jednu benedetijevu poemu,
a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u času svitanja.
Zalivao bih ruže suzama, da bih osjetio bol njihovih bodlji i
strastveni poljubac njihovih latica…Bože moj, kada bih imao jedan komadić života…
Ne bih pustio da prođe ni jedan dan, a da ne kažem ljudima koje volim da ih volim.
Uvjeravao bih svaku ženu i svakog muškarca da su mi najbliži i živio zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko griješe kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,
a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.
Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauče da lete.
Stare bih poučavao da smrt ne dolazi sa starošću, već sa zaboravom.
Toliko sam stvari naučio od vas ljudi…
Naučio sam da čitav svijet želi da živi na vrhu planine,
a da ne zna da je istinska sreća u načinu savladavanja litica

 

PRIČA NAD PRIČAMA... O svakoj osobi se može ispričati priča. Koja je vaša? Jeste li ikada na trenutak zastali i razmislili o tome kako se vaša životna priča uklapa u cjelokupnu sliku čovječanstva? Priča nad pričama je priča o životu. To su Božja priča i naša priča istkane zajedno i prožete biblijskim temama od početka do kraja.
INTIMNOST - BOG JE STVARA
Priča nad pričama je odnos prikazan od početka do svršetka. U pozadini svega stvorenog je Stvoritelj; savršen, moćan, a opet osoban. U početku Stvoritelj je oblikovao veličanstveni svemir. Poslije toga je na ovom izvanredanom planetu oblikovao remek djelo, a to smo mi. Remek djelo? Da. Stvoreni smo na sliku Božju, muško i žensko. Prema prvobitnoj zamisli trebali smo iskusiti nesmetanu intimnost s Bogom i jedni s drugima, intimnost bez osjećaja krivice, bez sukoba ili boli. U međusobnim odnosima i u odnosu s Bogom trebali smo biti čuvari zemlje. Život je tada bio dobar, jako dobar.
IZDAJA - BOG JE NAPUŠTEN
Međutim, priča je poprimila tragičan obrat. Sve se promijenilo kada je prvi čovjek izdao našeg Stvoritelja i odbacio Njegovu zamisao. Zavedeno željom za drugim stvarima, čovječanstvo se okrenulo od Boga. Naša rasa sklona otpadništvu je na sebi ponijela krivicu izdaje i zbog toga je bila osuđena na smrt; na duhovno odvojenje od Boga koji daje život. Od tog trenutka Božje remek djelo je bilo upropašteno. Osvrnite se oko sebe. Život obiluje dokazima te upropaštenosti. Grijeh i smrt ukaljali su svakoga od nas. Otuđenje je zamijenilo intimnost s Bogom. Ljudski odnosi su zaraženi sebičnošću, svađama i bolom što su karakteristike izopačene naravi koja se nalazi u svakom čovjeku. Čak i priroda nosi ožiljke svijeta koji je Bogu okrenuo leđa.
OBEĆANJE - BOG JE OBEĆAO
Ima li nade za nas? Da! Premda smo izdali savršenu ljubav, Stvoritelj nas nije napustio. Umjesto toga Bog nam je obećao život. Obećao je da će poslati Jednoga koji će ukloniti smrtnu osudu i izbrisati sramotu naše izdaje. Ta osoba će nas osloboditi posljedica krivnje i obnoviti život u nama. U prošlosti, Bog je ljudima govorio o svom obećanju kroz zakon, pjesme, priče i kroz riječi proroka, kao što je zapisano u biblijskim knjigama. Oni koji su žudjeli za životom živjeli su u očekivanju. Sjeme nade je klijalo.
IZVRŠENJE - BOG SE POJAVIO
Naposljetku, Božje obećanje se ispunilo. Bog se pojavio među nama i zvao se Isus. Kao jedinstveni Božji sin Isus nam je otkrio kakav je uistinu Bog i kakvim životom bismo trebali živjeti. Svoj kratki život proživio je bez počinjene greške. Propovijedao je istinu koja je mijenjala ljudske živote i činio je milosrdna i moćna djela. Suočio se s licemjerstvom, opozicijom, nepravdom i rasizmom. Prigrlio je ljude koje je društvo odbacilo, dosegnuo je i privilegirane i siromašne. Isus je živio životom ljubavi. Obećani je došao kako bi nam dao život, kako bi nas vratio Bogu.
ŽRTVA - BOG SE POBRINUO
Kako nas Isus može vratiti Bogu? On je umro tako da mi možemo živjeti. Kada su se mnogi u bijesu pobunili protiv Isusa, vlastodršci su mu namijenili sramotnu, užasnu smrt. On se nije opirao, niti je pokušao spasiti svoj život i to samo zato što je došao spasiti nas. Bog je na Isusa nametnuo krivicu cijelog svijeta. Svojom smrću On je platio kaznu za naš grijeh i time je uklonio uvredu koja nas je razdvajala od Boga. Međutim, to nije sve. Tri dana poslije svoje smrti Isus je ustao iz mrtvih. Stotine svjedoka ga je vidjelo, razgovaralo s njim i dotaknulo ga. Pokorivši smrt dokazao je da je upravo On onaj koji je došao ispuniti Božje obećanje. Isus i danas živi i pravedan ja vladar nad svim. A naša se priča nastavlja…
POZIVNICA - BOG POZIVASvi su pozvani da dođu Bogu koji je život i koji pruža život u svoj punini. On nam nudi da nâs, krivce, proglasi nevinima, i to ne zato što nismo sagriješili, nego zbog onoga što je Isus učinio na križu. Oproštenje se nudi kao besplatan dar koji se prima istinskom vjerom u Isusa. Oni koji to učine i okrenu se Bogu primaju Božji Duh. Duh (koji se naziva Duh Sveti) im omogućava da iskuse novi život, istinsku nadu i daje im snagu da se promijene. Kako njihova ljubav i poslušnost prema Bogu raste oni uživaju u bliskosti s Njim. Postaju dijelom Božje obitelji i okupljaju se u zajednicama koje se nazivaju crkva te prihvaćaju sve one koji vjeruju u Krista bez obzira na njihovu rasu, spol, socijalni status ili dob. Oni koji ne prihvate Božji dar okreću se od Boga. Neki jer ne vjeruju, neki iz prkosa, a mnogi zbog ravnodušnosti. Također, postoje mnogi koji tvrde da vjeruju u Isusa, ali svojim životom pokazuju suprotno.
PONOVNO UJEDINJENJE - BOG OBNAVLJA
Kako završava Priča nad pričama? Jednog dana Isus će se vratiti kako bi ispravio svu nepravdu i sve ono što se grijehom ukaljalo. Obnovit će sve ono što smo izdajom uništili i izgubili. Svim ljudima će suditi savršeno pravedno. Oni koji su odbili Božji dar bit će osuđeni i završit će, odvojeni od Boga, u beskrajnoj tjeskobi i boli. Onima koji su se izmirili s Bogom primivši Njegov dar vjerom u Isusa, sve će biti oprošteno. Oni će primiti život i u vječnosti uživati s Bogom. Božja prisutnost će zadovoljiti najdublju žudnju njihovih srca. Zajedno će iskusiti život bez smrti, tuge i bola. Bez zla, pohlepe i prevare. Bez mržnje, predrasuda i psovki. Sve će opet biti dobro i ispravno, jednom zauvijek. Priča nad pričama - beskrajna priča.

U SLJEDEĆEM TEKSTU MOŽETE PROČITATI KAKO SE MOŽETE IZMIRITI S BOGOM KROZ ISUSA KRISTA
Sve dobre priče imaju točku obrata.
Vaša priča:
Razmislite o sljedećim pitanjima…

1. Božja priča… Je li istinita?
   Ako niste sigurni u to, pokušajte sami čitati Bibliju. Počnite s dijelom Biblije koji se zove Evanđelje po Ivanu u kojem se govori o Isusovom životu, smrti i uskrsnuću. Tražite od Boga da vam se objavi kroz tekst koji ćete čitati.
2. Vaša priča… Je li vam Isus potreban kao Spasitelj i Gospodin?
   Isus je tvrdio da je On rješenje za ključni problem; za odvojenje od Boga koje su uzrokovali naši grijesi. Vjerujete li da vam je Isus potreban? Želite li oproštenje i novi život koji vam nudi?
3. Vaš odgovor… Kako ćete odgovoriti na Božju ponudu?
   Hoćete li se okrenuti Bogu vjerujući da će vam Isus oprostiti grijehe i dati vam novi život? Ako to vjerujete, tada s Bogom imate novi odnos kakav je opisan u Priči nad pričama.

Nakon što ste istražili Priču nad pričama možda ste otkrili da je dodirna točka vaše i Božje priče najvažnija životna prekretnica. Ako ste spremni prihvatiti Krista kao svog Spasitelja, svoju vjeru možete izraziti molitvom.
Točka obrata
"Gospodine Isuse, želim Te osobno poznavati. Priznajem da sam griješio protiv Boga i da sam od Njega odvojen. Hvala Ti što si umro na križu za moje grijehe kako bi me vratio Bogu. Želim da budeš moj Spasitelj i Gospodin. Hvala Ti što mi daješ vječni život i što sam dio Božje obitelji. Preuzmi kontrolu nad mojim životom i učini me onakvom osobom kakvom si me stvorio da budem."
Izražava li ova molitva želju vašeg srca?
Ako je odgovor potvrdan, možete se odmah pomoliti. Na temelju Božjeg obećanja možete znati da su vam grijesi oprošteni i da, od trenutka kada povjerujete u Isusa, imate vječni život. On vas neće prevariti.
Zapamtite…
A ovo je to svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni i taj je život u njegovu Sinu. Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života. Ovo pišem vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate vječni život.

Zaljubiti se znači – voljeti podudarnosti, voljeti znači – zaljubiti se u različitosti; zaljubljenost nije osjećaj koji dijelimo jer još ne postoji neko s kim bismo ga dijelili. Ljubav je, naprotiv, promišljen i skupocjen proizvod; ljudi traže partnera kao rješenje svojih problema. Misle da će ih blizak odnos izliječiti od tjeskobe, dosade, nedostatka smisla. Kakva užasna greška! Oženio si se pogrešnom osobom? Nisi. Nema pogrešne osobe, pogrešna je možda tvoja predstava o braku i savršenom partneru. Bol koju nismo mogli izraziti u djetinjstvu nosimo poput naprtnjače.

Neriješenu ljutnju iz prošlosti oblikujemo s partnerom u sadašnjosti. Hodanje s nekim i brak nadražuju stare rane, pa nam se čini da ih stvara naš partner. Kad postanemo par, nesvjesno sklopimo sporazum u kojem se nadam da si ti otac koji me neće napustiti, a ti očekuješ da ja budem majka koja će te bezuslovno prihvatiti. Kad se to ne dogodi – a ne dogodi se jer je nemoguće da neko drugi izliječi naše rane – počinjemo sebe kriviti. Nastupa praznina. Kad dvoje osjeti tu prazninu koju ne mogu popuniti jedno drugom, odluče imati dijete.

U lokalnu je knjižaru ušao nepoznati mladić i nakon dugog razgledanja po policama punim uredno složenih knjiga upitao starijeg vlasnika trgovine, šta bi mu preporučio za čitanje.
“Ova knjižara je podijeljena na tri odjela:
U prvom odjelu se nalaze knjige koje služe zabavi. One su prijatne za čitanje. Naći ćete u njima šaljive zgode i zanimljive pripovijesti koje opuštaju. Kada ih prestanete čitati sve što ste u njima pročitali, zaboravićete, jer u njima nema gotovo ništa što bi bilo vrijedno pamćenja.

U drugom odjelu se nalaze knjige koje su dijelom zabavne, a dijelom sadrže i nekakvu istinu. Veći dio onog što ste u njima pročitali zaboravićete, ali može vam se ipak desiti i da zapamtite neku istinu.

U trećem odjelu su knjige koje sadrže samo istinu. Uzmete li knjigu iz trećeg odjela i pročitate li je, više nikada nećete imati mira.”

Postoje oni koji tvrde da smo se predali. Drugi su pak ubjeđenja da smo izgubili podmuklo, a nismo ni primjetili. Treći ni sada ne shvataju da smo izgubili, bore se jalovo. Neki četvrti, nisu ni znali za borbu. Činjenično stanje, postali smo robovi, broj, statistika, osmočasovni posjed pod uslovima, a uskoro će nas žigosati i čipovima, pa se nećemo razlikovati od mlijeka u tetrapaku – jednaki i zamjenjivi. Trikom, slikom i muzikom: šaka proračunatih ljudi je iskoristila napredak nauke, tehnologije, sociologije i psihologije. Novcem se moglo kupiti sve više toga, a danas – gotovo sve. Dignite ruke i izađite napolje. Nema smisla opirati se – već smo poraženi.

Izgubili smo jer:

- Više cijenimo ono što imaju drugi.

- Kada vidiš okrvavljenog čovjeka kako leži na ulici nećeš prići da mu pomogneš, da ne bi tebe osumnjičili za pokušaj ubistva. Sigurnost ispred ljudskosti.

- Mogu da proizvedu bilo koju novu bolest i da ti uvaljuju vakcine koje ćeš morati da kupuješ ako želiš da živiš. Ako si mislio da je AH1N1 kraj, griješiš – biće ih još, i biće smrtonosnije.

- Sve više postaješ rob kreditima koje si podigao kako bi kupio stvari u kojima više ne uživaš, jer ih otplaćuješ u znoju.

- Postao si dobrovoljni invalid, vrijeme provodiš u stolici ispred ekrana, klimajući glavom dok gledaš vijesti, trošeći riječi u prazno sa ljudima koje i ne poznaješ.

- Danas više nije dovoljno da muž radi, a žena bude domaćica i brine se o kući. Rade i muž i žena, a nerijetko i djeca. Da bi se bahatili? Ne. Da bi opstali.

- Klupe ispred kućá zvrje prazne. Sjediš i gledaš aktuelni reality show – ne sa komšijama zajedno. Svako u svojoj kući. Otuđenost.

- Kličeš holivudu i MTV-ju, savršeno skrojenim sredstvima za upućivanje na Coca Colu, Nike, McDonnalds, Dolce&Gabbana, na to kako treba da živiš, govoriš, da se ponašaš da bi bio IN.

- Na internetu možeš da vidiš kako konj j… djevojku.

- U novinama možeš da pročitaš kako su silovali i ubili osmogodišnju djevojčicu…sve češće.

- Postoje ljudi koji pedofile, ubice i silovatelje – oslobode zatvora.

- Piješ zagađenu vodu, mlijeko zatrovanih krava, jedeš povrće i voće koje raste iz zagađene zemlje ili u stakleniku, koncentrovanu i ofarbanu hranu.

- Kupanje u rijeci predstavlja rizik od kožnih oboljenja. Sunčanjem rizikuješ rak kože.

- Crtani filmovi više nisu za djecu. Ni za odrasle. Ni za odrasle sa posebnim potrebama. Crtani filmovi su za oboljele.

- Na Tajlandu možeš da j…. maloljetnog dječaka za sto dolara. Nekažnjeno!!!

- Više para se potroši na organizovanja Gay-parada nego na pomoć stradalim u ratovima. Ne trudimo se protiv istih ni da protestvujemo. Svi znamo zbog čega se vodi rat u Iraku, znamo da će ih biti još. Navikli smo.

- Srećan si ako tvoja porodica može da živi makar pristojno od posla na kom će te vrlo vjerovatno zamijeniti mašina. Ideš u penziju, uplaćuju ti staž, socijalno. Puno koštaš.

- Sanjaš godišnji odmor.

- Zbunjuje te razmišljanje o tome da li je sreća u malim ili velikim stvarima.

- U Zairu su toliko okupirani time kako će naći pitku vodu, da zaboravljaju kako nisu četiri dana jeli.

- Ne znaš u šta više da vjeruješ. Sve se manje nadaš.

- Ne znaš šta će biti.

- Odvukli su ti pažnju serijama, blokbasterima, fejsbukom, svjetskim prvenstvom u fudbalu. Gledaš u lijevu ruku dok desna izvodi trik.

- Jedini način da dođeš do kuće ili stana jeste da ga naslijediš ili da digneš kredit.

- Ne smiješ da se krećeš noću sam po parkovima ili slabije osvijetljenim mjestima. Mogu da te siluju, opljačkaju. Vrištaćeš, čuće te…ali ti neće pomoći. Gledaju svoja posla.

- Sreću su zamijenila sitna zadovoljstva.

- Nisi zaista srećan.

- Smiju ti se. Ne možeš im ništa. Podigni ruke, predaj se. Izađi u miru i za sobom pogasi svjetla. IZGUBIO SI.